Iskušenje sumnjivim stvarima dolazi zbog slabe pronicljivosti i neznanja. Kad se tome pridodaju loše namjere i strast, dobije se veliko iskušenje i ogromna nesreća. Šta god mi rekli, ako je u pitanju loša namjera, time vlada strast, a ne uputa. To je glupost i slaba upoznatost s onim zbog čega je Allah poslao Svog Poslanika. Takve je ljude Allah opisao ovako:
إِن يَتَّبِعُونَ إِلَّا الظَّنَّ وَمَا تَهْوَى الْأَنفُسُ
"Oni slijede pretpostavke i ono za čim duše žude" (En-Nedžm,23).
Allah nas je obavijestio da slijeđenje strasti skreće s Njegovog puta rekavši:
يَا دَاوُودُ إِنَّا جَعَلْنَاكَ خَلِيفَةً فِي الْأَرْضِ فَاحْكُم بَيْنَ النَّاسِ بِالْحَقِّ وَلَا تَتَّبِعِ الْهَوَى فَيُضِلَّكَ عَن سَبِيلِ اللَّهِ إِنَّ الَّذِينَ يَضِلُّونَ عَن سَبِيلِ اللَّهِ لَهُمْ عَذَابٌ شَدِيدٌ بِمَا نَسُوا يَوْمَ الْحِسَابِ
"O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta Čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kojem će se račun polagati" (Sad, 26).
Ishod ovog iskušenja jeste nevjerništvo i licemjerje. Ono je iskušenje munafika i iskušenje novatora shodno njihovom novatorstvu. Svi oni su izmišljali novotarije iz sumnjivih stvari, jer im je istina ličila laži, a uputa je bila slična zabludi.
Ova zabluda nekada se zna pojaviti zato što je nešto pogrešno shvaćeno, nekada zbog lažnog prenošenja istine, nekada zato što je ljudima prava istina sakrivena, a nekada zbog loših namjera i slijeđenja strasti. U ovo iskušenje pada onaj ko je slijep i onaj koji se pravi slijep.
Sačuvati se ovoga iskušenja moguće je samo slijeđenjem Poslanika, uzimanjem njega za onog koji objašnjava vjeru, ono što je u vjeri unutrašnje i izvanjsko, šta treba vjerovati i činiti, u čemu je suština i šta su propisi. Treba od njega uzeti istine imana i zakone islama. Od njega ćemo naučiti kako se ponašati i šta raditi.
Druga vrsta iskušenja jesu strasti. Uzvišeni spominje oba iskušenja govoreći:
كَالَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ كَانُواْ أَشَدَّ مِنكُمْ قُوَّةً وَأَكْثَرَ أَمْوَالاً وَأَوْلاَدًا فَاسْتَمْتَعُواْ بِخَلاقِهِمْ فَاسْتَمْتَعْتُم بِخَلاَقِكُمْ
"Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali, i slatkim životom su živjeli, a i vi slatkim životom živite" (Et-Tevba, 69). Ovo se odnosi na strasti. Zatim kaže:
وَخُضْتُمْ كَالَّذِي خَاضُواْ
"I vi se upuštate kao što su se oni upuštali" (Et-Tevba, 69).
Ovo je upuštanje u nevaljalštine, a tu dolazimo do sumnjivih stvari.
U ovom ajetu, On je, neka je hvaljen, pokazao do čega dovodi loše srce i loša vjera, a to je lagodan život i upuštanje u nevaljalštine, jer loša vjera može biti samo pogrešno uvjerenje i pričanje na osnovu toga ili rad koji nije u skladu s ispravnim znanjem. Prvo su po vjeru štetne novotarije i ono što one za sobom povlače, a drugo su grješna djela. Prvo je proizvod sumnjivih stvari, a drugo strasti. Zato su selefi govorili: "Čuvajte se dvije vrste ljudi: onih koje su zavele strasti i onih koje je zaslijepio dunjaluk."
Govorili su i: "Čuvajte se pokvarenih učenjaka i robova neznalica, jer je njih zadesilo svako iskušenje (zabluda)."
Svaka zabluda potječe od toga što se vlastitom nahođenju daje prednost u odnosu na Šerijat, i strastima u odnosu na razum (iskušenje strastima).
