U drugim predanjima osim Tirmizijinog stoji: "Pazi Allaha pa ćeš Ga imati stalno pri ruci. Sjeti se Allaha kad si u obilju, Allah će te se sjetiti kad si u oskudici. I znaj, da ono što te je mimoišlo nije te moglo zadesiti, a ono što te je zadesilo nije te moglo mimoići. Znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji a olakšica u tegobi." ( Tirmizi, 2516 )
Riječi Poslanika, alejhis-selam: "Pazi na Allaha..." znače da se pazi na Njegove granice i prava, naredbe i zabrane.
Čuvanje toga se postiže zaustavljanjem kod Njegovih naredbi, zabrana i granica, tj. ne zanemarujući ono što je naredio i dozvolio, a ne radeći ono što je zabranio. Ko bude tako postupio on je onda jedan od onih koji čuvaju Njegove granice i koje je Allah u Kur'anu pohvalio i rekao za njih:
هذا ما توعدون لكل أواب حفيظ
من خشي الرحمن بالغيب وجاء بقلب منيب
"Ovo je ono što vam je obećano, svakome onom koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio." ( Kaf, 32.-33 )
Ovdje je značenje riječi hafiz protumačeno kao onaj koji čuva Allahove naredbe, koji se čuva svojih grijeha i koji se kaje zbog njih.
Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...Allah će te čuvati..." znače to da onaj ko bude čuvao Allahove granice i prava, Allah će ga čuvati jer je nagrada sukladna vrsti djela, kako je to Allah i rekao:
وأوفوا بعهدي أوف بعهدكم
"...i ispunite zavjet koji ste Mi dali, ispunit ću i Ja svoj koji sam vam dao..." (El-Bekare, 40.)
إن تنصروا الله ينصركم
"...ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći..." (Muhammed, 7.)
Uzvišeni Allah čuva Svog roba na dva načina.
Kao prvo, čuva mu njegove ovosvjetske interese kao što su: čuvanje njegova zdravlja, djece, porodice i imetka. Uzvišeni kaže:
له معقبات من بين يديه ومن خلفه يحفظونه من أمر الله
"Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega - po Allahovom naređenju ga čuvaju..." (Er-Rad, 11.)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, u komenatru ovog ajeta kaže: "To su meleki koji po Allahovom naređenjem čuvaju čovjeka, ali kada dođe kader, određenje, oni ga napuštaju."
Mudžahid, rahimehullah, rekao je: "Svakog čovjeka čuva melek dok spava i kad je budan, i to od džina, ljudi i životinja. Šta god se čovjeku približi, melek mu se obraća riječima: "Bježi!", osim onoga što je Allah odredio da ga zadesi."
Bilježe imam Ahmed, Ebu Davud i Nesai hadis od Ibn Omera u kojem on kaže: "Nikada Allahov Poslanik, alejhis-selam, nije izostavljao ovu dovu, učio bi je stalno i ujutro i uvečer: "Allahu moj, molim Te poštedi me na ovom i budućem svijetu; Allahu moj, pomozi me u vjeri i stvarima ovog svijeta, a poštedi me zla u porodici i imetku; Allahu moj, prekrij moje mahane i sačuvaj me svakog straha; daj mi Tvoju zaštitu ispred i iza mene, s moje desne i lijeve strane, a i iznad mene; utječem se Tvojoj veličini i moći da ne budem mučki ubijen odozdo ispod sebe." ( Ebu Davud, 5074., En-Nesa'i, 8/282 )
Ko bude pazio na Allaha u svojoj mladosti i snazi, Allah će njega čuvati kad ostari i onemoća i omogućit će mu da uživa u svome sluhu, vidu, moći, snazi i razumu.
Moguće je da Allah zbog pobožnosti nekog čovjeka sačuva nakon njegove smrti njegovu porodicu. O tome se u Kuranu kaže:
وكان أبوهما صالحا
"A otac im je bio dobar čovjek." (El-Kehf, 82.)
Spomenuta dva dječaka sačuvana su zbog dobrote i pobožnosti njihova oca.
Nasuprot tome, ko ne pazi na svoga Gospodara, Allah će mu uskratiti Svoju zaštitu te će ga šteta i zlo pogađati od onih za koje se nadao dobru, od svojih najbližih, tj. od svoje porodice.
Neko od prethodnika rekao je: "Ja kad počinim grijeh prema Allahu, to osjetim na ponašanju svog sluge i jahalice."
Drugi oblik Allahove zaštite (čuvanja) je najčasniji oblik, kada Uzvišeni Svom robu čuva vjeru i iman. U njegovu životu čuva ga od sumnji koje zavode i zabranjenih strasti. Čuva mu vjeru na samrti i usmrti ga u imanu.
U dva Sahiha bilježi se od El-Beraa ibn Aziba, radijallahu anhu, da mu je Vjerovjesnik, alejhis-selam, naredio da prije spavanja kaže: "Ako mi dušu uzmeš, smiluj joj se, a ako je poštediš, sačuvaj je kao što Svoje dobre robove čuvaš." ( Buhari, 11/125-126 )
Kada bi Poslanik, alejhis-selam, ispraćao na put nekoga, govorio bi: "Prepuštam tvoju vjeru, emanet i ishod tvojih djela Allahu.." ( Hakim, 1/610. )
Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Ko ostavi nešto Allahu u emanet, On će ga sačuvati." Bilježe ga Nesai i drugi.
Rezime svega toga jeste to da Uzvišeni Allah čuva vjernika koji se brine i vodi računa o granicama svoje vjere. Allah se također postavlja između takvog čovjeka i onog što mu može naškoditi i otrgnuti ga od islama različitim vrstama zaštite. Kao što je bio slučaj s Jusufom, alejhis-selam:
كذلك لنصرف عنه السوء والفحشاء إنه من عبادنا المخلصين
"...da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob." (Jusuf, 24.)
Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...Pazi na Allaha, imat ćeš Ga stalno pri ruci...", a u drugom predanju stoji: Imat ćeš Ga ispred sebe, tj. da onaj koji čuva Allahove granice i pazi na Njegova prava u svakoj situaciji naći će Allaha pored sebe gdje god krenuo, bit će obuhvaćen Njegovom pažnjom, pomoći, čuvanjem, i uvijek će ga na istinu navoditi i na Pravi put usmjeravati.
إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
"Allah je zaista s onima koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela čine." (En-Nahl, 128.)
Katada, radijallahu anhu, rekao je: "Ko se boji Allaha, ta Allah je s njim, a ko postigne da On bude s njim, ta s njim je nepobjediva skupina i Čuvar Koji ne spava i Upućivač koji ne zastranjuje."
Jedan od selefa napisao je pismo svom bratu u kojem je stajalo: "Ako je Allah s tobom, čega se onda bojiš!? A ako je On protiv tebe, u čiju se onda pomoć uzdaš!?"
O ovoj vrsti Božije prisutnosti i bliskosti govori se i u ajetu o Musau i Harunu:
قال لا تخافا إنني معكما أسمع وأرى
"Ne bojte se", reče On, "Ja sam s vama, Ja sve čujem i sve vidim." (Ta Ha, 46.)
To je ona ista Božja bliskost i prisutnost kojom je Vjero vjesnik, alejhis-selam, tješio Ebu Bekra, radijallahu anhu, dok su bili u pećini: "Sta misliš o dvojici, a Allah s njima treći?" Buhari, 7/8. i Muslim, 2381
Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...znaj za Allaha kad si u obilju, Allah će znati za tebe kad si u oskudici..." znače to da ako se čovjek boji Allaha i ispunjava obaveze prema Njemu u stanju obilja, takvog vjernika Uzvišeni neće ostaviti kada se nađe u oskudici i dobrim će mu uzvratiti njegovu pokornost, dok je bio u stanju obilja. Prema tome, ko se bude bojao Allaha i pokoravao Mu se u dobru, Allah će mu to na najljepši način uzvratiti i pomoći mu kada mu bude najteže.
Bilježi Tirmizi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Ko želi da mu Allah usliša dovu u nevolji neka puno moli Allaha kada je u obilju." ( Tirmizi, 3382 )
Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha..." uzete su iz ajeta:
إياك نعبد وإياك نستعين
"Tebi robujemo i od Tebe pomoć tražimo..." (El-Fatiha, 4.)
Tražiti od Allaha znači moliti Ga i konstantno upućivati Mu dove, a dova je ibadet, kako prenosi od Poslanika Numan ibn Bešir, radijallahu anhu, pri čemu je proučio ovaj ajet:
وقال ربكم ادعوني أستجب لكم
"Gospodar je vaš rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!..." (El-Mu'min, 60.)
Bilježe ga imam Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madža.
Ovo dovoljno govori da samo Uzvišenog Allaha treba moliti, za pomoć i svoje potrebe.
Što se tiče traženja, pa Allah je naredio da tražimo od Njega i rekao "...i Allaha iz obilja Njegova molite..." (En-Nisa, 32.)
U Tirmizijinom Sunenu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko ne moli Allaha, Allah se na njega ljuti." ( Tirmizi, 3373. )
Inače, puno je vjerodostojnih hadisa koji zabranjuju da se od ljudi traži.
Ebu Bekr, Ebu Zerr i Sevban, radijallahu anhum, priložili su čak i prisegu Poslaniku, alejhis-selam, da neće nikada ništa od ljudi tražiti.Kada bi nekom od njih spao bič ili devin povodac, ni od koga ne bi tražili da im ga doda.
Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao je:
"Uzvišeni Allah, kaže: "Ima li nekog ko Me moli, pa da mu molitvu uslišam; ima li nekog ko od Mene traži pa da mu potrebu ispunim; ima li nekog ko Me moli za oprost svojih grijeha pa da mu oprostim!" ( Buhari, 3/29. i Muslim, 858.)
Što se tiče potpomaganja samo Uzvišenom Allahom i nikom više, to je zbog toga što čovjek nije u stanju da sam od sebe otkloni štetu ili sam sebi pribavi korist. To mu može pomoći samo Uzvišeni Allah. Koga Allah pomogne, on je potpomognut, a koga zanemari, on je ostavljen i apsolutno bespomoćan.
Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao je: "Drži se onoga što će ti koristiti, potpomogni se Allahom i ne gubi nadu." (Muslim, 2264)
Ko se ne pomaže Allahom već nekim drugim, Allah će ga njemu prepustiti i on će definitivno bespomoćan ostati.
Hasan el-Basri pisao je Omeru ibn Abdulazizu: "Ne traži pomoć od nekog drugog mimo Allaha pa da te On prepusti njemu!"
Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...osušila su se pera za ono što je određeno...", a u drugom predanju kaže se: "Podigla su se pera i osušile su se stranice" Puno ajeta i hadisa govore o ovom značenju. Primjera radi:
ما أصاب من مصيبة في الأرض ولا في أنفسكم إلا في كتاب من قبل أن نبرأها
"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego Što je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu, lahko." (El-Hadid, 22.)
U Muslimovom Sahihu od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Zaista je Allah upisao određenja svih stvorenja i to pedeset hiljada godina prije stvaranje nebesa i Zemlje."'
U istom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče! Prema čemu se treba ravnati u djelima, prema onome čija je tinta već osušena i što je već određeno ili ka onom što nam sutra dolazi!?" Poslanik odgovori: "Ne, već prema onome u čemu su se pera osušila i gdje je određenje već ispunjeno." Čovjek ponovo upita: "Pa zašto onda uopće djelovati?" Poslanik mu reče: "Radite i djelujte, ta svima je olakšano ono zbog čega su stvoreni.'"
Bilježe Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi od Ubade ibn Samita, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Prvo što je Allah stvorio jeste pero, te mu je nakon toga rekao: "Piši!" U tom trenutku je to pero upisalo sve ono što će se desiti do Sudnjega dana"' Muslim, 2653. Muslim, 2648. Ebu Davud, 4700
Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...kada bi se čitav umet sakupio da ti učini neku korist, ne bi ti je donijeli osim onoliko koliko ti je Allah već propisao. A kada bi se čitav umet sakupio da ti u nečemu nanesu štetu, ne bi ti naštetili osim onoliko koliko ti je to već Allah odredio..."
Kur'an to i spominje:
قل لن يصيبنا إلا ما كتب الله لنا
"Reci: 'Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi...'" (Et~Tewbe, 51.)
قل لو كنتم في بيوتكم لبرز الذين كتب عليهم القتل إلى مضاجعهم
"Reci: 'Čak i da ste u svojim kućama bili, smrt bi stigla one kojima je suđena čak i u njihovim krevetima,..'" (Ali-lmran, 154.)
Bilježi Ahmed od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Sve ima svoju bit i smisao, a čovjek neće dostići suštinu imana sve dok ne shvati da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo, nije ga moglo zadesiti." Ahmed, 6/441
Riječi Poslanikove: "Znaj da je u strpljenju nad teškoćama veliki hajr" znače da u svakoj bolnoj i određenoj nesreći koja zadesi čovjeka, ako se strpi u njoj, u tom će strpljenju imati veliki hajr.
