فَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنِ افْتَرَىٰ عَلَى اللَّهِ كَذِبًا لِيُضِلَّ النَّاسَ بِغَيْرِ عِلْمٍ
"Ima li nepravednijeg od onog ko o Allahu izmišlja laži da bi ljude odveo u zabludu bez znanja."( El-En'am,144)
I kaže:
قَدْ خَسِرَ الَّذِينَ قَتَلُوا أَوْلَادَهُمْ سَفَهًا بِغَيْرِ عِلْمٍ وَحَرَّمُوا مَا رَزَقَهُمُ اللَّهُ افْتِرَاءً عَلَى اللَّهِ ۚ قَدْ ضَلُّوا وَمَا كَانُوا مُهْتَدِينَ
"Oni koji iz lakoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah obdario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade." (El-En'am, 140)
Ibn Kesir kaže: "Allah, dželle še'nuhu, kaže da će propasti oni koji rade pomenute radnje i na dunjaluku i na ahiretu. Što se tiče njihove propasti na dunjaluku, izgubili su djecu zbog toga što su ih ubijali. Otežali su sebi u pogledu svojih imetaka tako što su od sebe izmislili stvari koje su sebi zabranili. A na ahiretu će završiti na najgorem mjestu zbog laži i izmišljanja na Allaha.... Prenosi se od Seida ibn Džubejra od Ibn Abbasa da je rekao: "Ako želiš da saznaš o džehlu arapa onda prouči ajete koji dolaze iza sto tridesetog ajeta sure El-En'am, "Oni koji iz lakoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju... Ovako je predaju prenio Buharija izdvojeno u svom Sahihu u knjizi "Vrline Kurejšija" Završen citat.
Ovaj ajet govori o Kurejšijama prije poslanstva, oni su unatoč svom džehlu (neznanju) i izmišljanima i prije obznane od Allaha bili smatrani zalutalim, jer se to odnosi na propisivanje propisa, a to je od najopasnijih vrsta širka, čak šta više, to je najopasnija vrsta širka. Donošenje i propisivanje propisa pored Allaha je osnova svakog širka. Jer, da robovi nisu oskrnavili svetost Allahova propisivanja propisa, i da su se držali granice u tom pogledu, ne bi ni došlo do pojave širka i novotarija. U tom kontekstu su i Njegove riječi:
لِيَحْمِلُوا أَوْزَارَهُمْ كَامِلَةً يَوْمَ الْقِيَامَةِ ۙ وَمِنْ أَوْزَارِ الَّذِينَ يُضِلُّونَهُمْ بِغَيْرِ عِلْمٍ ۗ أَلَا سَاءَ مَا يَزِرُونَ
"Da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A grozno je to što će oni nositi!" (En-Nahl,25)
Imam Kurtubi u pogledu riječi Uzvišenog "I dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni (bez znanja), u zabludu doveli", kaže: "Mudžahid kaže: 'Nosit će breme onih koje su u zabludu odveli a da se od grijeha zabludjelog neće ništa umanjiti.' Otuda je u hadisu došlo: "Ko god poziva u zabludu pa bude slijeđen, on će nositi breme grijeha onih koji ga slijede, a da se njegovim sljedbenicima neće ništa umanjiti od njihovog bremena. Ko god poziva ka uputi pa bude slijeđen, on će imati nagradu onih koji ga slijede, a njima se od njihovih nagrada neće ništa umanjiti." Bilježi ga Muslim u istom značenju. Ovdje rječica "od" označava vrstu a ne udio. Tako da će pozivači u zabludu nositi breme onih koji ih slijede. A riječi Uzvišenog: "a da oni nisu bili svjesni (bez znanja)" znače zavodiće stvorenja bez znanja, tako da će upadati u grijeh a da su znali ne bi ih zavodili." Završen citat.
U tefsirima ibn Džerira i ibn Kesira (u pogledu ovog ajeta) su komentari potpuno isti. Ovo je jasan tekst o grešnosti onog ko padne u zabludu bez znanja, a odnosi se na širk i novotarije unutar akideta. Vrati se još jednom na studiju o idžtihadu i na citate uleme u pogrešnom idžtihadu, njegovim normama i pravilima (Idžtihad).
Ovaj ajet se u potpunosti slaže sa hadisom koji bilježi Buharija. U knjizi "Zaštita Kur'anom i sunnetom" poglavlje "Prijekor dokazivanja mišljenjem i pretjeranim kijasom". Uzvišeni kaže: "Ne govori ono što ne znaš." Zatim je naveo predaju: "Allah neće između vas dići znanje, nakon što vam ga je dao, tek tako, već će ga dići usmrćivanjem uleme koja ga posjeduje. Pa će ostati ljudi neznalice od kojih će ljudi tražiti fetve, pa će im davati odgovore po svom mišljenju, te će tako pasti u zabludu i druge u nju odvoditi."... U rivajetu Hermele se kaže: "Pa će im davati odgovore bez znanja i tako će pasti u zabludu i druge u nju odvoditi." Hafiz kaže: "U hadisu Ebi Umame se krije dodatno značenje, a to je da ostanak knjiga nakon usmrćivanja uleme neće koristiti ništa ako čovjek nije alim i znalac." U ostatku predaje se navodi: "Pa ga je beduin upitao: 'O Allahov Vjerovjesniče, kako će se dići znanje između nas kada posjedujemo mushafe, naučili smo šta je u njima i tome podučili svoje sinove, svoje žene i svoje sluge?' Pa je ljutito digao glavu prema njemu te reče: "Židovi i kršćani medu sobom posjeduju mushafe pa se ne pridržavaju ni jednog harfa od onoga sa čime su im dolazili poslanici."[ Ovaj dodatak ima više predaja koje ga podupiru u hadisu Avfa ibn Malika i Ibn Omera i Safvana ibn Asala i drugih. Bilježi ga Tirmizi, Taberani, Bezar i Darimi s različitim lafzovima a svi sadrže ovo značenje." Završen citat.
Ovaj hadis jasno ukazuje na padanje u zabludu pored džehla kako u pogledu sljedbenika tako i u pogledu sljeđenog. Ajet i hadis jasno ukazuju da termin "zabluda" i nošenje bremena grijeha bivaju i pored čovjekovog džehla i neispravnih tumačenja stvari. Ovo se odnosi na širk i novotarije. Zbog toga je Buharija u istoj ovoj knjizi (Zaštita Kur'anom i suneton) naslovio poglavlje "Grijeh onog ko poziva u zabludi ili izmisli loš običaj shodno riječima Uzvišenog: "I dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni (bez znanja), u zabludu doveli", ajet.
