Ibn Hazm o govoru murdžija, džehmija, ešarija...

Kaže ibn Hazm u svom djelu Fisal: «Što se tiče njihovih riječi (tj. riječi murdžija i džehmija) da psovanje Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije kufr, to je samo puka tvrdnja jer Allah Uzvišeni kaže:
«Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili,» (prijevod značenja Tevba, 74)

Allah Uzvišeni jasno spominje da od govora ima onog što je kufr (nevjerstvo).

I kaže Uzvišeni: «0n vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da u Allahove ajete kufr čine i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u džehennemu licemjere i nevjernike,» (prijevod značenja Nisa, 140) Uzvišeni jasno spominje da govor o Allahovim ajetima može biti kufr.

I kaže takođe: «Reci: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Postali ste nevjernici, nakon što ste vjerovali,» (prijevod značenja Tevba 65-66) Uzvišeni jasno spominje da je ismijavanje Allahom, Njegovim ajetima ili poslanicima djelo kufra koje izvodi iz imana. Uzvišeni nije rekao: Ja sam znao da je u vašim srcima kufr, već ih je nazvao nevjernicima samim ismijavanjem. Ko tvrdi nešto drugo mimo ovoga taj laže i potvara Uzvišenog Allaha.» (El-Fisal fil mileli vel ehvai ven-nihal, 3/244-245)

I kaže ibn Hazm: «Negiranje neke stvari za koju vjerodostojan dokaz ukazuje da nema imana osim vjerovanjem u nju - je kufr. Izgovaranje riječi za koje dokaz ukazuju da su riječi kufra - je kufr. Činjenje djela za kojeg dokaz ukazuje da je kufr - je kufr. Kufr se povećava, a sve što se u njemu povećava je kufr. On se i smanjuje a sav je opet - i ono što je ostalo i ono što se umanjilo - kufr. Neki kufr je veći, teži i gori od drugog a čitav je opet kufr.» (El-Fisal, 3/256)


I kaže ibn Hazm: «Izgovaranje jezikom bez vjerovanja srca ne koristi kod Allaha, Azze ve Dželle, jer neko od nas izgovori kufr prenoseći ili učeći Kuran ali time nije kafir sve dok ne prizna da je povjerovao u kufr. Kaže ebu Muhammed (t.j. ibn Hazm :) : Pa ako murdžije uzmu ove riječi kao dokaz i kažu da ispoljavanje kufra nije kufr, kažemo: Davanje imana ne pripada nama već Uzvišenom Allahu. S obzirom da nam je On naredio da učimo Kur'an u kojem je spomenuo riječi nevjernika, a On Uzvišeni ne želi kufr svojim robovima - time učač Kur'ana izlazi iz pojma kufra u Allahovo zadovoljstvo i iman.

Uzvišeni Allah kaže: «Oni koje oni, pored Njega, dozivaju - neće moći da se za druge zauzimaju; moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.» (prijevod značenja Zuhruf, 86) Onaj ko posvjedoči o kufru kafira izlazi iz pojma kufra u Allahovo zadovoljstvo i iman.

Allah Uzvišeni takođe kaže: «-osim ako bude na to prisiljen, a srce mu ostane čvrsto u vjeri-» (prijevod značenja Nahl, 106) Onaj čiji je (اِكراهُه) ikrah (prisila) pritvrđen ispoljavanjem kufra nije nevjernik, jer ima olakšicu od Allaha. Ostaje onaj ko ispolji kufr ne kao karija (učač Kurana, učeći ajete o kufru), niti kao svjedok, niti kao onaj ko prenosi kufr ili onaj ko je prisiljen. Idžma'om-saglasnošću ummeta takvom se obavezno sudi kufrom jer je to sud Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Kur'anski tekst da je onaj ko izgovori riječi kufra -kafir. Riječi Uzvišenog: "Oni koji svoja prsa kufru otvore...", ne ukazuju samo na kufr ubjeđenja, kako neki misle. Naprotiv svako ko izgovori riječi kojima muslimani presuđuju onome ko ih izgovori kufrom, a nije karija, svjedok, prisiljeni ili onaj ko prenosi, - takav je svoja prsa otvorio kufru, u smislu da je svoja prsa otvorio prihvatanju kufra čije je izgovaranje zabranjeno i muslimanima i nevjernicima. Ispoljavanje kufra mimo dozvoljenih situacija je u stvari otvaranje prsa kufru, tako da njihovo obmanjivanje ovim ajetom biva (باطلٌ) batil (neistinito, neispravno), ve billahi et-tevfik.» (El-Fisal fil mi-leli vel ehvai ven-nihal, 3/249-250)

I kaže ibn Hazm takođe: «Što se tiče njihovih riječi - tj. džehmija, murdžija i ešarija - da je Allahova obavijest o nevjerstvu ovih ljudi, dokaz da je u njihovim srcima kufr, te da psovanje Allaha nije kufr već ukazuje da u srcu ima kufra, pa makar se radilo o kafiru koji nikada nije spoznao Allaha - sve to je njihova puka tvrdnja koja nema dokaza u šerijatskom tekstu, niti u vjerodostojnom ili nevjerodostojnom sunnetu. U osnovi nema potpore ni u razumu, idžmau'-saglasnosti uleme i kijasu, niti u govoru nekog od selefa prije nego li se pojavio prokletnik Džehm ibn Safvan (osnivač sekte džehmija). Kada je sve to(باطلٌ) batil (neistinito, neispravno), potvora i laž, onda njihov govor pada u vodu, hvala Allahu, Azze ve Dželle. A kako i ne bi kad dokaz iz Allahove Knjige, sunneta, idžma'-saglasnosti uleme, logike i osjećaja, ukazuju na neispravnost ovih riječi.» (El-Fisal fll mileli vel ehvai ven-nihal, 3/241)

I kaže ibn Hazm: «Džehmijama i ešarijama koji kažu: "Poricanje Allaha i psovanje Njega, kao i poricanje Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukoliko se ispolji jezikom nije kufr već je dokaz da u srcu ima kufra." kažemo: "Ko tvrdi da je onaj ko ispolji kufr svojim jezikom (جاحِد ) džahid (onaj koji negira i poriče) svojim srcem, taj laže i iznosi potvoru na Allaha. Pogledaj šejtanovo (Iblisovo) svjedočenje kojim je u zabludu odveo svoje štićenike (tj. učinio je kufr time što je odbio sedždu ali pored toga ne poriče svojim srcem Stvoritelja već kaže: Rabbi - Gospodaru moj. op.). Uzvišeni je posvjedočio da oni znaju istinu ali je skrivaju. Znaju da je Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, hakk-istina, ali svojim jezicima ispoljavaju suprotno tome. Uzvišeni ih nikada nije nazvao nevjernicima osim zbog onoga što su ispoljili svojim jezicima i djelima, poput onoga što su uradili Iblis, ehlul kitabije i drugi."» (El-Fisal fil mileli vel ehvai ven-nihal, 3/259)

Ebu Muhammed Ali ibn Hazm ez-Zahirij (umro 456 h.g.)

Učenje Kur'ana – Hasan el Basri

Zabilježeno je da je Omer ibn el Hattab, radijallahu anhu, rekao: "O ljudi, učite Kur'an tražeći ono što je u Allaha džellešanuhu prije nego što ga ljudi budu učili tražeći ono što je u svijeta."

Kada čovjek traži znanje Kur'ana i znanje uopće u ime Allaha džellešanuhu, to se mora vidjeti u njegovom imanu, skrušenosti, pobožnosti, blagosti i skromnosti.

Kur'an je lijek vjernicima i vodič pobožnima. Ko se po njemu uputio - upućen je, a ko je Kur'an odbacio - propao je.

Ljudi koji uče Kur'an a ne postupaju po njemu, najgori su ljudi. Zato što put Kur'ana ne
slijede, Allah je na njih bacio prokletstvo, i proklinju ih svi drugi kojima je to zadaća.

Prije vas ljudi su učili Kur'an i zadržavali se na pojedinom poglavlju po čitavu noć. Vidjelo se to ujutro na licima njihovim. Danas, kada vi učite Kur'an, o njegovim porukama vi uopće ne razmišljate iako znate da je Allah džellešanuhu rekao o Kur'anu:

كِتَابٌ أَنْزَلْنَاهُ إِلَيْكَ مُبَارَكٌ لِيَدَّبَّرُوا آيَاتِهِ وَلِيَتَذَكَّرَ أُولُو الْأَلْبَابِ
"Knjiga koju objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmišljali i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili." (Kur'an, 38:29).


Tako mi Allaha, ne spada u učenje Kur'ana i njegovo čuvanje samo slova njegova pravilno izgovarati ne čuvajući granice koje je on uspostavio. Vi govorite: "Kur'an smo proučili i nismo ni slova izostavili." Ko tako govori - laže! Tako mi Allaha, on ga je cijela izostavio! Oni koji tako uče nisu, Allaha mi, ni učeni, ni znani, a ni mudri! Kada će učači Kur'ana govoriti u duhu Allahovih riječi: إِنَّا سَنُلْقِي عَلَيْكَ قَوْلًا ثَقِيلًا "Mi ćemo ti doista teške riječi slati... " (Kur'an, 73:5), gdje se podrazumijeva rad i postupanje po Kur'anu, i u duhu Allahovih riječi:
فَإِذَا قَرَأْنَاهُ فَاتَّبِعْ قُرْآنَهُ "A kad ga čitamo, ti prati čitanje njegovo..." (Kur'an, 75:18), odnosno, odobravaj ono što Kur'an odobrava, a zabranjuj ono što zabranjuje.

Tri su vrste učača Kur'ana:

− jedni ga uzimaju za trgovinu kupujući njime ono što je u svijeta;
− drugi ga pak uče pravilno izgovarajući njegova slova, ali ne poštuju njegove granice. Oni učenjem Kur'ana zgrću novac namjesnika i dobivaju povlašten položaj među svijetom. Njihov se broj danas umnožio, dabogda ih Allah sa zemlje zbrisao;
− treći uče Kur'an duboko razmišljajući o porukama njegovim. Kur'an je za njih lijek.

Hasan Basri je proučio Allahove riječi:

وَهُوَ الَّذِي جَعَلَ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ خِلْفَةً لِمَنْ أَرَادَ أَنْ يَذَّكَّرَ أَوْ أَرَادَ شُكُورًا
"Allah čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli ili želi da bude blagodaran." (Kur'an, 25:62) i rekao:
- Subhanallah! Kako je milost Allahova neograničena, Njegova dobrota prostrana, a divno djelo Njegovo! Allah džellešanuhu je dao noć onom koji to u toku dana stići nije mogao, a dan onom koga je noć prevarila.

Proučio je:

وَتَمَّتْ كَلِمَتُ رَبِّكَ الْحُسْنَىٰ عَلَىٰ بَنِي إِسْرَائِيلَ بِمَا صَبَرُوا ۖ وَدَمَّرْنَا مَا كَانَ يَصْنَعُ فِرْعَوْنُ وَقَوْمُهُ وَمَا كَانُوا يَعْرِشُونَ
"... i lijepo obećanje Stvoritelja i Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno, zato što su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono što su faraon i narod njegov sagradili i ono što su podigli." (Kur'an, 7:137), pa je rekao:
- Čudan li je čovjek koji vjeruje u ovaj ajet, a opet se boji vladara ili silnika! Tako mi Allaha, kad bi se ljudi, kao što Allah džellešanuhu traži od njih, strpjeli na iskušenjima na koja su stavljeni, On bi ih sigurno toga spasio. Ali oni se uplaše sablje i u strahu se potpuno predaju. Molimo Uzvišenog Allaha da nas spasi i sačuva od teških iskušenja."

Proučio je ajet:

تَلْفَحُ وُجُوهَهُمُ النَّارُ وَهُمْ فِيهَا كَالِحُونَ
"Vatra će im lica pržiti i iskeženih zuba će u Džehennemu ostati." (Kur'an, 23:104) i rekao :
- O robovi Allahovi, kako je ovo strašan i stravičan prizor, pa nastojte ga izbjeći!

Proučio je:

إِلَيْهِ يَصْعَدُ الْكَلِمُ الطَّيِّبُ وَالْعَمَلُ الصَّالِحُ يَرْفَعُهُ ۚ وَالَّذِينَ يَمْكُرُونَ السَّيِّئَاتِ لَهُمْ عَذَابٌ شَدِيدٌ ۖ وَمَكْرُ أُولَٰئِكَ هُوَ يَبُورُ
"Ka Allahu se dižu lijepe riječi i dobro djelo Allah prima." (Kur'an, 35:10) i rekao:
- Kad čovjek kaže lijepu riječ i uradi dobro djelo, Allah džellešanuhu primi lijepu riječ s dobrom njegovim. A kad kaže lijepu riječ, a uradi loše djelo, Allah džellešanuhu zbog lošeg djela koje je uradio, odbije i lijepu riječ njegovu.

Proučio je:

كَأَنَّهُمْ يَوْمَ يَرَوْنَ مَا يُوعَدُونَ لَمْ يَلْبَثُوا إِلَّا سَاعَةً مِنْ نَهَارٍ ۚ بَلَاغٌ ۚ فَهَلْ يُهْلَكُ إِلَّا الْقَوْمُ الْفَاسِقُونَ
"... a onog dana kada dožive ono čime im se prijeti, učiniće im se da su ostali samo časak dana. I doista! Zar će ko drugi biti uništen do narod raskalašeni!" (Kur'an, 46:35)
i rekao:
- Istina je, tako mi Allaha, da će uistinu biti uništeni samo oni koji su bili raskalašeni, oni koji su ovaj svijet na nedozvoljen način sticali, a zatim ga brzo rasuli udovoljavajući pohotama svoga tijela. Znaće oni u kakvu su propast došli!

Proučio je:

وَجَاءَتْ سَكْرَةُ الْمَوْتِ بِالْحَقِّ ۖ ذَٰلِكَ مَا كُنْتَ مِنْهُ تَحِيدُ
"Smrtne muke zbilja će doći, to je nešto od čega ne možeš pobjeći." (Kur'an, 50:19)
i rekao:
- Čovjek čini razvrat na zemlji; bježaće on kud ga noge nose kad smrt dođe, ali pobjeći neće moći.

Proučio je:

كَأَنَّهُمْ يَوْمَ يَرَوْنَهَا لَمْ يَلْبَثُوا إِلَّا عَشِيَّةً أَوْ ضُحَاهَا
"...a njima će se učiniti onoga dana kad ga dožive da su samo jednu večer ili jedno jutro njezino ostali." (Kur'an, 79:46)
i rekao:
- Čovječe! Zar se od grijeha strpjeti nisi mogao koliko je između večeri i jutra?

Proučio je:

وَالَّذِينَ جَاءُوا مِنْ بَعْدِهِمْ يَقُولُونَ رَبَّنَا اغْفِرْ لَنَا وَلِإِخْوَانِنَا الَّذِينَ سَبَقُونَا بِالْإِيمَانِ وَلَا تَجْعَلْ فِي قُلُوبِنَا غِلًّا لِلَّذِينَ آمَنُوا رَبَّنَا إِنَّكَ رَءُوفٌ رَحِيمٌ
"Oni koji poslije njih dolaze - govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv." (Kur'an, 59:10)
i
وَالَّذِينَ إِذَا أَنْفَقُوا لَمْ يُسْرِفُوا وَلَمْ يَقْتُرُوا وَكَانَ بَيْنَ ذَٰلِكَ قَوَامًا
"... i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine." (Kur'an, 25:67)
i rekao:
- Neka se Uzvišeni Allah smiluje čovjeku koji zarađuje na dozvoljen način i dijeli umjereno od zarađenog šaljući tako ispred sebe dobro koje će mu biti najpotrebnije na Danu sudnjem, kada ništa više ne bude imao! Zato, Allah vam se smilovao, dijelite višak svoga imetka tamo kuda su odredili Allah i Njegov Poslanik, jer oni prije vas su se zadovoljavali malom količinom (dobara), a dobrima svojim su otkupljivali svoje živote od Allaha džellešanuhu.

Kad je proučio:

وَالَّذِينَ يُؤْتُونَ مَا آتَوْا وَقُلُوبُهُمْ وَجِلَةٌ أَنَّهُمْ إِلَىٰ رَبِّهِمْ رَاجِعُونَ
"... i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru." (Kur'an, 23:60)
i rekao:
- Oni čine to dobročinstvo i dijele od dobara koja su im data šaljući tako ispred sebe svoja dobra djela, ali su puni straha da ih ni to neće moći spasiti od kazne Allahove.

Proučio je:

لَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنْسَانَ فِي كَبَدٍ
"Mi čovjeka stvaramo da se trudi." (Kur'an, 90:4)
i rekao:
- Teško čovjeku! Allah nije stvorio nijedno drugo stvorenje da trpi od života ono što trpi čovjek.

Proučio je:

فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُمْ بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
"Mi ćemo dati da proživi lijep život, i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili." (Kur'an, 16:97)
i rekao:
- Podarićemo im pokornost čiju će slast osjetiti u srcu svom. Daćemo im opskrbu zbog koje ih nećemo kazniti. Tako mi Allaha, čitav čovječiji život gorak je osim života u Džennetu.

Proučio je:

وَاسْأَلْهُمْ عَنِ الْقَرْيَةِ الَّتِي كَانَتْ حَاضِرَةَ الْبَحْرِ
"I pitajte ih o gradu koji se nalazio pored mora..." (Kur'an, 7:163)
i rekao:
- Radi se o ribi koju je Uzvišeni Allah bio zabranio loviti njegovim stanovnicima samo jedan dan u sedmici. Ta riba im je dolazila u obilju baš u zabranjeni dan kao iskušenje i provjera njihove poslušnosti. Oni se dvoumiše da li da je love i toga dana. Ipak se ustegnuše iz straha od kazne iz pobožnosti. Međutim, rijetko se dešava da čovjek ne padne u grijeh o kome se
počne dvoumiti. Zato i oni odlučiše loviti i zabranjenog dana, i tu ribu jedoše. To je, tako mi Allaha, bila najgora hrana koju su jeli i koju im želudac nije mogao lahko svariti. I jedne noći, dok su spavali, bili su tri puta pozvani. Četvrti puta im je rečeno: "O stanovnici grada!" Na taj povik, svi su se probudili: i muškarci, i žene, i djeca. I bi im kazano: "Budite majmuni prezreni!" i oni to postadoše.

Tako mi Allaha, svetost vjernika koji je ubijen na nepravedan način veća je kod Allaha džellešanuhu od svetosti ribe koju je bio zabranio loviti i jesti, ali je On odgodio rok za to za dan Smaka svijeta, a "Smak svijeta je užasniji i gorči."

Proučio je:

فَإِنَّمَا هِيَ زَجْرَةٌ وَاحِدَةٌ فَإِذَا هُمْ يَنْظُرُونَ
"To će biti samo jedan glas, i svi će odjednom progledati." (Kur'an, 37:19) i rekao:

- Ljudi, to će biti povik iz srdžbe, pa ko istinski robuje Allahu, neka se čuva srdžbe Njegove!

Proučio je:

هَٰذِهِ جَهَنَّمُ الَّتِي يُكَذِّبُ بِهَا الْمُجْرِمُونَيَطُوفُونَ بَيْنَهَا وَبَيْنَ حَمِيمٍ آنٍ
"Evo, to je Džehennem što su ga griješnici poricali! I između vatre i ključale vode oni će kružiti..." (Kur'an, 55:43, 44), i rekao:
- Ljudi! Šta mislite o onima koji su čitav dan, dug pedeset hiljada godina, stajali i čekali da im bude presuđeno, i kada su im se vratovi polomili od žeđi i gladi i straha, Uzvišeni Allah je naredio pa su bili bačeni u džehennemsku vatru i vodu ključalu?!

Allahu moj, samo Ti daješ zaštitu i u Tebe je utočište pravo! Tebi je pribježište i u Tebe se samo pouzdati može! Spasi nas, milošću Tvojom te molimo, od kazne koju daješ, o Ti koji dosta praštaš!

Proučio je:

الَّذِينَ هُمْ فِي صَلَاتِهِمْ خَاشِعُونَ
"... oni koji namaz svoj skrušeno obavljaju..." (Kur'an, 23:2)
i rekao:
- Allah džellešanuhu će se smilovati onima koji su u srcima bili skrušeni, koji su svoje poglede obarali i spolne organe čuvali, onima koji su zabrane izbjegavali pa postigli ono što se postići može.

Bio je upitan o Allahovim džellešanuhu riječima:

مَنْ جَاءَ بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا ۖ وَمَنْ جَاءَ بِالسَّيِّئَةِ فَلَا يُجْزَىٰ إِلَّا مِثْلَهَا وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ
"Ko uradi dobro djelo, biće deseterostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, biće samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda." (Kur'an, 6:160)
pa je odgovorio:
-Ko dođe sa La ilahe illallahu la šerike lehu ve enne Muhammeden abduhu ve resuluhu (tj. Nema Boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema druga, a Muhammed je Njegov rob i poslanik), iskreno, sa srca, imaće kod Allaha džellešanuhu kao nagradu Džennet.

Proučio je:

هَلْ جَزَاءُ الْإِحْسَانِ إِلَّا الْإِحْسَانُ
"Zar nagrada za dobro učinjeno može biti nešto drugo do dobro?!" (Kur'an, 55:60)
i rekao:
- Onome koji kaže: "La ilahe illallah - Nema Boga osim Allaha!" - nagrada je Džennet.

Proučio je:

يَوْمَ يَنْظُرُ الْمَرْءُ مَا قَدَّمَتْ يَدَاهُ
"... na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti..." (Kur'an, 78:40)
i rekao: -
Riječ je o vjerniku koji je pametan, oštrouman i oprezan, koji zna da mu predstoji susret sa Uzvišenim Allahom, pa za taj susret šalje dobra djela, koja će ga, kad ih nađe, obradovati. Taj susret će biti na Dan kada će nevjernik uzviknuti:

وَيَقُولُ الْكَافِرُ يَا لَيْتَنِي كُنْتُ تُرَابًا
"Da sam, bogdo, zemlja ostao!" (Kur'an, 78:40).

Proučio je:

كَلَّا ۖ بَلْ ۜ رَانَ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ مَا كَانُوا يَكْسِبُونَ
"A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova." (Kur'an, 83:14)
i rekao:
- To je grijeh na grijeh dok srce ne postane potpuno crno i mrtvo.

Proučio je:

وَلَا تَمْنُنْ تَسْتَكْثِرُ
"I ne prigovaraj držeći da je mnogo!" (Kur'an, 74:6)
i rekao:
- Ne smatraj da mnogo činiš (dobrih) djela, jer ti ne znaš šta će od toga biti primljeno, a šta odbačeno!

Proučio je:

أَلْهَاكُمُ التَّكَاثُرُحَتَّىٰ زُرْتُمُ الْمَقَابِرَ
"Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete sve dok grobove svoje ne naselite." (Kur'an, 102:1-2)
i rekao:
- Mi smo svi Allahovi i svi se Allahu vraćamo! Zaokuplja nas sve ovo, tako mi Allaha, pa se vječne vatre ne sjećamo, a ni uživanja vječnog.

كَلَّا سَوْفَ تَعْلَمُونَثُمَّ كَلَّا سَوْفَ تَعْلَمُونَ
"A ne valja tako, saznaćete svakako! I još jednom: Ne, ne valja tako, saznaćete sigurno!"
O ljudi, da vam je bilo ko smrću zaprijetio, vi se ne biste nigdje smirili. A ovo vam je Allahovo obećanje, obećanje „Onoga koji nikada neće umrijeti!"

Mesdžid - (مَسجِد)

Značenje riječi mesadžid-mesdžidi ( المساجد )

Mesadžid (المساجد) je množina od riječi mesdžid (مَسجِد) ako se pod tim misli na posebno mjesto koje je pripremljeno za obavljanje pet dnevnih namaza. Ako se pod tim misli na mjesto gdje se spušta čelo radi obavljanja sedžde onda harf džim u ovoj riječi biva sa fethom pa glasi mesdžed (مَسجَد). (Ibn Menzur, Lisanu arab; Sanani, Subulu selom)

Mesdžid u jeziku označava mjesto na kojem se čini sedžda a zatim se to značenje proširilo na objekat u kojem se sakupljaju muslimani radi obavljanja namaza.

Zamahšeri kaže: «To je zbog toga što je činjenje sedžde najčasnija radnja u namazu jer je rob na sedždi najbliži svome Gospodaru. Otuda je zbog sedžde izvedena imenica mesdžid, mada se u arapskom jeziku npr. za mjesto na kojem se čini ruku' ne kaže merki'. Zatim je urf -običaj dao posebno značenje mesdžidu i njime označio mjesto koje je posebno napravljeno i pripremljeno za obavljanje pet dnevnih namaza. Musalla na koju se izlazi i okuplja radi klanjanja bajrama nema propis mesdžida.»



Mesdžid u šeriatskoj terminologiji

To je mjesto koje je pripremljeno za stalno obavljanje pet dnevnih namaza. Šeriatski gledano mesdžid je u osnovi svako mjesto na zemlji na kojem se čini sedžda Allahu.Ovo je shodno hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg prenosi Džabir, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «... / učinjena mi je zemlja mesdžidom i čistom zato kojeg god čovjeka iz mog ummeta zatekne namaz neka tu klanja.» (Buhari, Kitabu tejemum; Muslim, Kitabu mesadžid)

Ovo je od posebnosti našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegova ummeta. (El-mufhim lima eškele min telhis kitab Muslim, imam El Kurtubi. 2/117)

Prenosi se u hadisu Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «... gdjegod te zatekne namaz klanjaj, to je mesdžid.» (Buhari, Muslim)

Imam Nevevi kaže: «U ovom hadisu je dokaz o dozvoljenosti obavljanja namaza na svakom mjestu osim onih mjesta koja je šeriat izuzeo kao što su npr. groblja i mjesta na kojima ima nedžaseta poput smetljišta, klaonica itd. Kao i druga mjesta na kojima je zabranjeno klanjati iz drugih razloga poput torova deva, raskrižje puteva i hamami zbog hadisa koji to zabranjuju.» (Šerh Nevevi Sahihu Muslim, 5/5)

Što se tiče izraza džami'a (الجامع) to je prefiks riječi mesdžid. Izraz džeme'a znači sakupiti nešto. Otuda je mesdžid nazvan džamijom jer sakuplja klanjače i jer je džamija simbol okupljanja. Tako se u arapskom jeziku kaže el-mesdžidul-džami'a ( الجامع المسجد) ili mesdžidul-dzami'a ( الجامع مَسجِد ) sa značenjem mjesto dnevnog okupljanja ( الجامع اليوم مَسجِد ) (Lisanu arab, Ibn Menzur)

Za mesdžid u kojem se obavlja džuma namaz također se kaže džami'a makar bio i malen jer se u određenom vremenu u njemu ljudi okupljaju.

Propis o krstu i zabrana njegovog vješanja

Aiša, radijallahu anha, izjavila je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u kući nije ostavljao ništa u obliku krsta a da to nije uništio (izobličio). (El-Buhari,5952)

Dakra Ummu Abdurrahman b. Uzejna kazala je: "Obavljale smo tavaf oko Kabe s majkom pravovjernih Aišom, i ona je ne nekoj ženi vidjela ogrtač na kojem su bili nekakvi krstovi, te je povikala: 'Skini to, skini to! Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odrezao bi sve što liči na krst.'" (Ahmed,25091 i 25881; En-Nesai, u djelu Es-Sunenu-l-kubra, 9792)

Adi b. Hatim, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Došao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, noseći na vratu zlatni krst. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi mi: 'O Adijj, skini taj kumir s vrata!', i ja sam to učinio." (Et-Tirmizi, 3095)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Sudnji će dan nastupiti tek onda kad se spusti Isa kao pravedni vladar, uništi krst, ubije svinju, ukine glavarinu i kad bude toliko imetka da ga niko neće primiti. " (El-Buhari, 2222,2476,3488; Muslim, 155)


Zu Mihber, En-Nedžašijev amidžić, govorio je da je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori sljedeće: "Sklopit ćete mirovni sporazum s Bizantincima pa ćete se zajedno boriti protiv trećeg neprijatelja. Pobijedit ćete i zarobiti ratni plijen te se vratiti iz bitke, a kad stignete do brežuljkaste ledine, neki će Bizantinac povikati: 'Krst je pobjednik!' A musliman će povikati: 'Allah je pobjednik!' I tada će se musliman zatrčati prema udaljenom krstu i uništiti ga, a oni će na njega nasrnuti i ubiti ga. Muslimani će uzeti oružje, pa će početi borba; Allah će tu skupinu počastiti pogibjom na Allahovom putu, pa će Bizantinci reći svom vladaru: 'Poštedjeli smo te Arapa!' A tada će se pripremiti za veliki okršaj: razvit će osamdeset zastava, ispod svake zastave dvanaest hiljada vojnika. (Ebu Davud ,2767 i 4292; Ibn Madža,4089; Ibn Hibban, 6708 i 6709; Ahmed, 16825 i 16826; Ibn Ebu Šej'ba, 5/325-326; Ibn Ebu Asim, u djelu El-Ahadu ve-l-mesani, 2659 i 2660;,Et-Taberani, u djelu El-Mu 'džemu-l-kebir, 4230;El-Bejheki, u djelu Es-Sunen, 9/223;El-Hakim, 4/421)

0 ljudima koji robuju ovom svijetu

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Propao je rob zlatnika, propao je rob srebrenjaka, propao je rob ovog svijeta: ako mu se da, zadovoljan je; ako mu se uskrati, rasrdi se. Propao je onaj ko je pohlepan za ovim svijetom, koji ni najmanjem iskušenju ne može odoljeti. A blago se čovjeku koji je u pripravnosti na Allahovom putu, raščupan i uprašenih nogu: ako stražari, to radi kako treba, ako se postavi u pratnju, on je istinski u pratnji; ako zatraži dopuštenje, obično mu se ne dopusti, a ako zatraži da se zauzme, ni to mu se obično ne dopusti. (El-Buhari, 2887)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Požurite čineći dobra djela prije nego što nastupe smutnje kao da su se spustili dijelovi mrkle noći! Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, odnosno omrknut će kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik, prodajući vjeru za neznatnu ovosvjetsku vrijednost. " (Muslim, 118)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pred Kijametski dan pojavit će se ljudi koji će ljude nadmudrivati pozivajući se na islam, prema ljudima biti nadasve blagi, govorit će riječi slađe od meda, ali će njihova srca biti kao vučija srca. Svevišnji Allah kaže: 'Zar to Moje ime koriste da druge obmanu, ili su se to na Mene osmjelili? Kunem se Sobom, na njih ću zacijelo poslati smutnju između njih samih koja će razumnog čovjeka učiniti izgubljenim (zbunjenim)!'" (Et-Tirmizi, 2404)


Zejd b. Sabit, radijallahu anhu, izjavio je: "Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: 'Čija najveća briga bude ovaj svijet, Allah će ga razjediniti i učiniti da ga siromaštvo prati, a od ovog svijeta neće ga zapasti više nego što mu je već određeno. A čija najveća briga bude onaj svijet, Allah će srediti njegove prilike i učinit će da bude duševno bogat, a dobra ovog svijeta doći će mu silom. " (Ibn Madža, 4105)

Ka'b b. Malik, radijallahu anhu, govorio je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Šteta koju prouzrokuju dva gladna vuka u stadu ovaca, nimalo nije manja od štete koju čovjekovoj vjeri prouzrokuje želja za imetkom i ugledom. '" (Ahmed, 1578 i 15794;Et-Tirmizi, 2376;Ibn Ebu Šejba, 3/241; Ibn Hibban, 3228;Et-Taberani, u djelu El-Mu'džemu-l-kebir, 19/189; Ed-Darimi, 2/304; i El-Begavi 4054;)

Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Uspio je onaj ko prihvati islam, bude opskrbljen s onoliko koliko mu je dovoljno i Allah ga zadovolji onim što mu da. " (Muslim, 1054)

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, tumačio je ajet: "Ima ljudi koji Allahu ibadet čine površno..." govoreći: "Čovjek bi došao u Medinu i prihvatio islam, pa, ako bi dobio sina i njegovi se konji razmnožili, rekao bi: 'Ovo je dobra vjera!' A ako njegova supruga ne bi rodila niti bi se konji razmnožili, rekao bi: 'Ova vjera nije dobra!'" (El-Buhari, 4742)

Burejda, radijallahu anhu, kaže je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Privrženicima ovom svijetu u svim stvarima mjerodavan je isključivo imetak. " (Ahmed, 22990 i 23059;En-Nesai, 6/64 i u djelu Es-Sunenu-l-kubra (5335); Ibn Hibban, 699 i 700; El-Hakim, 2/163; El-Bejheki, u djelima: Es-Sunen, 7/135, i Šuabu-l-iman (1031)

Ukba b. Amir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana otišao i klanjao dženazu-namaz šehidima Uhuda, zatim se popeo na minber i rekao: "Ja ću vas preduhitriti i ja ću protiv vas svjedočiti; Allaha mi, ja sad gledam u Havd! Zaista su mi dati ključevi zemaljskih riznica; i tako mi Allaha, ne bojim se da ćete poslije moje smrti činiti širk, već strahujem da ćete se nadmetati u ovosvjetskim dobrima. " (El-Buhari, 6590 i Muslim, 2296)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Tri kategorije ljudi Allah neće osloviti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati, niti će ih očistiti, i oni će imati bolnu patnju: čovjeka koji u pustinji putniku-namjerniku zabrani višak vode, čovjeka koji se poslije ikindije zakune Allahom da je za određenu robu dobijao toliko i toliko, a to nije tako, i čovjeka koji vladaru da prisegu isključivo radi ovosvjetskih dobara: ako mu vladar da, on mu bude lojalan; ako ga liši, otkaže mu poslušnost. (El-Buhari, 2358, 2369, 2672, 7212 i 7446 i Muslim, 108)

Ovaj isti ashab prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svevišnji Allah kaže: 'Čovječe, posveti se ibadetu, i Ja ću tvoje grudi ispuniti bogatstvom i sačuvat ću te siromaštva. Ako tako ne uradiš, dat ću da budeš preokupiran i necu te sačuvati siromaštva. (Ibn Madža, 4107)

Knjiga o edebu - Muhammed ibn Ismail El-Buhari

Naslov originala: El-Edebu-l-mufred
Autor: Muhammed ibn Ismail El-Buhari
Broj stranica: 542

Ova knjiga je djelo imama Buharije nastalo iz njegovog Sahiha. Poglavlje iz kojeg je nastalo ovo djelo zove se Kitabu-l-edeb ili Knjiga o edebu. Riječ edeb arapskog je porijekla i označava odgoj, lijepo ponašanje, učtivost, pristojnost i dr. Glagol eddebe ima značenja: odgojiti, popraviti, disciplinirati...Ova knjiga, dakle, tretira pitanja iz islamskog odgoja i bontona.Novo djelo autor je obogatio mnogim novim hadisima i izrekama ashaba i tabiina koji prilikom pisanja Sahiha nisu uspjeli proći visoko postavljene kriterije.

Knjiga o edebu može se, bez imalo pretjerivanja, smatrati najznačajnijim djelom iz ove oblasti, ujedno i jednim od najznačajnijih El-Buharijinih ostvarenja.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

Pripisivanje vjerovjesnicima neće koristiti na ahiretu ako čovjek nije bio muvehhid (monoteist) i ako nije činio dobra djela

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Kad je Svevišnji Allah objavio:

وَأَنْذِرْ عَشِيرَتَكَ الْأَقْرَبِينَ
'I opominji rodbinu svoju najbližu...',

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i povikao: 'O skupino kurejšija', ili tako nekako, 'spasite se, ja vam ne mogu nimalo pomoći da budete pošteđeni Allahove kazne! O Benu Abdumenaf, ja vam ne mogu nimalo pomoći da budete pošteđeni Allahove kazne! O Abbase b. Abdulmuttalib, ja ti ne mogu nimalo pomoći da budeš pošteđen Allahove kazne! O Safija, tetko po ocu Poslanikova, ja ti ne mogu nimalo pomoći da budeš pošteđena Allahove kazne! O Fatima, kćerko Muhammedova, od mene možeš tražiti koliko hoćeš imetka, ali ja ti ne mogu nimalo pomoći da budeš pošteđena Allahove kazne! " El-Buhari (2753 i 3527). i ovo je njegova verzija, i Muslim (206)

U drugoj verziji stoji dodatak: "...O Fatima, sama se spasi od Vatre jer ja vas ne mogu spasiti od Allahove kazne, osim što imate pravo na rodbinske veze koje ću maksimalno održavati. " Muslim (204)


Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Neki će čovjek uzeti svog oca za ruku na Sudnjem danu, htijući ga uvesti u Džennet, pa će biti povikano: 'U Džennet ne može ući mušrik (mnogobožac)!' Čovjek će reći: 'Gospodaru, on je moj otac!' I tada će se njegov otac pretvoriti u čovjeka ružnog izgleda i neprijatnog mirisa, i on će pustiti njegovu ruku." Ebu Seid je izjavio: "Ljudi su govorili da se hadis odnosi na Ibrahima, alejhis-selam, i njegovog oca, osim što Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, to nije rekao." El-Buhari (3350, 4768 i 4769).

Enes b. Malik, radijallahu anhu, govorio je da je neki čovjek upitao': "Allahov Poslaniče, gdje je moj otac?" "U Vatri", odgovorio mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. A nakon što je čovjek otišao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ga je i obratio mu se rekavši: "Moj i tvoj otac u Vatri su. " Muslim (203).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Koga unazade njegova djela, neće ga unaprijediti porijeklo. " Muslim (2699).

Ovaj isti ashab ispričao je: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana ustao među nas i spomenuo tajenje ratnog plijena ukazujući na veliku opasnost njegovog tajenja te rekao: 'Nemojte da sretnem na Sudnjem danu čovjeka koji će na vratu nositi devu koja će rikati. Obratio bi mi se: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!', a ja bih mu rekao: 'Ne mogu ti nimalo pomoći, dostavio sam ti.' Nemojte da sretnem na Sudnjem danu čovjeka koji će na vratu nositi ovcu koja će blejati. Obratio bi mi se: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!', a ja bih mu rekao: Ne mogu ti nimalo pomoći, dostavio sam ti.' Nemojte da sretnem na Sudnjem danu čovjeka koji će na vratu nositi konja koji će tiho hrzati. Obratio bi mi se: Allahov Poslaniče, pomozi mi!', a ja bih mu rekao: 'Ne mogu ti nimalo pomoći, dostavio sam ti.' Nemojte da sretnem na Sudnjem danu čovjeka koji će na vratu nositi kakvu drugu životinju koja će puštati glas. Obratio bi mi se: Allahov Poslaniče, pomozi mi!', a ja bih mu rekao: Ne mogu ti nimalo pomoći, dostavio sam ti.' Nemojte da sretnem na Sudnjem danu čovjeka koji će na vratu nositi platno koje će lepršati. Obratio bi mi se: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!', a ja bih mu rekao: 'Ne mogu ti nimalo pomoći, dostavio sam ti.' Nemojte da sretnem na Sudnjem danu čovjeka između vas koji će na vratu nositi zlato i srebro. Obratio bi mi se: Allahov Poslaniče, pomozi mi!', a ja bih i njemu rekao: 'Ne mogu ti nimalo pomoći, dostavio sam ti. '" El-Buhari (3073) i Muslim (1831).

Ibnul Kajjim o akidi murdžija i džehmija

U svojoj knjizi o namazu Ibnul Kajjim kaže: «Postoje dva ogranka imana: Ogranak riječi i ogranak djela. Isto tako i kufr ima dva ogranka: Ogranak riječi i ogranak djela. Postoji ogranaka imana u riječima čijim nestankom nestaje iman. Isto tako postoji ogranaka imana u djelima čijim nestankom nestaje iman. Isti je slučaj i sa ograncima kufra u riječima i djelima. Kako god čovjek čini kufr dobrovoljnim izgovaranjem riječi kufra - što predstavlja ogranak kufra - isto tako čini kufr činjenjem nekih od njegovih ogranaka poput sedžde kipu, omalovažavanja mushafa...»

Potom Ibnul Kajjim kaže: «Ako iman nestaje nestankom djela srca onda nije nimalo čudno da nestane nestankom najvećeg djela koje se čini organima tijela.» (Kitabus-salati, 53-54 str.) Ibnul Kajjim, rahimehullahu Te'ala, konstatuje da su neka djela udova, poput namaza, uvjet ispravnosti imana, poput djela srca čijim nestankom iman nestaje.

I kaže imam Ibnul Kajjim u svojoj 'Nuniji' negirajući murdžijama i džehmijama njihovu akidu:

-Takav je irdža, kad priznaš Obožavatelja postaješ potpuna imana; - Bacaj mushafe na smetljišta, ruši Kabu i što više grijeha čini;
- Ubij ako možeš sve muvehhide-ispravne akide, i traži bereket od sveštenika i krsta;
- Otvoreno, bez skrivanja, vrijeđaj sve poslanike koje On poslao;
- A i kad vidiš kamenje učini im sedždu, isto tako kipovima i idolima; - Samo priznaj da je Allah jedini koji je sve stvorio;
-I priznaj da je Njegov Poslanik istinski od Njega poslat objavom i Kuranom;
-I bićeš istinski vjernik, a sve spomenuto ti je samo grijeh a ne nevjerstvo;
- To je irdža' kod njihovih gulata (fanatika) i svakog džehmije šejtanova brata.»

(El-Kafijetu eš-šafije fil intisar lil hrkati en-nadžije sa komentarom od Ibn Isa'a Tevdihul mekasid ve tashihul kavaid.)


Komentarišući ove stihove komentator (tj. ibn Isa) kaže: «Pisac je nakon toga pojasnio šta zagovaraju murdžije. Ukoliko čovjek prizna da je samo Allah Stvoritelj, i da je Poslanik istinski poslat od Njega - to je iman kod murdžija pa makar nakon toga radio šta radio, sve to je grijeh a nije kufr. Bacaj mushafe na smetljišta, ruši Kabu, ubij ako možeš sve muvehhide i vrijeđaj sve poslanike, sve to ti neće škoditi ako priznaš da je Allah Stvoritelj i da je Muhammed, istina. To je vjerovanje ekstremnih džehmija.» (Tevdihul mekasid ve tashihul kavaid, 2/117)

Ove riječi Ibnul Kajjima i komentatora ukazuju da su pomenuta djela kufr pa makar čovjek vjerovao i priznavao šehadet.

Pojašnjenje izjave havarijuna o kojoj Allah, dželle šanuhu, govori u suri El-Maida

إِذْ قَالَ الْحَوَارِيُّونَ يَا عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ هَلْ يَسْتَطِيعُ رَبُّكَ أَنْ يُنَزِّلَ عَلَيْنَا مَائِدَةً مِنَ السَّمَاءِ ۖ قَالَ اتَّقُوا اللَّهَ إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ

„A kada učenici rekoše:'O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?' – on reče:'Bojte se Allaha, ako ste vjernici.“ (El-Maida,112)

Neki kažu: Ovi učenici koje je Allah, dželle šanuhu, pohvalio Isau, alejhis-selam, neznajući su rekli: Može li tvoj Gospodar...i to nije pokvarilo njihovo vjerovanje.

Kažemo: Za ovaj ajet postoje dva načina čitanja:

Prvi: „هَلْ تَسْتَطِيعُ“ - „Hel testetiu rabbeke" (Možeš li svoga Gospodara), tj. upitati“, a to je čitanje Kesaija, Alije b. Ebu Taliba, Aiše, Ibn Abbasa, Muaza, skupine drugih ashaba, Sad b. Džubejra i Mudžahida, radijallahu anhum edžmein.

Drugi: „هَلْ يَسْتَطِيعُ” - „Hel jestetiu rabbuke" (Može li tvoj Gospodar), a to je čitanje pritvrđeno u Mushafu i oba načina čitanja su autentična.

Onaj ko prihvati prvi način čitanja tu nema nikakvih problema, jer je značenje: Hoće li ti tvoj Gospodar dati ako od Njega zatražiš? U smislu, hoće li se odazvati ako bude pozvan, a to je mišljenje Es-Sedija.

Ko je prihvatio drugi način čitanja od učenjaka, pogrešno je protumačio njegovo značenje i shvatio ga shodno iziskivanju čistote havarijuna od onoga što im je, zbog nepoznavanja Allahove moći, pripisano od nevjerstva.


Ovo tumačenje je općeg karaktera i sveobuhvatno je kod svih predvodnika u tefsiru, a evo primjera:

El-Kurtubi nakon što je spomenuo izjavu onih koji tvrde da su oni (tj.havarijuni) posumnjali u Allahovu moć veli: „Kažem: Ovo je sporno, jer su havarijuni prisni prijatelji vjerovjesnika, njihovi pouzdanici i pomagači, kao što Allah, dželle šanuhu, o njima kaže: „...Mi smo Allahovi pomagači!“ A poznato je da su vjerovjesnici došli s poznavanjem Allaha kao i sa onim šta je obaveza prema Njemu, šta je dozvoljeno i šta je nemoguće prema Njemu, da su o tome obavijestili svoje porodice pa kako da to bude nepoznato njihovim pouzdanicima i onima o kojima su se posebno brinuli pa da ne poznaju Allahovu moć.“

Također, El-Kurtubi veli: „Neki kažu: Ovi nisu sumnjali u mogućnost Onoga Koji iz ničega stvara, jer su vjerovali, znali i poznavali, već je to poput tvojih riječi čovjeku: Može li taj i taj doći? A već si znao da može. Znači: Hoće li to učiniti? Oni su poznavali Allahovu mogućnost da to učini kao i druge stvari znakovno i putem vijesti, pa su također htjeli znanje pokazivanjem, kao što je Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ?“

El-Kurtubi veli: „Kažem: Ovo je lijepo tumačenje; a bolje od njega je da je to bilo od govora onoga ko je bio sa havarijunima.“

Kaže: Ibnul-Hassar veli: „Njegove riječi u kojima obaviještava o pitanju prisnih sljedbenika Isaa „...može li nam Gospodar tvoj...“ nije sumnja u mogućnost već nježnost u pitanju i lijep odnos prema Allahu.“

Također, El-Kurtubi prenosi od Ibnul-Hassara: „Havarijuni su bili najbolji od onih koji su povjerovali u Isaa, pa kako se o njima može misliti da ne poznaju da je Allah, dželle šanuhu, svemoćan?“

El-Kurtubi veli: „Što se tiče načina čitanja sa slovom 'ta', neki kažu: Znači: Da li možeš pitati svoga Gospodara? Ovo je mišljenje Aiše i Mudžahida, radijallahu anhuma. Aiša je rekla: Oni su mnogo više znali o Allahu od toga da kažu „Može li tvoj Gospodar“. Rekla je: Već „Možeš li svoga Gospodara...“ Također, od nje se prenosi da je rekla: Havarijuni nisu sumnjali da Allah, dželle šanuhu, može spustiti trpezu, već su rekli: „Možeš li svoga Gospodara...“.

Od Muaza b. Džebela prenosi se da je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je naučio da čitamo „Hel testetiu rabbeke“ (Možeš li svoga Gospodara). Muaz priča: Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, više puta da čita sa 'ta' „Hel testetiu rabbeke“.“

Ez-Zudžaž je rekao: „Značenje ovoga je da li će ti se tvoj Gospodar odazvati u onome što ga moliš“. Neki kažu: „Možeš li prizvati svoga Gospodara i zamoliti Ga? Značenja su približna.“

U djelu Medžmeul-bejan Et-Tabersi veli: „O ovome su iznesena mišljenja. Jedno od njih je da značenje bude: Da li će tvoj Gospodar to uraditi tvojim traženjem od njega pa da ona (trpeza) bude znak tvoje istinitosti? Nije dozvoljeno to da su posumnjali u Allahovu moć da to učini jer su bili znalci vjernici.“

Drugo: Misli se na to: Može li tvoj Gospodar - a to je bilo na samom početku prije nego se učvrsti njihovo znanje o Allahu.

Treće: Da značenje bude: Da li će ti se tvoj Gospodar odazvati? Ovo mišljenje zastupa Es-Sedi u svojim riječima: Hoće li ti tvoj Gospodar udovoljiti ako ga zamoliš? Ovo na osnovu toga da riječ 'istetaa' (moći) bude u značenju 'etaa' (poslušati), kao što riječ 'istedžabe' (uslišati, ispuniti želju) dolazi u značenju 'edžabe' (udovoljiti, odgovoriti).)

Ez-Zudžadž veli: „Postoji mogućnost da su htjeli samo potvrdu, kao što je Ibrahim rekao: „Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ?“

Ibn Atija veli: Ne pamtim razilaženje oko toga da su oni bili vjernici, i ovo je podupro riječima Uzvišenog: „...ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali...“, kao i time da ih je oslovio sa havarijun (učenici, prisni sljedbenici) što negira da budu u zabludi, te da je Allah, dželle šanuhu, vjernicima naredio da se poistovijete sa njima i da se povode za njihovom praksom u riječima Uzvišenog: „O vjernici, budite pomagači Allahovi kao što je rekao Isa, sin Merjemin, prisnim sljedbenicima:' Ko su moji pomagači ka Allahu? Prisni sljedbenici odgovoriše:'Mi smo Allahovi pomagači!'“

Kao i time da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio Ez-Zubejra: „Svaki vjerovjesnik ima svoga pomagača, a uistinu, moj pomagač je Ez-Zubejr.“

Na osnovu toga o ajetu je odgovareno sljedećim odgovorom, pa je rečeno: Značenje 'Hel testetia', tj. da li će uraditi; kao što kažeš onome koji može da ustane, možeš li ustati, preuveličavanjem traženja. Ovo mišljenje zastupa El-Hasan. Neki kažu: Znači da li će ti udovoljiti tvoj Gospodar, pa 'istetaa' znači 'jutiu'. Neki kažu:Njihovo pitanje je radi uvjerenja i smiraja. El-Kesai, Alija, Aiša, Ibn Abbas, Muaz grupa ashaba, čitali su 'možeš li svoga Gospodara', (tj. pitati).

Od svega prethodno spomenutog znamo da onaj ko prihvati čitanje 'hel jestetiu rabbuke' značenje okreće mnogim drugim verzijama, i oko toga postoji konsenzus mufesira. A mišljenje koje su prenijeli o neznanju havarijuna, smatra se – prema izražavanju El-Halebija – kršenjem konsenzusa!

Čudno je što su oni koji opravdavaju počinioca velikog širka neznanjem kao dokaz naveli izjavu havarijjuna a čuditi se je isto tako zašto su izabrali baš ovu verziju u shvaćanju ajeta koja krši konsenzus?!

Pojava novotarija u životu muslimana

1. Vrijeme pojave novotarija

Šejhul-islam ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: «Znaj da se većina novotarija koje se vežu za nauke i ibadet u ummetu pojavila pred kraj perioda pravednih halifa kao što je o tome obavjestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: "Ko od vas poživi vidjet će mnoga razilaženja. Na vama je da se držite mog sunneta i sunneta mojih pravednih i upućenih halifa." Bilježi ga Ebu Davud i Tirmizi i kaže da je hasen sahih.

Prve novotarije koje su se pojavile su novotarije u pogledu kadera-određenja, irdža'a-izostavljanja djela iz sastava imana, ši'izam i haridžije. Kada se pojavio raskol nakon Osmanova ubistva pojavile su se harurije-haridžije. Zatim pred kraj vremena ashaba pojavile su se kaderije pred kraj vremena ibn Omera, ibn Abbasa, Džabira i drugih ashaba. U isto vrijeme su se otprilike pojavile i murdžije. Što se tiče džehmija oni su se pojavili pred kraj vremena tabi'ina nakon smrti Omera ibn Abdulaziza. Prenosi se da je on upozoravao na njih. Džehm ibn Safvan se pojavio u Horosanu za hilafeta Hišama ibn Abdulmelika. Ovo su novotarije koje su se pojavile u drugoj generaciji dok su još neki ashabi bili prisutni. Oni su kritikovali sljedbenike tih novotarija. Zatim se pojavila novotarija mu'tezila i muslimane je zadesila nova smutnja. Pojavilo se razilaženje u mišljenjima i stavovima te težnja prema slijeđenju novotarija i prohtjeva. Zatim se pojavila novotarija tesavvufa-sufizma i novotarija građenja turbeta i mauzoleja po kaburovima nakon smrti prvih odlikovanih generacija. I tako kako je vrijeme prolazilo novotarije su postajale veće i raznovrsnije.» Završen citat.


2. Mjesto pojave novotarija

Različita su mjesta islamske države u kojima su se pojavile novotarije. Šejhul-islam ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: «Pet je velikih pokrajina u kojima su boravili ashabi, radijallahu anhum, i koje su bile izvor znanja, a to su: dva harema, dva Iraka, i Šam. Iz tih mjesta je izvirao Kur'an i hadis, fikh i ibadet i druge stvari od islama. Iz ovih mjesta također potječu osnovne novotarije ako se izuzme Medina. Tako se u Kufi pojavio šiizam i irdža', a zatim se proširio u druga mjesta. U Basri su se pojavile mu'tezile, kaderije i neispravan asketizam. U Šamu su se pojavile nasibije (oni koji mrze Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu) a bilo je i kaderija. Što se tiče džehmija oni su se pojavili u jednom dijelu Horosana i to je najgora novotarija. Pojavljivanje i intezitet novotarija su bili shodno udaljenosti od grada Allahova Poslanika-Medine. Kada je ubijen Osman, radijallahu anhu, pojavila se novotarija harurija-haridžija. A što se tiče Medine ona je bila pošteđena ovih novotarija, a ako je i bilo onih koji su to u sebi skrivali bili su poniženi i nisu mogli doći do izražaja. Pretpostavlja se da je u njoj bilo kaderija ali su bili potčinjeni i poniženi za razliku od šiizma i irdža'a koji je harao Kufom, i novotarije i'tizala i asketizma koji je bio proširen u Basri i nasibija koji su djelovali u Šamu. U sahih hadisima je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da u Medinu neće moći ući Dedžal. Znanje i iman su bili odličje Medine sve do vremena prijatelja imama Malika a oni spadaju u četvrtu generaciju. A što se tiče prethodne tri generacije za vrijeme njih u Medini uopšte novotarije nisu bile izražajne niti se za vrijeme njih pojavila neka novotarija iz usuli-dina tj., iz temeljnih načela akide kao što je to bio slučaj sa drugim pokrajinama.« Završen citat.

Neke izreke Fudajl ibn Ijjada

Rekao je Fudajl ibn Ijjad, rahmetullahi alejhi:

„Šta će biti s vama kada doživite ljude koji ne razlikuju dobro od zla, vjernika od nevjernika, povjerljivog od prevaranta, niti neznalicu od učenog, niti naređuju dobro niti odvraćaju od zla.“(El Ibane el Kubra, Ibn Batta, 1/188)

„Kada se pojavi ogovaranje i nestane bratstva u ime Allaha, tada ćete biti poput stvari obloženih zlatom i srebrom, bezvrijedni iznutra a samo ćete izgledati dobro izvana. (Ebu Nuajm, Hil'jetul-evlija Tom 3 str.395)

“Vjernik je na dunjaluku uvijek tužan i zabrinut.Njegova je briga ono radi čega je došao na njega.Pa kao takav njegova je briga samo da nabavi ono što ćemu koristiti u povratku do njegove domovine.Zato se on neće nadmetati sa stanovnicima te zemlje u kojoj je on stranac nepovlašćena položaja među njima niti će ga nervirati njihova poniženja.“

„Ako možeš biti nepoznat, budi.Nije bitno što nisi poznat i nije bitno što nisi hvaljen.Nije bitno ako si prijekora vrijedan kod ljudi ako si hvale vrijedan kod Allaha, Uzvišenog i Veličanstvenog.“ (Bejheki, Zuhd Al-Kabîr str.100)

"Nema nijednog koji žudi za vlašću a da ne zavidi i čini nasilje, da ne istražuje mahane drugih ljudi i da ne prezire da se bilo ko drugi spominje po dobru."


Obaviješteni smo da je Ibrahim b. el-Eš'as rekao: "Upitao sam Fudajla b. 'Ijjada, rahmetullahi alejhi, o strpljenju na nedaćama, pa mi je odgovorio: 'Da ne širiš i ne razglašavaš.' Upitao sam ga o skromnosti, pa mi je odgovorio: 'Skromnost je zadovoljstvo i to je bogatstvo.' Upitao sam ga o pobožnosti, pa mi je rekao: 'Klonjenje zabranjenih stvari.' Upitao sam ga o poniznosti, pa mi je rekao: 'Da se pokoriš istini i prihvatiš je od koga god da je čuješ. Makar je čuo od najveće neznalice, obaveza ti je da je prihvatiš od njega.' Znao bi reći: 'Poduči svome znanju onoga koji ga ne poznaje, a ti se podučavaj kod onoga koji ima znanja. Ako tako postupiš, naučit ćeš ono što ne znaš i zapamtit ćeš ono što naučiš.'"

"Prvo od znanja je odazivanje njemu, zatim slušanje, zatim pamćenje, zatim rad, a zatim širenje."
"Saznali smo da će se na Sudnjem danu otpočeti s uobraženim i razvratnim učenjacima i poznavaocima Kurana prije onih koji su obožavali kumire!" Fudajl b. Ijjad je rekao: "Jer onaj koji zna nije isti kao onaj koji ne zna."
"Uistinu je siromaštvo i bogatstvo samo nakon polaganja računa pred Allahom, subhanehu ve te'ala", tj. tada će biti istinsko siromaštvo.

Fudajl ibn Ijjad upitao je nekog čovjeka:“koliko ti je godina?“Ovaj odgovori:“Šezdeset.“. Fudajl reče:“Šezdeset godina ti se krećeš ka tvojem Gospodaru, još malo pa ćeš stići.“On reče:“Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti“.Fudajl ga upita:“Znaš li značenje tog ajeta?“ To znači da sam ja Allahov rob i Njemu se vraćam.Ko shvati da je samo Allahov rob i da će Mu se sigurno vratiti,neka zna i to da će i zaustavljen biti.Ako bude zaustavljen bit će i upitan.Ako bude upitan ,ta nek se pripremi za odgovor.“Čovjek reče:“Kako da se pripremim?“Fudajl odgovori:“Lahko!Uljepšaj ibadetom ono što ti je od života ostalo,bit će ti oprošteno ono što ti je od njega prošlo.Ako propustiš ono što ti je od života preostalo,bit ćeš kažnjen i za ono što ti je od njega prošlo.“

“Dvije stvari čine srce tvrdim, pretjeran govor i pretjerano uzimanje hrane.“

„Allah ima meleke koji tragaju za halkama zikra. Zato pogledaj s kime ćeš sjediti. Neka to ne bude sa novotarom, jer Allah ne gleda u novotare. Znak licemjerja je da čovjek ustane i sjedne sa novotarom. Sreo sam odabrane ljude, a svi su bili sljedbenici Sunneta, koji su zabranjivali druženje sa sljedbenicima novotarija.“ (Hilajetu evlija, 104/8)

"Suština jednostavnog življenja jeste biti zadovoljan Allahom, Uzvišenim, Moćnim."
"Onaj ko je zadovoljan jeste onaj ko živi jednostavno, a on je bogat. Onaj ko ima pravu vjeru, ko ima povjerenja u Allaha u svim svojim poslovima zadovoljan je onim što mu je Allah osigurao, te ostane neprivržen stvorenjima iz straha i nade, i takvim djelovanjem shvati da je potraga za ovosvjetskim bezvrijedna, postigao je korisnost jednostavnoga. On je najbogatiji među ljudima, čak i ako ne posjeduje nijednu stvar na ovom svijetu."

Prenosi se od Bišra ibn Harisa da je rekao:“Jednom sam bio sa Fudajl ibn Ijjadom u Mekki, sjedio je s nama do ponoći a zatim je izašao i tavafio do jutra.Rekoh:“O Ebu Alija! Zar nećeš spavati? Odgovori mi:“Teško tebi! Ima li ikoga koji čuje spominjanje vatre a da zatim osjeti potrebu da spava?".

„Duše su vojske sastavljene. One koje se upoznaju i spoje se. One koje se ne poznaju, raziđu se. Nije moguće da se sljedbenik Sunneta druži sa sljedbenikom novotarije, osim iz licemjerja.“(El Ibane el Kubra, Ibn Batta, 456/2; Lalikai, 138/1)

“Allah prima samo ona djela koja su ispravna i iskrena"Ako djelo bude iskreno, a ne bude ispravno, neće biti primljeno, niti će biti primljeno ako bude ispravno, a ne bude iskreno, sve dok ne bude i iskreno i ispravno. Iskreno učinjeno djelo znači, učinjeno u ime Allaha, a ispravno, urađeno po sunnetu Allahova Poslanika." (Ebu Nuajm, Hil'jetul-evlija Tom 8 str.95)

Kur'anski metod u potvrđivanju Allahove jednoće u pogledu stvaranja

Kur'anska metoda u pogledu potvrđivanja Stvoritelja i Njegove jednoće je takva metoda koja ide usporedo sa zdravom ljudskom prirodom i normalnom pameću. A sve to putem obznane jasnih i vjerodostojnih dokaza koje prihvata ljudski razum i pred kojima se predaju protivnici. Od njih su:

1. Opšte je poznato da svaka pojava ima svog uzročnika ili izvršitelja. Ovo je opšte poznata stvar putem fitre-ljudske naravi. Čak kada bi neko udario dijete a da ga ono ne vidi dijete bi upitalo: "Ko me je udario?" Kada bi mu odgovorili da ga nije niko udario njegov razum ne bi prihvatio da se udarac desio bez uzročnika. Kada bi mu rekli da ga je neki čovjek udario ono bi plakalo sve dok mu ne bi bilo uzvraćeno istom mjerom. Otuda Uzvišeni kaže:

أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ
«Zar su oni iz ništa, bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili? (Tur, 35)

Ova podjela je ograničena, Allah, Azze ve Dželle, je spominje putem negacijskog upitnika kako bi ukazao da su ove postavke nužno poznate i da ih niko ne može zanijekati. Riječi: «Zar su stvoreni iz ništa» tj., zar su stvoreni bez Stvoritelja koji ih je stvorio ili su sami sebe stvorili? Obje ove stvari su netačne. Biva jasno da oni imaju stvoritelja koji ih je stvorio a to je Allah, Azze ve Dželle. Ne postoji drugi stvoritelj pored Njega. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:

هَٰذَا خَلْقُ اللَّهِ فَأَرُونِي مَاذَا خَلَقَ الَّذِينَ مِنْ دُونِهِ ۚ بَلِ الظَّالِمُونَ فِي ضَلَالٍ مُبِينٍ
«To je Allahovo djelo; a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi.» (Lukman, 11)


قُلْ أَرَأَيْتُمْ مَا تَدْعُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ أَرُونِي مَاذَا خَلَقُوا مِنَ الْأَرْضِ أَمْ لَهُمْ شِرْكٌ فِي السَّمَاوَاتِ
«Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni koje vi, pored Allaha, prizivate?» (Ahkaf, 4)

أَمْ جَعَلُوا لِلَّهِ شُرَكَاءَ خَلَقُوا كَخَلْقِهِ فَتَشَابَهَ الْخَلْقُ عَلَيْهِمْ ۚ قُلِ اللَّهُ خَالِقُ كُلِّ شَيْءٍ وَهُوَ الْوَاحِدُ الْقَهَّارُ
«.. ili, zar oni koje su učinili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini slično?" Reci: Allah je stvoritelj svega i On je Jedni i Svemoćni."» (Rad, 16)

وَالَّذِينَ يَدْعُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ لَا يَخْلُقُونَ شَيْئًا وَهُمْ يُخْلَقُونَ
«A oni kojima se oni, umjesto Allahu, mole - ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni;» (Nahl, 20)

I pored ovog izazova od strane Allaha koji se stalno ponavlja u Kuranu niko nije prizivao da je nešto stvorio. Čak nije ni pokušao tako nešto pripisati sebi a kamoli potvrditi. Tako da biva jasno da je Allah, Azze ve Dželle, jedini stvoritelj koji nema sudruga.

2. Kompletno uređenje svijeta i upravljanje njime. Ovo je najveći dokaz da je onaj koji upravlja jedan jedini bog i Gospodar koji nema sudruga ni suparnika. Uzvišeni kaže:

مَا اتَّخَذَ اللَّهُ مِنْ وَلَدٍ وَمَا كَانَ مَعَهُ مِنْ إِلَٰهٍ ۚ إِذًا لَذَهَبَ كُلُّ إِلَٰهٍ بِمَا خَلَقَ وَلَعَلَا بَعْضُهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ ۚ سُبْحَانَ اللَّهِ عَمَّا يَصِفُونَ
«Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio - radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. - Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose;» (Mu'minun, 91)

Istinski bog mora stvarati i činiti stvari. Da pored Njega, Subhanehu ve Te'ala, ima drugi bog koji mu je suparnik u vlasti, onda bi i on stvarao i činio određene radnje. U tom slučaju drugo božanstvo bi nastojalo da se osamostali u pogledu vladavine i božanstva. Pa ako to ne bi moglo onda bi nastojalo da uzme dio vlasti i stvaranja kao što se dunjalučki vladari osamostaljuju kako bi bili nezavisni. Tako bi došlo do podjele i desila bi se jedna od tri stvari:

a) Jedan drugog bi pokorio i sam bi upravljao mimo onog drugog;
b) ili bi se svaki od njih odvojio od onog drugog u pogledu vlasti i stvaranja;
c) ili bi bili pod vlašću jednog vladara koji bi njima upravljao kako želi tako da bi on bio istinsko božanstvo a oni njegovi robovi. U svijetu po ovom pitanju nije došlo do podjele niti do nereda što ukazuje da je onaj koji upravlja svemirom i svim stvorenjima jedan i da nema suparnika i protivnika.

3. Pokoravanja stvorenja tako da svako od njih obavlja svoje dužnosti i zaduženja. Ne postoji stvorenje u svemiru koje odbija da izvrši svoju zadaću i funkciju za koju je zaduženo u svemiru. Ovo je Musa naveo kao dokaz faraonu. O tome Uzvišeni kaže:

قَالَ فَمَنْ رَبُّكُمَا يَا مُوسَىٰ قَالَ رَبُّنَا الَّذِي أَعْطَىٰ كُلَّ شَيْءٍ خَلْقَهُ ثُمَّ هَدَىٰ
«"Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?" - upita faraon. - "Gospodar naš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo'.'» (Ta ha, 49-50)

Tj., naš Gospodar je onaj koji je stvorio sva stvorenja i svakom stvorenju dao njegov izgled koji mu dolikuje i odgovara u pogledu veličine tijela i ostalih svojstava a zatim je svako stvorenje uputio da radi ono zbog čega je stvoreno. Ova uputa se naziva uputa nadahnuća i ukazanja. To je potpuna uputa koja se može vidjeti kod svih stvorenja. Tako ćeš vidjeti da svako stvorenje teži ka onom zbog čega je stvoreno od pribavljanja koristi i otklanjanja eventualnih šteta od sebe. Tako je čak Allah, Azze ve Dželle, dao i stoci ono pomoću čega će sebi pribaviti koristi i od sebe odagnati štetu i čime će ostvariti svoju zadaću u životu. Ovo je poput riječi Uzvišenog:

الَّذِي أَحْسَنَ كُلَّ شَيْءٍ خَلَقَهُ ۖ وَبَدَأَ خَلْقَ الْإِنْسَانِ مِنْ طِينٍ ثُمَّ جَعَلَ نَسْلَهُ مِنْ سُلَالَةٍ مِنْ مَاءٍ مَهِينٍ ثُمَّ سَوَّاهُ وَنَفَخَ فِيهِ مِنْ رُوحِهِ ۖ وَجَعَلَ لَكُمُ السَّمْعَ وَالْأَبْصَارَ وَالْأَفْئِدَةَ ۚ قَلِيلًا مَا تَشْكُرُونَ
«Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savršeno udove oblici i život mu udahne, - i On vam i sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete!» (Sedžda, 7)

Onaj koji je stvorio sva stvorenja i dao im lijep izgled čiju ljepotu ne mogu dosegnuti razumi, i uputio ih na korisne stvar, je istinski Gospodar. Nijekanje Njega predstavlja nijekanje najvećih stvari koje postoje u kosmosu, a to bi predstavljalo oholost i javno laganje. Allah, Azze ve Dželle, je svakoj stvari dao izgled i oblik koji mu je potreban na ovom svijetu a zatim ga je uputio na koji način da se okoristi time. Nema sumnje da je svakoj vrsti dao oblik i lik koji mu odgovara shodno njegovim funkcijama. Svakom mušku i žensku je dao odgovarajući izgled koji odgovara njegovoj vrsti zbog razmnožavanja i ujedinjavanja i povezivanja. Svakom organu je dao odgovarajući oblik kako bi se njima mogla postići korist za koju je namijenjen. U tome je kategorički dokaz da je On, Subhanehu ve Te'ala, Gospodar svega i da jedino On zaslužuje da mu se upražnjava ibadet mimo ostalih.

Pjesnik kaže: U svakoj stvari je znak koji ukazuje da je On jedan.

Liječenje duša - Ibn Hazm

Ebu Muhammed ibn Ali ibn Ahmed ibn Seid ibn Hazm, šerijatski pravnik iz Endelusa, neka ga Allah obaspe milošću Svojom, kaže:

-Hvala Allahu na neizmjernim dobrotama i darovima! Neka je Allahov salavat na Muhammeda koji je Njegov rob i pečat vjerovjesnika i poslanika Njegovih! Činim pribježište Uzvišenom priznajući da sam bez moći i snage, pa molim od Njega pomoć da me sačuva od svih strahota i neugodnosti na ovom svijetu, a da me na onom svijetu izbavi od svakog straha i teškoće!

Ja sam u ovoj knjizi sabrao mnoge misli koje mi je tijekom vremena i promjenom njegovih stanja darivao Darovatelj razboritosti omogućivši mi razumijevanje mijena sudbine i sagledavanje njezinih očitovanja. Utrošio sam u to najveći dio svoga života dajući uvijek prednost sakupljanju toga putem čitanja i razmišljanja nad svim ostalim užicima za kojima teži većina ljudi i nad skupljanjem viška imetka. Istovremeno sam ovom knjigom prezreo sve što sam od toga bio dokučio da bi Allah džellešanuhu dao da se njom okoristi svaki onaj koga odabere od robova Svojih, a do koga ona dođe. Za ovo što sam sastavljajući je svoju dušu zamarao i trud ulagao jer sam dugo vremena samo njom zaokupljen bio neka je čitalac prihvati drage volje. Ja je njemu tako i posvećujem. A kada je dobro prouči i Allah džellešanuhu omogući da se njom okoristi uvjeriće se da mu je to bolje od svih riznica blaga i svakog drugog imetka. Ja se za sve to nadam najvećoj nagradi kod Uzvišenog, jer je moja namjera (nijjet) bila učiniti ono čime će se moći koristiti robovi Allahovi i što će popraviti ono što se od njihova moralnog ponašanja iskvarilo i iscijeliti bolesti duša njihovih.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

Sveobuhvatni pokazatelj znanja i njegove blagodati – Ibn Abdul-Berr

Knjiga: Sveobuhvatni pokazatelj znanja i njegove blagodati – Ibn Abdul-Berr
Naslov originala: جامع بيان العلم وفضله
Autor: ابن عبد البر
Broj stranica: 458

Allah je rekao:
وَإِذْ أَخَذَ اللَّهُ مِيثَاقَ الَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ لَتُبَيِّنُنَّهُ لِلنَّاسِ وَلَا تَكْتُمُونَهُ
"A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti...' (Ali Imran, 187)

Allahov Poslanik je rekao: "Ko bude upitan o znanju pa ga skrije, doći će na Sudnji dan zauzdan uzdama od vatre. „ (Ebu Davud (3658), Tirmizi (2649), Ibn Madže (261).)

Kaže ibn Abdul-Berr : „Neki ljudi su o ovome što smo upitani i što smo spomenuli u ovoj knjizi skupili poglavlja i da sam ih smatrao dovoljnim, ukazao bih na njih. Međutim, vidio sam da je svaki od njih skupio ono što je poznavao, pamtio, bojao se zaborava i ono s čime bi volio da se upozna onaj koji traga za znanjem. Kada bi učenjaci bili nemarni u skupljanju vijesti, razlikovanju predaja, kada bi ostavili spominjanje svakog predanja u poglavlju kojem pripada, svake vrste znanja pod vrstom kojoj pripada, nestalo bi mudrosti, znanje bi se zapostavilo i zagubilo, iako se dosta znanja zbog nepažnje i male brige za njim, zbog bavljenja dunjalukom i opijenosti njime, već zagubilo. Ali, Allah će za ovo znanje sačuvati ljude, makar ih bilo i malo. Oni će, iz Allahove dobrote i blagodati, poučavati narod osnovama znanja i ukazivati na njegove ogranke. I ljudi će biti na dobru sve dok postoji barem jedan među njima koji će poučavati druge, jer znanje će, doista, nestati sa nestankom učenjaka, kao što Allahov Poslanik i kaže. Značenje ovog i sličnog naći ćeš u ovoj knjizi, ako Allah da. A snaga i moć pripadaju Allahu. On mi je dovoljan i divan li je zaštitnik.“

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti

is where my documents live!

O sljedbenici Knjige...

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْا إِلَىٰ كَلِمَةٍ سَوَاءٍ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَلَّا نَعْبُدَ إِلَّا اللَّهَ وَلَا نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلَا يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضًا أَرْبَابًا مِنْ دُونِ اللَّهِ ۚ فَإِنْ تَوَلَّوْا فَقُولُوا اشْهَدُوا بِأَنَّا مُسْلِمُونَ
"Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da samo Allaha obožavamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Ali Imran, 64)

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لَا تَغْلُوا فِي دِينِكُمْ وَلَا تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ إِلَّا الْحَقَّ ۚ إِنَّمَا الْمَسِيحُ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ رَسُولُ اللَّهِ وَكَلِمَتُهُ أَلْقَاهَا إِلَىٰ مَرْيَمَ وَرُوحٌ مِنْهُ ۖ فَآمِنُوا بِاللَّهِ وَرُسُلِهِ ۖ وَلَا تَقُولُوا ثَلَاثَةٌ ۚ انْتَهُوا خَيْرًا لَكُمْ ۚ إِنَّمَا اللَّهُ إِلَٰهٌ وَاحِدٌ ۖ سُبْحَانَهُ أَنْ يَكُونَ لَهُ وَلَدٌ ۘ لَهُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ ۗ وَكَفَىٰ بِاللَّهِ وَكِيلًا
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok. (An-Nisa',171)


يَا أَهْلَ الْكِتَابِ قَدْ جَاءَكُمْ رَسُولُنَا يُبَيِّنُ لَكُمْ كَثِيرًا مِمَّا كُنْتُمْ تُخْفُونَ مِنَ الْكِتَابِ وَيَعْفُو عَنْ كَثِيرٍ ۚ قَدْ جَاءَكُمْ مِنَ اللَّهِ نُورٌ وَكِتَابٌ مُبِينٌ يَهْدِي بِهِ اللَّهُ مَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَهُ سُبُلَ السَّلَامِ وَيُخْرِجُهُمْ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِهِ وَيَهْدِيهِمْ إِلَىٰ صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ
O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje. (El-Ma'ide,15,16)

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تَكْفُرُونَ بِآيَاتِ اللَّهِ وَأَنْتُمْ تَشْهَدُونَ
O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete, a da su istina, dobro znate? (Ali Imran, 70)

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لَسْتُمْ عَلَىٰ شَيْءٍ حَتَّىٰ تُقِيمُوا التَّوْرَاةَ وَالْإِنْجِيلَ وَمَا أُنْزِلَ إِلَيْكُمْ مِنْ رَبِّكُمْ ۗ وَلَيَزِيدَنَّ كَثِيرًا مِنْهُمْ مَا أُنْزِلَ إِلَيْكَ مِنْ رَبِّكَ طُغْيَانًا وَكُفْرًا ۖ فَلَا تَأْسَ عَلَى الْقَوْمِ الْكَافِرِينَ
Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš." A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje. (El-Ma'ide,68)

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تَلْبِسُونَ الْحَقَّ بِالْبَاطِلِ وَتَكْتُمُونَ الْحَقَّ وَأَنْتُمْ تَعْلَمُونَ
O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete? (Ali Imran, 71)

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تَكْفُرُونَ بِآيَاتِ اللَّهِ وَاللَّهُ شَهِيدٌ عَلَىٰ مَا تَعْمَلُونَ
Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete kada je Allah svjedok svega što radite?"(Ali Imran, 98)

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تُحَاجُّونَ فِي إِبْرَاهِيمَ وَمَا أُنْزِلَتِ التَّوْرَاةُ وَالْإِنْجِيلُ إِلَّا مِنْ بَعْدِهِ ۚ أَفَلَا تَعْقِلُونَ
O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil nisu objavljeni poslije njega? Zašto ne shvatite? (Ali Imran, 65)

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لِمَ تَصُدُّونَ عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ مَنْ آمَنَ تَبْغُونَهَا عِوَجًا وَأَنْتُمْ شُهَدَاءُ ۗ وَمَا اللَّهُ بِغَافِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ
Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto onoga koji vjeruje od Allahove vjere odvraćate, nastojeći da je krivom prikažete, a znate da je istina? – A Allah motri na ono što radite!" (Ali Imran, 99)

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ هَلْ تَنْقِمُونَ مِنَّا إِلَّا أَنْ آمَنَّا بِاللَّهِ وَمَا أُنْزِلَ إِلَيْنَا وَمَا أُنْزِلَ مِنْ قَبْلُ وَأَنَّ أَكْثَرَكُمْ فَاسِقُونَ
Reci: "O sljedbenici Knjige, zar da nas osuđujete zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije – a većina ste grješnici?" (El-Ma'ide,59)

قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ لَا تَغْلُوا فِي دِينِكُمْ غَيْرَ الْحَقِّ وَلَا تَتَّبِعُوا أَهْوَاءَ قَوْمٍ قَدْ ضَلُّوا مِنْ قَبْلُ وَأَضَلُّوا كَثِيرًا وَضَلُّوا عَنْ سَوَاءِ السَّبِيلِ
Reci: "O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga puta skrenuli!" (El-Ma'ide,77)

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ قَدْ جَاءَكُمْ رَسُولُنَا يُبَيِّنُ لَكُمْ عَلَىٰ فَتْرَةٍ مِنَ الرُّسُلِ أَنْ تَقُولُوا مَا جَاءَنَا مِنْ بَشِيرٍ وَلَا نَذِيرٍ ۖ فَقَدْ جَاءَكُمْ بَشِيرٌ وَنَذِيرٌ ۗ وَاللَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ
O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš – nakon što je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika – da vam objasni, da ne biste rekli: "Nije nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje!" Pa, došao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. – A Allah sve može. (El-Ma'ide,19)

Bitka za tevhid

Allah, dželle šanuhu, stvorio je čovjeka i odredio mu njegovu zadaću. Uzvišeni kaže:

وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنْسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ
„Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.“( Ez-Zarijat, 56)

وَاعْبُدُوا اللَّهَ وَلَا تُشْرِكُوا بِهِ شَيْئًا
„I Allaha obožavajte i ništa Mu ne pridružujte.“ (En-Nisa, 36.)

Od toga stvaranja Iblis, leanehullahu, ispoljava neprijateljstvo prema Ademu i njegovim potomcima. Sam je sebi stavio u obavezu da će Ademove potomke zavesti osim Allahovih iskrenih robova. Od tog momenta je počela bitka između istine i laži, između prijatelja Milostivog i prijatelja šejtana. Šejtan je od metoda primjenio koliko je mogao radi zavođenja Ademovih potomaka i ukrašavanja im laži, te je mnoge od njih u zabludu odveo.

Allah je Ademovim potomcima stavio u obavezu da ne obožavaju šejtana jer je on njihov jasni neprijatelj. Poslao im je Svoje poslanike da ih obraduju i opomenu kako ljudi nakon poslanika ne bi imali nikakva dokaza protiv Allaha. Allahovi poslanici su se smjenjivali i dolazili jedan za drugim, a imali su samo jednu zadaću: Da ljudi obožavaju samo Allaha, Jedinog, Koji sudruga nema. Allah, dželle šanuhu, kaže:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِنْ قَبْلِكَ مِنْ رَسُولٍ إِلَّا نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاعْبُدُونِ
„Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte!'“ (El-Enbija, 25)


وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَسُولًا أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاجْتَنِبُوا الطَّاغُوتَ
„Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allaha obožavajte, a taguta se klonite!“ (En-Nahl, 36.)

Najbolji odabranici su nosili baklju tevhida pozivajući svoje narode u obožavanje samo Allaha, da nemaju drugog boga osim Njega, sve dok nije došao red na uglednika Ademovog potomstva, Muhammeda sina Abdullahovog, sallallahu alejhi ve sellem. On je pečat karavane poslanika, koja je čovječanstvu osvijetlila njegov put ka Allahu. Allah, dželle šanuhu, nam je vjeru usavršio, Svoju blagodat prema nama upotpunio i zadovoljan je da nam islam bude vjera.

Odabranik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa do čovjek. Umro je i ostavio ummet na jasnom putu, čija je noć kao njegov dan i sa njega ne skreće osim stradalnik.

Međutim, bitka između šejtana i Ademovog potomstva još nije okončana. Naime, ona je duga i teška bitka u kojoj laž biva ukrašena onim što Ademovi potomci vole, pa je sljedbenici šejtanovi slijede a štićenici Milostivog ostavljaju. Međutim, ostavljanje laži od strane sljedbenika istine nije dovoljno, jer, tu je i velika obaveza stavljena njima na teret, a ona glasi: DOSTAVLJANJE. Ta, oni su sljedbenici poslanika. Allahovi poslanici su dostavili a i naš je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio i uklonio prepreke, jezikom i sabljom. Teška obaveza je ostala na onima poslije njega, na vjernicima u njegovo poslanstvo. Ostavio im je ono čega ako se budu držali nikada neće zalutati: Allahovu Knjigu i njegov sunnet.

Putevi postizanja i povećanja imana

Iman je savršenstvo roba i putem njega se podižu njegovi stepeni na dunjaluku i Ahiretu. To je razlog i put svakog dobra, ubrzanog i odgođenog. Ne može se postići, ojačati i usavršiti osim spoznajom šta se od njega uzima. Postiže se, ojačava i povećava mnogim stvarima, a od njih su:

Prvo: Poznavanje Allahovih Uzvišenih lijepih imena koja se navode u Kur’anu i Sunnetu, nastojanje da se shvate njihova značenja, da se putem njih čini ibadet Allahu. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta:

وَلِلَّهِ الْأَسْمَاءُ الْحُسْنَىٰ فَادْعُوهُ بِهَا ۖ وَذَرُوا الَّذِينَ يُلْحِدُونَ فِي أَسْمَائِهِ ۚ سَيُجْزَوْنَ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
„Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili onako će biti kažnjeni! “ (El-Araf,180)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Allah ima devedeset devet imena, stotinu manje jedno. Ko ih nauči ući će u Džennet.“ (Buhari, Muslim)

Tj., ko ih memoriše, shvati njihova značenja i bude uvjeren u njih. Ko putem njih bude činio Allahu ibadete ući će u Džennet. Tako se zna da je to najveći izvor imana, sredstvo njegovog postizanja, ojačavanja i čvrstine. Spoznaja Allahovih, Azze ve Dželle, imena je osnova imana, a obuhvata tri vrste tevhida: rububijjet, uluhijjet i el-esmaus-siffat. Ove vrste su okosnica, temelj i vrhunac imana. Kada god rob poveća spoznaju o Allahovim Uzvišenim imenima i svojstvima, poveća se i njegov iman. Njegovo uvjerenje postane jače. Vjernik treba uložiti krajnji trud i potencijale u spoznaji Allahovih imena i svojstava, bez upoređivanja Allaha sa nekim, negiranja nekih Njegovih imena ili svojstava, njihovog prilagođavanja ili iskrivljavanja.


Drugo: Razmišljanje o Kur’anu općenito. Onaj koji razmišlja o Kur’anu neprestano će se okorištavati kur’anskim znanostima i spoznajama, čime će uvećati svoj iman.

Također, isto će doživjeti kada pogleda njegov poredak i čvrstinu i da Kur’an sam sebe potvrđuje, da je sa sobom u saglasnosti i da u njemu nema oprečnosti i razilaženja. Kada to učini uvjerit će se da je od Allaha, a ovo je jedna od najvećih stvari koje ojačavaju iman.

Treće: Poznavanje Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa koji pozivaju na znanje o vjerovanju i djelovanju. Sve su to stvari kojima se postiže i ojačava iman.Što je veća spoznaja roba o Allahovoj Knjizi i Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, veći je njegov iman i uvjerenje.

Četvrto: Poznavanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih visokih moralnih osobina i savršenih epiteta.Ko ga uistinu spozna neće posumnjati u njegovu istinoljubivost i istinitost onoga s čime je došao u vidu Kur’ana i ispravne Vjere.

Peto: Razmišljanje o kosmosu. Tj., razmišljanje o stvaranju nebesa i zemlje i različitih stvorenja koja se nalaze na njima. Gledanje u samoga čovjeka i njegove osobine. To je veoma jak motiv za vjerovanje, jer se u ovim postojećim stvarima pokazuje veličina stvaranja koja ukazuje na moć Stvoritelja i Njegovu veličinu, te ljepote, uređenost i čvrstinu koja zbunjuje razume.

Također, treba gledati u ovisnost svih stvorenja i njihovu potrebu za Gospodarom u svim domenima njihovog života. Ta stvorenja ne mogu biti neovisna o njima koliko je treptaj oka. To kod roba iziskuje potpunu poniznost, mnoštvo dova, predanost i pokornost Allahu, Azze ve Dželle, u pridobijanju onoga za čime je potreban u vidu koristi svoje vjere i dunjaluka i odvraćanjem štete u pogledu njegove vjere i dunjaluka. To također uzrokuje čvrsto pouzdanje u Gospodara, potpuno povjerenje u Njegovo obećanje i veoma veliku želju za Njegovim dobrima.

Na ovaj način se ostvaruje i jača iman. Također, treba da razmišlja o mnoštvu Allahovih općenitih i posebnih blagodati bez kojih nijedno stvorenje ne može ni koliko je treptaj oka.

Šesto: Mnogo spominjanje Allaha, Azze ve Dželle, u svakom vremenu i upućivanje dove koja je ibadet. Spominjanje Allaha zasađuje drvo vjerovanja u srcu, napaja ga i jača. Što više rob spominje Allaha, poveća se i njegov iman. Spominjanje Allaha biva u svim okolnostima, jezikom, srcem, djelom, stanjem. Čovjek će imati udio u imanu prema veličini njegovog udjela u ovom spomenu.

Sedmo: Poznavanje prefinjenosti Islama. Vjera Islam je čitava prefinjena. Njegovo vjerovanje je najispravnije, najistinitije i najkorisnije, sistem ponašanja je najljepši, a djela i propisi su također najljepši i najpravedniji. Ovim pogledom Allah uljepšava vjerovanje u srcu roba i čini mu ga voljenim. Tako će pronaći slast imana, a njegova nutrina se uljepšati temeljima vjerovanja, njegovom suštinom, a njegova vanjština djelima imana.

Osmo: Ulaganje truda za lijepo izvršavanje ibadeta Allahu, Azze ve Dželle, i činjenje dobra Njegovim stvorenjima. Čovjek će se truditi u ibadetu Allahu kao da Ga gleda. Ako to nije kadar učiniti predočit će sebi da ga Allah gleda. Trudit će se da upotpuni i usavrši djela, a isto je i sa činjenjem dobra prema ljudima, govorom, djelom, imetkom, ugledom, različitim koristima.Kada se bude lijepo odnosio prema ibedetu Stvoritelja činit će dobro i prema Njegovim stvorenjima i ustrajat će u tome snažnim vjerovanjem i uvjerenjem. To ga dovodi na stepen istinskog uvjerenja koji je najveći stepen uvjerenja. Osjetit će slast pokornosti, naći plod lijepog ophođenja a to je potpuni iman.

Deveto: Da se čovjek okiti osobinama vjernika kao što je skrušenost u namazu i prisutnost srca u njemu, davanje zekata, udaljavanje od besposlica, a to je govor u kome nema dobra kao i svako djelo u kome nema dobra. Zapravo, musliman će govoriti i činiti dobro, a ostavljati zlo i u govoru i u djelu. Nema sumnje da sve to povećava iman i ojačava ga. Također, sustezat će se od razvrata, nastojati ispuniti emanete i ugovore. Čuvanje ovih stvari je jedan od znakova imana.

Deseto: Poziv ka Allahu i Njegovoj vjeri, međusobno savjetovanje istinom i strpljivošću. Poziv u temelje vjere i pridržavanje uz njegova pravila, naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla. Tako će rob upotpuniti sebe i upotpunjavati druge.

Jedanaesto: Udaljavanje od ogranaka nevjerstva i licemjerstva, očitog griješništva i nepokornosti. Da bi se iman ostvario neophodno je činiti sve povode koji ga ojačavaju i uvećavaju, ali je i pored toga neophodno odstraniti zapreke i prepreke, a one su ostavljanje nepokornosti i pokajanje za one koje su se već desile.Čuvanje svih tjelesnih udova od zabranjenih stvari. Borba protiv smutnji, sumnji koja nastoji opovrgnuti i oslabiti znanje o vjerovanju, kao i borba protiv strasti koje slabe htijenja i vjerovanja.

Dvanaesto: Približavanje Allahu dobrovoljnim djelima nakon obaveznih, i davanje prednosti onome što Allah voli, nad svim onim što je mimo Njega prilikom naleta strasti.

Trinaesto: Osamljivanje sa Allahom prilikom Njegovog spuštanja radi sašaptavanja, čitanje Njegovog govora, prisustvo srcem, ponašanje u skladu sa adabima ispravnoga obožavanja pred Njim, a zatim završetak toga traženjem oprosta i pokajanjem.

Četrnaesto: Druženje sa istinoljubivim i iskrenim učenjacima, te uzimanje najljepših plodova njihovog govora, kao što se uzimaju najljepše voćke.

Preuzeto iz knjige ’’Svjetlost imana i tame nifaka’’ - dr. Seid el-Kahtani