Wednesday, October 21, 2009

Darivanje i velikodušnost


Od osobina vjernika je da bude čestit i velikodušan i da troši na sebe, svoju porodicu, roditelje, djecu i žene. Isto tako treba pomagati sirotinji, siročadima i svakoj osobi ovisnoj o pomoći iz reda muslimana. Uzvišeni kaže:

يسألونك ماذا ينفقون قل ما أنفقتم من خير فللوالدين والأقربين واليتامى والمساكين وابن السبيل وما تفعلوا من خير فإن الله به عليم
“Pitaju te kome će udjeljivati: Reci: “Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna.” (Suretul-Bekare, ajte 215)

Ibn Kesir kaže: “Tj. trošite svoje imetke u ove svrhe kao što stoji u hadisu:“Majku i oca, brata i sestru, pa onda niže srodnike”

Mejmun je proučio ovaj ajet i rekao: “Ovo su svrhe u koje se troši, a nije spomenuo ni bubnjeve ni svirale, ni drvene ukrase, ni zidne zastore.”


U obavezno trošenje ulazi zekat, zavjetovanje, izdržavanje porodice, djece i roditelja. U pohvalno trošenje spada učešće u humanitarnim programima koji drugima donose korist, kao i dijeljenje sadake općenito. Od osobina džennetlija je da su bogobojazni i da troše na Allahovom putu. On kaže:

“I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Suretu Ali Imran , ajet 133-134)

Poslanik  je svome ummetu skrenuo pažnju na ishod udjeljivanja i trošenja na Božijem putu, te pokuđenost i loš svršetak onih koji škrtare. Ebu Hurejre, r.a., prenosi:
“Svakog dana kada robovi osvanu dođu dva meleka i jedan kaže: ‘Bože moj, povećaj onome koji udjeljuje!’, a drugi doda: ‘Bože moj, uskrati onome ko škrtari! (Muttefekun alejhi.)

Božiji Poslanik  se zakleo da sadaka ne umanjuje imetak i kaže:

“Kunem se na tri stvari i o njima ću vam (sada) reći, pa ih upamtite! Imetak roba se neće umanjiti od davanja sadake, neće robu Božijem biti počinjeno nasilje i on se u tome strpi, a da mu Allah ne poveća ugled; i neće rob Božiji početi prosijačiti a da mu Allah neće propisati siromaštvo.”

Allah, dž.š., o nagradi onima koji dijele kaže:

“Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. –Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (Suretul-Bekare, ajet 261)

Trošenje i udjeljivanje su pokazatelj duševne neiskvarenosti, iskrenog vjerovanja i pouzdanja u Allaha, dž.š. Dobra djela su povod za zadobijanje Allahovog zadovoljstva, a Allah ništa ne zaboravlja. Uzvišeni kaže:

“Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi.” (Suretu Sebe’, ajet 39),

i kaže:

“Ono što udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono što od imetka udijelite drugima nadoknadiće vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo.” (Suretul-Bekare, ajet 272)

Ovaj ajet ukazuje na udjeljivanje sadake onima koji je traže, bez obzira o kojoj se vjeri radilo. Onaj koji udjeljuje nije odgovoran ako, shodno svom viđenju, pogrešno udijeli grješniku ili onome ko sadaku ne zaslužuje. Udjelitelju pripada nagrada zbog iskrene namjere. U hadisu se prenosi:

“ U svemu što ima živu jetru je nagrada.”

Dobrovoljna sadaka je pohvalna u svim situacijama. Sadaka data u tajnosti je bolja od one date javno. Pohvalno je često davati kada su drugi tome potrebni. Pohvalno je, takođe, davati sadaku bliskoj familiji i prijeko potrebnim, kao što stoji u El-Mugniju.