Ebu Hatim: „Razumna osoba se mora kloniti zavisti po svaku cijenu , jer uistinu i najmanji vid ljubomore predstavlja nezadovoljstvo Allahovom odredbom i željenje suprotnog od onoga što je Uzvišeni Allah odredio Svojim robovima, da bi nakon toga srce zavidnika bilo prekriveno željom da određena blagodat bude uklonjena od muslimana. Duša zavidnika nikad neće naći mir i njegovo tijelo nikad neće biti spokojno sve dok ne vidi da je blagodat uklonjena od njegovog brata. Ali kako je to moguće? Kako je moguće da Odredba (kader) pomogne zavidnika i ono što je u njegovoj duši?“
Muhammad ibn Ishak je izrekao stihove:
Oprosti onom koji ti zavidi, na blogodati koja ti je ukazana
Uistinu, dostojanstvo je lijepo, ali sa njim dolazi zavist
Ukoliko mi zavide, pa ja ih ne krivim
I prije mene su bili dobri ljudi kojima se zavidilo
Ono što je kod mene ostat će, a i ono što je kod njih ostat će
Većina nas je umrla, u žudnji za sadašnjosti
Ja sam onaj kojeg su našli (da bi mi zavidili), u svojim srcima
Ne uzdižem se iznad njih, niti to želim.
Omer ibn al-Hattab: „Nikome nije data neka blagodat od Allaha a da nećeš naći nekoga ko mu zavidi zbog nje. Pa i kad bi osoba bila prava poput strijele opet bi sigurno našao nekog da je kritikuje, a riječ ne donosi nikakvu štetu ukoliko nema nikog ko bi se zabavljao njome“.
Ibn Sirin: “Nikad nisam nekome zavidio na nečemu dunjalučkom, jer ukoliko je od stavnika Dženneta, kako mu mogu zaviditi na nekoj dunjalučkoj stvari kad je on na putu ka Džennetu?A ako je od stanovnika Vatre, kako mu mogu zaviditi na dunjalučkoj stvari kad je on na putu ka Džehennemu?
Abu Hatim: Zavist je osobina ljudi niskog karaktera a njeno ostavljanje je osobina odličnjaka. Svaki plamen se može ugasiti osim plamena zavisti. Zavist rađa pakost i mržnju a to je osnova zla. Ko god krije zlo u svom srcu, posijat će gorku voćku, njen rast će rezultirati srdžbom a plod će biti kajanje. Hased (ljubomora, zavist) je ime koje dobija onaj koji želi da određena blagodat bude otklonjena od nekoga i data njemu, a što se tiče onoga koji vidi dobro kod svog brata i poželi da postigne isto, bez želje da bude otklonjeno od njegova brata, onda to nije hased koji je prijekora vrijedan i zabranjen.
Ebu Džafer je jednom rekao Muaviji ibn Ebi Sufjanu: „Kako su brzo ljudi došli da te vide prilkom tvog dolaska u Medinu!“. Vođa pravovjernih (Muavija) reče:
Doista se plemenit čovjek suočava sa mnogo zavidnika
Ali nećeš naći da iko zavidi prezrenom.
Muhammad ibn Husejn je izrecitovao:
Bili su zavidni na blagodati kada se pojavila
Pa su je obasuli sa pokvarenim izjavama i lažimaAli kada Allah podari blagodat
Riječi zavidnika joj ne mogu naštetiti.
Abu Hatim: Ne može se biti sigurno od zavidnika osim držanjem podalje od njega, jer što više on gleda u ono što je tebi dato nad njim, to u njemu sve više povećava potištenost i zavist kao i imanje lošeg mišljenja o Allahu. Uistinu, zavidnik ti ne zavidi zato što si ti loš ili zbog neke izdaje sa tvoje strane, već ti zavidi iz razloga što nije zadovoljan sa Odredbom (kaderom). Kao što je al-Utbi rekao:
Stalno razmišljam o tome kakvu sam ti nepravdu učinio, ali ne vidim
Nikakav loš postupak sa moje strane, naprotiv, pokazao si se zavidnim.
Abu Hatim: Najgora odjeća za čovjeka je al-hased (zavist) jer ona rađa žalost i tugu a to je bolest za koju nema lijeka. Zavidnika najprije stigne nesreća, zar nisi vidio Iblisa? Zavidio je Ademu toliko da mu je ta zavist donijela nesreću sve dok nije postao proklet nakon što je bio ugledan. Čovjeku je lahko odobrovoljiti svakog srditog na ovom svijetu osim zavidnika, jer uistinu, on ne može biti zadovoljan sve dok se ne ukloni blagodat na kojoj zavidi.
Neki mudri ljudi su imali običaj reći: “Četri vrste ljudi su skloni depresiji: Čovjek naprasite naravi, čovjek koga izjeda zavist, čovjek koji se druži sa rječitim čovjekom koji je učen u književnosti a on sam, niti je rječit niti učen, i mudar čovjek kojeg njegov narod omalovažava i ponižava“.
