Osnova ibadeta je skrušenost i poniznost. U šerijatskoj terminologiji postoji više definicija za ibadet a sve se svode na jedno.
Od toga je sljedeća definicija: Ibadet predstavlja pokornost Allahu, Azze ve Dželle, putem pridržavanja onoga što je Allah naredio na jeziku svojih poslanika.
U to spada i ova definicija: Poniznost Allahu, Subhanehu ve Te'ala, do krajnih granica uz maksimalnu ljubav.
Može se navesti jedna opšta definicija koja sve to obuhvata: «Sve što Allah voli i čime je zadovoljan od govora i djela, vanjskih i unutrašnjih.» Ta djela se mogu podijeliti na djela srca, jezika i tjelesnih organa. Tako su strah, nada, oslonac i čežnja, srčani ibadeti. Tesbih, tehlil, tekbir, hamd i šukr su jezičko srčani ibadeti. Namaz, zekat, post, džihad i hadž su tjelesni ibadeti kao i drugi ibadet koji se izvode putem jezika, srca i drugih organa i oni su mnogobrojni. Allah, Azze ve Dželle, je robove stvorio radi ibadeta. U tom kontekstu Uzvišeni kaže:
وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنْسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ
«Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.» (Zarijat, 56)
Uzvišeni Allah nas obavještava da je mudrost stvaranja džina i ljudi da obožavaju Allaha. Allah je neovistan od njihovog ibadeta a oni su siromasi i imaju potrebu za Allahom tako da ga obožavaju u skladu sa Njegovim šerijatom. Onaj ko odbije da obožava Allaha, Azze ve Dželle, on je oholnik. Onaj ko Ga obožava ali pored Njega obožava još nekog on je mušrik. Onaj ko Ga obožava na način kako to nije propisao on je novotar. Onaj ko Njega Jedinog obožava na način kako je to propisao on je vjernik muvehhid-jednobožac.
b.) Vrste ibadeta i obuhvatnost
Postoje mnogobrojni i raznovrsni ibadeti koji obuhvataju sve vrste pokornosti vanjštinom na jeziku i organima kao i one koji potječu od srca kao što su: zikr, tesbih, tehlil, učenje Kurana, namaz, zekat, post, hadž, džihad, naređivanje dobra a zabranjivanje zla, dobročinstvo prema rodbini i siročadima, siromacima i putnicima namjernicima, zatim ljubav prema Allahu, Azze ve Dželle, i Poslaniku, strah od Allaha, povratak i pokajanje i iskreno ispovjedanje vjere, strpljenje i zadovoljstvo Njegovom odredbom, oslonac na Njega, nada u Njegovu milost i strah od Njegove kazne. Ibadet može biti svako djelo vjernika ako njime namjerava da se približi Allahu, Azze ve Dželle, pa čak i običaji ako ima nijjet pokornost i bogobojaznost kao što je spavanje, jelo i piće, kupoprodaja i traženje opskrbe i ženidba. Ove običajne stvari ako ih prati dobar nijjet postaju ibadeti za koje slijedi sevab-nagrada. Tako da ibadet nije ograničen samo na poznate vjerske stvari.
Pojašnjenje neispravnih shvatanja oko definisanja ibadeta
Ibadeti su po prirodi tevkifije tj,. strogo i precizno definisani šerijatskim dokazima. To znači da se ništa ne može propisati kao ibadet osim s dokazom iz Kur'ana i sunneta. Ono što nije propisano tretira se kao novotarija koja se odbija. Kao što to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: «Ko uradi djelo na kojem nije ova naša vjera to se odbija.» Tj., to njegovo djelo se odbija i ne prihvata se od njega, čak šta više biva grješan zbog njega jer je to grijeh a ne pokornost.
Zatim ispravan menhedž u pogledu izvršavanja ibadeta je sredina ili umjerenost između poigravanja i lijenosti na jednoj i zastranjivanja i fanatizma na drugoj strani. Allah svome Poslaniku veli: «Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe,» (prijevod značenja Hud, 112) Ovaj plemeniti ajet sadrži nacrt ispravnog menhedža u pogledu činjenja ibadeta koji se ogleda u istrajnosti njihovog činjenja uz umjerenost u kojem nema nemarnosti ali ni pretjerivanja. Već onako kako je to propisano shodno šerijatu: «kako ti je naređeno». Zatim je to potvrdio riječima: «i objesni ne budite». Izraz 'tugjah označava prelazak granice putem pretjerivanja i fanatizma. U poznatom hadisu su trojica ashaba, koji su se raspitivali o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, životu rekli: «"Ja ću stalno postiti i neću nikako mrsiti." Drugi je rekao: "Ja ću stalno klanjati i neću spavati." Treći je rekao: "Ja se neću ženiti." Na to im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Što se tiče mene ja postim ali i mrsim i ženim se. Ko se okrene od mog sunneta nije od mene."»
Po ovom pitanju postoje dvije grupacije koje pogrešno razumijevaju ibadet.
Prva od njih su oni nemarni koji olahko shvaćaju izvršavanje ibadeta tako da su mnoge ibadete zapostavili i ograničili se na određena djela koja se uglavnom izvršavaju u mesdžidima. Kod njih nema mjesta za ibadet unutar: kuće, kancelarije, radnje ili trgovine, na ulici, niti u međuljudskim odnosima niti u drugim porama života. Naravno da mesdžid ima svoju posebnu vrijednost i obaveza je da se u njemu obavlja pet dnevnih namaza, međutim ibadet je prožet kroz cjelokupan život muslimana, unutar i van mesdžida.
Druga skupina je toliko čvrsta u praktikovanju ibadeta da je to odvodi do granice radikalizma tako da mustehab (poželjne) stvari dižu na stepen vadžiba i zabranjuju neke dozvoljene stvari. A one koji se suprostave njihovom pravcu proglašavaju zabludjelim ili smatraju da čine greške.
Najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a najgore stvari su novotarije u vjeri.
