وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًاوَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ
«A onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati i opskrbit će ga odakle se i ne nada» (Et-Talak, 2.-3.)
Rebi' ibn Husejm je rekao: "Dat će mu izlaz iz svega što ljude pritišće".
وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ
«...A onome koji se na Allaha osloni, On mu je dovoljan...» (Et-Talak, 3.).
Ebul Alije je rekao: "Naći će mu izlaz iz svake poteškoće". Ovo se odnosi na sve ovodunjalučke i ahiretske tjeskobe i poteškoće.
A El-Hasan el-Basri je rekao: "Dat će mu izlaz iz onoga što mu je zabranio".
To jest, On je dovoljan onome ko ima povjerenja u Njega u svim poslovima i potrebama. On ga štiti od svega što ga zaokuplja.
Riječ el-hasbu u ajetu znači da je Allah dovoljan, da je zaštitnik; kao što kaže:
حَسْبُنَا اللَّهُ
«...Dovoljan nam je Allah...» (Et-Tevba, 59.)
Kad god čovjek bude imao lijepo mišljenje o Allahu, iskrenu i lijepu nadu u Njega i istinski se osloni na Njega, Allah mu uistinu nikad neće iznevjeriti tu nadu. Uzvišeni Allah nikad ne iznevjeri nadu onoga koji se od Njega nada, niti zanemari djela onoga koji radi. U navedenim ajetima je pouzdanje i lijepo mišljenje označeno kao izlaz iz tjeskobe, kao širina. Uistinu, nakon imana, ništa ne otvara dušu i ne čini čovjeka širokogrudnijim od pouzdanja u Allaha, nade u Njega i lijepog mišljenja o Njemu.
