.jpg)
Allah, dželle šanuhu, kaže:
مَا كَانَ اللَّهُ لِيَذَرَ الْمُؤْمِنِينَ عَلَىٰ مَا أَنْتُمْ عَلَيْهِ حَتَّىٰ يَمِيزَ الْخَبِيثَ مِنَ الطَّيِّبِ
„I ne može biti da Allah vjernike ostavi u stanju u kojem ste vi, dok loše od dobrih ne odvoji!“ (Ali-Imran, 179)
Također, kaže:
وَكَذَٰلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ وَلِتَسْتَبِينَ سَبِيلُ الْمُجْرِمِينَ
„Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put kojim idu grješnici.“ (Al-An'am, 55)
Stoga je na čovjeku obaveza da nauči svoju vjeru kako bi mu se pojasnili islam i nevjerstvo; kako bi mu se razjasnilo pogrešno od ispravnog; kako bi razlikovao sunnet od novotarije; kako bi poznavao Allahovu vjeru i kako se nebi zavarao sljedbenicima neznanja i sumnjivog.
Uzvišeni Allah nam u Kur'anu na dosta mjesta daje opis nevjernika i licemjera, kako bi ih vjernik mogao prepoznati pa da ne bude s njima i od njih, i čuvao ih se pa da se od njih odmakne i bude protiv njih. Allah, dželle šanuhu, kaže:
مَا كَانَ اللَّهُ لِيَذَرَ الْمُؤْمِنِينَ عَلَىٰ مَا أَنْتُمْ عَلَيْهِ حَتَّىٰ يَمِيزَ الْخَبِيثَ مِنَ الطَّيِّبِ
„I ne može biti da Allah vjernike ostavi u stanju u kojem ste vi, dok loše od dobrih ne odvoji!“ (Ali-Imran, 179)
Imam Et-Taberi u tumačenju ovog ajeta kaže: “I ne može biti da Allah, dželle šanuhu, vjernike ostavi u stanju u kojem ste vi, od miješanja vjernika od vas s licemjerom, pa da se jedan od drugog ne raspoznaju, sve dok ne odvoji loše od dobrih, tj. dok iskušenjima i ispitima ne odvoji lošeg - a to je licemjer koji u sebi prikriva nevjerstvo, od dobrog - a on je vjernik iskreni čistog vjerovanja.”
I kaže Uzvišeni:
يُخَادِعُونَ اللَّهَ وَالَّذِينَ آمَنُوا وَمَا يَخْدَعُونَ إِلَّا أَنْفُسَهُمْ وَمَا يَشْعُرُونَ وَمِنَ النَّاسِ مَنْ يَقُولُ آمَنَّا بِاللَّهِ وَبِالْيَوْمِ الْآخِرِ وَمَا هُمْ بِمُؤْمِنِينَ
„Ima ljudi koji govore:'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a nisu vjernici! Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju, iako, neosjećajući to, sami sebe varaju.“ (Al-Baqara, 8-9)
Imam Ibn Kesir kaže: ...Stoga Uzvišeni Allah ukazuje na licemjere, kako se vjernici ne bi zavarali njihovom formom, što bi unijelo nered na širem planu, zbog nečuvanja od njih i od uvjerenja u njihovo vjerovanje dok su oni u isto vrijeme nevjernici.
Musliman dakle mora posjedovati precizne mjere kojima uvijek može odrediti aktuelno stanje, svejedno radilo se o stanju određene jedinke ili stanju neke zajednice inače će izgubiti mogućnost kontrolisanja bilo kojeg stanja. Naprotiv, stvari će mu se uveliko pomiješati, tako da će nevjernika smatrati muslimanom, muslimana oslovljavati nevjerstvom, a licemjer će ga obmanuti onim što će ga uznemiravati i naštetiti mu u vjeri i imetku, a on neće poznavati njegovu stvarnost, čak neće biti svjestan šta se dešava oko njega.
Stoga je raspoznavanje između sljedbenika istine i sljedbenika laži neizbježna raskrsnica i nema koristi od prepirke i rasprave oko nje. Ili islam ili džahilijet, ili vjerovanje ili nevjerovanje, ili tevhid ili širk.
