“Allah se smilovao čovjeku koji kaže dobro, pa zaradi nagradu ili šuti, pa bude spašen.” (Prenosi El-Bejheki)
Jezik može biti sredstvo zla i pakosti. Poslanik kaže:
“Ljudi neće biti vučeni na licima u vatru osim zbog onoga što su njihovi jezici zaradili.” (Prenosi Et-Tirmizi)
O domenu posljedica koje uzrokuje jezik , Poslanik kaže:
“Musliman je onaj od čijih su jezika i ruku sačuvani drugi, a muhadžir je onaj koji ostavi ono što je Allah zabranio.” (Muttefekun alejhi)
i kaže:
“Od ispravnog znaka islama je da čovjek ostavi ono što ga se ne tiče.” (Et-Tirmizi i Ibn Madže)
Allah, dž.š., naređuje odabir lijepog govora, On kaže:
وقولوا للناس حسنا
“A ljudima lijepe riječi govorite.” (Suretul-Bekare, ajet 83)
Ovaj ajet je protumačen u smislu iskrenosti i blagosti prilikom govora, ophođenja i lijepog ponašanja. Uzvišeni kaže:
وقل لعبادي يقولوا التي هي أحسن إن الشيطان ينزغ بينهم إن الشيطان كان للإنسان عدوا مبينا
“Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: -jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.” (Suretul-Isra’, ajet 53)
Ibn Kesir kaže: “Uzvišeni naređuje Svome robu i Poslaniku da naredi vjernicima da samo lijepo govore i lijepom riječju se obraćaju, u protivnom će šejtan mržnju među njima posijati, a govor će iz verbalnog oblika preći u reakciju i tako će ubaciti zlo, svađu i fizički obračun, jer je Iblisovo neprijateljstvo prema čovjeku očito još od Adema. Zato je zabranjeno da musliman uperi oružje prema muslimanu, jer će se šejtan poigrati s njegovom rukom i možda tako raniti drugog muslimana.
Allah, dž .š.. naređuje ispravan govor koji odgovara istini. On kaže:
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. On će vas za vaša djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti.” (Suretul-Ahzab, ajet 70-71)
On je iskrenost i ispravnost govora usko vezao s ispravnošću djela i oprostom grijeha. Očito je da se čuvanje jezika refleksira na postupke vjernika koji je primjer dobra i istine, za razliku od onoga koji sebi za naviku uzme laž, potvoru i besposličarenje. Zato Allah, dž.š., nagrađuje za lijepu, a kažnjava za nevaljalu riječ. On obavještava da će insan biti pitan za postupke koje su počinili njegovi dijelovi tijela:
“Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (Suretul-Isra’, ajet 36)
Poslanik kaže:
“Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.”( Prenosi se u Sunenima)
.
