A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda.(Al-Mu'minun,53)
Prenosi se od Ibn Mes'uda,radijallahu anhu da je rekao:“ Zaista je razilaženje zlo“.
'Neko bi mogao reći: Kako to da Ibn Mes'ud kaže da je razilaženje zlo a Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: "Razilaženje moga ummeta je milost."? Odgovor na ovo pitanje jeste da ovaj hadis ne postoji ni u jednom izvoru. Muhadisi su uložili trud kako bi bar pronašli sened ovog hadisa, ali bezuspješno. Munavi prenosi od Subkija da je rekao: „Ovaj hadis nije poznat kod muhadisa. Nisam mu pronašao ni tačan ni slab niti izmišljen sened. Ovo je potvrdio Zekerija Ensari u opaskama na tefsir Bejdavija, 2/92. Zatim značenje ovog hadisa je neispravno i kontradiktorno načelima islama“.
Rekao je Ibn Hazm u Ahkam fi usuli ahkam, 5/64, nakon što je skrenuo pažnju da ovo uopšte nije hadis on kaže: „Ovo je najlošiji govor koji se mogao izreći. Ako je razilaženje milost iz toga proizilazi da je sloga mržnja i zlo“. Na drugom mjestu on je dodao: „Ovo je netačno i lažno. Od negativnih posljedica ovog hadisa je i to što mnogi muslimani podržavaju razilaženje unutar četiri mezheba, pa tako i ne pokušavaju da se vrate dokazima Kur'ana i vjerodostojnog sunneta, a to su im naredili njihovi imami. Otuda mnogi od običnog svijeta misle kako su mezhebi sami po sebi različiti šerijati“.
Ovo je naglasio Menavi u Fejdu el-kadir, 1/209. On kaže: „Pozivaju sa na ovu predaju iako znaju da se kod razilaženja mora vratiti na dokaze kako bi se došlo do istine a odbacilo slabije mišljenje. Oslanjajući se na ovu predaju oni Šerijatu pripisuju kontradiktornosti a on je čist od toga. Uzvišeni kaže: "A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti," Ajet jasno naglašava da razilaženje nije od Allaha, pa kako onda da razilaženje bude sastavni dio Šerijata i na stepenu milosti ?!“.
Otuda se nameće pitanje: Ako se zna da su se ashabi i najbolji ljudi ponekad razilazili, da li se i na njih odnosi ovaj ukor? Na ovo pitanje je odgovorio Ibn Hazm u pomenutom izvoru, 5/67-68: „Nikako, to se ne odnosi na njih jer je svako od njih slijedio Allahov put i od istine je dokučio shodno njegovoj spoznaji i znanju. Onaj ko je pogriješio od njih ima jednu nagradu jer je imao lijep nijet s kojim je želio postići dobro. Nisu griješni jer to nisu učinili namjerno niti su bili neodgovorni u traženju znanja i dokaza. A onaj ko je pogodio ima dvije nagrade. Ovo se odnosi na svakog muslimana do Sudnjeg dana kada je u pitanju nešto od vjere što nije doprlo do njega. Ukor i Allahovu prijetnju zaslužuje onaj ko se ne uhvati za Allahovo uže, a to je Njegova knjiga i govor Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, nakon što dopru do njega. Slijepo slijedi nekoga od ljudi namjerno podržavajući razilaženje i tako poziva u džahilijetsku pristrasnost. Cilj mu je da stvori raskol, ustrajan u svome pozivu odbacuja Kur'an i sunnet. Ako se Kur'an poklopi sa njegovim pozivom on to i prihvati, a ako ne vrati se svome džahilijetu ostavljajući Kuran i sunnet. Oni koji se na ovim osnovama raziđu oni zaslužuju spomenuti prijekor“.(Kraj citata)
Rekao je Uzvišeni:
فَإِنْ تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللَّهِ وَالرَّسُولِ إِنْ كُنْتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ ۚ ذَٰلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلًا
„A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše!“ (An-Nisa',59)
O komentaru ovoga ajeta možete više pročitati ovdje.
