Ovaj vrsni znalac pravi razliku između stvarnog znanja i pukog teoretisanja. Danas imamo mnoštvo knjiga, puno teoretisanja, rasprava, racionalnih pretpostavki, a stvarno je znanje podalje od svega toga. Znanje je u onome što je donio Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, od Gospodara Uzvišenog. U Kur'anu je objavljeno: "A onima koji se s tobom o njemu budu raspravljali, pošto si već pravu istinu (znanje) saznao...' a na drugom mjestu stoji: "A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon znanja koje ti dolazi..." I Uzvišeni pojašnjava da s Objavom dolazi znanje: "Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna!"
Odmicanjem vremena mnogi ljudi su se udaljili od ovog znanja i prihvatili su bezvrijedna mišljenja i isprazne ideje kao znanje. Zatim su, ulažući velike napore i trošeći vrijeme, o tome napisali i knjige. Listove su napunili tintom, a srca crnilom zablude, i mnogi od njih, nakon toga, povikali su: «U Kur'anu i sunnetu nema nikakva znanja! I kur'anski ajeti nemaju snagu neoborivog činjeničnog dokaza na osnovu kojeg se uspostavljaju sudovi i znanje.» Šejtan je među njima razglasio ovu tvrdnju, pa su je zatim loši prenosili još gorima, a srca su ostala ogoljena od imana i znanja baš kao što se zmija ogoli od svoje košuljice ili tijelo od odjeće.
Kazivali su prijatelji kako su upoznali neke učenike i sljedbenike gore spomenutih kvaziučenjaka. Vidjeli su da se zanose izučavanjem određenih djela, a o Kur'anu ništa ne znaju, pa su im govorili: «Da ste makar Kur'an prije izučili, to je najpreče!» A oni su odgovarali: «Zar u Kur'anu ima nekog znanja?!»
Čuo sam neke predvodnike takvih kako govore da ne slušaju hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radi stjecanja znanja, nego zbog blagoslova, jer su ranije generacije iscrpile sve što se moglo iscrpiti iz toga, pa su nas toga oslobodili, i oni slijede i prihvataju ono do čega su ovi došli i kako su razumjeli.
Bez sumnje da je onaj čije je znanje i shvatanje na ovakvoj razini poput pjesnika koji kaže:
Oni su odsjeli u Meki,
U plemenu Benu Hašima,
A ja u pustoj dolini,
El-Bathi dalekoj!"
Jednom prilikom mi je moj učitelj (ibn Tejmijja) o njima rekao: "Obišli su predstavnike svih pravaca i školi, a na kraju ništa vrijedno nisu imali."
Dovoljno nam je kao dokaz njihove neupućenosti da stanje u kojem se nalaze: rasprave, prepirke, kontradiktornosti njihovih mišljenja i tvrdnji itd., nećemo naći kod onih koji znanje uzimaju iz Objave. Uzvišeni o tome kaže: "Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti!" Ovo nam dokazuje da ono što dolazi od Allaha ne može biti u oprečnosti, a ono što se kosi i protivrječi nije od Njega, Uzvišenog. Pa kako mogu razne ideje, pusta mišljenja i ljudska nagađanja biti ideologija ili uvjerenje na osnovu kojih će se prosuđivati Allahov govor i Uputa Njegovog Poslanika, s.a.v.s.?!
Slavljen neka si, moj Gospodaru, ovo je, zaista, velika potvora!
Znanje o kojem su ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., govorili i međusobno ga širili nije ono znanje o kojem pričaju i nagađaju te razjedinjene skupine, o čemu nas obavještava El-Hakim, a prilikom izlaganja biografije Ebu Abdullaha el-Buharija, on kaže: «Kada bi se sastali drugovi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., podsjećali bi jedni druge na Knjigu njihovog Gospodara i sunnet njihovog Poslanika, s.a.v.s., i o tome bi pričali. Ni o čemu nisu prosuđivali na osnovu ličnog mišljenja ili analogije.
Doista je pjesnik lijepo rekao:
«Znanje je pravo: „Allah je rekao!“, „Poslanik veli!“,„Ashabi tvrde!“ - i greške nema!
Dok znanje nije da gluposću svojom,
Podržiš mišljenje alima nekog
Ako s hadisom to skladno nije!
Ili da osporiš osobine Božije,
Kako Mu ne bi sličnost izricao,
Ili sa stvorenjem Njega poredio.»
Ibn Kajjim el-Dževzijje
