Od Ebu Rukajje Temima bin Evsa ed-Darijje, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Vjera je savjet", ponovivši to tri puta. A potom je rekao: "Od Allaha, Njegove Knjige, Njegova Poslanika, vođama muslimana i običnim ljudima!" (Muslim, 55.)
Puno je predanja u kojima se navode savjetovanja muslimana općenito, u drugima stoji upućivanje savjeta njihovim vođama, kao i upućivanje savjeta običnim ljudima od njihovih vladara.
Prvo: predanja u kojima se spominje savjetovanje muslimana općenito:
- Džerir ibn Abdullah, radijallahu anhu, kaže: "Položio sam prisegu Vjerovjesniku, alejhis-selam, da ću obavljati namaz, udjeljivati zekat i savjetovati svakog muslimana!"; (Buhari, 57. i Muslim, 56.)
- Ebu-Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Šest je obaveza koje mumin treba ispuniti prema drugom muminu..." (pa je od njih spomenuo) "...ako od tebe zatraži savjet, da ga posavjetuješ!." (Muslim, 2162.)
Drugo: predanja u kojima se spominje savjetovanje vladara muslimana i savjetovanje muslimana od njihovih vladara.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao:
"Allah je zadovoljan kada vi praktikujete troje: da Ga obožavate ne pripisujući Mu ništa; da se Njegovog užeta držite i da se međusobno ne podvajate; i da savjetujete one kojima je Allah dao vlast nad vama.""( Muslim, 1715.) Uzvišeni Allah obavještava nas u Svojoj knjizi kako su vjerovjesnici savjetovali svoje narode kao što su to, primjera radi, činili Nuh i Salih, alejhimas-selam.
Uzvišeni kaže:
"Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni..." (Et-Tevbe, 91.), tj. ko ne pođe u džihad, zbog opravdanog razloga, nema grijeha pod uvjetom da je u svom izostanku od džihada bio iskren prema Allahu i Njegovu Poslaniku. Licemjeri su se lažno opravdavali, izostajali od džihada i bili neiskreni prema Allahu i Njegovu Poslaniku.
Vjerovjesnik, alejhis-selam, obavještava nas da je: "vjera savjet..." Ovo nam jasno govori da savjet u ime Allaha obuhvata sve karakteristike islama, imana i ihsana spomenute u hadisu Džibrila, alejhis-selam.
Sve je to nazvano zajedničkim terminom din — vjera, jer nush ili iskrenost prema Uzvišenom Allahu traži od čovjeka praktikovanje svih vjerskih obaveza na najsavršeniji način i to je stepen ihsana. Bez toga se ne može upotpuniti iskrenost (nush) prema Allahu. A to se ne može postići bez potpune obavezne i dobrovoljne ljubavi. To također zahtijeva ulaganje truda u približavanje Allahu dobrovoljnim ibadetima na spomenuti način i ostavljanjem na isti način svih zabranjenih i pokuđenih stvari.
El-Hattabi, rahimehullah, kaže: "Definicija nasihata jeste željeti svako dobro onom koga savjetuješ."
Zatim kaže: "U jezičkoj terminologiji riječ en-nush znači rafiniranje. Tako se kaže: 'Nesahtul 'asele', tj. rafinirao sam med, tj. očistio (odvojio) sam ga od voska.
Dakle, nasihat Uzvišenom Allahu znači ispravno vjerovanje u jednoću Uzvišenog i iskren nijet u Njegovim ibadetima.
Savjet (nasihat) Njegovoj knjizi znači vjerovanje u nju i djelovanje u skladu s onim što je u njoj.
Savjet (nasihat) Njegovom Poslaniku znači vjerovanje u njegovo poslanstvo i bespogovorno slijeđenje njegovih naredbi i klonjenje njegovih zabrana.
Savjet (nasihat) običnim ljudima znači upućivati ih ka njihovom općem interesu."
