Korisno znanje dijeli se na dvije vrste:
1. znanje čija korist prelazi na druge i nastavlja se i na dunjaluku i na ahiretu, i to je šerijatsko znanje;
2. znanje čija je korist djelimična i ograničava se samo na dunjalučki život, poput znanja o proizvodnji i privredi, i to je dunjalučko znanje.
Šerijatsko znanje dijeli se na dvije vrste:
1. znanje o tevhidu - Allahovoj, subhanehu ve te'ala, jednoći i ono je temelj;
2. znanje o sporednijim stvarima, poput fikha i onoga što je u vezi s njim.
Što se tiče štetnog znanja, to je poput znanja o sihru, znanja o zvijezdama, a to je ustvari znanje o djelovanju i utjecaju.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, prenosi od Jahjaa b. Ammara da je rekao: 'Pet je vrsta znanja:
1. znanje u kojem je život vjere. To je znanje o tevhidu - Allahovoj, subhanehu ve te'ala, jednoći;
2. znanje koje je hrana vjeri. To je znanje o značenjima Kur'ana i hadisa;
3. znanje koje je lijek vjeri. To je znanje o fetvi - šerijatskopravnom odgovoru, kada se čovjek nađe u nezgodnoj situaciji, tada mu je potreban onaj ko će ga izliječiti i spasiti nje, kao što kaže Ibn Mes'ud, radijallahu anhu;
4. znanje koje je bolest za vjeru. To su nove uvedene riječi;
5. i znanje koje je propast za vjeru. To je znanje o sihru i sličnome.'
Propis izučavanja ovih vrsta znanja:
1. Izučavanje šerijatskog znanja dijeli se na dvije vrste: ono koje je stroga obligatna dužnost svakog pojedinca i ono što je obligatna dužnost zajednice.
-Znanje koje je stroga obligatna dužnost svakog pojedinca jeste znanje koje mora poznavati svaki čovjek i bez kojeg ne može opstati vjera čovjeka. To je poput znanja o tevhidu - Allahovoj, subhanehu ve te'ala, jednoći, koje obuhvata spoznaju Allahovog prava kod Njegovih robova: od upućivanja ibadeta samo Njemu, subhanehu ve te'ala, Koji nema sudruga, obaveznog pritvrđivanja imena i svojstava, obaveznog negiranja svake manjkavosti i mahane. Također, poput ovoga je i izučavanje propisa ibadeta bez kojih ibadet nije ispravan: propisi namaza, zekata, posta i hadždža.
-Znanje čije je izučavanje obligatna dužnost zajednice jeste dodatno znanje na prethodno spomenuto: propisi kupoprodajnih ugovora, nasljedno pravo, brak, kazneno pravo i dr. Ako se neko poduči ovoj vrsti znanja, grijeh spada sa svih ostalih, a njegovo izučavanje biva od najboljih dobrovoljnih djela.
Vjerskom znanju se pripisuje i sve ono čime se pomaže u njegovom izučavanju, poput znanja o gramatici, jeziku, historiji, računanju.
2. Što se tiče dunjalučkog znanja, poput znanja o proizvodnji i privredi, ono postaje propisano ako muslimanima bude bilo potrebno, ali ako ne budu imali potrebe za njim, ono biva dozvoljeno, pod uvjetom da ono ne bude nauštrb šerijatskog znanja i da se ne radi o znanju zabranjenih proizvodnji, poput proizvodnje muzičkih i zabavnih instrumenata, zabranjenih slikarskih sredstava, znanja o muzici.
3. Što se tiče štetnog znanja, njegovo izučavanje je strogo zabranjeno. Štaviše, nekada njegovo izučavanje biva nevjerstvo, poput podučavanja sihru. Uzvišeni je rekao:
وَاتَّبَعُوا مَا تَتْلُو الشَّيَاطِينُ عَلَىٰ مُلْكِ سُلَيْمَانَ ۖ وَمَا كَفَرَ سُلَيْمَانُ وَلَٰكِنَّ الشَّيَاطِينَ كَفَرُوا يُعَلِّمُونَ النَّاسَ السِّحْرَ وَمَا أُنْزِلَ عَلَى الْمَلَكَيْنِ بِبَابِلَ هَارُوتَ وَمَارُوتَ ۚ وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّىٰ يَقُولَا إِنَّمَا نَحْنُ فِتْنَةٌ فَلَا تَكْفُرْ ۖ فَيَتَعَلَّمُونَ مِنْهُمَا مَا يُفَرِّقُونَ بِهِ بَيْنَ الْمَرْءِ وَزَوْجِهِ ۚ وَمَا هُمْ بِضَارِّينَ بِهِ مِنْ أَحَدٍ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ ۚ وَيَتَعَلَّمُونَ مَا يَضُرُّهُمْ وَلَا يَنْفَعُهُمْ ۚ وَلَقَدْ عَلِمُوا لَمَنِ اشْتَرَاهُ مَا لَهُ فِي الْآخِرَةِ مِنْ خَلَاقٍ ۚ وَلَبِئْسَ مَا شَرَوْا بِهِ أَنْفُسَهُمْ ۚ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ
"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nijeobjavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisumogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sreće neće imati. A doista jejadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali." (El-Bekare, 102.)
Iz čega proizilazi korisno znanje?
Korisno znanje proizilazi iz Kur'ana i sunneta, razmišljajući i razumijevajući, potpomažući se u tome knjigama tevhida, tefsira, komentarima hadisa, knjigama fikha, knjigama iz gramatike i jezika, jer je, uistinu, čitanje ovih knjiga put za razumijevanje Kur'ana i sunneta. Međutim, neophodno je ukazati na prljave spletke koje su se pojavile kod većine "mladića" preko pojedinih egoista koji se nazivaju upućivačima, usmjerivačima ili misliocima. Svojim spletkama odvratili su mnoge mladiće od korisnih knjiga. Od tih njihovih spletki jesu i njihove riječi o knjigama tevhida koje sadrže pojašnjenje pravca ispravnih prethodnika i njihovih sljedbenika po pitanju Allahovih, subhanehu ve te'ala, imena i svojstava, odgovora onima koji negiraju Allahova imena i svojstva od džehmijja, mu'tezila i njihovih izdanaka, koje sadrže pojašnjenje tevhida - Allahove jednoće u ibadetu i onoga što ga poništava ili umanjuje od širka, za ovakve knjige kažu: 'Uistinu su ove knjige stare. Govore o narodu koji je već otišao. Obrađuju nejasnoće koje se više ne ponavljaju. Zbog toga ih treba napustiti i pozabaviti se odgovorom na nove iskvarene pravce poput sekularista ili onih koji govore o renesansi, tzv. preporoditeljima i dr.' Za knjige fikha kažu: 'Doista su to složene i nejasne knjige.Govore o pretpostavkama koje se teško mogu desiti. Ostavimo ih i pronađimo odgovor za naše probleme u Kur'anu i sunnetu', i drugo.
Može se na nekoliko načina odgovoriti na spomenuto:
1. Kada bismo ostavili ove knjige, ne bismo mogli odgovoriti novim pokretima i pravcima, jer nas ove knjige podučavaju kako da odgovorimo, kako da dokažemo tvrdnje. Kada bismo ostavili ove knjige, bili bismo poput onoga koji ostavi svoje oružje i susretne neprijatelja bez naoružanja, pa kakav bi ishod takvog postupka bio?! Uistinu, samo poraz, ubistvo ili zarobljenje.
2. Uistinu, skupine kojima knjige tevhida upućuju odgovor još uvijek nisu u potpunosti nestale. Naprotiv, one imaju svoje pristalice koji se pridržavaju postulata tih skupina, od negiranja Allahovih imena i svojstava, njihovog neispravnog tumačenja, pripisivanja Allahu sudruga u ibadetu. Govore o tome, pozivaju istom u svojim knjigama i komentarima na druge štampane knjige. Pa kako da se kaže da su ove skupine izumrle i nestale?!
3. Ako bismo i pretpostavili da su ove zabludjele skupine izumrle i da danas nemaju svojih sljedbenika, onda, sigurno, nejasnoće i iskvarena tumačenja koja su bila razlog njihove zablude postoje još uvijek u njihovim knjigama koje su naslijeđene od njih i za koje postoji bojazan da mogu dospjeti u ruke onih koji ne poznaju njihovu stvarnost i suštinu, usljed čega i oni mogu zalutati; ili mogu dospjeti u ruke zalutalih pa da i putem njih odvode ljude u zabludu. Zbog toga je neophodno da se u knjigama ehli-sunneta i džemata izučava ono stoje suprotno njima i što pojašnjava njihovu neispravnost i ništavnost.
4. Doista, novi iskvareni pravci uglavnom potječu od starih pokvarenih pokreta i pravaca kojima su ispravni prethodnici - učenjaci uputili odgovore, pa kada saznamo ništavnost i neispravnost starih pravaca, saznat ćemo i neispravnost novih koji potječu od njih.
5. Ako bismo i pretpostavili da ovi novi iskvareni pokreti i pravci nemaju utemeljenja u starim pravcima i pokretima, nema razlike između odgovora na stare neispravnosti i ništavnosti i odgovora na nove neispravnosti i ništavnosti, kako se ne bi obmanulo njima. Na neispravnost je obavezno ukazati ma kada se ona dogodila, nekada davno ili u novije vrijeme. Allah, subhanehu ve te'ala, u Kur'anu spominje ono na čemu su bili raniji nevjernici i ono na čemu su bili potonji, i odgovara i jednima i drugima.
6. Što se tiče njihovih riječi o knjigama fikha da je njihov način težak i složen, nejasan i da se u njima nalaze čudne pretpostavke - ovo ako i jeste istina, onda je to slučaj samo sa pojedinim metnovima - kratkim tekstovima, usljed čega je zbog njihovog skraćivanja i došlo do nejasnoća, a koje su pojašnjene u komentarima tih kratkih tekstova i na taj način njihove nejasnoće i složenosti su otklonjene. A što se tiče pretpostavki, to su ustvari rješenja problema za koje se pretpostavlja da se mogu desiti i to je veliko blago ovoga ummeta izvedeno iz Kur'ana i sunneta i ono se ne potcjenjuje.
Dakle, knjige naših prethodnika su naše bogatstvo, naša ušteđevina i hrana koju trebamo čuvati i kojom se trebamo okorištavati. Ne smijemo potpasti pod spletke ovih neprijatelja koji nisu zadovoljni istinom u našim knjigama i odgovorom na ništavnosti i neispravnosti koje su oni naslijedili od svojih prethodnika, džehmijja i mu'tezila, već su krenuli da traže smutnje i nejasnoće izvan ovih knjiga, ostavljajući ih po strani: "Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo..." (prijevod značenja Et-Tevbe, 32.). Ali, Allahu hvala, neće prestati skupina iskrenih ispravnih učenjaka da im odgovara na ove iskrivljene tvrdnje, njihovo naslijeđe."
