Nifak - licemjerstvo, definicija i vrste

Riječ nifak u arapskom jeziku je infinitiv od nafeka. Kaže se: 'nafeka junafiku nifakan ve munafekaten. Ta riječ je uzeta od riječi en-nafeka'u’ to je jedan od podzemnih izlaza krtice iz njene rupe. Kada se krtica traži na jednom izlazu ona pobjegne na drugi. Na to ukazuje Allah kada kaže:
إِنَّ الْمُنَافِقِينَ هُمُ الْفَاسِقُونَ
«Licemjeri su zaista pravi fasici.» (Tevba, 67) Tj., izlaze iz kruga šerijata.

Allah je munafike okarakterisao gorim od otvorenih nevjernika pa kaže:
إِنَّ الْمُنَافِقِينَ فِي الدَّرْكِ الْأَسْفَلِ مِنَ النَّارِ
«Licemjeri će na samom dnu džehennema biti.» (Nisa, 145)

- kaže:
إِنَّ الْمُنَافِقِينَ يُخَادِعُونَ اللَّهَ وَهُوَ خَادِعُهُمْ وَإِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَىٰ يُرَاءُونَ النَّاسَ وَلَا يَذْكُرُونَ اللَّهَ إِلَّا قَلِيلًا
«Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.» (Nisa, 142)


-I kaže
وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يَقُولُ آمَنَّا بِاللَّهِ وَبِالْيَوْمِ الْآخِرِ وَمَا هُمْ بِمُؤْمِنِينَ
يُخَادِعُونَ اللَّهَ وَالَّذِينَ آمَنُوا وَمَا يَخْدَعُونَ إِلَّا أَنْفُسَهُمْ وَمَا يَشْعُرُونَ
«Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici. -Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.» (Bekara, 8-9)

Vrste nifaka.

Nifak se može podijeliti u dvije vrste.

Prvo: Nifak ubjeđenja (u vjerovanju) a to je veliki nifak čiji vlasnik pokazuje islam a u sebi prikriva nevjerstvo. Ova vrsta u potpunosti čovjeka izvodi iz islama a njegov vlasnik će biti na samom dnu džehennema. Allah je nosioce nifaka opisao svakim zlom od kufra i ne posjedovanja imana: ismijavanje sa vjerom i vjernicima, naginjanje i prijateljevanje sa neprijateljima vjere jer svi zajedno mrze islam. Ovakvi postoje u svakom vremenu a pogotovo kada je islam jak i kada ne smiju javno djelovati. Oni u toj situaciji vanjštinom pokazuju islam kako bi svojom unutrinom spletkarili protiv islama i njegovih sljedbenika i kako bi živjeli sa muslimanima i tako osigurali svoje imetke i živote. Tako munafik vanjštinom pokazuje iman u Allaha, Njegove meleke, kitabe, poslanike i Sudnji dan, a u svojoj unutrini ništa to ne posjeduje, već niječe i ne vjeruje u Allaha i ne vjeruje da Allah govori govorom koji je spuštao ljudima, koje je učinio poslanicima, kako bi ljude s Njegovom dozvolom uputio na pravi put, opomenuo ih i zastrašio Njegovom kaznom.

Allah, Azze ve Dželle, je pocijepao zastore iza kojih se kriju munafici i njihove tajne razotkrio u Kur'anu i svojim iskrenim robovima ukazao na njihov način djelovanja i ponašanja kao bi se čuvali od njih. Na početku sure Bekara spomenuo je tri vrste ljudi: vjernike, nevjernike i munafike. O vjernicima je spomenuo četiri ajeta, o nevjernicima dva, a o munaficima trinaest ajeta zbog njihove mnogobrojnosti i opštih iskušenja od strane njih te zbog veličine smutnje koja od strane munafika pogađa islam i njegove pripadnike. Zaista problemi i belaji koji dolaze od njih su veoma jaki i teški.Jer se oni deklarišu kao muslimani i navodno pomažu islam a u stvari su njegovi neprijatelji. Svoje neprijateljstvo izražavaju svakom prilikom tako da neznalica pomisli da se radi o znanju i dobru a ustvari to je maksimalna šteta i fesad-nered.

Ovaj nifak-licemjerstvo se može podijeliti u šest vrsta:

Ugonjenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u laž.
Nijekanje nekih pojedinosti s kojima je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Mržnja prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Preziranje nečega s čim je došao Poslanik.
Radost pri nazadovanju Poslanikove vjere.
Preziranje napretka Poslanikove vjere.

Druga vrsta je praktični nifak ili nifak u djelima. A to je da čovjek uradi neko djelo koje spada u djela licemjerstva i licemjera s tim da u srcu ostane iman. Ova vrsta nifaka ne izvodi iz vjere ali predstavlja sredstvo koje tome vodi. Ovakav u svom srcu nosi i iman i nifak. Ako se ova djela od nifaka umnože pri čovjeku onda može postati pravi munafik. Dokaz tome su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: «Pri kome se nađu četiri stvari pravi je munafik. A pri kome se nađe jedno od tih svojstava taj ima jedno svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne kloni: kada mu se nešto povjeri on to iznevjeri, kada govori laže, kada se obaveže na nešto prevari i kada se prepire nepristojan je.» Hadis je muttefekun alejhi.

Pri kome se nađu ove četiri osobine pri njemu je objedinjeno zlo tako da je poprimio pravi epitet munafika a pri kome se nade jedno od pomenutog takav ima jedno svojstvo munafika sve dok ga ne ostavi. Moguće je da se kod roba objedine svojstvo zla i svojstva dobra, svojstva (ogranci) imana i svojstva (ogranci) kufra i licemjerstva*. Tako da može zaslužiti onoliko sevapa i onoliko kazne shodno brojnosti i omjeru pomenutih stvari.

Razlike između velikog i malog nifaka.

Veliki nifak izvodi iz vjere a mali nifak ne izvodi iz vjere.

Veliki nifak predstavlja razliku između onoga što se vjeruje i osjeća tajno od onoga što se ispoljava javno. A mali nifak predstavlja različitost tajnog i javnog pokazivanja u djelima mimo ubjeđenja i vjerovanja.

Veliki nifak ne može poteći od mu'mina-vjernika, a mali nifak može ponekad poteći od vjernika.
U većini slučajeva vlasnik velikog nifaka se ne kaje a ako bi se i pokajao postoji razilaženje oko primanja njegove tevbe kod vladara ili sudije za razliku od malog nifaka čiji se vlasnik obično može pokajati i Allah, Azze ve Dželle, mu oprosti.

Šejhul-islam ibn Tejmijje kaže: «Često se dešava da vjernici upadnu u neki ogranak nifaka pa im Allah, Azze ve Dželle, oprosti. Ponekad mu srce obuzme nešto što obavezuje nifak pa ga Allah, Azze ve Dželle, spasi od toga. Vjernik biva iskušan šejtanovim vesvesama i vesvesama nevjerstva od kojih njegovo srce osjeća tjeskobu. Tako su neki od ashaba rekli: "O Allahov Poslaniče, neki od nas u sebi nalaze nešto za šta bi im bilo draže da padnu sa neba na zemlju nego da o tome govore." -"To je dokaz jasnog imana" reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Bilježi ga Muslim. U drugom rivajetu stoji: "Nešto što smatraju velikim da bi o tome govorili." -Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Hvala Allah, Azze ve Dželle, koji je njegove spletke odbio kao vesvesama." Tj., to je posljedica vesvesa-došaptavanja. Ta velika mržnja prema tome i odbijanje toga od srca predstavlja jasan iman.» Završen citat.

A što se tiče pripadnika velikog nifaka o njima Uzvišeni kaže: «Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.» (Bekara, 18) tj., ne vraćaju se svojom unutrinom u islam. I kaže: «.. nit' se kaju nit' se opamećuju.» (Tevba, 126)

*Iman i kufr su dva oprečna termina koja se nikada ne mogu spojiti, tj. kada se jedan pojavi, drugog apsolutno nema i ne postoji, za razliku od njihovih ogranaka. Kufr se, kao i iman, sastoji od svojih djelova i ogranaka. Neki ogranci obavezuju izlazak iz vjere islama, a neki su manji od toga. Odatle se i u šerijatskim tekstovima sa riječju kufr nekada misli na veliki kufr, ono što izvodi iz vjere, a nekada na mali kufr koji ne izvodi iz vjere. Općenito, svi grijesi su ogranci kufra i njegovi djelovi, baš kao što su i sve pokornosti ogranci i djelovi imana.

Od temelja vjerovanja ehli-s-sunneta i džema'ta jeste i to da se pri jednoj osobi mogu naći ogranci imana i ogranci kufra ili nifaqa koji ne poništavaju temeljni iman i njegovu suštinu.

Uzvišeni Allah je rekao: „Toga dana bili su bliže nevjerovanju nego vjerovanju...“ (Ali Imran, 167)

Imam Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, je povodom ovog ajeta rekao: „Sa njim su argumentovali činjenicu da se pri jednoj osobi mjenjaju njena stanja, nekada biva bliža nevjerstvu, a nekada bliže imanu.“

A Ibn Es-Sa'di, Allah mu se smilovao, je rekao: „U ovom ajetu je dokaz da se pri jednoj osobi mogu naci osobine kufra i osobine imana, te da nekada ista može biti bliža jednom od drugog!“