Ibn Hadžer je u komentaru ovog hadisa rekao: „Što se tiče riječi 'Duše su regrutovana vojska...', al Hattabi je rekao 'Ovo se može odnositi na njihovu sličnost u pogledu dobra i zla, čestitosti ili pokvarenosti. Dobri ljudi su naklonjeni drugim dobrim ljudima a isto tako su zli ljudi naklonjeni drugim zlim ljudima. Duše osjećaju srodnost prema drugima shodno prirodi u kojoj su stvorene, dobroj ili zloj naravi. Ukoliko su duše slične prirode, one će se slagati u suprotnom će biti u lošim odnosima. Ovo isto tako može upućivati na početak stvaranja u carstvu gajba, kao što se prenosi, da su duše stvorene prije tijela i susretale su jedna drugu izražavajući svoj pesimizam o budućnosti. Kada su duše nastanile tijela, one su u stanju prepoznati jedna drugu iz prošlosti i biti u prijateljskim odnosima ili ne, bazirano na njihovom prijašnjem iskustvu“.
Ebu Hatim: „Razlog zbog čega među ljudima vlada sloga i harmonija - nakon odredbe – leži u prepoznavanju dvaju duša, a isto tako njihova nesloga i razdvojenost leži u averziji jedne prema drugoj. Stoga, ako se dvije duše prepoznaju osjetiće prisnost i srodnost među sobom a ako među njima vlada averzija osjetiće netrepeljivost i razdvojenost“.
Mudžahid je rekao: „Ibn Abbas je vidio čovjeka i rekao, 'Uistinu me voli', upitali su ga 'Kako znaš'?, reče 'Zbog toga što ja njega volim, a vojske su poput regrutovane vojske. One koje se međusobno poznaju sakupe se, a koje se ne prepoznaju raziđu se“.
Ibn al Dževzi je rekao: „Ono što možemo naučiti iz ovog hadisa jeste da, kada osoba osjeća odbojnost prema nekome ko je poznat po čestitosti i dobru, treba pokušati da nađe uzrok tome, kako bi se potrudio da od sebe otkloni nešto nepoželjno. To važi i u obrnutnom slučaju (kada osoba voli nekoga ko je poznat po zlu)“.
Ebu Hatim: „Najveći znak koji ukazuje kakav je neko u svom svakodnevnom životu se može vidjeti po tome s kim prijateljuje a s kim neprijateljuje, jer je čovjek na vjeri svog prijatelja a svaka ptica svome jatu leti. Nikad nisam vidio da nešto ukazuje više na nešto drugo, čak više nego što dim ukazuje na vatru, kao što sam vidio da prijatelj ukazuje na stvarnost svog prijatelja“.
Al Kurtubi je rekao: „Iako su sve one duše, razlikuju se po raznim osnovama, tako osoba osjeća sklonost ka jednoj vrsti i slagaće se s njom zbog posebnih osobina koje su im zajedničke. Stoga primjećujemo da različite vrste ljudi budu sa onima s kojima su srodne a udaljuju se od onih ljudi koji pripadaju drugoj vrsti. Možemo takođe primjetiti da svaka data grupa ili tip ljudi se mogu slagati sa jednom ili osjećati odbojnost prema drugoj a to je shodno stvarima ili osobinama na kojima počiva osnova ljubavi i mržnje".
Prenosi se da je Katada u pogledu ajeta,
إِلاَّ مَن رَّحِمَ رَبُّكَ وَلِذَلِكَ خَلَقَهُمْ
osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. [Hud: 119]
Rekao je: „Stvorio ih je za milost i pokornost. Što se tiče ljudi pokornosti, njihova srca i želje su ujedinjena čak iako su daleko jedni od drugih a što se tiče ljudi nepokornosti, njihova srca su u zavadi čak iako su zbliženi i žive zajedno“.
Ebu Hatim: „Pametni izbjegava druženje sa sumnjivim i drži se podalje od onih čija je vjera upitna jer ljudi upoznaju svakog onog koji se druži s njima a ko proživi život s nekim završi zajedno s njim. Čovjek ne prijateljuje osim sa onim ko je poput njega ili njegove naravi (t.j. karaktera). Ako čovjek među ljudima ne pronađe nekog s kim bi prijateljovao, on traži onoga čije će ga prijateljstvo ukrasiti i čije ga poznanstvo neće sramotiti. Ukoliko vidi dobro kod njega, on ga spominje a ako vidi loše kod njega, sakrije ga, a ako ga prešuti on će biti prvi koji će mu o njemu reći, a ako bude nešto zatraženo od njega, on će dati.
Uistinu, među ljudima ima onih koje kada bi ih čovjek vidio, zadivio bi se a ako bi ih bolje upoznao njegovo divljenje bi se još više povećalo. Takođe, među ljudima ima i onih koji osjete averziju prema drugom samim viđenjem a njegovo upoznavanje bi u njemu samo povećalo neprijateljstvo. Njihovo slaganje je zbog slaganje njihovih duša nekoć, a njihova averzija je zbog averzije između njihovih duša.
Ukoliko se dvije duše zbliže a zatim budu prisiljene na rastanak životnim tokom bez ikakvog ružnog događaja među njima ili zbog smrti, onda to biva šokantna smrt i ogroman bol. Nikad nije bio momenat tako duge žalosti, tako velikog gubitka, trajne sjete, duboke tuge i oplakivanja više od trenutka kada se dva brata ili voljeni razdvoje. Niko nije osjetio gorči okus od onog kada se dva bliska prijatelja rastanu i kada se sve završi.
Čudim se onome koji pruža svoju desnu ruku
Svom voljenom na rastanku i požuruje u tome!Osjetio sam se slabo i nemoćan da kažem zbogom kada sam ga vidio
Moje srce se rukovalo s njim dok je moje oko plakalo.
