Thursday, November 3, 2011

Žurba : „Majka svih kajanja“

Qatada ibn Di'amah je rekao: „Tako mi Allaha, uistinu smo vidjeli ljude koji žure u fitnu (smutnju) a vidjeli smo i one koji su se suzdržali od upuštanja u nju, Allaha radi i iz straha od Njega, pa kada je smutnja nestala, oni koji su se suzdržali od nje su bili u najboljem stanju, imali su najsmirenija srca i manje tereta da nose na plećima od onih koji su jurnuli u nju i uključili se. Djela onih koji su se upustili u nju su postala bijedna a srca bi im se ispunila mržnjom kad god bi ih se sjetili.Tako mi Allaha, da su ti ljudi znali fitnu kad ih je zadesila onako kako su je spoznali nakon što je nestala, generacije ljudi bi bile inteligentne i oštroumne“. (Hilyat al-Awliya)

Abu Hatim, Muhammad ibn Hibban al-Busti je rekao: “Onaj koji žuri, neće ostvariti svoj cilj isto kao što onaj koji je milostiv i plemenit neće nikada biti prestignut. Onaj koji ćuti, rijetko kad će biti koren dok onaj koji mnogo govori, teško da će ikad biti sačuvan. Onaj koji žuri, govori prije nego što sazna išta i odgovara prije nego što shvati išta. On hvali drugog prije nego ga i upozna a potom ga kritikuje, nakon što ga je hvalio! On donosi zaključke, prije nego što razmisli i ide naprijed, bez ikakvog zaključka. Žurba je uvijek popraćena kajanjem a sigurnost nije nešto što dolazi s njom. Arapi su imali običaj žurbu zvati „Majka svih kajanja“. (Rawdhat al-'Uqala)

Huzejfa, radijallahu anhu je rekao o fitni: “Nejasna je kada se tek pojavi a postane jasna nakon što ode“. (Al-Musannef, Ibn Abi Šejbe)


Šamr je rekao u pogledu ove njegove izjave: „Kada se fitna tek pojavi, zbuni ljude i učini ih da misle da su u pravu pa se upuste u nju i urade djela koja nisu dozvoljena. Potom, nakon što fitna prestane i ode, njena prava stvarnost postane jasna i svi oni koji su se u nju upustili uvide da su bili u krivu“.(Lisan al-'Arab)

Mutarrif: “Bilo je vrijeme u kojem su najbolji ljudi u vjeri bili oni koji su žurili (da učine djelo) ali će ljudima doći vrijeme u kojem će najbolji u vjeri biti onaj koji sebi da vremena“. (Hilyat al-Awliya)

Fitne će se sigurno dešavati u ummetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je to nagovijestio u brojnim hadisima a ono što je on rekao da će se desiti, sigurno će se desiti. Stoga nam je obaveza da budemo strpljivi na njima, da se pripremimo za njih i budemo na oprezu. Zapravo, mi moramo biti još oprezniji danas jer smo bliži Sudnjem danu u poređenju sa muslimanima prije 14 vijekova. Moramo naučiti prirodu fitne, njene karakteristike, način na koji se odnositi prema njoj i kako postupati kad nas zadesi, kako bi bili zaštićeni i sačuvani od nje. A koliko se fitni desilo upravo zbog nepoznavanje njenih karakteristika!

Nije se čuditi što se obični narod i svjetina tako olahko upuste u fitnu jer je od njene prirode da bude privlačna ljudima kada se tek spusti i da ih obmane sa svojim iluzijama. Khalaf ibn Hušib je rekao:“Ljudi su imali običaj citirati ove stihove kad god bi nastupila fitna, Imru' al-Qays je rekao:

Rat kada tek nastupi, bude poput mlade žene,
Ka čijoj ljepoti žuri svaki neznalica

Sve dok (rat) ne postane okrutan i dug
I on se promjeni u staru ženu bez muža

Sijede kose, tako stara i drukčija
Neugodna za miris i poljubac

Khalaf je imao običaj reći, 'Ljudi trebaju učiti ove stihove u vremenima fitne“. (Al-Sunan al-Ma'thurah, Imam al-Šafi'i, Al-Bukhari)

Ono što čudi jeste ponašanje i reakcije onih koji se pripisuju znanju i dawi, njihova žurba i ishitreno donošenje zaključaka, širenje glasina, neprovjeravanje vijesti, nečuvanje jezika, rekla-kazala, iznošenje potvora i laži na one sa kojima su u određenom sukobu. Umjesto da rade na smirivanju strasti i fitne, svojim postupcima i izjavama je samo još više potpaljuju i dovode je do većih razmjera koje ona sama zaslužuje, jer jedna obična riječ u vremenu fitne opasnija je i žešća od udarca mača.

Bez obzira bio neko sljedbenik tzv. "maočanske dawe“, "sarajevske dawe", "bečke škole" ili „IZ-a“ ili šta ja znam koga već, islam nas uči da budemo pravedni prema svima, kako prema prijatelju tako i prema neprijatelju.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ لِلَّهِ شُهَدَاءَ بِالْقِسْطِ ۖ وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَىٰ أَلَّا تَعْدِلُوا ۚ اعْدِلُوا هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (Ma'ide, 5)

Nastojanje da se diskredituje određena ličnost ili pravac spominjanjem stvari iz ličnog života je metod kojim se ne bi trebao služiti ni običan musliman a kamoli talibul-ilm ili daija-magistar. Uzor u borbi protiv zabluda i greški nam trebaju biti naši učenjaci koji su raznim skupinama i sektama koje su se pojavile u ummetu odgovarali na jedan lijep i dostojanstven način, koristeći se šerijatskim načinom dokazivanja. Oni pak koji pribjegavaju metodi kaljanja časti i iznošenja laži i potvora su obično ti koji nemaju valjan šerijatski argument.

Smatrati nekog daiju odgovornim za djelo koje učini neka budala je krajnje neozbiljno. Pa ko to može imati efektivnu kontrolu nad budalom ili ko može doglaviti nešto beduinu za koje Uzvišeni kaže da su „najpreči da ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje“.

Molim Allaha da se smiluje nama, našim beduinima i našim budalama. Amin!

I da, od dobrih strana fitne je što ljudi u njoj otkriju svoje pravo lice, iznesu na vidjelo ono što im grudi kriju i tako svima postane jasno njihovo stanje.