إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِلْمُتَوَسِّمِينَ
“To su, zaista, pouke za mutevessimine - one koji posmatraju.” (El-Hidžr, 75.)
Mudžahid za ovaj ajet kaže da su to oni koji imaju firaset (pronicljivost srca).
Tirmizi bilježi hadis koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, u kome je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čuvajte se firaseta (pronicljivosti vjernika), jer on zaista gleda Allahovim nurom (svjetlom)." A zatim je proučio: إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِلْمُتَوَسِّمِينَ - “To su zaista pouke mutevessiminime - onima koji su pronicljivi”. (Tirmizi, 3127)
Tevessum je izvedeno od sima, a to je alamet, znak. Stoga se vlasnik firaseta naziva i mutevessiminom, jer on onim što vidi dokazuje ono što se ne vidi. Sve što vidi, učvršćuje mu iman. Zato Allah u ovom ajetu ističe da će od ajeta, pouka, ova grupa imati koristi. Stoga, onim što očima vide od Allahovih znakova argumentiraju istinitost onoga sa čime su došli poslanici kad je riječ o naredbi i zabrani, nagradi i kazni. Allah je tako nadahnuo i Adema, alejhi selam, i to kad ga je poučio imenima svih stvari. Podario mu je sluh, vid, srce i ostalo čime je spoznao svojstva, odlike i suštinu svih stvari, da bi, onda, ispravno ih koristeći, pokazao zahvalnost prema Allahu. Da sve stvari postavi na odgovarajuće im mjesto, tamo gdje te stvari po Allahovoj prirodi i pripadaju. Allah je to stvorio radi Adema i potčinio njemu.
A Ademova djeca su njegovi potomci i njegovi namjesnici. Zato je svako srce sposobno da tako s firasetom posmatra, i to je u njemu snažno prisutno. Njime se uspostavlja argument, izvlači pouka (ibret) i ispravno argumentira. Allah je slao poslanike upravo da podsjete ljude nurom Objave imana, da ih opomenu i da im tu srčanu spremnost upotpune svjetlošću Objave i imana, kao dodatak svjetlu, pronicljivosti i spremnosti. I, to je svjetlo iznad svjetlosti. Tako jača srčani vid (besiret), a svjetlost se uvećava, plamti u srcu i ostaje zbog svog povećavanja i neprekidnosti. Neprestano se širi, tako da se može vidjeti čak na licu, organima, govoru i djelima.
A, opet, onaj koji ne prihvati Allahovu uputu i prema njoj se ne upravi, njegovo srce će opasati omotač i obavit će ga koprene. Tako će njihova srca zatamniti, postati slijepa, neće imati besireta (srčanog vida), zastrta brojnim zastorima, neće vidjeti suštinu imana. Tada se istina vidi kao neistina, a neistina kao istina, uputa kao zabluda, zabluda kao uputa. Uzvišeni kaže:
كَلَّا ۖ بَلْ ۜ رَانَ عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ مَا كَانُوا يَكْسِبُونَ
“A nije tako! Ono što su radili je prekrilo (رَانَ - rane) srca njihova”. (El-Mutaffifin, 14)
A rejn ili ran, spomenut u ajetu, to je gusti prekrivač koji sprječava da srce ugleda Istinu i da joj s povinuje.
Prema jačini besireta (srčanoga vida), biva i firaset. Firaset onih koji su iskreni, onih koji su spoznali Allaha i Njegovu zapovijed (‘arifun), povezan je sa Allahom. Pošto je njihov himmet (ambicija) vezan za ljubav prema Allahu, dželle šanuhu, za spoznaju i robovanje Njemu, za pozivanje ljudi Njemu sa jasnim dokazom, njihov firaset vezan je za svjetlo Objave svjetlom njihovog imana. Time razlikuju ono što Allah voli od onoga što Allah prezire, bilo da se radi stvarima, govoru ili djelu. Jasno razaznaju dobrog od lošeg, onog koji slijedi istinu od onoga koji slijedi neistinu, iskrenog od lažova.
Tim firasetom oni znaju koliko su se oni koji Allahu duhovno putuju spremili za to. Tako ljude zadužuju onoliko koliko su spremni znanjem, željom i djelom.
Firaset tih ljudi uvijek skida velove s poslaničkog puta i njime upoznaju druge, izdvajajući ga od ostalih puteva. Firasetom se otkrivaju mahane nefsa (ega) i sve manjkavosti koje su u vezi sa djelima koje sprječavaju mogućnost slijeđenja puta Allahovih poslanika. To je najčasniji besiret i firaset, i najkorisniji Allahovome robu i na dunjaluku i na Ahiretu.
Medaridžu-salikin – Ibnul Kajjim
