„A kada učenici rekoše:'O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?' – on reče:'Bojte se Allaha, ako ste vjernici.“ (El-Maida,112)
Neki kažu: Ovi učenici koje je Allah, dželle šanuhu, pohvalio Isau, alejhis-selam, neznajući su rekli: Može li tvoj Gospodar...i to nije pokvarilo njihovo vjerovanje.
Kažemo: Za ovaj ajet postoje dva načina čitanja:
Prvi: „هَلْ تَسْتَطِيعُ“ - „Hel testetiu rabbeke" (Možeš li svoga Gospodara), tj. upitati“, a to je čitanje Kesaija, Alije b. Ebu Taliba, Aiše, Ibn Abbasa, Muaza, skupine drugih ashaba, Sad b. Džubejra i Mudžahida, radijallahu anhum edžmein.
Drugi: „هَلْ يَسْتَطِيعُ” - „Hel jestetiu rabbuke" (Može li tvoj Gospodar), a to je čitanje pritvrđeno u Mushafu i oba načina čitanja su autentična.
Onaj ko prihvati prvi način čitanja tu nema nikakvih problema, jer je značenje: Hoće li ti tvoj Gospodar dati ako od Njega zatražiš? U smislu, hoće li se odazvati ako bude pozvan, a to je mišljenje Es-Sedija.
Ko je prihvatio drugi način čitanja od učenjaka, pogrešno je protumačio njegovo značenje i shvatio ga shodno iziskivanju čistote havarijuna od onoga što im je, zbog nepoznavanja Allahove moći, pripisano od nevjerstva.
Ovo tumačenje je općeg karaktera i sveobuhvatno je kod svih predvodnika u tefsiru, a evo primjera:
El-Kurtubi nakon što je spomenuo izjavu onih koji tvrde da su oni (tj.havarijuni) posumnjali u Allahovu moć veli: „Kažem: Ovo je sporno, jer su havarijuni prisni prijatelji vjerovjesnika, njihovi pouzdanici i pomagači, kao što Allah, dželle šanuhu, o njima kaže: „...Mi smo Allahovi pomagači!“ A poznato je da su vjerovjesnici došli s poznavanjem Allaha kao i sa onim šta je obaveza prema Njemu, šta je dozvoljeno i šta je nemoguće prema Njemu, da su o tome obavijestili svoje porodice pa kako da to bude nepoznato njihovim pouzdanicima i onima o kojima su se posebno brinuli pa da ne poznaju Allahovu moć.“
Također, El-Kurtubi veli: „Neki kažu: Ovi nisu sumnjali u mogućnost Onoga Koji iz ničega stvara, jer su vjerovali, znali i poznavali, već je to poput tvojih riječi čovjeku: Može li taj i taj doći? A već si znao da može. Znači: Hoće li to učiniti? Oni su poznavali Allahovu mogućnost da to učini kao i druge stvari znakovno i putem vijesti, pa su također htjeli znanje pokazivanjem, kao što je Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ?“
El-Kurtubi veli: „Kažem: Ovo je lijepo tumačenje; a bolje od njega je da je to bilo od govora onoga ko je bio sa havarijunima.“
Kaže: Ibnul-Hassar veli: „Njegove riječi u kojima obaviještava o pitanju prisnih sljedbenika Isaa „...može li nam Gospodar tvoj...“ nije sumnja u mogućnost već nježnost u pitanju i lijep odnos prema Allahu.“
Također, El-Kurtubi prenosi od Ibnul-Hassara: „Havarijuni su bili najbolji od onih koji su povjerovali u Isaa, pa kako se o njima može misliti da ne poznaju da je Allah, dželle šanuhu, svemoćan?“
El-Kurtubi veli: „Što se tiče načina čitanja sa slovom 'ta', neki kažu: Znači: Da li možeš pitati svoga Gospodara? Ovo je mišljenje Aiše i Mudžahida, radijallahu anhuma. Aiša je rekla: Oni su mnogo više znali o Allahu od toga da kažu „Može li tvoj Gospodar“. Rekla je: Već „Možeš li svoga Gospodara...“ Također, od nje se prenosi da je rekla: Havarijuni nisu sumnjali da Allah, dželle šanuhu, može spustiti trpezu, već su rekli: „Možeš li svoga Gospodara...“.
Od Muaza b. Džebela prenosi se da je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je naučio da čitamo „Hel testetiu rabbeke“ (Možeš li svoga Gospodara). Muaz priča: Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, više puta da čita sa 'ta' „Hel testetiu rabbeke“.“
Ez-Zudžaž je rekao: „Značenje ovoga je da li će ti se tvoj Gospodar odazvati u onome što ga moliš“. Neki kažu: „Možeš li prizvati svoga Gospodara i zamoliti Ga? Značenja su približna.“
U djelu Medžmeul-bejan Et-Tabersi veli: „O ovome su iznesena mišljenja. Jedno od njih je da značenje bude: Da li će tvoj Gospodar to uraditi tvojim traženjem od njega pa da ona (trpeza) bude znak tvoje istinitosti? Nije dozvoljeno to da su posumnjali u Allahovu moć da to učini jer su bili znalci vjernici.“
Drugo: Misli se na to: Može li tvoj Gospodar - a to je bilo na samom početku prije nego se učvrsti njihovo znanje o Allahu.
Treće: Da značenje bude: Da li će ti se tvoj Gospodar odazvati? Ovo mišljenje zastupa Es-Sedi u svojim riječima: Hoće li ti tvoj Gospodar udovoljiti ako ga zamoliš? Ovo na osnovu toga da riječ 'istetaa' (moći) bude u značenju 'etaa' (poslušati), kao što riječ 'istedžabe' (uslišati, ispuniti želju) dolazi u značenju 'edžabe' (udovoljiti, odgovoriti).)
Ez-Zudžadž veli: „Postoji mogućnost da su htjeli samo potvrdu, kao što je Ibrahim rekao: „Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ?“
Ibn Atija veli: Ne pamtim razilaženje oko toga da su oni bili vjernici, i ovo je podupro riječima Uzvišenog: „...ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali...“, kao i time da ih je oslovio sa havarijun (učenici, prisni sljedbenici) što negira da budu u zabludi, te da je Allah, dželle šanuhu, vjernicima naredio da se poistovijete sa njima i da se povode za njihovom praksom u riječima Uzvišenog: „O vjernici, budite pomagači Allahovi kao što je rekao Isa, sin Merjemin, prisnim sljedbenicima:' Ko su moji pomagači ka Allahu? Prisni sljedbenici odgovoriše:'Mi smo Allahovi pomagači!'“
Kao i time da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio Ez-Zubejra: „Svaki vjerovjesnik ima svoga pomagača, a uistinu, moj pomagač je Ez-Zubejr.“
Na osnovu toga o ajetu je odgovareno sljedećim odgovorom, pa je rečeno: Značenje 'Hel testetia', tj. da li će uraditi; kao što kažeš onome koji može da ustane, možeš li ustati, preuveličavanjem traženja. Ovo mišljenje zastupa El-Hasan. Neki kažu: Znači da li će ti udovoljiti tvoj Gospodar, pa 'istetaa' znači 'jutiu'. Neki kažu:Njihovo pitanje je radi uvjerenja i smiraja. El-Kesai, Alija, Aiša, Ibn Abbas, Muaz grupa ashaba, čitali su 'možeš li svoga Gospodara', (tj. pitati).
Od svega prethodno spomenutog znamo da onaj ko prihvati čitanje 'hel jestetiu rabbuke' značenje okreće mnogim drugim verzijama, i oko toga postoji konsenzus mufesira. A mišljenje koje su prenijeli o neznanju havarijuna, smatra se – prema izražavanju El-Halebija – kršenjem konsenzusa!
Čudno je što su oni koji opravdavaju počinioca velikog širka neznanjem kao dokaz naveli izjavu havarijjuna a čuditi se je isto tako zašto su izabrali baš ovu verziju u shvaćanju ajeta koja krši konsenzus?!
