اذْهَبَا إِلَىٰ فِرْعَوْنَ إِنَّهُ طَغَىٰ فَقُولَا لَهُ قَوْلًا لَّيِّنًا لَّعَلَّهُ يَتَذَكَّرُ أَوْ يَخْشَىٰ
„idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!" (Ta-ha, 43-44)
Uzvišeni Allah u ovom ajetu naređuje Musa'u i Harunu da idu faraonu jer je on prešao svaku granicu. Tvrdio je za sebe da je bog, smatrao je da ima kontrolu nad zemljom, morem, ljudima, njihovim životima pa opet, iako je prešao svaku granicu Uzvišeni Allah njima naređuje: فَقُولَا لَهُ قَوْلًا لَّيِّنًا „pa mu blagim riječima govorite,".
Ovo samo pokazuje kolika je Allahova milost i veličina Njegova oprosta, bez obzira o kome se radi - Uzvišeni Allah će oprostiti onome ko se pokaje. Toliko toga se može reći o ovom ajetu. Pod broj jedan, ukazuje nam na metodologiju dawe, da Poruka pripada Allahu i da se ona mora dostaviti na način na koji Allah želi a to je na blag način, bez obzira o kome se radilo jer niko ne može biti gori od faraona.
Pripovjeda se da je jednom od prijašnjih halifa došao neki učenjak i nastupio prema njemu grubo i oštro pa mu je halifa rekao:“Allah je poslao nekoga koji je bolji od tebe nekome koji je gori od mene i naredio mu da mu se obrati blago“.
A šta doista znači لَّيِّنًا ? Svi znamo šta znači blago ali to je relativan pojam. Ono što je meni blago može biti grubo i oštro kod nekog drugog. Šta doista znači ova riječ u kontekstu dawe koju je Musa, alejhi selam, činio faraonu. Odgovor na ovo pitanje je u Kur'anu jer Kur'an sam sebe tumači. Uzvišeni Allah kaže Musa'u فَقُولَا لَهُ قَوْلًا لَّيِّنًا „pa mu blagim riječima govorite“, a te riječi koje je Musa, alejhi selam rekao se nalaze u Kur'anu.
Riječi koje je Musa, alejhi selam rekao faraonu, shodno predstavi koju neko ima o blagosti i nisu tako blage i zbog toga je to relativan pojam. Musa je bio veoma direktan i otvoren prema faraonu. Rekao mu je:
1. Želim da pustiš sinove Israilove (فَأَرْسِلْ مَعَنَا بَنِي إِسْرَائِيلَ) – što znači da mora da pusti 600.000 jevreja, svojih robova i radnika, onih koji su izgradili njegove palate. Musa, alejhi selam mu dakle govori da ih sve oslobodi i pusti da idu sa njim. Kada čovjek ostane bez 600.000 radnika, to je velika brojka.
2. Moraš da prestaneš da ih mučiš i ubijaš (وَلَا تُعَذِّبْهُمْ) – dakle oslobodićeš ih i prestati da ih mučiš - ovo su ogromni zahtjevi.
3. I želim da slijediš moju Poruku (poslanicu) (قَدْ جِئْنَاكَ بِآيَةٍ مِّن رَّبِّكَ) – drugim riječima ti si na batilu, u zabludi a ono sa čime me je Allah poslao je hakk i ispravno. Ljudi na tom nivou vlasti ne vole da im bilo ko kaže da griješe i da nisu u pravu, zbog oholosti, uobraženosti i samodopadljivosti.
4. Zatim mu je rekao „ a ako ne budeš slijedio moju poruku, meni je objavljeno da će stići kazna onoga koji ne vjeruje“ (إِنَّا قَدْ أُوحِيَ إِلَيْنَا أَنَّ الْعَذَابَ عَلَىٰ مَن كَذَّبَ وَتَوَلَّىٰ)
I ovo je značenje riječi لَّيِّنًا a ono ne izgleda baš tako blago, bar ne po predstavi koju sam ja imao o blagosti, jer vidimo kako direktno od njega traži da ispuni ogromne zahtjeve.Stoga لَّيِّنًا ovdje znači metod dostavljanja Poruke (poslanice), odn. obaveza je da se dostavi na jedan lijep način ali sama Poruka, njen sadržaj, se ne može mijenjati. Poruka je od Allaha i ona se mora dostaviti onakva kakva je.
Uzmimo za primjer dostavljača paketa koji radi negdje u DHL-u, UPS-u. On nosi paket koji mora dostaviti određenoj osobi. Postoje različiti načini na koje taj paket može dostaviti.
Jedan način je da pozvoni na vrata, baci paket čovjeku u lice i kaže: „uzmi“. Drugi način je da taj dostavljač bude preljubazan pa da kaže: „možda ljudi spavaju, neću da ih budim, samo ću ostaviti paket pred vratima, ne želim da ih povrijedim, da pravim buku, ostaviću jednostavno pred vrata“ a zatim dođe neki lopov i ukrade paket. A može biti dostavljen na način da pozvoni na vrata i vrlo uljudno i ljubazno kaže „Izvolite, ovaj paket je za vas“.
Mislim da i mi često idemo u ove dvije krajnosti. Usput, ovaj dostavljač nema nikakve ovlasti da mijenja sadržaj paketa. Paket mora biti dostavljen, on nema pravo da ga otvori i da se igra sa njim. Sve što može da uradi jeste da utiče na način dostave, sam paket ne smije dirati. Tako je i sa Allahovom Porukom, ne može se mijenjati, mora se dostaviti onakva kakva je. Može biti dostavljena tako što će se baciti nekome u lice i često se dawa čini na taj način da se neko dovede, postavi se da sjedi, dostavi mu se poruka za sat-dva... Osoba kojoj se čini dawa se tu osjeća kao u zarobljeništvu.
Ima i druga krajnost a to je kada smo previše ljubazni i preosjetljivi za osjećanja drugih. Ne želimo da ih povrijedimo govoreći im da griješe i da su u zabludi tako da onda ne dostavimo Poruku našim kolegama, komšijama, prijateljima...Zašto? Zato što smo preljubazni. Ne želimo ih povrijediti.
Sredina između te dvije krajnosti je da se Poruka mora dostaviti ali način na koji je dostavljamo mora biti lijep, kao što kaže Uzvišeni:
ادْعُ إِلَىٰ سَبِيلِ رَبِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj (An-Nahl,125)
Molim Allaha da nas uputi na ovaj srednji put u svim stvarima.
