Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijellahu anha, da je rekla: "Hoćete li da vam od Poslanika ispričam hadis?" "Svakako", rekosmo. Reče: "Jedne noći kad je Poslanikova reda bila da boravi kod mene Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenuo i skinuo svoj ogrtač, te je papuče stavio pored svojih nogu. Rub svog izara (donji dio odjeće) je prostro po svojoj postelji i leže. Tako je proveo kratko vrijeme, misleći da sam zaspala, a zatim polahko uze svoj ogrtač, obuče papuče polahko, otvori vrata a zatim iziđe i zatvori ih polagano. Ja stavih svoj prekrivač-maramu na glavu i prekrih lice, (ar. ihtemertu), obukoh svoj ogrtač a zatim sam išla za njim dok nije došao do Bekije (groblja), gdje je dugo stajao a zatim je tri puta digao ruke. Zatim se okrenuo pa sam se i ja okrenula, zatim je požurio pa sam i ja požurila, pa je ubrzao a i ja sam ubrzala. Kada je stigao i ja sam stigla prije njega. Samo što sam uspjela leći on uđe i reče: "O Aiša zašto si zadihana?" "Nije ništa", rekoh. "Obavjesti me ili će me obavjestiti El-Latif El-Habir (Lijepi i Onaj ko je o svemu obavješten)", reče. Rekoh: "O Allahov Poslaniče, ti si mi draži i od oca i od majke, pa sam ga onda obavjetila (šta se zbilo)". "Ti si crnilo-sjenka koju sam vidio ispred sebe?" "Da", rekoh. Pa me je kucnuo u prsa tako da me je zaboljelo, te reče: "Zar si mislila da će Allah i Njegov Poslanik prema tebi nepravedno postupiti?" "Da, zaista, koliko god ljudi krili nešto Allah to zna", reče ona. On zatim reče: "Došao mi je Džibril, kada si vidjela (da sam ustao), pa me je zovnuo, a ja sam to sakrio od tebe, te sam mu se odazvao. Nije ulazio kod tebe (u sobu) jer si bila skinula svoju odjeću. Mislio sam da si već zaspala pa mi je bilo mrsko da te budim, a bilo me je strah da se ne uplašiš. Pa je rekao: "Tvoj Gospodar ti naređuje da iziđeš do stanovnika Bekije i da tražiš oprosta za njih." reče: Rekla sam: "Šta da im kažemo Allahov Poslanice?" Reci im: "Neka je selam na vlasnike kaburova od mu'mina i muslimana i neka se Allah smiluje onima koji su prije bili i onima koji će doći, i mi ćemo se ako Bog da vama pridružiti."
Imam Nevevi kaže: "Njene riječi u hadisu: "Da, zaista, koliko god ljudi krili nešto Allah to zna", reče ona. Ovako je u usulima-osnovama, i to je tačno. Kao da je htjela reći koliko god ljudi nešto krili Allah to zna, onda je sama potvrdila svoj govor rekavši: "Da." Završen citat. (Sahih Muslim sa komentarom od Nevevija, 7/44.)
Gdje je u ovom hadisu od početka do kraja izražena sumnja naše majke Aiše, radijellahu anha? Njene riječi: "Da, zaista, koliko god ljudi krili nešto Allah to zna, reče ona", su potvrda za znanje i to je u osnovama kako reče Nevevi. Da li bi, neuzubillahi, da je Aiša u ovoj situacija posumnjala Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to prešutio a da to ne negira?
Ako bi neko rekao da je to zbog njena džehla (neznanja), odgovor na to bi glasio: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je negirao i žestoko ukorio novajlije u islamu u priči o Zatu Envat i poistovjetio ih sa Israelićanima kada su rekli Musau: "Napravi i ti nama boga kao što oni imaju bogove." Zatim je ukorio onog koji mu je rekao: "Što hoće Allah i što ti htjedneš", rekavši: "Zar si me učinio sudrugom Allahu? Reci: 'Što hoće Allah sam.'" Razlog zbog kojeg su pali u ovo je džehl (neznanje). Zašto Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije negirao Aiši? Ona je odgojena u kući poslanstva, koja je bila njena kuća i u kojoj se učio Kuran i spominjala mudrost (sunnet). Ona je Allahovom dobrotom bila muslimanka još od mekkanskog perioda, a nije bila od novih pristalica islama. Da je ovim svojim obraćanjem napravila prekršaj Poslanik bi je ukorio, jer, nije dozvoljeno odgađati dokaze i pojašnjenja u vremenu kada za to postoji potreba.
Ibn Kudame kaže: "Nema razilaženja oko tog da nije dozvoljeno odgađati dokaze i pojašnjenja u vremenu kada za to postoji potreba." Završen citat. (Pogledaj "Revdatu nazir ve džunetul-munazir".)
Ševkani u pogledu odgađanja dokaza u vremenu kada postoji potreba za njima kaže: "Znaj da svi šerijatski tekstovi koji su u obliku: mudžmela* , ama -općeg, medžaza, muštereka, višeznačnih glagola i mutlaka kojima treba bejan -pojašnjenje, znaj ako okasni pojašnjenje u pogledu pomenutih termina, to se može promatrati kroz dvije situacije. Prvo. Da kasni bejan u vremenu kada postoji potreba za njim. To je vrijeme u kojem ako okasni bejan-pojašnjenje onda mukellef-obveznik nema mogućnosti da spozna sadržinu hitaba-govora. Kada su u pitanju trenutni vadžibi, koje treba izvršiti, po tom pitanju (kašnjenje) nije dozvoljeno. Jer, činjenje nečeg bez znanja je zabranjeno po svima koji su mišljenja o zabrani teklifa-šerijatske obaveznosti u pogledu stvari koje čovjek nije u stanju učiniti. A što se tiče onih koji dozvoljavaju teklif, mimo stvari koje čovjek nije u stanju učiniti, oni su samo mišljenja da je to dozvoljeno ali ne i da se čini. Tako da se mišljenje obije strane svodi na ne činjenje istog i oko toga se slažu. Otuda Ebu Bekr Bakalani navodi idžma' o zabrani istog.
Ibn Sem'an kaže: "Nema razilaženja oko toga da nije dozvoljeno kasniti sa bejanom-objašnjenjem u vremenu potrebe za njim kod same radnje i nema razilaženja oko njegove dozvole (odgađanja) do vremena radnje (koja ne zahtjeva trenutačno izvršenje.)." Iršadul-fahul, str 173
Vidimo da se ulema slaže da nije dozvoljeno kasniti sa bejanom u vremenu potrebe za njim, tj. u vremenu kada šerijat zahtjeva izvršavanje neke radnje. A što se tiče kašnjenja bejana u pogledu vadžiba, za koje šerijat ne zahtjeva trenutačno izvršavanje, u odnosu na vrijeme dostavljanja hitaba pa do vremena kada treba uraditi neko djelo, onda treba istaći da su mnogi učenjaci to dozvolili, zato obrati pažnju na ovu razliku. Sigurno se zna da je u pogledu akaida potreban hitan bejan i pojašnjenje, jer je obaveza u to vjerovati i jer je to šart za ispravnost imana od prvog momenta kako bi dotični čovjek ušao u ovu vjeru. A što se tiče prethodnog hadisa, u njemu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ukorio Aišu, radijellahu anha, zbog onog što je rekla, što sigurno upućuje da nije napravila šerijatski prekršaj. Jer, ne postojanje bejana-pojašnjenja, na mjestu i vremenu kada bi trebao biti, upućuje na nepostojanje, (potrebe za tim jer nije ni bilo prekršaja).
* Mudžmel je izraz koji se koristi u terminologiji usuli-fikha. Ako određen govor podrazumijeva samo jedno značenje takav se naziva "nass". Ako upućuje na dva moguća značenja ili više onda neko značenje mora biti izražajnije na koje bi se pomenuti tekst odnosio i to se zove "zahif. Nasuprot zahira je "muhtemel" što znači jedno od mogućih značenja. Tako npr. izraz lav u arapskom označava divlju, krvoločnu životinju i to je zahir, ali bi mogao imati i značenje hrabrog čovjeka i to bi bilo muhtemel značenje. Ali, ako se ne može ocjeniti koje značenje preovladava u nekom tekstu onda se takav izraz oslovljava kao "mudžmel". Pogledaj "Muzekeru"'od šejha Muhameda Emina Šenkitija.
*Medžaz ukratko rečeno označava preneseno značenje nekog govora. Definicija medžaza: "To je izraz koji se koristi na mjestu mimo svog osnovnog mjesta na ispravan način."
*Mutlak : "Izraz koji označava jednog ali ne tačno određenog."
*Bejan je također izraz iz usuli-fikaha. Bejan i mubin su nasuprot mudžmela. Bejan ima više definicija jadna od njih je: «Izvođenje nečeg iz nejasnoće u jasnoću.
