Ovaj isti ashab prenosi daje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kad klanjate dženazu-namaz, proučite iskreno dovu za umrlog! " Ebu Davud (3199), Ibn Madža (1497) i Ibn Hibban (3076 i 3077).
Aiša, radijallahu anha, kazuje daje neki čovjek došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: "Allahov Poslaniče, moja je majka iznenada preselila na ahiret a nije ostavila oporuku; da je stigla ostaviti oporuku, mislim da bi oporučila da se udijeli milostinja. Hoće li ona imati nagradu ako ja udijelim na njeno ime?" "Da", odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. El-Buhari (1388 i 2760) i Muslim (1004)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je neki čovjek upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Moj je otac umro i ostavio imetak, a nije ostavio oporuku, pa hoće li mu biti uzrokom oprosta grijeha ako na njegovo ime udijelim milostinju?" "Da", odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Muslim (1630)
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Neki je čovjek umro pa smo ga okupali, namirisali, umotali u ćefine, i donijeli da mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, klanja dženazu-namaz. Rekli smo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: 'Hoćeš li mu klanjat!', i on je napravio nekoliko koraka te upitao: Je li on pod dugom?' Rekli smo: 'Jeste, dužan je dva zlatnika.' Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je da ode. Ebu Katada reče: 'Ja preuzimam njegov dug na sebe!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poče govoriti: 'Ti si dužan vratiti njegov dug iz svog imetka, a umrli više nema veze s dugom.' Ebu Katada reče: 'Slažem se.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao mu je dženazu-namaz, ali bi kasnije, kad bi god sreo Ebu Katadu, upitao: 'Šta je s dugom?' Kad ga je jednom prilikom upitao u vezi s tim, Ebu Katada je odgovorio: 'Allahov Poslaniče, vratio sam njegov dug.' 'Tek sada je ugodno njegovom tijelu', zaključi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." (Ahmed, 14536)
Aiša, radijallahu anha, prenosi sljedeći hadis: "Staratelj će postiti na ime umrlog post koji on nije ispostio. " El-buhari (1952) i Muslim (1147)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: "Neka je žena došla kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: 'Allahov Poslaniče, moja je majka umrla a nije stigla ispostiti zavjetni post, hoću li postiti na njeno ime?' On je upita: 'Šta misliš, da je tvoja majka ostavila dug i ti ga vratila, da li bi to bilo punovažno?' Ona odgovori: 'Da, bilo bi punovažno.' 'Onda, posti na ime svoje majke', zaključi Vjerovjesnik, sallallahualejhi ve sellem.Muslim (156 i 1148).
Ovaj isti ashab kazivao je: "Neka žena iz plemena Džuhejna došla je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala: 'Moja se majka zavjetovala da će obaviti hadž, ali je umrla ne obavivši ga, hoću li ja obaviti hadž na njeno ime?' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori joj: 'Da,obavi hadž na njeno ime. Šta misliš, da je tvoja majka ostavila dug, bi li ga ti vratila! Obavite ono što se prema Allahu dužni, najpreče je da se Allahov dug vrati. "' El-buhari (1852,6699 i 7315)
Amr b. Šuajb prenosi od svog oca Šuajba, a on od svog oca da se El-As b. Vail u paganskom dobu zavjetovao da će zaklati stotinu deva, i da je Hišam b. el-As zaklao svoj dio, pedeset deva, i da je Amr upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, s tim u vezi, na šta mu je odgovorio: "Da je tvoj otac prihvatio tevhid i da si postio i dijelio milostinju na njegovo ime,od toga bi imao korist." Ahmed (6704).
U drugoj verziji stoji: "Da je bio musliman i vi oslobodili roba na njegovo ime, ili udijelili milostinju na njegovo ime, ili obavili hadž na njegovo ime, to bi do njega doprlo. " Ebu Dawud (2883)
