"Allah, doista, neće oprostiti da mu se širk čini, a oprostiće druge grijehe mimo toga onome kome On hoće." (En-Nisa' 48)
Što se tiče ovog ajeta iz sure En-Nisa', ehli-sunnet - kako to spominje šejhul-islam - koriste ovaj ajet kao dokaz protiv novotara koji kažu da vlasnicima velikih grijeha neće biti oprošteno ukoliko se ne pokaju od svojih grijeha. (Medžmu'atul fetava" 7/416)
Na drugom mjestu šejhul-islam je to detaljno pojasnio rekavši: "Uzvišeni Allah oprašta grijehe, prima tevbu a i žestoko kažnjava. Tevba briše grijeh ma koliko on bio veliki, i briše kufr ma koliko on bio veliki. Allahu nije teško da oprosti grijeh osobi koja se pokaje. On oprašta i širk i druge grijehe onima koji se pokaju pa kaže:
قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَىٰ أَنْفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِنْ رَحْمَةِ اللَّهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا ۚ إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ
"Reci: '0 robovi Moji, koji ste protiv sebe u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'" (Zumer 53)
Ovaj ajet je općenit zato što se odnosi na pokajnike. A što se tiče Allahovih riječi: "Allah, doista, neće oprostiti da mu se širk čini, a oprostiće druge grijehe mimo toga onome kome On hoće", ovaj ajet je ograničen i ne odnosi se na pokajnike (ne odnosi se na one koji su umrli a nisu se pokajali od kufra i širka). Takvim osobama se neće oprostiti širk, a što se tiče stvari koje su mimo širka one su u Allahovoj volji." (Medžmu'atul fetava" 2/217)
Buhari, Muslim i drugi bilježe hadis od Ubade ibn Samita da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao svojim ashabima: "Dajte mi prisegu da Allahu nećete širk činiti, da nećete krasti, činiti zinaluk, niti ubijati svoju djecu..." Na kraju hadisa stoji: "...Ko uradi nešto od toga, pa mu Allah to prikrije, (tj. prikrije od ljudi), takav je u Allahovoj volji, ako bude htio kaznit će ga a ako bude htio oprostiće mu."
Hadis ukazuje da je osoba koja uradi nešto od grijeha, pa mu Allah taj grijeh prikrije, i nad njim se ne sprovede kazna, u Allahovoj volji. Ako Allah bude htio kazniće ga, shodno tom grijehu, a ako bude htio oprostiće mu. Osoba ovakvog stanja nije kafir. Ovaj hadis je općenit i obuhvata i onoga koji se nije pokajao od tih grijeha, kao i onoga koji nije ispunio uslove ispravne tevbe koju Uzvišeni prima. Što se tiče pokajnika, koji se pokajao potpuno i ispravnom tevbom koju Uzvišeni prima, takav neće biti kažnjen.
Na ovu konstataciju, koja je spomenuta, ne utiče to što se u hadisu spominje i širk, zbog toga što je općenitost hadisa, kako to spominje Nevevi, ograničena riječima Uzvišenog: "Allah, doista, neće oprostiti da mu se širk čini..." Zato, murted (otpadnik) koji bude ubijen zbog svog riddeta, ubistvo za njega neće predstavljati otkupninu (keffaret).
Hafiz Ibn-Hadžer kaže: "Može se reći da pod oprost potpada ono što se spominje nakon širka. Kao dokaz tome jeste činjenica da su oni kojima je upućen ovaj govor muslimani. Ovo dodatno pojačava Muslimov rivajet putem Ebu el-Ešasa od Ubade u kojem stoji: 'Pa ko od vas učini djelo koje iziskuje kaznu (hadd)...' a ubistvo zbog širka se ne naziva haddom." "Fethul Bari", knjiga o imanu.
Muslim u svom "Sahihu" bilježi od Ebu-Zerra, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah, azze ve dželle, kaže: 'Ko dođe s dobrim djelom biće mu udvostručeno deset puta, pa i više od toga. A ko dođe sa lošim djelom kazna je shodno djelu, a možda i oprostim...'" sve do riječi: '"...Ko me sretne sa grijesima poput Zemlje, ne čineći Mi širk, Ja ću ga sresti sa oprostom poput nje.'"
Od Ibn-Omera, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: "Suzdržavali smo se da tražimo oprosta za one koji su činili velike grijehe sve dok nismo čuli našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "Allah tebareke ve teala, doista, neće oprostiti da mu se širk čini, a oprostit će druge grijehe mimo toga onome kome On hoće. Ja sam sačuvao svoj šefa’at za počinitelje velikih grijeha iz mog ummeta na Sudnjem danu." Bilježi ga Ibn Ebi Asim u svom djelu "Es-Sunne".
Muslim u svom "Sahihu", knjiga o imanu, poglavlje o dokazu da onaj ko ubije sebe nije nevjernik, bilježi hadis o čovjeku koji je učinio hidžru zajedno sa Tufejlom ibn Amrom. Potom se taj čovjek razbolio i izgubio strpljivost te je sebi presjekao zglobove miškasom (strijela koja ima gvozden širok šiljak), pa je preselio. Tufejl ga je nakon toga vidio u snu lijepa izgleda ali prekrivenih ruku. Upitao ga je: "Šta je tvoj Gospodar uradio s tobom?" Pa je rekao: "Oprostio mi je zbog moje hidžre..." Tufejl ga je zatim upitao: "A zašto su tvoje ruke prekrivene?" A on je odgovorio: "Rečeno mi je, nećemo popraviti ono što si ti pokvario." Tufejl je svoj san ispričao Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: "Gospodaru moj oprosti i njegovim rukama."
Nevevi kaže: "U ovome je dokaz velikom pravilu ehli-sunneta vel džama'ata, a to je, da onaj ko ubije sebe ili uradi neki drugi grijeh, i na tome preseli ne pokajavši se, nije kafir, niti se za takvog svjedoči da je u Vatri, već je on u Allahovoj volji."
I kaže na drugom mjestu: "Mezheb sljedbenika istine jeste da se zbog grijeha koji nisu kufr, ne svjedoči Vatrom osobi koja ih je činila i za njih se nije pokajala. Takav je u Allahovoj volji, ako bude htio kazniće ga a ako bude htio oprostiće mu, oprečno onome što tvrde haridžije i mu'tezile." "Šerhu Muslim" 4/297.
Imam Ebu-Osman Ismail es-Sabuni (preselio 449.h.) kaže: "Ehli-sunnet vjeruje da vjernik makar činio puno velikih i malih grijeha time ne postaje kafir, makar preselio sa ovog dunjaluka ne pokajavši se od njih, ukoliko je umro na tevhidu i ihlasu. Njegov slučaj je kod Allaha, ako bude htio oprostiće mu i uvesti u Džennet, bez da prethodno bude kažnjen Vatrom niti kažnjen zbog onoga što je učinio i sa sobom ponio od grijeha na Sudnjem danu. A ako bude htio kazniće ga Vatrom određeno vrijeme, a neće vječito boraviti u njoj, već će ga Uzvišeni osloboditi i izvesti iz nje i uvesti u užitke Daru el karara (Dženneta)." "Akidetu es-selef ashabil hadis"
