Nevevi kaže: "Kadi Ijad kaže: 'Ar izraz "jetekarra'a" znači da su kod traženja znanja bukvalno tražili njegovo dno, tj. da su slijedili nejasno u tom pogledu. Otuda izraz "tekarra'a fil-kelam" znači da neko govori čudan i nejasan govor. U rivajetu Ebu Ja'le Mevsilija se kaže "jetefekkahune" tj. proučavaju vjersko znanje, to je vanjština njegova govora, a zatim je spomenuo njihovu stvar, to jest, spomenuo je Ibn Ja'mer stanje ovih, pa ih je opisao kako se trude u traženju i proučavanju znanja i kako mu posvećuju pažnju. Njegove riječi: "Pa je spomenuo da oni misle kako nema kedaera i da stvari nisu određene." Ar izraz u hadis "unuf znači isto što i "muste'nef, tj. da stvari počinju sada iz početka i da im nije prethodio kader i Allahovo znanje, već, po njima, (Allah) o nekoj stvari sazna tek nakon njenog dešavanja. Već smo govorili o njihovom pokvarenom mezhebu. Ovakav stav zastupaju fanatične kaderije, inače ovo nije stav svih kaderija. Riječi Ibn Omera: "Kad ih susretneš obavjesti ih da se ja njih odričem i da se oni mene odriču." Ovaj govor Ibn Omera vanjštinom upućuje da ih je on smatrao kafirima. Kadi Ijad kaže: "Ovo su prve kaderije koje su nijekale prethođenje Allahova znanja onome što će se desiti. Onaj ko tako govori je kafir i oko toga nema razilaženja." Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 1/150
Ibn Tejmijje kaže: "Što se tiče činjenice da su stvari i događaji bili poznati Allahu prije njihova dešavanja to je istina u koju nema sumnje.
Također, činjenica je da su bile zapisane kod njega ili kod Njegovih meleka, kao što na to upućuje Kitab, sunnet i predanja. Ovo znanje i knjiga (zapisana djela) je kader kojeg niječe većina kaderija i misle da Allah ne zna za djela robova osim nakon što se dese. Oni su nevjernici koje su protekfirili imami Šafija, Ahmed i drugi." Medžmu' fetava, 2/152.
Kaderijske sekte
Također je rekao: "Oko toga raspravljaju (tj. oko imana u kader) fanatične kaderije. Oni misle da prethodenje znanja sprečava naređivanje i zabranjivanje, tako da su se podijelili u dvije stranke. Jedna skupina priznaje naredbe i zabrane, nagradu i kaznu, ali niječu da je tome predhodio Allahov kada i kader i pisanje djela. Ovi su se pojavili na kraju perioda ashaba. Kada su ashabi čuli za tu njihovu novotariju, odrekli su ih se, kao i oni (kaderije) njih. Na njihovu zabludu su odgovorili: Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Abbas, Džabir ibn Abdullah, Vasile ibn Eska'a. Imami Malik, Šafija i Ahmed su protekfirili ove koji niječu Allahovo praiskonsko znanje.
Druga grupa kaderija potvrđuje prethođenje Allahova znanja i Njegovo pisanje djela, ali misle da je to dovoljno u pogledu naredbi, zabrana i djela, te da nema potrebe za djelima. Već, po njima, kome je određen Džennet ući će u njega bez djela, a kome bude određen Džehennem ući će u njega bez obzira na djela. Ovi ne predstavljaju malobrojnu skupinu od onih koji govorkaju o vjeri, ovako nešto govore mnogi džahili između ljudi. Oni su na većem stepenu nevjerstva i još više zalutali od onih prethodnih, jer, njihov govor podrazumjeva nijekanje naredbi i zabrana, halala i harama, nagrade i kazne. Ovi su na puno većem stepenu nevjerstva od kršćana i Židova,
Što se tiće većine kaderija oni potvrđuju Allahovo prethodno znanje i zapisanost djela, ali niječu da je Allah stvorio djela robova i niječu htijenje robova (kainat). Njima se suprostavijaju kaderije mudžbire -(džebrije), koji tvrde da rob nema moći niti istinskog htjenja, niti je on istinski činioc svojih djela. Svi ovi su zalutali novotari. A najgori od ovih su oni koju su učinili stvaranje djela i htjenje stvorenja zaštitom (opravdanjem) od naredbi i zabrana, kao što je slučaj sa mušricima koji su rekli: "Mnogobošci će govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili." Ovi su na većem stepenu nevjerstva od Židova i kršćana. Njihov govor za sobom povlači nijekanje svega sa čim su došli svi poslanici, od naredbi i zabrana." Medžmu' fetava 8/288-289
Novotarije nisu na istom stepenu
Iz ovog citata možemo zaključiti da sve novotarije nisu na istom stepenu. Novotari nekada toliko zastrane u tom pogledu tako da to dostigne stepen jasnog nevjerstva, a ponekad zastanu na stepenu novotarskog čina koji bi mogao odvest u kufr. Zato, kada učenjaci govore o propisima novotara moraju tačno odrediti razlog propisa o kojem govore, tj. da li je djelo dostiglo stepen jasnog kufra ili je na stepenu novotarije koja vodi u kufr. Također, možeš primjetiti da nijekanje Allahova praiskonskog znanja, kada'a i kadera, nad naredbama i zabranama, predstavlja kufr oko kojeg nema razilaženja, te da je za one koji to potvrđuju ali su ubjeđenja da se na to treba osloniti i da nema potrebe poštovati naredbe i zabrane i činiti djela i da po njima ulazak u Džennet i Vatru nije vezan za djela, propis za ovakve je da su oni kafiri džahili koji su na većem stepenu nevjerstva od kršćana i Židova. Ovi nisu skupina medu muslimanskim skupinama. Oni koji kader navode kao dokaz, nad djelima i sudbinom, takvi su žešćeg nevjerstva od kršćana i Židova, jer kršćani i Židovi vjeruju u neke naredbe i zabrane a neke nijecu, za razliku od ovih koji niječu sve naredbe i zabrane i nebeske zakone.
Što se tiče skupine koja priznaje Allahovo praiskonsko znanje i knjigu ali niječu stvaranje djela robova i volju stvorenja ovakvi su zalutali novotari. Oko njihovog tekfirenja postoji poznato razilaženje među ulemom. Komentarišući hadis Džibrila Ibni Redžeb kaže: "Zbog ove rečenice (tj. imana u kader) Ibn Omer prenosi ovaj hadis kao dokaz protiv onih koji niječu kader i koji misle da stvari nisu određene, tj. da im prije njihova dešavanja nije prethodio Allahov kader. Ibn Omer je zauzeo žestok stav u pogledu njih, odrekao ih se i obavjestio da se od njih neće primiti djela bez imana u kader...
.
