Tuesday, October 13, 2009

Dozvoljene igre, natjecanje i gađanje


Musliman ima potrebu za dozvoljenom razonodom kojom ojačava tijelo, obnavlja živahnost, a od duše otklanja zamor od teškog posla. Zamjena za nedozvoljenu zabavu je zabava koju islam dozvoljava. Evo nekih primjera:

1. Utrka. Prenosi se da se Vjerovjesnik ,s.a.v.s., takmičio sa svojom suprugom Aišom , r.a, više puta. Aiša , r.a, kaže:
Utrkivao se sa mnom Allahov Poslanik ,s.a.v.s., , pa sam ga prestigla. Prošlo je vremena dok se nisam udebljala kada se ponovo sa mnom utrkivao i onda me on prestigao i rekao: ‘Ovo je za onaj put (tj. jedan za jedan).’(Ahmed i Ebu Davud)

2. Hrvanje. Prenosi se da se Poslanik ,s.a.v.s., hrvao sa čovjekom po imenu Rukane više puta; što sve ukazuje da takmičenje ili hrvanje ne narušava dostojanstvo čovjeka, niti se kosi sa godinama starosti. Ovo hrvanje nije bilo poput današnjeg poznatog okrutnog hrvanja koje nekada odvede protivnika u smrt.

3. Streljaštvo. Prenosi se od Vjerovjesnika ,s.a.v.s., da je prošao pokraj ashaba koji su gađali strijelama i rekao im:
“ Gađajte i ja sam sa vama.” ( Ebu Davud)
Streljaštvo je jedna od najpohvalnijih igara koja muslimana priprema za džihad shodno riječima Uzvišenog:
وأعدوا لهم ما استطعتم من قوة
“I protiv njih pripremite koliko god možete snage …” (Enfal, 60)
Poslanik ,s.a.v.s., je protumačio snagu streljaštvom, jer je to bilo uobičajeno u njegovo doba. Spomenutim se dokazuje pravna šerijatska utemeljenost obučavanja.


4. Lov
U dozvoljenu razonodu spada i lov na kopnu i moru. Iz ovoga se izuzimaju oni koji su u ihramima hadža ili umre i oni koji su u Haremi-Šerifu. Nije dozvoljeno loviti ili ubijati iz igre, pa makar se radilo o vrapcima. O tome postoje šerijatski tekstovi zabrane.

5. Plivanje. Od pohvalnih psihičkih tj. sportskih aktivnosti je i učenje plivanja kao korisnog sredstva za borbu na Allahovom putu na moru.
6. Igra sa porodicom
Pomoć čestitosti jeste i igra čovjeka s vlastitom porodicom. Poslanik ,s.a.v.s., kaže:
“ Sve što nije Allahov spomen (zikr) jeste zabava ili zaborav, osim u četiri slučaja: streljaštvo, dresiranje konja, igra sa porodicom i učenje plivanja.” (Et-Taberani)

7. Ljuljačke za djecu. U Sahihul-Buhariji prenosi se u hadisu Aiše , r.a, da je govorila:
“…,a ja sam na ljuljački sa prijateljicama.”

8. Utrka konja i deva ima posebne uslove. Pohvalna sportska aktivnost koja vodi ostvarenju ciljeva borbe i džihada jeste utrka konja i deva prema hadisu:
“Nema takmičenja osim u papcima, strijelama i kopitama.” (Ahmed)
Utrkivanje je dozvoljeno sunnetom i koncenzusom učenjaka. Utrka može biti bez naknade i ona je apsolutno dozvoljena ili sa naknadom, što nije dozvoljeno, osim u utrci konja, deva ili u streljaštvu.

Uslovi su sljedeći:
a) da se pouzdano odrede i vizuelno znaju sredstva jahanja ili strijelci,
b) da sredstva utrke budu jedinstvena kao i streljačko naoružanje,
c) odrediti razdaljinu utrke prema običaju,
d) da je naknada poznata, dozvoljeno ju je odmah ili kasnije dati,
e) izbjegavati svaku slutnju hazarda (opklade) tj. da naknada bude data od jedne strane koja se natječe. Ako je naknada (tj. nagrada) data od vlasti, tj. vođe islamske države ili kakvog namjesnika, dozvoljeno je bez razilaženja, makar nagrada bila izdvojena iz državnih sredstava. U tome je opća korist i podstrek na obuku za džihad i korist muslimana. Ako bi neko drugi dao nagradu ne bi bilo smetnje pod uslovom da bude iz njegovog imetka.

Ako je naknada na teret učesnika uslov je da bude isključivo samo od jednog od njih prema mišljenju Ebu Hanife, Eš-Šafiija i Ahmeda. Ako obostrano ulože nije dozvoljeno, jer je to kocka, a svaki od njih može dobiti ili izgubiti. Neki učenjaci odobravaju kulturna takmičenja, pa makar i s naknadom smatrajući da je to širenje islamskog znanja džihad.

Dozvoljena su takmičenja i natjecanja, ali bez ikakve naknade kao što su utrke jedrilica, ptica i drugih životinja. U ovo ulazi i takmičenje u trčanju koje se smatra korisnim sportom za tijelo, zatim sva natjecanja u fizičkoj spremnosti, ali bez opklade, otkrivanja stidnih dijelova tijela, nedozvoljenog miješanja muškaraca i žena, i drugih prekršaja i neprijateljstava, izostavljanja Allahova spomena, namaza itd. Prenosi se vjerodostojno od Poslanika ,s.a.v.s., da je prošao pored dvije osobe koje su se smjenjivale u nošenju velikog kamena, a on nije na to reagovao. Natjecanje u igri tavle i šaha je hazard i apsolutno zabranjeno. El-Kurtubi kaže: “Nema razilaženja u dozvoljenosti utrke konja i drugih jahalica, takmičenja u trčanju, streljaštvu i rukovanju oružjem čime se obučava za ratovanje.” Ako se povede utrka među različitim vrstama životinja nije dozvoljeno. Ako čovjek kaže drugom: “Ispali ovu strijelu i ako pogodiš imaš nagradu.”, dozvoljeno je i smatra se nagrađivanjem. A ako mu kaže: “Ako pogodiš tebi je dirhem, a ako ne pogodiš dat ćeš mi dirhem- nije dozvoljeno, jer je to kocka.( El-Mugni, 11/55)
Allah najbolje zna.