Thursday, February 24, 2011

Propis o krstu i zabrana njegovog vješanja

Aiša, radijallahu anha, izjavila je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u kući nije ostavljao ništa u obliku krsta a da to nije uništio (izobličio). (El-Buhari,5952)

Dakra Ummu Abdurrahman b. Uzejna kazala je: "Obavljale smo tavaf oko Kabe s majkom pravovjernih Aišom, i ona je ne nekoj ženi vidjela ogrtač na kojem su bili nekakvi krstovi, te je povikala: 'Skini to, skini to! Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odrezao bi sve što liči na krst.'" (Ahmed,25091 i 25881; En-Nesai, u djelu Es-Sunenu-l-kubra, 9792)

Adi b. Hatim, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Došao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, noseći na vratu zlatni krst. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi mi: 'O Adijj, skini taj kumir s vrata!', i ja sam to učinio." (Et-Tirmizi, 3095)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Sudnji će dan nastupiti tek onda kad se spusti Isa kao pravedni vladar, uništi krst, ubije svinju, ukine glavarinu i kad bude toliko imetka da ga niko neće primiti. " (El-Buhari, 2222,2476,3488; Muslim, 155)


Zu Mihber, En-Nedžašijev amidžić, govorio je da je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori sljedeće: "Sklopit ćete mirovni sporazum s Bizantincima pa ćete se zajedno boriti protiv trećeg neprijatelja. Pobijedit ćete i zarobiti ratni plijen te se vratiti iz bitke, a kad stignete do brežuljkaste ledine, neki će Bizantinac povikati: 'Krst je pobjednik!' A musliman će povikati: 'Allah je pobjednik!' I tada će se musliman zatrčati prema udaljenom krstu i uništiti ga, a oni će na njega nasrnuti i ubiti ga. Muslimani će uzeti oružje, pa će početi borba; Allah će tu skupinu počastiti pogibjom na Allahovom putu, pa će Bizantinci reći svom vladaru: 'Poštedjeli smo te Arapa!' A tada će se pripremiti za veliki okršaj: razvit će osamdeset zastava, ispod svake zastave dvanaest hiljada vojnika. (Ebu Davud ,2767 i 4292; Ibn Madža,4089; Ibn Hibban, 6708 i 6709; Ahmed, 16825 i 16826; Ibn Ebu Šej'ba, 5/325-326; Ibn Ebu Asim, u djelu El-Ahadu ve-l-mesani, 2659 i 2660;,Et-Taberani, u djelu El-Mu 'džemu-l-kebir, 4230;El-Bejheki, u djelu Es-Sunen, 9/223;El-Hakim, 4/421)