Poslanikov savjet ibn Abbasu

Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Jednog dana sam bio iza Allahovog Poslaniika, alejhis-selam, pa mi reče: "Mladiću, podučiću te nekim riječima: "Pazi Allaha, Allah će te čuvati; pazi Allaha, imat ćeš Ga stalno pri ruci. Kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da kada bi se čitav narod sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A također, kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice." (Bilježi ga Tirmizi i kaže da je hasen-sahih)

U drugim predanjima osim Tirmizijinog stoji: "Pazi Allaha pa ćeš Ga imati stalno pri ruci. Sjeti se Allaha kad si u obilju, Allah će te se sjetiti kad si u oskudici. I znaj, da ono što te je mimoišlo nije te moglo zadesiti, a ono što te je zadesilo nije te moglo mimoići. Znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji a olakšica u tegobi." ( Tirmizi, 2516 )

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "Pazi na Allaha..." znače da se pazi na Njegove granice i prava, naredbe i zabrane.
Čuvanje toga se postiže zaustavljanjem kod Njegovih naredbi, zabrana i granica, tj. ne zanemarujući ono što je naredio i dozvolio, a ne radeći ono što je zabranio. Ko bude tako postupio on je onda jedan od onih koji čuvaju Njegove granice i koje je Allah u Kur'anu pohvalio i rekao za njih:

هذا ما توعدون لكل أواب حفيظ
من خشي الرحمن بالغيب وجاء بقلب منيب
"Ovo je ono što vam je obećano, svakome onom koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio." ( Kaf, 32.-33 )


Ovdje je značenje riječi hafiz protumačeno kao onaj koji čuva Allahove naredbe, koji se čuva svojih grijeha i koji se kaje zbog njih.

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...Allah će te čuvati..." znače to da onaj ko bude čuvao Allahove granice i prava, Allah će ga čuvati jer je nagrada sukladna vrsti djela, kako je to Allah i rekao:
وأوفوا بعهدي أوف بعهدكم
"...i ispunite zavjet koji ste Mi dali, ispunit ću i Ja svoj koji sam vam dao..." (El-Bekare, 40.)
إن تنصروا الله ينصركم
"...ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći..." (Muhammed, 7.)

Uzvišeni Allah čuva Svog roba na dva načina.
Kao prvo, čuva mu njegove ovosvjetske interese kao što su: čuvanje njegova zdravlja, djece, porodice i imetka. Uzvišeni kaže:

له معقبات من بين يديه ومن خلفه يحفظونه من أمر الله
"Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega - po Allahovom naređenju ga čuvaju..." (Er-Rad, 11.)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, u komenatru ovog ajeta kaže: "To su meleki koji po Allahovom naređenjem čuvaju čovjeka, ali kada dođe kader, određenje, oni ga napuštaju."

Mudžahid, rahimehullah, rekao je: "Svakog čovjeka čuva melek dok spava i kad je budan, i to od džina, ljudi i životinja. Šta god se čovjeku približi, melek mu se obraća riječima: "Bježi!", osim onoga što je Allah odredio da ga zadesi."

Bilježe imam Ahmed, Ebu Davud i Nesai hadis od Ibn Omera u kojem on kaže: "Nikada Allahov Poslanik, alejhis-selam, nije izostavljao ovu dovu, učio bi je stalno i ujutro i uvečer: "Allahu moj, molim Te poštedi me na ovom i budućem svijetu; Allahu moj, pomozi me u vjeri i stvarima ovog svijeta, a poštedi me zla u porodici i imetku; Allahu moj, prekrij moje mahane i sačuvaj me svakog straha; daj mi Tvoju zaštitu ispred i iza mene, s moje desne i lijeve strane, a i iznad mene; utječem se Tvojoj veličini i moći da ne budem mučki ubijen odozdo ispod sebe." ( Ebu Davud, 5074., En-Nesa'i, 8/282 )

Ko bude pazio na Allaha u svojoj mladosti i snazi, Allah će njega čuvati kad ostari i onemoća i omogućit će mu da uživa u svome sluhu, vidu, moći, snazi i razumu.
Moguće je da Allah zbog pobožnosti nekog čovjeka sačuva nakon njegove smrti njegovu porodicu. O tome se u Kuranu kaže:

وكان أبوهما صالحا
"A otac im je bio dobar čovjek." (El-Kehf, 82.)

Spomenuta dva dječaka sačuvana su zbog dobrote i pobožnosti njihova oca.

Nasuprot tome, ko ne pazi na svoga Gospodara, Allah će mu uskratiti Svoju zaštitu te će ga šteta i zlo pogađati od onih za koje se nadao dobru, od svojih najbližih, tj. od svoje porodice.
Neko od prethodnika rekao je: "Ja kad počinim grijeh prema Allahu, to osjetim na ponašanju svog sluge i jahalice."

Drugi oblik Allahove zaštite (čuvanja) je najčasniji oblik, kada Uzvišeni Svom robu čuva vjeru i iman. U njegovu životu čuva ga od sumnji koje zavode i zabranjenih strasti. Čuva mu vjeru na samrti i usmrti ga u imanu.
U dva Sahiha bilježi se od El-Beraa ibn Aziba, radijallahu anhu, da mu je Vjerovjesnik, alejhis-selam, naredio da prije spavanja kaže: "Ako mi dušu uzmeš, smiluj joj se, a ako je poštediš, sačuvaj je kao što Svoje dobre robove čuvaš." ( Buhari, 11/125-126 )

Kada bi Poslanik, alejhis-selam, ispraćao na put nekoga, govorio bi: "Prepuštam tvoju vjeru, emanet i ishod tvojih djela Allahu.." ( Hakim, 1/610. )
Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Ko ostavi nešto Allahu u emanet, On će ga sačuvati." Bilježe ga Nesai i drugi.

Rezime svega toga jeste to da Uzvišeni Allah čuva vjernika koji se brine i vodi računa o granicama svoje vjere. Allah se također postavlja između takvog čovjeka i onog što mu može naškoditi i otrgnuti ga od islama različitim vrstama zaštite. Kao što je bio slučaj s Jusufom, alejhis-selam:

كذلك لنصرف عنه السوء والفحشاء إنه من عبادنا المخلصين
"...da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob." (Jusuf, 24.)

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...Pazi na Allaha, imat ćeš Ga stalno pri ruci...", a u drugom predanju stoji: Imat ćeš Ga ispred sebe, tj. da onaj koji čuva Allahove granice i pazi na Njegova prava u svakoj situaciji naći će Allaha pored sebe gdje god krenuo, bit će obuhvaćen Njegovom pažnjom, pomoći, čuvanjem, i uvijek će ga na istinu navoditi i na Pravi put usmjeravati.

إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
"Allah je zaista s onima koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela čine." (En-Nahl, 128.)

Katada, radijallahu anhu, rekao je: "Ko se boji Allaha, ta Allah je s njim, a ko postigne da On bude s njim, ta s njim je nepobjediva skupina i Čuvar Koji ne spava i Upućivač koji ne zastranjuje."

Jedan od selefa napisao je pismo svom bratu u kojem je stajalo: "Ako je Allah s tobom, čega se onda bojiš!? A ako je On protiv tebe, u čiju se onda pomoć uzdaš!?"

O ovoj vrsti Božije prisutnosti i bliskosti govori se i u ajetu o Musau i Harunu:
قال لا تخافا إنني معكما أسمع وأرى
"Ne bojte se", reče On, "Ja sam s vama, Ja sve čujem i sve vidim." (Ta Ha, 46.)

To je ona ista Božja bliskost i prisutnost kojom je Vjero vjesnik, alejhis-selam, tješio Ebu Bekra, radijallahu anhu, dok su bili u pećini: "Sta misliš o dvojici, a Allah s njima treći?" Buhari, 7/8. i Muslim, 2381

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...znaj za Allaha kad si u obilju, Allah će znati za tebe kad si u oskudici..." znače to da ako se čovjek boji Allaha i ispunjava obaveze prema Njemu u stanju obilja, takvog vjernika Uzvišeni neće ostaviti kada se nađe u oskudici i dobrim će mu uzvratiti njegovu pokornost, dok je bio u stanju obilja. Prema tome, ko se bude bojao Allaha i pokoravao Mu se u dobru, Allah će mu to na najljepši način uzvratiti i pomoći mu kada mu bude najteže.

Bilježi Tirmizi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Ko želi da mu Allah usliša dovu u nevolji neka puno moli Allaha kada je u obilju." ( Tirmizi, 3382 )

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha..." uzete su iz ajeta:

إياك نعبد وإياك نستعين
"Tebi robujemo i od Tebe pomoć tražimo..." (El-Fatiha, 4.)

Tražiti od Allaha znači moliti Ga i konstantno upućivati Mu dove, a dova je ibadet, kako prenosi od Poslanika Numan ibn Bešir, radijallahu anhu, pri čemu je proučio ovaj ajet:

وقال ربكم ادعوني أستجب لكم
"Gospodar je vaš rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!..." (El-Mu'min, 60.)
Bilježe ga imam Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madža.

Ovo dovoljno govori da samo Uzvišenog Allaha treba moliti, za pomoć i svoje potrebe.
Što se tiče traženja, pa Allah je naredio da tražimo od Njega i rekao "...i Allaha iz obilja Njegova molite..." (En-Nisa, 32.)
U Tirmizijinom Sunenu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko ne moli Allaha, Allah se na njega ljuti." ( Tirmizi, 3373. )

Inače, puno je vjerodostojnih hadisa koji zabranjuju da se od ljudi traži.
Ebu Bekr, Ebu Zerr i Sevban, radijallahu anhum, priložili su čak i prisegu Poslaniku, alejhis-selam, da neće nikada ništa od ljudi tražiti.Kada bi nekom od njih spao bič ili devin povodac, ni od koga ne bi tražili da im ga doda.

Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao je:
"Uzvišeni Allah, kaže: "Ima li nekog ko Me moli, pa da mu molitvu uslišam; ima li nekog ko od Mene traži pa da mu potrebu ispunim; ima li nekog ko Me moli za oprost svojih grijeha pa da mu oprostim!" ( Buhari, 3/29. i Muslim, 858.)

Što se tiče potpomaganja samo Uzvišenom Allahom i nikom više, to je zbog toga što čovjek nije u stanju da sam od sebe otkloni štetu ili sam sebi pribavi korist. To mu može pomoći samo Uzvišeni Allah. Koga Allah pomogne, on je potpomognut, a koga zanemari, on je ostavljen i apsolutno bespomoćan.

Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao je: "Drži se onoga što će ti koristiti, potpomogni se Allahom i ne gubi nadu." (Muslim, 2264)
Ko se ne pomaže Allahom već nekim drugim, Allah će ga njemu prepustiti i on će definitivno bespomoćan ostati.
Hasan el-Basri pisao je Omeru ibn Abdulazizu: "Ne traži pomoć od nekog drugog mimo Allaha pa da te On prepusti njemu!"

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...osušila su se pera za ono što je određeno...", a u drugom predanju kaže se: "Podigla su se pera i osušile su se stranice" Puno ajeta i hadisa govore o ovom značenju. Primjera radi:

ما أصاب من مصيبة في الأرض ولا في أنفسكم إلا في كتاب من قبل أن نبرأها
"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego Što je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu, lahko." (El-Hadid, 22.)

U Muslimovom Sahihu od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Zaista je Allah upisao određenja svih stvorenja i to pedeset hiljada godina prije stvaranje nebesa i Zemlje."'
U istom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče! Prema čemu se treba ravnati u djelima, prema onome čija je tinta već osušena i što je već određeno ili ka onom što nam sutra dolazi!?" Poslanik odgovori: "Ne, već prema onome u čemu su se pera osušila i gdje je određenje već ispunjeno." Čovjek ponovo upita: "Pa zašto onda uopće djelovati?" Poslanik mu reče: "Radite i djelujte, ta svima je olakšano ono zbog čega su stvoreni.'"
Bilježe Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi od Ubade ibn Samita, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Prvo što je Allah stvorio jeste pero, te mu je nakon toga rekao: "Piši!" U tom trenutku je to pero upisalo sve ono što će se desiti do Sudnjega dana"' Muslim, 2653. Muslim, 2648. Ebu Davud, 4700

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...kada bi se čitav umet sakupio da ti učini neku korist, ne bi ti je donijeli osim onoliko koliko ti je Allah već propisao. A kada bi se čitav umet sakupio da ti u nečemu nanesu štetu, ne bi ti naštetili osim onoliko koliko ti je to već Allah odredio..."
Kur'an to i spominje:

قل لن يصيبنا إلا ما كتب الله لنا
"Reci: 'Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi...'" (Et~Tewbe, 51.)
قل لو كنتم في بيوتكم لبرز الذين كتب عليهم القتل إلى مضاجعهم
"Reci: 'Čak i da ste u svojim kućama bili, smrt bi stigla one kojima je suđena čak i u njihovim krevetima,..'" (Ali-lmran, 154.)
Bilježi Ahmed od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Sve ima svoju bit i smisao, a čovjek neće dostići suštinu imana sve dok ne shvati da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo, nije ga moglo zadesiti." Ahmed, 6/441
Riječi Poslanikove: "Znaj da je u strpljenju nad teškoćama veliki hajr" znače da u svakoj bolnoj i određenoj nesreći koja zadesi čovjeka, ako se strpi u njoj, u tom će strpljenju imati veliki hajr.

Kaderijske sekte i sud o njima

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Jahje b. Ja'mera da je rekao: "Prvi koji je raspravljao o kaderu, u Basri, bijaše Ma'bed Džuheni, pa smo se ja i Humejd b. Abdurrahman Humejri uputili na umru ili na hađždž, te rekosmo: "Ako sretnemo nekog od ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pitačemo ga o onome što ovi govore o kaderu. Bi nam suđeno da sretnemo Abdullaha ibn Omera ibnul Hattaba... Rekao sam: 'O Ebu Abdurrahmane, među nama su se pojavili ljudi koji uče Kur'an i slijede (nejasno) znanje.' Pa je spomenuo da oni misle kako nema kedera i da stvari nisu određene. Pa reče Abdullah ibn Omer: "Kad ih susretneš obavjesti ih da se ja njih odričem i da se oni mene odriču, reče. Tako mi Onog s kojim se zaklinje Abdullah ibn Omer, kada bi neko od njih imao zlata koliko brdo Uhud, te da ga udjeli, Allah mu to ne bi primio, sve dok ne povjeruje u kader. Zatim je spomenuo hadis o Džibrilu."

Nevevi kaže: "Kadi Ijad kaže: 'Ar izraz "jetekarra'a" znači da su kod traženja znanja bukvalno tražili njegovo dno, tj. da su slijedili nejasno u tom pogledu. Otuda izraz "tekarra'a fil-kelam" znači da neko govori čudan i nejasan govor. U rivajetu Ebu Ja'le Mevsilija se kaže "jetefekkahune" tj. proučavaju vjersko znanje, to je vanjština njegova govora, a zatim je spomenuo njihovu stvar, to jest, spomenuo je Ibn Ja'mer stanje ovih, pa ih je opisao kako se trude u traženju i proučavanju znanja i kako mu posvećuju pažnju. Njegove riječi: "Pa je spomenuo da oni misle kako nema kedaera i da stvari nisu određene." Ar izraz u hadis "unuf znači isto što i "muste'nef, tj. da stvari počinju sada iz početka i da im nije prethodio kader i Allahovo znanje, već, po njima, (Allah) o nekoj stvari sazna tek nakon njenog dešavanja. Već smo govorili o njihovom pokvarenom mezhebu. Ovakav stav zastupaju fanatične kaderije, inače ovo nije stav svih kaderija. Riječi Ibn Omera: "Kad ih susretneš obavjesti ih da se ja njih odričem i da se oni mene odriču." Ovaj govor Ibn Omera vanjštinom upućuje da ih je on smatrao kafirima. Kadi Ijad kaže: "Ovo su prve kaderije koje su nijekale prethođenje Allahova znanja onome što će se desiti. Onaj ko tako govori je kafir i oko toga nema razilaženja." Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 1/150


Ibn Tejmijje kaže: "Što se tiče činjenice da su stvari i događaji bili poznati Allahu prije njihova dešavanja to je istina u koju nema sumnje.
Također, činjenica je da su bile zapisane kod njega ili kod Njegovih meleka, kao što na to upućuje Kitab, sunnet i predanja. Ovo znanje i knjiga (zapisana djela) je kader kojeg niječe većina kaderija i misle da Allah ne zna za djela robova osim nakon što se dese. Oni su nevjernici koje su protekfirili imami Šafija, Ahmed i drugi." Medžmu' fetava, 2/152.

Kaderijske sekte

Također je rekao: "Oko toga raspravljaju (tj. oko imana u kader) fanatične kaderije. Oni misle da prethodenje znanja sprečava naređivanje i zabranjivanje, tako da su se podijelili u dvije stranke. Jedna skupina priznaje naredbe i zabrane, nagradu i kaznu, ali niječu da je tome predhodio Allahov kada i kader i pisanje djela. Ovi su se pojavili na kraju perioda ashaba. Kada su ashabi čuli za tu njihovu novotariju, odrekli su ih se, kao i oni (kaderije) njih. Na njihovu zabludu su odgovorili: Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Abbas, Džabir ibn Abdullah, Vasile ibn Eska'a. Imami Malik, Šafija i Ahmed su protekfirili ove koji niječu Allahovo praiskonsko znanje.

Druga grupa kaderija potvrđuje prethođenje Allahova znanja i Njegovo pisanje djela, ali misle da je to dovoljno u pogledu naredbi, zabrana i djela, te da nema potrebe za djelima. Već, po njima, kome je određen Džennet ući će u njega bez djela, a kome bude određen Džehennem ući će u njega bez obzira na djela. Ovi ne predstavljaju malobrojnu skupinu od onih koji govorkaju o vjeri, ovako nešto govore mnogi džahili između ljudi. Oni su na većem stepenu nevjerstva i još više zalutali od onih prethodnih, jer, njihov govor podrazumjeva nijekanje naredbi i zabrana, halala i harama, nagrade i kazne. Ovi su na puno većem stepenu nevjerstva od kršćana i Židova,

Što se tiće većine kaderija oni potvrđuju Allahovo prethodno znanje i zapisanost djela, ali niječu da je Allah stvorio djela robova i niječu htijenje robova (kainat). Njima se suprostavijaju kaderije mudžbire -(džebrije), koji tvrde da rob nema moći niti istinskog htjenja, niti je on istinski činioc svojih djela. Svi ovi su zalutali novotari. A najgori od ovih su oni koju su učinili stvaranje djela i htjenje stvorenja zaštitom (opravdanjem) od naredbi i zabrana, kao što je slučaj sa mušricima koji su rekli: "Mnogobošci će govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili." Ovi su na većem stepenu nevjerstva od Židova i kršćana. Njihov govor za sobom povlači nijekanje svega sa čim su došli svi poslanici, od naredbi i zabrana." Medžmu' fetava 8/288-289

Novotarije nisu na istom stepenu

Iz ovog citata možemo zaključiti da sve novotarije nisu na istom stepenu. Novotari nekada toliko zastrane u tom pogledu tako da to dostigne stepen jasnog nevjerstva, a ponekad zastanu na stepenu novotarskog čina koji bi mogao odvest u kufr. Zato, kada učenjaci govore o propisima novotara moraju tačno odrediti razlog propisa o kojem govore, tj. da li je djelo dostiglo stepen jasnog kufra ili je na stepenu novotarije koja vodi u kufr. Također, možeš primjetiti da nijekanje Allahova praiskonskog znanja, kada'a i kadera, nad naredbama i zabranama, predstavlja kufr oko kojeg nema razilaženja, te da je za one koji to potvrđuju ali su ubjeđenja da se na to treba osloniti i da nema potrebe poštovati naredbe i zabrane i činiti djela i da po njima ulazak u Džennet i Vatru nije vezan za djela, propis za ovakve je da su oni kafiri džahili koji su na većem stepenu nevjerstva od kršćana i Židova. Ovi nisu skupina medu muslimanskim skupinama. Oni koji kader navode kao dokaz, nad djelima i sudbinom, takvi su žešćeg nevjerstva od kršćana i Židova, jer kršćani i Židovi vjeruju u neke naredbe i zabrane a neke nijecu, za razliku od ovih koji niječu sve naredbe i zabrane i nebeske zakone.
Što se tiče skupine koja priznaje Allahovo praiskonsko znanje i knjigu ali niječu stvaranje djela robova i volju stvorenja ovakvi su zalutali novotari. Oko njihovog tekfirenja postoji poznato razilaženje među ulemom. Komentarišući hadis Džibrila Ibni Redžeb kaže: "Zbog ove rečenice (tj. imana u kader) Ibn Omer prenosi ovaj hadis kao dokaz protiv onih koji niječu kader i koji misle da stvari nisu određene, tj. da im prije njihova dešavanja nije prethodio Allahov kader. Ibn Omer je zauzeo žestok stav u pogledu njih, odrekao ih se i obavjestio da se od njih neće primiti djela bez imana u kader...

.

Allah je Jedan i nema saučesnika ( šerika )

(1) Zaista je Allah Jedan. On nema saučesnika (šerik). Šerik jezički znači: onaj koji ima udjela u nečemu.
Objašnjenje:
Zaista je Uzvišeni Allah jedinstven u svemu. On je jedinstven u Svom Zatu (biću), jedinstven u Svojim djelima, jedinstven u Svojim imenima i Svojim svojstvima, jedinstven u Svojoj dostojnosti za obožavanje (ibadet). On nema saučesnika ni u čemu od ovoga. On nema saučesnika u (Svom) stvaranju ni u (Svom) upravljanju.
ألا له الخلق والأمر
Samo On stvara i upravlja. (El-'Araf, 54.)

هل من خالق غير الله يرزقكم من السماء والأرض
Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz Zemlje opskrbljuje? (Fatir, 3.)

Allah nema saučesnika ni u onome što je od koristi, ni u onome što je od štete, ni kad daje smrt, ni kad daje život, a ni u ostalim oblicima odlučivanja i planiranja u ovom svemiru. Isto tako, On nema saučesnika u Svojim savršenim imenima i Svojim savršenim svojstvima. Nema saučesnika u Svojoj božanstvenosti i u Svojoj dostojnosti da se jedino On obožava.

Čovjek neće upotpuniti svoj iman (tewhid) u Jedinog Boga dok god se ne očisti od svih ovih vrsta širka (mnogoboštva), i ne postane vjernik u Jedinog Boga kroz sve vrste tewhida, što mu je obaveza.


Dužan je, dakle, da čvrsto vjeruje da je samo Allah Tvorac svega i da samo On upravlja svim stvorenjima (tewhidu-r-rububijje), da vjeruje da samo Njemu pripadaju svojstva savršenstva i savršena imena i da ništa od toga ne pripisuje nikom od stvorenja (tewhidu-l-esmai we-s-sifat), da samo Njega obožava, tako što neće upućivati bilo kakvu vrstu ibadeta bilo kome drugom osim Njemu (tewhid uluhijje).
إياك نعبد وإياك نستعين
Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo. (El-Fatiha, 5.)

وما خلقت الجن والإنس إلا ليعبدون
A džinne i ljude, sam stvorio samo zato da Me obožavaju (ibadet čine). (Ez-Zarijat, 56.)

(2) Ništa nije kao On (Allahu nije ništa slično).
(3) Nema ništa što je Allah nemoćan da učini.
(4) Nema drugog boga osim Njega.

Objašnjenje:
I ništa nije kao On. Ova konstatacija je jedan od temelja vjere u Jednog Allaha (tewhida); treba čvrsto vjerovati da ništa nije kao što je Uzvišeni Allah.

ليس كمثله شيء وهو السميع البصير
Ništa nije kao On! On sve čuje i sve vidi. (Eš-Šura, 11.)

Allah ne liči ni na jedno Svoje stvorenje, ni po Svome Zatu (Svom Biću), ni po Svojim djelima, ni po Svojim imenima, ni po Svojim svojstvima, ni po Svojim pravima.
Nema ništa što je Allah nemoćan da učini. To znači da je Uzvišeni Allah moćan da učini ono što hoće.

إنما أمره إذا أراد شيئا أن يقول له كن فيكون
I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: "Budi!" – i ono bude. (Ja-sin, 82.)

Njemu ništa nije teško i ništa Mu nije nemoguće učiniti.

وما كان الله ليعجزه من شيء في السماوات ولا في الأرض إنه كان عليما قديرا
Allahu ništa nije nemoguće (učiniti) ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve može. (Fatir, 44.)

To je cjelovitost i potpunost Njegove moći. Slavljen i Uzvišen neka je Allah! Ono što Allah hoće, to i bude, a ono što On neće to i ne biva. Ova konstatacija ukazuje na savršenstvo Njegove moći stvaranja (rububijjeta).
I nema drugog boga osim Njega. Ovo su riječi kojima se iskazuje vjera u Jednog, Jedinog Allaha (et-tewhid), u koju su pozivali svi Allahovi poslanici.

ولقد بعثنا في كل أمة رسولا أن اعبدوا الله واجتنبوا الطاغوت
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allaha obožavajte, a taguta se klonite! (En-Nahl, 36.)

Ovo znači da niko osim Allaha nije dostojan obožavanja, zato što je On Stvoritelj, Opskrbljivač, Gospodar i Upravitelj i zbog toga je dostojan da se samo Njemu i nikom drugom upućuju sve vrste ibadeta (pokornosti). A sve što se obožava mimo Allaha je pogrešno – neispravno (lažno), nije dostojno obožavanja.

ذلك بأن الله هو الحق وأن ما يدعون من دونه هو الباطل
To je zato što je On Allah istina, a one koje oni mimo Allaha mole su neistiniti (lažni). (El-Hadždž, 62.)

I zato što oni ne posjeduju nikakvu vlast u rukovođenju i raspoređivanju. Riječi: (I nema drugog Boga osim Allaha - we la ilahe gajruhu) sadrže negiranje obožavanja svega što je mimo Allaha. One su ujedno potvrda da samo Njemu Jedinom, pripada pravo da bude obožavan. Ove riječi negiraju obožavanje bilo koga sem Allaha, a zatim su potvrda obožavanja Jednog Jedinog Allaha. To se zove Tewhidu-l-uluhijje.

Zaključak:

Uzvišeni Allah je Jedan. On je jedan u Svom Zatu (Svom Biću), u Svojim imenima i Svojim svojstvima. Jedan je u Svojoj dostojnosti da se obožava. I ništa što je On stvorio ne liči Njemu ni u čemu od spomenutog. On sve može. Njemu ništa nije nemoguće. Ništa Mu nije komplicirano, i niko nije dostojan obožavanja osim On, Slavljeni i Uzvišeni!

Vrste iskušenja

Postoje dvije vrste iskušenja: iskušenje sumnjivim stvarima, koje je veće, i iskušenje strastima. Nekad se oba ova iskušenja mogu pojaviti kod čovjeka, a moguće je da bude i samo jedno.

Iskušenje sumnjivim stvarima dolazi zbog slabe pronicljivosti i neznanja. Kad se tome pridodaju loše namjere i strast, dobije se veliko iskušenje i ogromna nesreća. Šta god mi rekli, ako je u pitanju loša namjera, time vlada strast, a ne uputa. To je glupost i slaba upoznatost s onim zbog čega je Allah poslao Svog Poslanika. Takve je ljude Allah opisao ovako:

إِن يَتَّبِعُونَ إِلَّا الظَّنَّ وَمَا تَهْوَى الْأَنفُسُ

"Oni slijede pretpostavke i ono za čim duše žude" (En-Nedžm,23).

Allah nas je obavijestio da slijeđenje strasti skreće s Njegovog puta rekavši:

يَا دَاوُودُ إِنَّا جَعَلْنَاكَ خَلِيفَةً فِي الْأَرْضِ فَاحْكُم بَيْنَ النَّاسِ بِالْحَقِّ وَلَا تَتَّبِعِ الْهَوَى فَيُضِلَّكَ عَن سَبِيلِ اللَّهِ إِنَّ الَّذِينَ يَضِلُّونَ عَن سَبِيلِ اللَّهِ لَهُمْ عَذَابٌ شَدِيدٌ بِمَا نَسُوا يَوْمَ الْحِسَابِ

"O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta Čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kojem će se račun polagati" (Sad, 26).



Ishod ovog iskušenja jeste nevjerništvo i licemjerje. Ono je iskušenje munafika i iskušenje novatora shodno njihovom novatorstvu. Svi oni su izmišljali novotarije iz sumnjivih stvari, jer im je istina ličila laži, a uputa je bila slična zabludi.

Ova zabluda nekada se zna pojaviti zato što je nešto pogrešno shvaćeno, nekada zbog lažnog prenošenja istine, nekada zato što je ljudima prava istina sakrivena, a nekada zbog loših namjera i slijeđenja strasti. U ovo iskušenje pada onaj ko je slijep i onaj koji se pravi slijep.

Sačuvati se ovoga iskušenja moguće je samo slijeđenjem Poslanika, uzimanjem njega za onog koji objašnjava vjeru, ono što je u vjeri unutrašnje i izvanjsko, šta treba vjerovati i činiti, u čemu je suština i šta su propisi. Treba od njega uzeti istine imana i zakone islama. Od njega ćemo naučiti kako se ponašati i šta raditi.

Druga vrsta iskušenja jesu strasti. Uzvišeni spominje oba iskušenja govoreći:

كَالَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ كَانُواْ أَشَدَّ مِنكُمْ قُوَّةً وَأَكْثَرَ أَمْوَالاً وَأَوْلاَدًا فَاسْتَمْتَعُواْ بِخَلاقِهِمْ فَاسْتَمْتَعْتُم بِخَلاَقِكُمْ

"Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali, i slatkim životom su živjeli, a i vi slatkim životom živite" (Et-Tevba, 69). Ovo se odnosi na strasti. Zatim kaže:

وَخُضْتُمْ كَالَّذِي خَاضُواْ

"I vi se upuštate kao što su se oni upuštali" (Et-Tevba, 69).

Ovo je upuštanje u nevaljalštine, a tu dolazimo do sumnjivih stvari.

U ovom ajetu, On je, neka je hvaljen, pokazao do čega dovodi loše srce i loša vjera, a to je lagodan život i upuštanje u nevaljalštine, jer loša vjera može biti samo pogrešno uvjerenje i pričanje na osnovu toga ili rad koji nije u skladu s ispravnim znanjem. Prvo su po vjeru štetne novotarije i ono što one za sobom povlače, a drugo su grješna djela. Prvo je proizvod sumnjivih stvari, a drugo strasti. Zato su selefi govorili: "Čuvajte se dvije vrste ljudi: onih koje su zavele strasti i onih koje je zaslijepio dunjaluk."

Govorili su i: "Čuvajte se pokvarenih učenjaka i robova neznalica, jer je njih zadesilo svako iskušenje (zabluda)."

Svaka zabluda potječe od toga što se vlastitom nahođenju daje prednost u odnosu na Šerijat, i strastima u odnosu na razum (iskušenje strastima).

Knjiga Tewhida i radost pravovjernih - Abdurrahman b. Hasan

Ovo je knjiga Knjiga tevhida i izvor radosti pravovjernika u realizaciji poziva vjerovjesnika i poslanika od šejha Abdurrahmana b. Hasana b. Muhammed b. Abdul-Vehhab, koji je umro 1285. god. po Hidžri. U ovoj knjizi on je napisao korisne glose na knjigu koju je napisao njegov djed, šejh islama u svoje vrijeme, Muhammed b. Abdul-Vehhab Nedži Temimi, koji je umro 1206. god. po Hidžri i koji je pozivao u vjerovanje u jednoću Allaha Uzvišenog i nepridruživanje Njemu bilo čega. U tome gaje slijedio njegov unuk Abdurrahman, koji je napisao na ovu njegovu knjigu kratku glosu nazvavši je Izvor radosti pravovjernih. Ona je, uistinu, izvor radosti za pravovjerne u realizaciji poziva vjerovjesnika i poslanika koji su pozivali obožavanju samo Allaha i nepridruživanju Njemu bilo čega i bilo koga.

download link: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

O vrijednosti nekih djela

Upitali su Allahovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, ko je najbliži Allahu, pa odgovori: "To su oni koji uče Kur'an, oni su Allahovi miljenici i elita".' (Bilježi Ahmed)

Upitao je Abdullah b. Amr Ebul-A'as Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za koliko vremena da prouči cijeli Kur'an, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Mjesec dana" "Allahov Poslaniče, ja mogu brže." "Onda, dvadeset dana", reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Abdullah opet reče da mu je predugo, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smanji na petnaest dana, pa na deset, pa na pet, a na kraju mu reče: "Ne razumije Kur'an ko ga prouči za manje od tri dana".(Tirmizi, br. 2947., Ebu-Davud, br. 1390,1394. Nesai, 4/209-10. Ahmed, 2/164. i br. 6736. Hadis je sahih.

Dvojica ljudi su se sporili o nekom ajetu, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: "Ovako je objavljen", a zatim je rekao: "Kur'an je objavljen na sedam dijalekata".' (Muttefekun alejhi)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o dženetskim baščama, pa je rekao: "To su halke u kojima se Allah spominje". ( Tirmizi, br. 3505. Od Enesa b. Malika, a od Ebu-Hurejre, r.a., br. 3504. Umjesto rječi "sjednica" "mesdžidi", hadis je hasen (pouzdan).

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o najboljem i najviše rangiranom djelu kod Allaha, pa je odgovorio: "Spominjanje Allaha". (Ahmed, br. 26977. Hakim, br. 1825. Ibn-Madže, br. 3791, od Ebu-Derdaa )


Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o brzom očekivanju odgovora na dovu, što, ustvari, sprječava primanje dove. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objašnjava kao razlog neprimanja dove, pa kaže: "Čovjek obično kaže: 'Molio sam, molio, ali mi nije primljena dova', pa se zbog toga razočara i prestane doviti". (Muslim)

Ebu-Bekr je zatražio od Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga nauči dovu koju će učiti u namazu, pa mu je rekao: "Reci: Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesira ve innehu la jegfiru-z-zunube illa Ente, fegfir li magfireten min indek werrhamni inneke ente-l-Gafuru Rahim. (Allahu Moj, ja sam se prema sebi mnogo ogriješio, a samo Ti grijehe opraštaš, pa mi oprosti oprostom od Sebe i smiluj mi se; uistinu si Ti Opraštač Svemilosni)". (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio je nekog beduina da kaže: "La ilahe illa-l-Allahu vahdehu la šerike lehu, Allahu Ekber kebira, vel Hamdulillahi kesira ve Subhanellahi Rabbil alemin, ve la havle ve la kuvete illa billahil Azizil Hakim" (Nema boga osim Allaha, Jedini je On, i nema sudruga. Allah je najveći i Allahu je hvala mnoga, i Slava je Allahu, Gospodaru svjetova, nema moći, niti snage osim kod Allaha, Moćnog i Mudroga), a beduin kaza: "Ovo je za mog Gospodara, a šta je za mene?" Uzvrati mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Reci: Allahummagfir li vverhamni wehdini werzukni we afini" (Allahu moj, oprosti mi i Smiluj mi se i uputi me i opskrbi me i zdravim me učini). Ove riječi ti vrijede i za dunjaluk i za ahiret". (Bilježi Muslim)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o dženetskim baščama, pa je rekao da su one džamije. Potom je upitan o uživanju i nasladama u džamiji, pa je rekao: "Uživanje u džamiji je izgovaranje riječi: subhanellah, vel-hamdulillah, ve la ilahe illallah vallahu ekber".(Bilježi Tirmizi)

Požalio se neki čovjek Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ne može pamtiti Kur'an. "Poduči me nečemu za što ću dobiti nagradu, Allahov Poslaniče". Izgovaraj: "Subhanallah wel Hamdu lillah we la illahe illallahu vallahu Ekber we la havle we la kuwete illa billah". Čovjek kaza: "Allahov Poslaniče, ovo je za Allaha, a šta je za mene?" Pa mu reče: "Allahumm-r-rhamni ve afini vehdini verzukni". Čovjek je prihvatio savjet, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Ruka ovog čovjeka je ispunjena svakim dobrom." (Bilježi Ebu-Davud)

Prođe Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokraj Ebu-Hurejre dok je on zasađivao voćku, pa mu reče: "Hoćeš li da te uputim na sađenje koje je bolje od tog? Subhanellah i ElhamduliUah i la ilahe illellahu i Allahu Ekber. Za svaku izgovorenu riječ imaš zasađeno drvo u Džennetu". (Bilježi Ibn-Madže)

Upitaše Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kako može neko od nas zaraditi svaki dan hiljadu sevapa?" "Neka prouči stotinu puta subhanallah, upisat će mu se hiljadu sevapa ili pobrisati hiljadu grijeha (malih grijeha)", odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." (Bilježi Muslim)

Požalio se ashab Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga je ujeo akrep (škorpija), a on za njega reče: "Da je pred nastupanje noći rekao: 'Euzu bi kelimatillahi tammati min šerri ma khalek (Tražim zaštitu u Allahovim savršenim riječima od zla što ga stvori), ne bi mu naudila". (Bilježi Muslim)

Zatraži čovjek od Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga nauči kako će tražiti zaštitu od zla, pa mu reče: "Allahumme inni euzu bike min šerri sem'i ve šerri basari ve šerri lisani we šerri kalbi, ve šerri menijji" (Allahu moj, utječem se Tebi od zla moga sluha i zla moga vida i zla mog jezika i zla mog srca i zla mog spolnog organa). (Bilježi Nesai)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je kako će donositi salavat na njega, pa je rekao: "AUahumme Salli 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammed, kema sallejte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahim, Inneke Hamidu-m-Medžid. Ve barik 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammed, kema barekte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahim, Inneke Hamidu-m-Medžid" (Allahu Moj, spasi Muhammeda i rod Muhammedov, kao što si spasio Ibrahima i rod Ibrahimov. Uistinu si Ti Hvaljeni i Slavljeni. Allahu Moj, blagoslovi Muhammeda i rod Muhammedov kao što si Blagoslovio Ibrahima i rod Ibrahimov. Uistinu si Ti Hvaljen i Slavljen). (Muttefekun alejhi)

Mu'az b. Džebel se obratio Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Obavijesti me o djelu koje će me uvesti u Džennet i udaljiti od vatre!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Upitao si o nečemu što je veliko, ali je ipak lahko onome kome ga Allah lahkim učini: Robuj Allahu i ništa Mu ne pridružuj, i namaz obavljaj, zekat daji i ramazan posti i Kuću hodočasti". Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Hoćeš li da te uputim vratima svakog dobra?" "Dakako, Allahov Poslaniče", uzvrati Muaz. "Posti jer je post zaštita od vatre, daji sadaku jer sadaka gasi grijehe kao što voda gasi vatru i obavljaj namaz u gluho doba noći."
Zatim je rekao: "Hoćeš li da te obavijestim o okosnici vjere i vrhuncu svega? Islam je okosnica svega, stub islama je namaz, a njegov vrhunac je džihad na Allahovom putu". Potom nastavi: "Hoćeš li da te obavijestim o temelju svega nabrojanog? Dobro pazi na ovo!" (pokazao je na svoj jezik). Muaz je upitao: "Allahov Poslaniče, zar ćemo odgovarati i za ono čime govorimo?" Poslanik mu odgovori: "Jadna ti majka, Muaze, a šta drugo ljude u vatru baca do ono što su njihovi jezici zaradili?" Tirmizi, br. 2619. Ahmed, br. 21511. Ibn-Madže, br. 3973; Hadis je sahih (sasvim pouzdan).

Beduin je od Allahovoga Poslanika, sallallahu aiejhi ve sellem, tražio da ga uputi na djela koja će ga uvesti u Džennet, pa mu je Poslanik, sallallahu aiejhi ve sellem, odgovorio: "Robuj Allahu, ništa Mu ne pridružuj, obavljaj propisani namaz, daji obavezni zekat i posti ramazan". Beduin će na to: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, niti ću šta dodati na to, niti oduzeti". Kad ode beduin, Allahov Poslanik, sallallahu aiejhi ve sellem, reče ashabima: "Koga raduje da vidi stanovnika Dženneta, neka pogleda u ovog".' (Muttefekun aiejhi)

Neki čovjek je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu aiejhi ve sellem: "Uputi me na djelo koje će me uvesti u Džennet, a odaljiti od vatre", pa mu je odgovorio: "Robuj Allahu, ništa mu ne pridružuj, namaz obavljaj, zekat daji i rodbinske veze čuvaj. "

Beduin je od Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražio da ga uputi na djelo koje će ga u uvesti Džennet, pa mu je odgovorio: "Iako si skratio govor i ustručavaš se zapitkivanja, kažem: 'Otpusti roba i oslobodi roba.' Beduin upita: 'Zar to nije isto?' Reče: 'Ne, da otpustiš roba znači da ga sam iz svog imetka pustiš, a osloboditi roba znači djelimično pomoći u oslobađanju. A zatim da daš njivu na obradu ili ovcu na mužu, sa obilnim mlijekom ili da plijen koji se uzima od neprijatelja, sve to podijeliš srodnicima. Ako to ne možeš nahrani gladnog, napoji žednog, naređuj dobro i zabranjuj loše. A ako i to ne možeš, čuvaj svoj jezik, osim da dobro govoriš".( Ahmed, br. 18173-4/7299 )

Neki čovjek je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Šta je islam?", pa mu je rekao: "Da srce tvoje bude pokorno Allahu i da muslimani budu mirni od tvoga jezika i ruke". Zatim ga je upitao: "Šta je najbolje u islamu?" "Iman", odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Šta je iman?", upita taj čovjek. "Da vjeruješ u Allaha, i meleke, i Allahove objave, i Njegove poslanike, i proživljenje nakon smrti", odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "A koji vid imana je najbolji?" upita čovjek. "Hidžra", odgovori Poslanik. "Šta je hidžra?", upita čovjek. "Da napustiš zlo", reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Koji vid hidžre je najbolji?", upita čovjek. "Džihad", odgovori mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Šta je džihad?", upita ovaj. "Da se boriš s nevjernicima kad ih sretneš", reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Koji je džihad najbolji?", upita čovjek. "Kome konja zakolju i krv mu (borcu) proliju", odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim dodade: "A poslije toga, dva su čina najbolja: hadždž bez grijeha ili i umra . (Bilježi Ahmed)

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Koje je djelo najbolje?", pa je odgovorio: "Vjera u Allaha, potom džihad, potom hadždž bez grijeha; vrijednost ovih djela nad drugima je kao razdaljina između izlaska i zalaska Sunca". (Bilježi Ahmed)

Ashabi su raspravljali o tome koje je djelo najbolje, pa su neki rekli da je to gašenje žeđi hadžijama, drugi da je to gradnja Mesdžidu-l-Harama, treći da je to hadždž, dok neki rekoše da je to džihad na Allahovom putu, pa je Omer, r.a., o tome upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tim povodom je Uzvišeni Allah objavio sljedeći ajet: "Zar učiniste da je gašenje žeđi hadžijama i gradnja Mesdžidu-l-Harama poputonoga ko povjerova u Allaha i u Sudnji dan i bori se na Allahovome putu? Nisu jednaki kod Allaha, a Allah ne upućuje narod nasilni... a to su pobjednici" (Et-Tevbe, 19.-20.).'

Reče neki čovjek Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče, posvjedočio sam da nema božanstva osim Allaha i da si ti uistinu Njegov Poslanik, i klanjam pet (propisanih) namaza), i dajem zekat na moj imetak, i postim mjesec ramazan". Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: "Ko umre radeći ovo, na Sudnjem danu bit će sa poslanicima, iskrenima i šehidima ovako (zatim je isprepleo prste), ukoliko ne bude neposlušan roditeljima".(Bilježi Ahmed)
Upitao je čovjek Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome koje je djelo najbolje, pa mu je rekao: "Da nahraniš siromaha i da selamiš koga poznaješ i koga ne poznaješ". (Muttefekun alejhi)

Ebu-Hurejre je upitao Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kad te vidim, duša mi se smiri, a srce mi se obraduje; obavijesti me o tome od čega je sve stvoreno?" "Sve je stvoreno od vode". Zatim ga je upitao: "Obavijesti me o djelu koje će me uvesti u Džennet? "Širi selam, nahrani siromašnog, održavaj rodbinske veze, klanjaj noćni namaz dok svijet spava, ući ćeš u Džennet sa mirom." (Bilježi Ahmed)

Požalio se neki čovjek Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu je srce kruto, pa mu je Poslanik rekao: "Ako želiš da tvoje srce omekša, nahrani siromaha i pomiluj jetima po glavi". ( Taberani, "Mekarim". Buhari, "Šuabu-l-Iman" )

Upitan je Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koje je djelo najbolje?", pa je odgovorio: "Oduljivanje na noćnom namazu". Onda ga upitaše o najboljoj sadaki, pa je rekao: "Sadaka onog ko malo posjeduje". "Potom ga upitaše o najboljoj hidžri, pa je odgovorio: "Ko napusti što je Allah zabranio". Onda ga upitaše o najboljem džihadu, pa im je rekao: "Da se boriš s mušricima svojim imetkom i životom". Potom ga upitaše: "Koja je smrt najčasnija?", pa im je odgovorio: "Kome se krv prolije i konj prekolje"." (Bilježi Ebu-Davud)

Upitaše Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome koje je djelo najbolje, pa im je odgovorio: "Vjera bez sumnje, džihad bez prevare i hadždž bez grijeha".

Upita Ebu-Zerr Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kako ću davati sadaku kad nemam imetka?", a on mu odgovori: "Sadaka je i izgovaranje tekbira i Subhanallah i Elhamdulillah i La ilahe illallah i Estagfirullah, i da naređuješ dobro i sprječavaš zlo, i da ukloniš trnje s puta i kost i kamen, i da pomogneš slijepom i pojasniš gluhom i nijemom, i pomogneš ljudima da nađu šta traže, i da pritekneš u pomoć onome ko se nađe u situaciji da mu se pomogne, i da svom snagom braniš nemoćnoga, sve je to sadaka. I za općenje sa suprugom imaš nagradu". Ebu-Zerr upita: "Kako ću imati nagradu za udovoljavanje svojoj strasti?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Kad bi imao dijete, pa da ti umre, bi li se nadao od Allaha nagradi?" Ebu-Zerr odgovori potvrdno, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: "Jesi li ga ti stvorio?" "Ne, nego ga Allah stvorio", odgovori Ebu-Zerr. "Jesi li ga ti uputio?", opet će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Ne, nego ga Allah uputio", odgovori Ebu-Zerr. "Jesi li ga ti opskrbio?", upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Ne, nego ga Allah opskrbio", odgovori Ebu-Zerr. "E, tako je i sa spolnim općenjem. Posij sjeme u halalu i čuvaj ga od harama. Allah će ga oživjeti, a ako htjedne, umrtvit će ga. U svakom slučaju, tebi pripada nagrada." (Bilježi Ahmed)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je ashabe: "Ko je od vas danas zapostio?" Ebu-Bekr odgovori: "Ja sam". "Ko je od vas ispratio dženazu?" Opet će Ebu-Bekr: "Ja, Poslanice". "A ko je od vas nahranio siromaha?" "Ja", reče Ebu-Bekr. "A ko je obišao bolesnika?" "Ja, "Allahov Poslanice", opet će Ebu-Bekr. "Kod koga se sastanu ova djela, ući će u Džennet." (Bilježi Muslim)
Upita Ebu-Zerr Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome koji učini kakav hajr, pa ga ljudi zbog toga hvale. "To je nagovještaj ahiretskog uspjeha vjernika." (Bilježi Muslim)

Pitao je Ukbe Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o najboljim djelima, pa mu reče:"Održavaj odnose s onim ko ih je prekinuo, dadni onome ko tebi ne daje i pređi preko nepravde koja ti je učinjena". (Bilježi Ahmed)

Upitao je neki čovjek Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kako ću znati kad sam dobro učinio, a kad sam učinio loše?" Poslanik mu odgovori: "Ako tvoje komšije kažu da si dobro uradio, onda budi siguran da si dobro uradio. A ako kažu da si loše učinio, onda budi siguran da si loše učinio" ( Ahmed, 9/402. Ibn-Madže, br. 4223. Ibn-Hibban, br. 526 )

Odazivanje Allahu i njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem

Allah Uzvišeni veli:
يا أيها الذين آمنوا استجيبوا لله وللرسول إذا دعاكم لما يحييكم واعلموا أن الله يحول بين المرء وقلبه وأنه إليه تحشرون
"0 vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas pozove u ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti." El-Enfal, 24

Ovaj ajet upućuje na više stvari.Prvo je da se koristan i vrijedan život postiže putem odazivanja Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., dok onaj ko se ne odazove on u stvarnosti i ne živi .

Mudžahid, tumačeći ajet: "... kad vas pozove u ono što će vam život osigurati", kaže: "Kad vas pozove u istinu."

A Katada smatra da se to odnosi na Kur'an, jer on donosi život, povjerenje, spas i zaštitu na dunjaluku i ahiretu.

Es-Suddi veli: "To je islam, jer ih je Allah njime oživio nakon što ih je savladala smrt nevjerstva."

Ibn Ishak i Urva b. ez-Zubejr, a citat je od drugoga, kažu: "Ajet: "... što će vam život osigurati' odnosi se na ratovanje kojim vas je Allah uzdigao nakon poniženja, osnažio nakon slabosti i zaštitio od neprijatelja koji vas je u prošlosti ugnjetavao."


Sva tumačenja govore o istoj činjenici: javnom i unutarnjem, prihvatanju i izvršavanju svega onoga s čime je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem

El-Vahidi veli: "Većina učenjaka smatra da se riječi Uzvišenog: “ što će vam život osigurati” odnose na džihad, borbu na Allahovom putu. To je stav Ibn Ishaka i preferirajuće mišljenje među jezikoslovcima."

El-Ferra je u vezi s ajetom rekao: "Kad vas pozove da oživite svoje stanje putem borbe s vašim neprijateljem, hoće se reći da je snaga skrivena u borbi i džihadu, pa ako muslimani zapostave i napuste džihad, postat će slabiji i opast će im položaj, te će se neprijatelj lahko odvažiti da ih napadne.

Džihad je djelo koje najviše oživljava muslimane, kako na dunjaluku, tako i u berzahu i na ahiretu. Snaga muslimana na dunjaluku i njihovo prevladavanje neprijatelja jeste kroz džihad. Za stanje vjernika u berzahu Uzvišeni je rekao:

ولا تحسبن الذين قتلوا في سبيل الله أمواتا بل أحياء عند ربهم يرزقون

"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga." ( Ali 'Imran, 169 )

A na ahiretu će Šehidi i borci na Allahovom puru imati najpotpunije živote i uživat će najveće i najbolje blagodati, za razliku od drugih vjernika u Džennetu. Zbog ovoga je Ibn Kutejba rekao da se ajet: "... što će vam. život osigurati" odnosi na pogibiju na Allahovom putu.

Neki mufessiri pak smatraju da se ajet: "... kad vas pozove u ono što će vam život osigurati" odnosi na Džennet, tj. odazovite se onome što će vam Džennet osigurati, jer to je stvarna kuća života u kojoj je život ugodan i vječan. Ovo je mišljenje iznio Ebu Ali el-Džurdžani.

Ibnul Qajjim kaže da ajet podrazumijeva i obuhvata sva ova mišljenja, jer i vjerovanje, i obredoslovlje, i Kur'an i džihad; sve to oživljava srca i osigurava ugodan i lijep život. Najveće uživanje i osjećanje života bit će u Džennetu, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poziva u vjerovanje i poziva u Džennet. On poziva u lijep i ugodan život na dunjaluku i na ahiretu.

Životom srca i duše čovjek raspoznaje istinu od laži, pravi put od zablude, uputu od stranputice, a potom izabire istinu nad svim onim što joj oprečno. Ono osnažuje vjerovanje i želju i ljubav za istinom, te podstječe na prezir i mržnju zablude i laži.

Uzvišeni je rekao:

أو من كان ميتا فأحييناه وجعلنا له نورا يمشي به في الناس كمن مثله في الظلمات ليس بخارج منها,

"Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?!" Al-An'am, 122

Allah Svevišnji vjernicima daje i spaja život i svjetlo, a onima koji se odmeću od Njegove vjere spaja tmine s mrtvilom srca. Abdullah b. Abbas, r.a., i svi mufesiri u vezi s ovim ajetom vele da ajet znači: bio je nevjernik izgubljen u zabludi, pa smo ga Mi uputili.

A riječi Uzvišenog: "... a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće..." podrazumijevaju više stvari:

Prvo: on se pomoću svjetla kreće među ljudima, dok su oni u tminama. Njihov primjer sličan je primjeru skupine ljudi koji su bili na putu, a onda ih zateče noć i oni se izgubiše i nikako puta da nađu, dok je pored njih čovjek koji ima svjetiljku pa se pomoću nje kreće putem; On vidi stazu i vidi sve ono čega se treba čuvati na njoj;

Drugo: on se među njima kreće pomoću svjetla koje ima, a oni se dijelom koriste njegovom svjetlošću zbog njihove neophodne potrebe za istim svjetlom;

Treće: on će na Sudnjem danu, pomoću svjetlosti koju ima, bez teškoće ići po Siratu, dok će se mnogobošci i licemjeri zbog svojih hrđavih djela izgubiti i ostati u tminama.

A što se tiče riječi Uzvišenog:

واعلموا أن الله يحول بين المرء وقلبه

".. .i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova...", poznato i prihvaćeno tumačenje ovog ajeta jeste to da se "uplitanje" odnosi na Allahovo sprečavanje vjernika da počini nevjerstvo i na onemogućavanje nevjerniku da prihvati Allahovu vjeru, kao što sprečava Njemu pokorne da počine grijeh i otežava grešnicima da Mu pokažu pokornost. Ovo je stav Abdullaha b. Abbasa, r.a., i većine mufessira.

O istom ajetu postoji i drugo tumačenje koje kaže da se to odnosi Allahovu blizinu do srca Njegovog roba, tako da mu od tajni srca nije skriveno. On je između roba i njegovog srca. Ovo navodi el-Vahidi pripisujući ga Katadi. Kao da je ovo tumačenje prikladnije kontekstu ajeta, jer se odazivanje poziv, odnosno prihvatanje nečega, u osnovi vezuje za srce, tako da nema nikakve koristi od tjelesnog odazivanja ako u tome izostaje srce. Uzvišeni Allah je između Svoga roba i njegovog srca, pa zna da li Mu se njegovo srce odazvalo ili nije?! Da li srce skriva iskreno odazivanje ili ne?!

Na osnovu prvog mišljenja, veza između prvog dijela ajeta i njegovog završetka glasila bi: Ako vam je teško odazvati se na poziv Allaha i poziv Njegovog Poslanika, s.a.v.s., onda ne budite sigurni da se Allah neće uplesti između vas i vaših srca, nakon čega vam više neće pružiti priliku da se odazovete kao vid kazne zbog toga što se ste istinu jasno i nakon upoznavanja ostavili i odbili. To bi bilo u kontekstu riječi Uzvišenog:

ونقلب أفئدتهم وأبصارهم كما لم يؤمنوا به أول مرة ونذرهم في طغيانهم يعمهون

"... i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali...?" ( Al-An'am, 110 )

i Njegovih riječi:

فلما زاغوا أزاغ الله قلوبهم

"... i kad oni skrenuse u stranu, a Allah učini da i srca njihova u stranu skrenu" (As-Saff, 5),
kao i Njegovih riječi:

فما كانوا ليؤمنوا بما كذبوا من قبل

"... ali oni nisu htjeli povjerovati u ono u što prije nisu vjerovali." (Al-A'raf, 101)

Ajet upozorava na zapostavljanje odazivanja srcem, makar se rob tijelom i odazvao.

Ono što je posljedica neodazivanja Kur’anu jesu rasprave,prepirke,kontradiktornosti u mišljenju a takav nije slučaj sa onima koji znanje uzimaju iz objave.Uzvišeni o tome kaže:

ولو كان من عند غير الله لوجدوا فيه اختلافا كثيرا

“ Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti ” ( An-Nisa', 82 )

Ono sa čime se ljudi danas bave jeste ustvari samo teoretisanje, prepričavanje mišljenja , nagađanje i neke stvari nisu naučene kako treba a svako želi o svačemu da priča , kao što kaže ibn Hazm: ”Neznalica uvijek govori kada bi mu bolje bilo da šuti a šuti kada bi mu bolje bilo da govori.”

Čovjek mora određene stvari dobro naučiti i shvatiti posebno pitanja imana i kufra jer inače neće biti postojan i stabilan i stalno će imati određene sumnje s kojima lahko može skrenuti sa pravog puta i otići u zabludu.Govoreći o tome Uzvišeni Allah kaže:

أفمن أسس بنيانه على تقوى من الله ورضوان خير أم من أسس بنيانه على شفا جرف هار فانهار به في نار جهنم والله لا يهدي القوم الظالمين

“Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da mu se umili - ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? - A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.”

ولو أنهم فعلوا ما يوعظون به لكان خيرا لهم وأشد تثبيتا

A kada bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri . ( An-Nisa', 66 )

Propis onoga koji se ismijava sa Allahovim ajetima

Riječi Uzvišenog:

ولئن سألتهم ليقولن إنما كنا نخوض ونلعب قل أبالله وآياته ورسوله كنتم تستهزئون
لا تعتذروا قد كفرتم بعد إيمانكم إن نعف عن طآئفة منكم نعذب طآئفة بأنهم كانوا مجرمين
"A ako ih upitaš, oni će sigurno reći: "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se." Reci: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici." Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci." (Et-Tevba, 65-66)

Kadi Ebu Bekr b. el-Arabi kaže: "Ono što su rekli mislili su ozbiljno ili su se ismijavali, a u oba slučaja to predstavlja kufr. Jer, šaliti se sa stvarima kufra predstavlja kufr i ummet se oko toga ne razilazi. Ozbiljnost i tačnost je brat istine i znanja, a izigravanje i šala je brat neistine i neznanja (džehla)." Završen citat. ( Ahkamul-Kur'an, 2/976-977 )

Komentarišući riječi Uzvišenog: "Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.", Kurtubi kaže: "Ovo dolazi u obliku kuđenja kao da kaže: "Nemojte raditi ono što ne koristi a zatim im je presudio da su postali nevjernici i da nemaju opravdanja za taj grijeh."Završen citat.

Komentarišući pomenute riječi u ajetu Begavi kaže: "Ako bi neko rekao: 'Kako to da su uznevjerovali poslije vjerovanja, kad nisu ni bili mu'mini?' Kazat ćemo: 'Želi se reći da su vanjštinom pokazali nevjerstvo nakon što su vanjštinom pokazivali iman'."Završen citat.


Ibn Kesir kaže: "Prenosi Ebu Ma'šer Medini od Muhammeda b. Ka'ba Kurezija i drugih da su rekli: "Neki čovjek od munafika je rekao: 'Nismo nikoga vidjeli halapljivijeg, lažljivijeg jezika i većih kukavica pri susretu sa neprijateljem od ovih naših učača (Kur'ana)." Nakon što je to stiglo do Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, onaj čovjek dođe, a već je bio krenuo i uzjahao svoju devu, te mu reče: 'O Allahov Poslaniče, mi smo se razgovarali i zabavljali'. Pa mu reče: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?" Sve do riječi Uzvišenog: "Zato što su krivci..." I Njegove riječi: "Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici." To jest, zbog ovih riječi s kojima ste se ismijavali." Završen citat.

Komentarišući riječi Uzvišenog: "Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.", Taberi kaže: "Allah, dželle še'nuhu, kaže svom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve selleme: "Reci ovima koji su opisani pomenutim osobinama da se ne pravdaju neistinom govoreći kako su razgovarali i zabavljali se. "Postali Ste nevjernici", to jest, zanijekali ste istinu vašim govorom o Poslaniku i vjernicima. "Nakon što ste bili vjernici", to jest, nakon što ste povjerovali u njega i priznali ga.

Ukorjenjivanje nifaka je bez namjere i osjećaja

Komentarišući riječi Uzvišenog: "Reci: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici...", Ibn Tejmijje kaže: "Naređuje mu da im rekne: "Postali ste nevjernici nakon što ste vjerovali. Oni koji u pogledu ovih ajeta kažu: 'Oni su uznevjerovali poslije imana svojim jezicima pored prvobitnog nevjerstva u svojim srcima', ovakav govor nije tačan, jer, izražavanje imana jezikom pored nevjerstva u srcu je kufr. Tako se ne kaže: 'Uznevjerovali ste poslije imana', a oni u stvari nisu ni prestajali biti kafiri. A ako se misli da su vanjštinom pokazali nevjerstvo, nakon što su vanjštinom pokazivali iman, onda to nisu pokazivali svijetu već svojim prijateljima...

"A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se." Ovim priznaju i izvinjavaju se, zbog toga je i rečeno: "Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici." Ovo upućuje da u sebi nisu namjeravali uraditi djelo kufra već su smatrali da to ne predstavlja kufr. Pa je pojasnio da je ismijavanje sa Allahom, Njegovim ajetima i Poslanikom itd, nevjerstvo takve vrste kojim njegov vlasnik postaje nevjernikom nakon imana. To upućuje da je pri njima bio slab iman pa su učinili ovaj haram za koji su znali da je haram ali nisu znali da je to djelo nevjerstva, a to djelo je djelo kufra s kojim su postali nevjernici. Oni nisu bili ubjeđenja da je to dozvoljeno raditi. Više selefa(selefijskih učenjaka) u pogledu opisa munafika, koji je prenesen u suri El-Bekara, kažu da su oni prvobitno vidjeli pa su zaslijepeli, i da su znali pa su nijekali i vjerovali pa su zatim uznevjerovali. Katade i Mudžahid kažu: "Navodi primjer njihova obraćanja vjernicima i slušanja onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, i odlasku njihova nura" Završen citat. ( Medžmu' fetava, 7/272-27'4 )

Također je rekao: "..."A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se..." Ovdje je obavjestio da su uznevjerovali nakon imana iako su rekli: "Izgovorili smo riječi kufra bez ubjeđenja u to, već smo se na taj način igrali i zabavljali", te je pojasnio da je ismijavanje sa ajetima nevjerstvo. Ovo se ne dešava (ismijavanje sa pomenutim stvarima) osim onima čija se prsa rasprostrane spram ovog govora, a da je bilo imana u njegovom srcu to bi ga spriječilo da izgovori ovaj govor." Završen citat. ( Medžmu1 fetava, 7/220 )

Pogledaj, Allah ti se smilovao, u ovaj Kur'anski tekst koji je po značenju kategoričan u pogledu nevjerstva ove skupine. Opće je poznato iz šerijatskih tekstova da je ovo opći propis za svakoga ko uradi ono što su ovi uradili ili nešto drugo u tom kontekstu, te da taj propis nije vezan samo za pomenute ljude. Jer, pravilo glasi: "Nije pouka u posebnosti uzroka (zbog kojeg je spuštan ajet) već je pouka u uopćenosti Iafza-izreke", i oko ovog se slažu svi mufessiri. U protivnom bi dokazivanje Kur'anom bilo nevalidno jer je većina Kur'anskih ajeta objavljena nekim povodom. Pa ako bi se propis odnosio samo na onog čijim je povodom spuštan onda ne bi ostao nijedan ajet koji bi nas obavezivao na izvršenje propisa.

Mufessiri se kod tumačenja ovog ajeta slažu da su oni uznevjerovali, nakon imana, s ovim prljavim govorom koji su izrekli. Razilaze se oko toga da li je prethodni iman koji su posjedovali bio iman jezika, bez srčanog vjerovanja, ili je to bio iman i srca i jezika zajedno? U oba slučaj dokaz je upotpunjen Allahovom dobrotom.

Prema prvom mišljenju: Nad ovim ljudima su primjenjivani propisi islama (tj. smatrani su muslimanima), jer su izgovorili šehadet uz pretpostavku o postojanju unutarnjeg vjerovanja, uz prisustvo pokornosti i ljubavi spram Allaha , Njegove vjere i Poslanika . Jer, kao što smo prethodno spomenuli, nema islama ko nema imana niti ima imana ako nema islama. Shodno ovom izgovoru (tj. izgovoru šehadeta) smatrani su muslimanima sve dok nisu izgovorili ove prljave riječi. S njima i zbog njih nad njima je donesena presuda nevjerstva. Pa su iz vanjskog islama prešli u kufr vanjštinom i unutrinom s ubjeđenjem, jer su to rekli slobodno bez prisile. Na osnovu toga se može zaključiti da su svoja prsa rasprostranili ka kufru svojom unutrinom shodno riječima Uzvišenog: "Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo... Da je u njihovim srcima bilo imana on bi ih sprečio da ovako govore. Ako neko misli da se ovaj propis odnosi samo na pomenute munafike lično, to jest, ako bi rekli ovo je bio uzrok da saznamo za njihov nifak a ovim nisu uznevjerovali, tako da se ovo značenje (u ajetu) ne odnosi na na nevjerstvo.

Odgovor na to bi bio sljedeći:

Prvo. Ovo bi značilo da ova njihova izreka nije imala utjecaja u presudi kufra nad njima, što je suprotno Kur'anskom tekstu "Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici."

Drugo. To bi značilo, Allahu se utječemo od toga, da je Kur'an vezao propis za stvar koja nema utjecaja u presudi i da je zanemario pravi razlog presude.

Treće. Opće je poznato u Šerijatu da objava ne ulazi u tok realizacije propisa da ne bi došlo do pometnje.1 Osnova ovog (donošenja propisa tj. presude nad nekim) je vanjština govora i djela.

Četvrto. Riječi Uzvišenog: "Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici." Pomenuti iman tj. vjerovanje u ajetu ili je samo iman unutrašnjosti ili je samo iman spoljašnjosti. U oba slučaja ajet služi kao dokaz, jer se prema tim ljudima prije odnosilo kao prema muslimanima a zatim su nakon ovog ružnog govora uznevjerovali nakon što su bili vjernici. Ako su ti ljudi bili nevjernici prije nego su izgovorili ovu ružnu izreku postavlja se pitanje zašto je Šerijat odgodio presudu do ovog vremena? Zašto je vezao propis za osobinu koja ne utječe na presudu? Ako zbog ove osobine nisu pali u nevjerstvo zašto su se onda pravdali i izvinjavali? Nema drugog izlaza iz pomenutih pitanja osim da stvar shvatimo onako kako su je shvatili dobri prethodnici-selef, to jest, da su uznevjerovali nakon imana, zbog ove prljave izreke. Tako da ova presuda ostaje uopćena za svakog ko uradi ono što su oni uradili, bez obzira da li se spomenuti iman u ajetu odnosi na spoljašnji iman, bez prisustva istog u srcu, ili se misli na iman spoljašnjosti i unutrašnjosti zajedno. Ovome mišljenju teži imam Ibn Tejmijje, tj. da su pomenuti ljudi posjedovali slab iman te su izrekli pomenutu izreku bez ubjeđenja u to, neznajući da će ih to odvesti u nevjerstvo a znali su da je tako nešto zabranjeno. Mislili su da zabava i razgovor u tom pogledu ne vodi u nevjerstvo osim ako se radi o ozbiljnom (govoru) u tome, po tom pitanju. Mislili su da je zabava i razgovor u tom kontekstu stvar koja ne odvodi u nevjerstvo, kao što prisila ne vodi u nevjerstvo. Šerijat ih nije proglasio lašcima zbog toga što su se pravdali zabavom i razgovorom, za razliku od munafika koje ugoni u laž zbog njihovih lažnih pravdanja. Otuda se uviđa iskrenost njihova pravdanja igrom i zabavom, u pomenutom slučaju, bez namjere i ozbiljnosti. Međutim, i pored toga, Šerijat ih obavještava da u ovakvom stanju i ovom izrekom, unatoč činjenici da se radi o igri i zabavi, time padaju u kufr, nakon što su bili vjernici. Džehl i njihova nenamjernost, da urade djelo kufra, u ovom slučaju nisu usvojeni kao opravdanje, zato pazi i budi oprezan u pogledu ovih stvari.

Zato neka se musliman pripazi najbolje što može i umije da ne bi izgovorio riječ na koju ne obraća pažnju a zbog koje bi bio bačen u Džehennem, da nas Allah sačuva. Istinu je rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, povjerljivi dostavljač, koji se brinuo o ummetu, kada je u vjerodostojnom hadisu upozorio ummet: "Da li će ljudi biti odvučeni u Džehennem na svojim licima osim kao žrtve svojih jezika."( Bilježi ga imam Ahmed i Tirmizi, poglavlje «Iman», i Ibn Madže, poglavlje «Čuvanje jezika pri smutnji )

Ibn Tejmijje kaže: "Ovi, također, govore ono što je rekao Džehm i Salibi. Naime, oni jasno kažu da psovanje Allaha i Njegova Poslanika, kao i govor o trojstvu, te svaka druga riječ od riječi kufra, po njima, nije kufr po unutrašnjosti već samo vanjštinom - ukazuje na kufr. Unatoč tome, ovaj koji psuje i vrijeđa pomenute stvari moguće je da u svojoj unutrašnjosti poznaje Allaha, da bude muvehhid i vjernik u Njega. A kada im se dostavi dokaz u vidu šerijatskog teksta ili u vidu idžma'a da je dotični kafir, kako vanjštinom tako i unutrinom, oni kažu: 'To za sobom povlači utjerivanje u laž unutrašnjosti (ar. batina) a iman povlači nepostojanje toga.' Reći ćemo im: To su dvije poznate stvari. Jedna je opće poznata stvar u vjeri a druga je opće poznata od nas samih ako o tome dobro razmislimo.
1 Pisac ovim želi da kaže da Poslanik , nije kažnjavao na osnovu objave, već bi kažnjavao kada bi činjenje nekog djela bilo šerijatski pritvrđeno (tj. priznanjem počinioca ili svjedočenjem povjerljivih svjedoka), jer kada bi Poslanik , kažnjavao munafike samo na osnovu objave došlo bi do pometnje kod ljudi, i strah od prihvatanja islama.

Stanovnici grada - أَصْحَابَ الْقَرْيَةِ

Uzvišeni Allah kaže:

وَاضْرِبْ لَهُم مَّثَلاً أَصْحَابَ الْقَرْيَةِ إِذْ جَاءهَا الْمُرْسَلُونَ
“Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici ”…

Abdullah ibn Abbas,Ka’b al Ahber,Vehb ibn Munebih i mnogi drugi prenose priču o gradu koji se zvao Antiohija ( arap.: انتاكيّ ) kojim je vladao kralj Antikis ibn Antikis i koji je obožavao kipove. Uzvišeni Allah im je poslao tri poslanika koje su oni u laž utjerivali. Oni su se zvali Sadiq, Masduq i Šalom. Iz ovoga je jasno da su oni bili poslanici koje je poslao Uzvišeni Allah.

Katada je tvrdio da su to izaslanici koje je poslao Isa alejhi selam a isto takvo mišljenje je zastupao Ibn Džerir prenoseći od Vehba a on od Ibn Sulejmana a on od Šuajba al Džuba’i koji je dodao da su se ta trojica zvali Šimon, Jonah i Paul a da se grad zvao Antiohija.Ovo mišljenje je neosnovano jer su stanovnici Antiohije bili prvi koji su povjerovali Isa’u alejhi selam kad su do njih došli neki od njegovih učenika. Antiohija je takođe bila prva od četri grada u kojima su egzistirali kršćanski patrijasi.Ta četri grada su bila Antiohija, Aleksandrija, Jerusalem i Rim.Kakogod, stanovnici ovih gradova nisu bili uništeni dok su stanovnici grada koji se spominje u Kur’anu uništeni nakon što su ubili čovjeka iz svog naroda kojeg je Allah poslao da ih opomene.

Uzvišeni je rekao:

إِن كَانَتْ إِلاَّ صَيْحَةً وَاحِدَةً فَإِذَا هُمْ خَامِدُونَ

„samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli“.


Ne bi bilo kontradikcije u ova dva tumačenja u slučaju da su ova tri poslanika bila poslata ranijim stanovnicima Antiohije i da su oni ugonjeni u laž, nakon čega ih je Allah uništio, da bi zatim njihova zemlja bila ponovo nastanjena pa da su novi stanovnici u vrijeme Isa alejhi selam povjerovali trojici njegovih izaslanika koje im je poslao.

Uzvišeni je rekao:

وَاضْرِبْ لَهُم مَّثَلاً أَصْحَابَ الْقَرْيَةِ

“Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada”… t.j. tvom narodu Muhamede,

إِذْ أَرْسَلْنَا إِلَيْهِمُ اثْنَيْنِ فَكَذَّبُوهُمَا فَعَزَّزْنَا بِثَالِثٍ فَقَالُوا إِنَّا إِلَيْكُم مُّرْسَلُونَ

„kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: "Mi smo vama poslani!"

Stanovnici ovog grada su rekli da su poslanici samo ljudi kao i oni, i zanijekali su da Allah može poslati ljude kao poslanike.Poslanici su ih uvjeravali da Allah zna da su oni njima poslati i da bi ih Allah kaznio žestokom kaznom ukoliko bi oni lagali na Njega.
Poslanici su rekli:

وَمَا عَلَيْنَا إِلاَّ الْبَلاَغُ الْمُبِينُ

"i dužni smo samo da jasno obznanimo, t.j. da dostavimo ono sa čime smo poslati a da su uputa i zabluda u Allahovoj ruci i da On upućuje koga hoće na pravi put a da u zabludi ostavlja koga hoće.

Oni rekoše:

قَالُوا إِنَّا تَطَيَّرْنَا بِكُمْ

"Mi slutimo da nam nesreću donosite“... t.j. ono sa čim ste došli

لَئِن لَّمْ تَنتَهُوا لَنَرْجُمَنَّكُمْ وَلَيَمَسَّنَّكُم مِّنَّا عَذَابٌ أَلِيمٌ

„Ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja oko nas “, t.j. vrijeđali su ih i prijetili da će ih ubiti.

قَالُوا طَائِرُكُمْ مَعَكُمْ أَئِن ذُكِّرْتُم

„Uzrok vaše nesreće je s vama!" - rekoše oni. "Zar zato što ste opomenuti? t.j. zar nesrećom i zlom smatrate to što vas opominjemo i pozivamo na pravi put ???

بَلْ أَنتُمْ قَوْمٌ مُّسْرِفُونَ

„Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi“, t.j. prelazite sve granice čineći razne vrste grijeha i nepokornosti Allahu.

Uzvišeni dalje kaže:

وَجَاء مِنْ أَقْصَى الْمَدِينَةِ رَجُلٌ يَسْعَى

„I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek“, kako bi podržao poslanike i obznanio svoju vjeru

قَالَ يَا قَوْمِ اتَّبِعُوا الْمُرْسَلِينَ

اتَّبِعُوا مَن لاَّ يَسْأَلُكُمْ أَجْرًا وَهُم مُّهْتَدُونَ

i reče: "O narode moj, slijedite one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!

t.j. slijedite one koje vas pozivaju apsolutnoj istini i koji od vas ne traže nikakvu nadoknadu za to. Zatim ih poziva da obožavaju samo Allaha Jedinog i da mu ne čine širk obožavajući nekog drugog mimo Njega , one koji im ne mogu pomoći ni na dunjaluku ni na ahiretu.

إِنِّي إِذًا لَّفِي ضَلاَلٍ مُّبِينٍ

„a ja bih tada bio u pravoj zabludi“, t.j. ako ne bi obožavao samo Allaha Jedinog već nekog drugog Njemu ravnim činio.

Zatim je ovaj vjernik rekao poslanicima:

إِنِّي آمَنتُ بِرَبِّكُمْ فَاسْمَعُونِ

„ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!“

t.j. poslušajte moju izjavu i budite mi svjedoci kod vašeg Gospodara. Ili, o narode moje poslušajte moje očitovanje vjere u poslanike koje je Allah poslao.Nakon toga ga je njegov narod ubio tako što su ga kamenovali do smrti ili su ga izujedali ili su iznenada nasrnuli na njega.Ibn ishaq prenosi od ibn Mesuda da je rekao da su ga ljudi gazili nogama dok mu nisu slomili vrat.

Es-Sevri prenosi od Asima al Ahvala a on od Ebu Medžlaza da je rekao: “Ime ovog čovjeka koji je povjerovao je bilo Habib ibn Murrij za kojeg se reklo da je bio stolar,ili užar ili obućar“.Takođe je rečeno za njega da je obavljao vjerske obrede u izoliranoj pećini.

Abdullah ibn Abbas je rekao:“On je bio Habib, stolar koji je bolovao od lepre.Bio je dobročinitelj ali je na kraju ubijen od strane svog naroda“.

Zatim je Uzvišeni Allah rekao:

قِيلَ ادْخُلِ الْجَنَّةَ

„I reći će se: "Uđi u Džennet!’, t.j. nakon što je bio ubijen od svog naroda Uzvišeni Allah ga je uveo u Džennet a kada je vidio uživanja u njemu rekao je:

قَالَ يَا لَيْتَ قَوْمِي يَعْلَمُونَ

بِمَا غَفَرَ لِي رَبِّي وَجَعَلَنِي مِنَ الْمُكْرَمِينَ

„Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!“

U tumačenju ovog ajeta Katada je rekao:“Vjernik uvijek daje savjete zbog onoga što vidi od nagrade koju je Allah obećao“.

„Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!“ vjernik je poželio da njegov narod sazna kakve mu je počasti Allah ukazao .Katade je rekao:“Tako mi Allaha, Allah ovom narodu više nije slao opomenu niti ih je korio nakon što su ubili ovog čovjeka.“

إِن كَانَتْ إِلاَّ صَيْحَةً وَاحِدَةً فَإِذَا هُمْ خَامِدُونَ

samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.

Uzvišeni Allah je rekao:

وَمَا أَنزَلْنَا عَلَى قَوْمِهِ مِن بَعْدِهِ مِنْ جُندٍ مِّنَ السَّمَاء وَمَا كُنَّا مُنزِلِينَ
„I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti je bilo potrebe, t.j. nije bilo potrebe da Allah Uzvišeni šalje protiv njih vojsku sa neba da bi osvetio poslanike.

Mudžahid i Katade smatraju da ovo znači da im Allah nije slao drugu poslanicu.Ibn Džerir kaže:“Prvo tumačenje izgleda ispravnije jer Allah nakon toga kažeَ
وَمَا كُنَّا مُنزِلِينَ

„niti je bilo potrebe,“ t.j. Allah nije imao potrebu da im šalje nešto takvo kad su oni već utjerali u laž poslanike i ubili ovog pobožnog čovjeka.

إِن كَانَتْ إِلاَّ صَيْحَةً وَاحِدَةً فَإِذَا هُمْ خَامِدُونَ

„samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli“.

Mufesiri kažu: Uzvišeni Allah je poslao Džibrila koji je došao do kapije njihovog grada i pustio krik nakon čega su oni ostali tihi, nepomični i mrtvi.

Podučavanje najvažnijim pitanjima - Ahmed bin Hamud el Halidi

Poslanica ''Indžahu Hadžetis-Sa'il fi Ehemmil-Mesa'il'' autora Ahmed bin Hamud el Halidija, u kojoj je spomenuo 36 temelja vezanih za tewhid, stvari koje ga nište, njegove vrste, (pred)uvjete, njegove temelje (fundamente), kufr u taguta, el-wela' i el- bera' (prijateljstvo i odricanje), mes'elu šeri'atskih imena, islam i širk, poznate i manje poznate mes'ele, sticanje imena i propisa, uspostava argumenata u tome, a završio ju je govorom o teritorijama (područjima), kako islamskih, tako i nevjerničkih.

download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

Iskušenja - Fitna

Riječ fitna u Allahovoj knjizi ima značenje ispita kojim čovjek nije iskušan. Ima značenje ispita i iskušenja zajedno. U prvom značenju upotrijebljena je ondje gdje Allah Uzvišeni kaže Musau, a.s.:

وَفَتَنَّاكَ فُتُونًا
"Raznih nevolja smo te spasili" (Ta-Ha, 40),

u drugom značenju upotrijebljena je u ajetu koji kaže:

أَلاَ فِي الْفِتْنَةِ سَقَطُواْ
"Eto, baš su u iskušenje pali" (Et-Tevba, 49). Oba značenje prisutna su u sljedećem ajetu:

أَحَسِبَ النَّاسُ أَن يُتْرَكُوا أَن يَقُولُوا آمَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ
وَلَقَدْ فَتَنَّا الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَلَيَعْلَمَنَّ اللَّهُ الَّذِينَ صَدَقُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْكَاذِبِينَ

"Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo I da u iskušenje neće biti dovedeni? A mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu" (El-Ankebut, 2-3).

Tu je i ajet u kojem se navode riječi Musaa, a.s.:

إِنْ هِيَ إِلاَّ فِتْنَتُكَ تُضِلُّ بِهَا مَن تَشَاء وَتَهْدِي مَن تَشَاء

To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na Pravi put ukazuješ" (El-E'raf, 155).



Uzvišeni je Allah rekao:

وَجَعَلْنَا بَعْضَكُمْ لِبَعْضٍ فِتْنَةً

"Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite" (El-Furkan, 20).

Ovaj se ajet odnosi na sva stvorenja, i jedni će biti ispitani pomoću drugih. Poslanici su na ispitu pred onima kojima su poslani: kako su ih pozivali istini i kako su strpljivi bili u tome. Oni podnose razne tegobe u ispunjenju poslanice svog Gospodara. Ljudi su iskušani poslanicima: da li da im se pokore, pomažu im, da li da im vjeruju ili da ne vjeruju, suprotstave im se i bore se protiv njih? Učenjaci su na iskušenju zbog neznalica, da li ih poučiti, posavjetovati i biti strpljiv u tome? Ali, i oni su iskušenje neznalicama, tj. da li ih poslušati i pustiti da ih vode? Podanici su ispit za vladare, a vladari za podanike; bogataši su iskušenje siromašnima, a siromašni bogatima, slabi jakima i jaki slabima, muž je na iskušenju zbog svoje supruge, a ona je na iskušenju zbog njega, muškarci su na ispitu zbog žena, a žene zbog muškaraca, vjernici zbog nevjernika i nevjernici zbog vjernika, oni koji naređuju dobro iskušani su onima kojima se obraćaju i obratno. Zato su siromašni vjernici koji su slijedili poslanike bili kušnja bogatima i njihovim poglavarima koji nisu vjerovali, iako su znali da su poslanici u pravu i koji su govorili:

لَوْ كَانَ خَيْرًا مَّا سَبَقُونَا إِلَيْهِ
"Da je kakvo dobro, oni nas ne bi u tome pretekli" (El-Ahkaf, 11).

Ovakvi su govorili Nuhu:

قَالُوا أَنُؤْمِنُ لَكَ وَاتَّبَعَكَ الْأَرْذَلُونَ
"Zar da ti vjerujemo, a najniži sloj ljudi te slijedi" (Eš-Šuara, 111).

Na to Allah kaže:

وَكَذَلِكَ فَتَنَّا بَعْضَهُم بِبَعْضٍ لِّيَقُولواْ أَهَـؤُلاء مَنَّ اللّهُ عَلَيْهِم مِّن بَيْنِنَا

I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao" (El-En'am, 53).

وَجَعَلْنَا بَعْضَكُمْ لِبَعْضٍ فِتْنَةً أَتَصْبِرُونَ
"Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa se strpitel" (El-Furkan,20).

Allah je iskušenje poistovjetio sa strpljenjem u ovom slučaju i u sljedećem:
ثُمَّ إِنَّ رَبَّكَ لِلَّذِينَ هَاجَرُواْ مِن بَعْدِ مَا فُتِنُواْ ثُمَّ جَاهَدُواْ وَصَبَرُواْ

"Gospodar tvoj će onima koji se isele, nakon što su na iskušenju bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili..." (En-Nahl, 110).

Ko bude iskušan strpljivošću pa se strpi, strpljenje će ga očistiti i skinuti mu grijehe, isto kao što kovački mijeh čisti zlato i srebro.
Uzvišeni kaže:

وَلَقَدْ فَتَنَّا الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَلَيَعْلَمَنَّ اللَّهُ الَّذِينَ صَدَقُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْكَاذِبِينَ

"Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu" (El-Ankebut, 3).

Iskušenje dijeli ljude na iskrene i lažljive, vjernike i licemjere, na dobre i loše. Ko se pri iskušenju strpi sačuvat će se većeg iskušenja, a ko ne izdrži past će u gore iskušenje.

Zbog toga u Kur'anu nalazimo kako Uzvišeni na više mjesta govori i je neminovno da ljudi budu iskušavani, a iskušenja mogu biti i u dobru i u zlu. Čovjek mora biti iskušan i onim što mu donosi radost, a i onim što mu pričinjava bol. Zbog toga čovjek ima potrebu da bude od onih koji puno trpe i od onih koji mnogo Allahu zahvaljuju.

Uzvišeni je rekao: "Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati."
U drugom ajetu Uzvišeni je objavio: "I u dobru i u zlu smo ih provjeravali smo da bi se opametili."

U suri Ali lmran On je rekao: "Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?! "

A prije toga u suri El-Bekara, " Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć!?" Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

To je zato što se ljudska duša neće popraviti i očistiti sve dok ne bude potresena iskušenjima.

Suhejb bin Sinan,r.a.,pripovijeda da je AllahovPoslanik,sallallahu alejhi ve selleme, rekao: Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija a takvo stanje nije ni s kim drugim nego samo sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu, dž.š.,što mu donosi korist, a ako ga, pak, pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi i postojano se drži, pa mu i to donosi nagradu od Allaha, dž.š. (Muslim)

Habbab ibn Erett,r.a.,pripovijeda:Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku,sallallahu alejhi ve selleme, na progone idolopokolonika, a on bijaše u hladu Kabe, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: Zar nam nećeš tražiti pomoć od Allaha, dž.š., zar za nas nećeš učiti dovu? On nam na to odgovori: Znajte da je među narodima prije vas bilo ljudi kojima bi iskopali rupu u zemlji, zatim ga stavili u nju i donijeli pilu kojom bi prepilili njegovu glavu (odozgo) na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali, ali sve to ga ne bi natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah, dž.š., upotpuniti ovu vjeru dotle da će konjanik putovati sam iz Sana do Hadremevta (sa kraja do na kraj Arapskog poluotoka), nikog se ne plašeći, osim Allaha, dž.š., i od vuka za svoje stado, međutim, vi to požurujete (nestrpljivi ste). A po jednom drugom rivajetu: On je mirno ležao na svom ogrtaču pod glavom, pored svega što smo trpili od idolopoklonika.

Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: Ako Allah, dž.š., želi Svome robu hajr, onda mu požuri sa njegovim kaznama na ovome svijetu. A ako Allah, dž.š., želi Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za njegove grijehe, kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu. Zatim je rekao: Zaista je veličina nagrade prema veličini iskušenja, zato Allah, dž.š.,, kada zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah bit će zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba. ( Tirmizi, hasen, Buhari )


Iskušenje je neminovno i na ovom i na onom. svijetu, kao što kaže Uzvišeni:

يَوْمَ هُمْ عَلَى النَّارِ يُفْتَنُون
ذُوقُوا فِتْنَتَكُمْ هَذَا الَّذِي كُنتُم بِهِ تَسْتَعْجِلُونَ

"Onoga dana kada se u vatri budu pržili..." Iskusite kaznu svoju - to je ono što ste požurivali" (Ez-Zarijat, 13-14).

Vatra je, dakle, kazna onome ko ne izdrži iskušenje dunjaluka.

Uzvišeni o drvetu zekum veli:

إِنَّا جَعَلْنَاهَا فِتْنَةً لِّلظَّالِمِينَ

"Mi smo ga nevjernicima kao kaznu odredili" (Es-Saffat, 63)

Katadin je stav: "Čim je Allah spomenuo ovo drvo, učinio ga je iskušenjem nepravednima koji su rekli: 'Kako će u vatri biti drvo, kad vatra guta drva?'" Potom je Allah objavio sljedeće:

إِنَّهَا شَجَرَةٌ تَخْرُجُ فِي أَصْلِ الْجَحِيمِ

„To je drvo koje će usred Džehennema rasti" (Es-Saffat, 64).

Obavijestio ih je da se ono hrani iz vatre.Ibn Kutejba kaže da je drvo zekum možda plod vatre, od materijala koji ne gori, kao što su njeni lanci i okovi. To nas Allah samo upućuje na onostrano i nama nepoznato (gajb) pomoću onoga što je prisutno kod nas. Imena se slažu, ali su značenja različita, znači to nije drvo kao zemaljsko. Tako je i s Džennetom i njegovim plodovima, posteljama, drvećem i slično.
Smisao ovog ajeta jeste u tome da se kaže kako će to drvo biti njihovo iskušenje na dunjaluku, tako što ga nisu smatrali stvarnim, a bit će im kazna na ahiretu jer će kušati njegove plodove.

Isti je slučaj i s onim o čemu nas je On obavijestio, a to je da će devetnaest meleka biti zaduženo za vatru. To je bilo iskušenje za nevjernike, tako da je Ebu Džehl rekao: "Zar će vas Muhammed uplašiti s njih devetnaest, a vas je mnogo? Zar ne mogu stotine vas napasti svakog od njih, pa da tako izađete iz vatre?" Na to je Ebul-Esed rekao: "Kurejšije, kad nastupi Sudnji dan i ja pred vama budem prelazio preko sirat-ćuprije, nosit ću desetericu na desnom, a devetericu na lijevom ramenu. Mi ćemo je prijeći i ući u Džennet.
Spominjanje ovog broja bilo je njihovo iskušenje na dunjaluku, a bit će njihova kazna na Sudnjem danu.

Nevjernik na dunjaluku biva iskušan vjernikom, kao što i vjernik biva iskušan njime. Zato su vjernici tražili od Allaha da ne budu iskušenje za nevjernike:

رَّبَّنَا عَلَيْكَ تَوَكَّلْنَا وَإِلَيْكَ أَنَبْنَا وَإِلَيْكَ الْمَصِيرُ
رَبَّنَا لَا تَجْعَلْنَا فِتْنَةً لِّلَّذِينَ كَفَرُوا

"Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo, Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru naŠ, da nas nevjernicima staviš u iskušenje" (El-Mumtehina, 4-5).

A Musaovi su drugovi govorili:

رَبَّنَا لاَ تَجْعَلْنَا فِتْنَةً لِّلْقَوْمِ الظَّالِمِينَ

"Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine" (Junus, 85).

Mudžahid kaže da to znači: nemoj nas kazniti pomoću njih i nemoj nas kazniti Tvojom kaznom da oni ne bi rekli: "Da su ovi bili u pravu, ne bi ih ovo zadesilo."

Zedždžadž kaže: "Nemoj ih nadrediti nama da ne pomisle kako su u pravu, te da to bude njihovo iskušenje."

Ferra misli: "Nemoj ih uzdići nad nama kako ne bi pomislili da su oni u pravu, a da mi griješimo."

Mukatil opet veli: "Nemoj nam umanjiti opskrbu i dati je njima da im to ne bude iskušenje."

Dakle, čovjek je na ovom svijetu na kušnji zbog svojih strasti i duše koja ga podstiče na zlo, zbog šejtana,svojih prijatelja, onoga što vidi i od čega se ne može suzdržati. Tako slabi njegov iman i uvjerenje, slabi njegovo srce, postane brzoplet , a njegova duša teži dunjaluku.