Natjecanje čobana u izgradnji visokih građevina

Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da je jedan od predznaka Sudnjeg dana :
وأن ترى الحفاة العراة العالة رعاء الشاء يتطاولون في البنيان
"...kad se vide bosonogi, goli, oskudni pastiri kako se nadmeću u izgradnji palača."

Pod riječi el-'ale misli se na siromašne, kako se to potvrđuje u govoru Uzvišenog: وَوَجَدَكَ عَائِلًا فَأَغْنَىٰ "I siromah si bio, pa te je imućnim učinio!" (Ed-Duha, 8.) Ovim se aludira na vladavinu i liderstvo neukih ljudi najniže društvene klase koji će biti izuzetno imućni pa neće znati drugi način svog dokazivanja osim putem gradnje visokih i raskošnih građevina i njihovim rasipničkim uljepšavanjem.

U predanju Ebu Hurejre, radijallahu anhu, spominju se tri predznaka. Jedan od njih jeste i vladavina golih i bosih i natjecanje običnih čobana u izgradnji visokih građevina.

Čini se da sva značenja predznaka spomenutih u ovom hadisu ukazuju na to da će se odgovorne službe predati onima koji ih nisu dostojni, kao što je Poslanik, alejhis-selam, odgovorio nekom čovjeku koji ga je upitao o Sudnjem danu, tj. kada će on nastupiti: "Kada se rukovodstvo da onima koji ga nisu dostojni, tada očekuj Sudnji čas!" (Buhari, 59.)


Znači, kada ti bosonogi, goli i oskudni čobani, neznalice i grubijani, postanu vođe ljudi i obogate se, te se počnu natjecati u gradnji palača, time će se narušiti vjerski i ovosvjetski sistem i nastat će nered.

To zato što su nakon stanja bijede i velikog siromaštva u kojem su se nalazili iznenada postali bogatašima i vođama u društvu, bez obzira na to da li će ta njihova vladavina biti općeg ili lokalnog karaktera, jer oni ljudima skoro neće dati nikakva prava. Naprotiv, uzurpirat će im i ono što posjeduju.

Sufjan es-Sevri je rekao: "Bolje ti je da svoju ruku staviš u usta zmijurine pa da ti je ona pregrize negoli da je pružiš bogatašu koji je okusio siromaštvo i bijedu." (Hiljetul-evlija, 7/22.)

Ako pored svega toga takav bude neznalica i neotesanko, pokvarit će time vjeru, jer takvom neće biti u interesu da podrži ljudima vjeru niti da ih poduči. Njegova je briga samo imetak i njegovo umnožavanje. Neće ga zanimati šta se dešava s vjerom kod ljudi niti s onima koje treba pomoći.

Ako je svakidašnje stanje vladara i kraljeva upravo ovakvo stanje koje smo opisali, onda će se to reflektovati i na ostale segmente. Tako će se lažljivcu vjerovati, iskreni će biti proglašavan lažljivcem, prevarant će biti smatran povjerljivim, a povjerljivi će biti proglašen za prevaranta, neznalica će javno nastupiti, a učenjak će šutjeti ili potpuno biti zapostavljen. Sve je to potvrđeno od Poslanika, alejhis-selam, u hadisu u kome je rekao:

"Jedan od predznaka Sudnjeg časa jeste i nestanak znanja i pojava neznanja!"''( Buhari, 1/178. i Muslim, 2671)

"Ovo će znanje nestajati smrću učenjaka sve dok na zemlji ne bude ni jednoga pa će ljudi za svoje vođe neznalice uzeti; tražit će od njih rješenja, a ovi će svojim neznanjem odgovarati pa će i njih i sebe u zabludu odvoditi!"( Buhari, 1/194. i Muslim, 2673)

Eš-Šabi, rahimehullah, kaže: "Neće biti Sudnjeg časa sve dok ljudi znanje ne pretope u neznanje, a neznanje u znanje!" Sve su ovo stvari koje će se desiti pred Sudnji dan, kada će se mjerila izmijeniti i stvari ispreturati.

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...i nadmetat će se u izgradnji palača...", predstavljaju argument kojim se zabranjuje hvalisanje i beskorisno nadmetanje, a posebno je zabranjeno nadmetanje u izgradnji visokih palača. Nije poznato da su građevine u vrijeme Poslanika, alejhis-selam, i njegovih ashaba bile visoke. Naprotiv,njihove su kuće bile niske sukladno potrebi.

Prenosi Ebu Zenad od El-Ea'redža, ovaj od Ebu Hurejre, a on od Poslanika, alejhis-selam, da je rekao: "Neće biti Sudnjeg dana sve dok se ljudi ne počnu natjecati u izgradnji visokih građevina!" (Buhari, 13/81)

Ibn Redžeb el-Hanbeli

O šejtanskim došaptavanjima

Salih b. Kejsan prenosi od Ubejdullaha b. Abdullaha b. Utbeta b. Mesuda od Ibn Mesuda u merfu formi da je rekao:"Melek koji je zadužen za čovječje srce ima svoje vrijeme, a i šejtan ima svoje. Melekovo vrijeme je obećanje dobra, potvrđivanje istine, nada u nagradu za dobra djela, a šejtanovo je obećanje zla, opovrgavanje istine, pesimizma u nagradu za dobra djela. Kada osjetite vrijeme meleka onda se zahvalite Allahu, a kada osjetite šejtansko vrijeme, onda zatražite utočište od Allaha i zamolite Ga za oprost grijeha." Tirmizi (2991), Ibn Hibban (40),Taberi (6170)

Osman b. Ebi As je rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.:"Allahov Poslaniče, šejtan se preprečio između mene i mog namaza i učenja Kur'ana." Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "To je šejtan po imenu Hinzeb. Kada ga osjetiš zatraži od Allaha zaštitu protiv njega i pljucni na lijevu stranu tri puta." Muslim (2203)

Ashabi su mu se požalili da neki od njih u sebi osjećaju nešto tako strašno da bi voljeli da postanu komadi lavine nego da to ispričaju. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:"Allahu ekber, Allahu ekber, hvala Allahu koji je šejtanske spletke pretvorio u došaptavanja." Ahmed (1/235), Ebu Davud (5112),Tajalisi (2704) Muslim (132) i Ebu Davud (5111)


Uputio je onoga ko bude iskušan sa šejtanskim došaptavanjem predstavljenim u sofističkim raspravama, poput: Allah je stvorio stvorenja, a ko je stvorio Allaha? Da kaže:
هُوَ الْأَوَّلُ وَالْآخِرُ وَالظَّاهِرُ وَالْبَاطِنُ "On je Prvi, i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve." (El-Hadid, 3)

Također je Ibn Abbas rekao Ebu Zumejlu Simaku b. Velidu el-Hanefiju koji ga je pitao: "Šta sve osjećam u svom srcu?!" Ibn Abbas je upitao: "Šta je to?" Rekao je: "Tako mi Allaha, ne mogu to reći." Ibn Abbas je upitao: "Je li neka sumnja?" Rekao sam: "Da." Rekao mi je. "Od toga niko nije bio imun sve dok Allah nije objavio:
فَإِنْ كُنْتَ فِي شَكٍّ مِمَّا أَنْزَلْنَا إِلَيْكَ فَاسْأَلِ الَّذِينَ يَقْرَءُونَ الْكِتَابَ مِنْ قَبْلِكَ Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. ..' (Junus, 94)" Potom mu je Ibn Abbas rekao: "Kada u svom srcu osjetiš nešto, reci: 'On je Prvi, i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve.'"Ebu Davud (5110)

Ukazao im je da je taj sofistički lanac pitanja neodrživ na osnovu zdravog razuma, i da lanac stvaranja stvorenja završava na Prvom prije Koga nema ničega i da se završava na Posljednjem poslije Koga nema ništa.

Allahova vidljivost znači visinu iznad koje nema ništa, Njegova nevidljivost je sveobuhvatnost iza koje nema ništa, jer da je prije Njega bilo nešto utjecalo bi na Njega zbog toga što bi ono bilo gospodar stvorenja. To znači, da se mora doći do zaključka da Stvoritelj nije stvorenje, da je taj Stvoritelj neovisan od drugih, a da sve drugo ovisi o Njemu i postoji s Njim. Da je On oduvijek i da nema početka, da je On prvi i da prije nije postojalo ništa, da je On posljednji poslije koga nema ništa, da je On Vidljivi koji je iznad svega, daje On Nevidljivi ispod koga nema ništa.

Poslanik, s.a.v.s.,je rekao : "Ljudi će se neprestano pitati sve dok neko od njih ne upita: 'Dobro, Allah je stvorio stvorenja, a ko je stvorio Allaha?' Ko od toga osjeti nešto, neka zatraži utočište od Allaha i neka prestane s tim." Buhari (6/240) Muslim (135), Ebu Davud (4721) u Sunnetu, Ahmed (2/292, 317, 331, 387, 539)

Uzvišeni je rekao:

وَإِمَّا يَنْزَغَنَّكَ مِنَ الشَّيْطَانِ نَزْغٌ فَاسْتَعِذْ بِاللَّهِ ۖ إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ "A kada šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha,jer On, uistinu, sve čuje i zna sve." (Fussilet, 36)

Šejtana ima dvije vrste: vidljivi šejtani, to su ljudi, i nevidljivi šejtani, to su džini. Uzvišeni je naredio Svom Poslaniku da se zaštiti od ljudskih šejtana s njihovim zanemarivanjem, oprostom i uzvraćanjem na najljepši način, a od džinskih šejtana sa traženjem utočišta kod Allaha od njih. Obje te vrste spojio je u surama: El-Araf, El-M'uminun i Fussilet. Učenje euzubille pri učenju Kur'ana i zikru najbolji je način da se otkloni zlo džinskih šejtana, a oprost, zanemarivanje i uzvraćanja na najljepši način, najbolji je način da se zaštiti od zla ljudskih šejtana.

Neko je rekao: "Samo skrušena euzubilla ili uzvraćanje na najbolji način najbolje su dvije tražene stvari. Druga je lijek za bolest od vidljivih, a prva je lijek za bolest od zla nevidljivih."

Ibn Kajjim, Zadu-l-mead

Spojenost osobine širka sa džehlom (neznanjem)

Znaj da je širk sudrug džehla (neznanja), a da je tevhid sudrug znanju i da se nikada ne razdvajaju.Allah kaže:



ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لا يَعْلَمُونَ

"To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna." (Jusuf, 40)



Ibn Kesir kaže: "Zbog toga su većina njih bili mušrici." ( Tj. zbog svog neznanja su činili širk i time postali mušrici) Ovo značenje se provlači kroz veliki broj ajeta.


Otuda Uzvišeni kaže:

قُلِ الْحَمْدُ لِلَّهِ بَلْ أَكْثَرُهُمْ لا يَعْلَمُونَ

"A ti reci: 'Hvaljen neka je Allah!' - samo što većina njih ne zna." (Lukman, 25)



Zatim Njegove riječi:

مَا خَلَقْنَاهُمَا إِلَّا بِالْحَقِّ وَلَكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لا يَعْلَمُونَ
"Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna." (Ed-Duhan, 39)



Zatim u suri El-Enfal kaže:

إِنْ أَوْلِيَاؤُهُ إِلَّا الْمُتَّقُونَ وَلَكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لا يَعْلَمُونَ

"Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna." (El-Enfal, 34)


Ovo se spominje u velikom broju ajeta, to jest da je većinu ljudi opisao osobinom džehla (neznanja) i kao neznalice. Kur'an, također, u mnogo ajeta spomenuo da su većina ljudi mušrici, oni koji su zalutali sa Pravog puta, kao što su riječi Uzvišenog:

وَمَا يُؤْمِنُ أَكْثَرُهُمْ بِاللَّهِ إِلَّا وَهُمْ مُشْرِكُونَ

"Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim." (Jusuf, 106)


Zatim Njegove riječi

وَإِنْ تُطِعْ أَكْثَرَ مَنْ فِي الْأَرْضِ يُضِلُّوكَ عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ

"Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili." (El-En'am, 116)


Tako da mnogobrojni kur'anski tekstovi, nakon iščitavanja i analiziranja, jasno ukazuju da većina ljudi kod sebe zajedno posjeduje osobinu džehla i širka. Ako bi smo rekli da su Njegove riječi: "Allah neće oprostiti da mu se drug pripisuje.." odnose na samo na one koji znaju a koji su inadžije onda bi pojava bila veoma rijetka i odnosila bi se na rijetke, a opće je poznato da su šerijatski tekstovi objavljeni kako bi obuhvatili opće i većinske pojave a ne pojedinačne i rijetke stvari i slučajeve.

Imam Ebu Bettin je naveo riječi Ibn-Tejmijje da kaže: "Onaj ko učini širk je mušrik. Od njega se traži pokajanje, pa ako se pokaje spasio se; u protivnom ubija se." Kaže (Ebu Bettin): "On jasno na više mjesta tekfiri - proglašava nevjernikom onoga ko počini vrste širke koje je spomenuo i po tom pitanju navodi idžma' - konsenzus muslimana i ne izdvaja po tom pitanju džahila i njemu slične.

Uzvišeni kaže:

إِنَّ اللَّهَ لا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ
"Allah neće oprostiti da mu se drug pripisuje.." (An-Nisa, 116)

A o Isau kaže:

إِنَّهُ مَنْ يُشْرِكْ بِاللَّهِ فَقَدْ حَرَّمَ اللَّهُ عَلَيْهِ الْجَنَّةَ وَمَأْوَاهُ النَّارُ وَمَا لِلظَّالِمِينَ مِنْ أَنْصَارٍ

"Ko Allahu širk čini Allah će mu zabraniti Džennet i njegovo prebivalište će biti Vatra." (El-Maida, 72)

Onaj ko ovaj ajet ograniči samo na inadžije a iz toga izdvoji džahile (neznalice), one koji to tumače u prenesenom značenju, kao i one koji su zavedeni pa slijede svoje vođe, takav se suprostavlja Allahu i Njegovu Poslaniku i time je skrenuo sa puta vjernika. Fekihi započinju poglavlje "Propis murteda-otpadnika", sa onim koji je učinio širk, pri čemu se nisu ograničili samo na inadžije. Ovo je hvala Allahu jasna stvar." (El-intisar lihizbillahil-muvehhidin) Završen citat.

Iz ovoga se vidi veličina Ibn Abasovog fikha-razumijevanja vjere, kada je u pogledu Nuhova naroda pojavu širka vezao za vrijeme nestanka znanja, pa kaže: "Nisu se obožavali (kipovi) sve dok nisu preselile prve generacije, pa kada je nestalo znanja počeli su ih obožavati. Ovaj narod je u svom početku bio na tevhidu i bijahu potomci muvehhida, zatim se među njih uvukao širk zbog džehla i te'vila-prenešenog tumačenja vjere, kao i njihovog poimanja i nastojanja da se preko kipova približe Allahu. To je bila novotarija od njih samih o kojoj Allah nije objavio nikakvog dokaza, tako da su postali mušrici. U takvim okolnostoma Allah im šalje Nuha kao donosioca radosnih vijesti i opominjača, kako bi im dostavio obavezujuće dokaze o kazni na oba svijeta za onog ko mu se suprostavi. U tom kontekstu u suri Hud On kaže:

َلَقَدْ أَرْسَلْنَا نُوحاً إِلَى قَوْمِهِ إِنِّي لَكُمْ نَذِيرٌ مُبِينٌ أَنْ لا تَعْبُدُوا إِلَّا اللَّهَ إِنِّي أَخَافُ عَلَيْكُمْ عَذَابَ يَوْمٍ أَلِيمٍ

"I Nuha poslasmo narodu njegovu. 'Ja sam tu' - govorio je on - 'da vas otvoreno opominjem, da ne obožavate nikog drugom osim Allaha; ja se, zaista, plašim za vas patnje na nesnosnom danu." (Hud, 25-26)

Ibn Kesir kaže: "Allah obavještava o Nuhu kao prvom poslaniku kojeg je poslao stanovnicima Zemlje od mušrika, a koji su obožavali kipove.

On je svom narodu rekao: "Ja sam vam jasni opominjač." To jest ja vas jasno upozoravam na Allahovu kaznu ako budete obožavali druge mimo Allaha... Zatim njegove riječi: "Ja se za vas bojim patnje na nesnosnom danu."

To jest ako nastavite sa tim na čemu se nalazite Allah će vas kazniti bolnom i teškom kaznom na drugom svijetu."

Kažem: "Ono što je rečeno za Nuhov narod može se reći za svaki narod koji je živio u vremenu između dva poslanika jer se poslanici šalju narodima koji su u širku i džehlu. Dolazili su im sa općim islamom, pa bi većina uznevjerovala a povjerovali bi im oni koje bi Allah uputio na uputu, a onda bi Allah presudio između njih i njihovih naroda, da bi na koncu ostali muvehhidi nakon što bi Allah uništio kafire. Poslije toga bi ostajali na tevhidu dokle je to Allah htio. Kada bi se među njima izgubilo znanje ponovo bi se pojavio širk. U svom širku bi govorili o Allahu ono o čemu On nije spustio dokaz. U takvoj situaciji Allah bi poslao poslanika da ih izvede iz tame na svjetlo, iz širka u tevhid, iz neznanja u znanje. Zaprijetio bi im kaznom ako ustraju na širku i kufru nakon dokaza poslanice. Otuda Allah kaže:

رُسُلاً مُبَشِّرِينَ وَمُنْذِرِينَ لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزاً حَكِيماً "0

poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." (En-Nisa, 165)

Iz ovoga se može zaključiti da se naziv "mušrik" potvrđuje i prije dolaska poslanice, a kazna koja slijedi na oba svijeta biva tek nakon dostave poslanice.

Prenoseći od Muhammeda b. Nasra Mirvezija, Ibn Tejmijje kaže: "Kažu 'Pošto znanje o Allahu predstavlja iman a nepoznavanje Njega kufr, otuda je znanje o farzovima od imana a neznanje o njima - prije objavljivanja istih - ne predstavlja kufr. Jer su i ashabi Allahova Poslanika potvrdili ono prvo sa čim ga je Allah poslao a nisu poznavali (u tom trenutku) farzove koji su im nakon toga propisani. Tako da njihov džehl u pogledu tih farzova nije kufr. Da bi Allah nakon nekog vremena propisao farzove pa je njihovo priznanje i izvršavanje istih postalo dijelom imana. A nevjernikom se smatra onaj ko ih (farzove) zaniječe jer time ugoni u laž vijesti od Allaha, tj. objavu. A da nije stigla vijest od Allaha onda zbog džehla (farzova) ne bi bio kafir. Također i nakon dolaska nečeg od objave ako neko ne čuje za to od muslimana, tj. ne dospije do njega, zbog tog džehla ne biva kafir. A džehl u pogledu Allaha u svakom slučaju - prije i poslije objave - predstavlja nevjerstvo.'"Završen citat. (Medžmu'fetava, 7/325)

Autor Bedai'a sana'ia kaže da Ebu-Jusuf prenosi od Ebu-Hanife sljedeću izjavu, pa kaže: "Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao, je znao reći: 'Nema opravdanja niko od stvorenja u pogledu spoznaje svoga Stvoritelja, jer je vadžib (obaveza) na svim stvorenjima da spoznaju Gospodara i da Mu ispoljavaju tevhid zbog toga što vide stvaranje nebesa i Zemlje, stvaranje samoga sebe, kao i ostalih Allahovih stvorenja. A što se tiče farzova, onaj ko ne zna za njih niti su do njega dospjeli - na njega se ne odnosi propis dokaza." Završen citat.( Bedai'a sana'ia, 7/123, Darul-kutub ilmijje)

Ibn Tejmijje kaže: "U tom kontekstu nas je obavjestio o Hudu, pa kaže: "...A vi samo izmišljate." On ih oslovljava kao one koji izmišljaju prije donošenja presude o njima, te da su oni ti koji mu se suprostavljaju jer su pored Allaha uzeli druga božanstva. Tako da je naziv mušrik potvrđen prije poslanice.

On čini širk Allahu, izjednačava (nekoga) sa Njim, pored Njega uzima druga božanstva i pripisuje Mu suparnike prije poslanice. Potvrđeno je da su ovi nazivi bili prije poslanice. Isti je slučaj se džahilijetom. Kažemo, džahilijet i džahil i prije dolaska Poslanika - tj. taj naziv je za njih važeći i u vremenu prije poslanice, ali se ne kažnjavaju prije dolaska poslanice. I okretanje od pokornosti, kao što stoji u Njegovim riječima: "Nije vjerovao nije molitvu obavljao, nego je poricao i leđa okretao." Ovo ne biva (tj. nije važeće) osim nakon dolaska poslanice." (Medžmu' fetava, 20/37.)

Četvrti dokaz. Riječi Uzvišenog:

ذَلِكَ أَنْ لَمْ يَكُنْ رَبُّكَ مُهْلِكَ الْقُرَى بِظُلْمٍ وَأَهْلُهَا غَافِلُونَ

"Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova -bez prethodne opomene njihovim stanovnicima." (El-En'am, 131)

Kurtubi kaže: "...To jest tako smo postupili sa njima jer Ja ne uništavam stanovnike naselja zbog njihova zuluma, tj. širka, prije slanja poslanika njima kako ne bi rekli nije nam dolazio opominjač i donosioc radosnih vijesti. A u pogledu tumačenja ajeta još se kaže: 'Nisam uništavao stanovnike sela zbog širka onih koji su ga činili'. Poput Njegovih riječi:

أَلَّا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى
"Da nijedan grešnik tuđe grijehe neće nositi." (El-lsra, 15.)

A kada bi ih i uništio prije slanja poslanika na to ima pravo." Završen citat.

Begavi kaže: "To jest, ono što Smo ti pričali u pogledu poslanika, kao i kažnjavanja onih koji su ih u laž ugonili, jer Gospodar tvoj ne uništava stanovnike sela zbog zuluma, tj. širka, ohih koji čine širk, u slučaju kada nisu opomenuti. Pa bi im Allah slao poslanike kako bi ih opomenuli." Završen citat.

Ševkani kaže: "Riječ u ajetu "bizulmin" znači radi zuluma. Tj. nisam kažnjavao stanovnike sela zbog zuluma onih koji su ga činili u situaciji kada nisu bili opomenuti, tj. kada im nije bio poslan poslanik. Znači - Allah, dželle še'nuhu, je slao poslanike svojim robovima jer On ne uništava one koji su u grijehu čineći kufr, u momentu dok su stanovnici u gafletu, tj. nisu im slati poslanici niti su im objavljivane knjige." Završen citat.

Rekoh: "Ovo je nas-tekst koji se prenosi od selefa da se svojstvo širka potvrđuje tj. da je validno i prije poslanstva, u momentu kada su ljudi u gafletu, tj. neopomenuti, s tim da ih ne sljeduje kazna dok im se ne dostavi poslanica.
--> "Kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome ništa nismo znali" Ili da ne reknete: "Naši preci su prije nas širk činili, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljive! činili?" I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi." (El-E'araf, 172-174)

Preuzeto iz knjige "Pravdanje neznanjem pod lupom Šerijata"

Autor: Ebu Jusuf Midhat b.Hasan Alu Ferradž

Mržnja prema ashabima je dokaz nevjerstva

U pogledu riječi Uzvišenog:
"...izazivajući divljenje sijača da bi On s njima (ashabima) najedio nevjernike..."(El-Feth, 29), Kurtubi kaže: "Peto. Prenosi Ebu Urve Zubejri od sina Zubejrova: 'Bili smo kod Malika b. Enesa pa su spomenuli čovjeka koji omaložava ashabe Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Malik proučio ovaj ajet: "Muhammed je Allahov Poslanik, Oni koji su sa njim... do riječi: "...izazivajući divljenje sijača da bi On s njima (ashabima) najedio nevjernike..." pa je Malik rekao: "Kome se od ljudi u srcu pojavi mržnja prema nekom od ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na njega se odnosi ovaj ajet."' Predanje bilježi Hatib Ebu Bekr.

Malik se dobro izrazio u svom govoru i ispravno protumačio. Onaj ko omalovaži jednog od njih, ili ga napadne u pogledu onog što prenosi, taj se usprotivio Allahu, Gospodaru svjetova i poništio Šerijat muslimana. Uzvišeni Allah kaže: "Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima..." i rekao je: "Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli." Kao i drugi ajeti koji sadrže pohvale na njih i svjedočanstvo o njihovoj iskrenosti i spasu. U tom kontekstu On kaže: "Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu..." I kaže: "Siromasima muhadžirima." Do riječi: "Oni su iskreni." Da bi zatim rekao: "I onima koji su Medinu za življenje izabrali, i domom prave vjere još prije njih je učinili." Do riječi: "Oni će sigurno uspjeti." Ovo je Allah, dželle še'nuhu, spomenuo shodno Svom znanju o njihovom stanju i njihovom završetku. Zatim je spomenuo hadise o pohvali svih ashaba, radijellahu anhum. Hadisi u kontekstu ovog značenja su mnogobrojni.


Ibn Kesir u komentaru riječi Uzvišenog; "...i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača...", kaže: "Tako su i ashabi. Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njega pomogli, otuda su oni uz njega kao izdanak biljke uz njen korjen. Da bi kako On kaže: "... da bi On s vjernicima najedio nevjernike." Iz ovoga ajeta imam Malik u jednoj predaji od njega izvlači dokaz o nevjerstvi rafidija (šija) koji mrze ashabe, radijellahu anhum. Tako kaže: "Jer ih oni mrze a ko mrzi ashabe taj je kafir shodno ovom ajetu." Sa njim se u tom pogledu slaže grupa učenjaka. A hadisi u pogledu vrijednosti ashaba i zabrani ružnog postupanja spram njih su mnogobrojni. A dovoljno ti je to što ih je Allah pohvalio i što je njima zadovoljan." Završen citat.

Begavi u komentaru riječi Uzvišenog: "... da bi On s vjernicima najedio nevjernike.", kaže: "Učinio ih je mnogobrojnim i ojačao ih je da bi predstavljali jad i čemer za nevjernike. Malik b. Enes kaže: "Ko osvane a u njegovom srcu bude mržnje spram ashaba pogodio ga je ovaj ajet." Završen citat.

Imam Taberi u komentaru njegovih riječi: "izazivajući divljenje sijača, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike.", kaže: "Ova biljka izaziva divljenje sijača jer je ojačala i ispravila se na svojoj stabljici te izgleda upotpunjeno i lijepo. "Da bi On s vjernicima najedio nevjernike." Takav je primjer Muhameda i njegovih ashaba s njihovom brojnošću, jer se njihov broj umnožio i uvećao tako da su postali čvrsti i kao cjelina potpuni, kao što je primjer ove biljke koju je Uzvišeni opisao da bi On s njima najedio nevjernike.

Ibn Tejmijje u "Sarimu" na petsto četvrtoj strani kaže: "Grupa fekiha iz Kufe, ali i drugi, su kategoričkog stava da treba ubiti onog ko psuje ashabe, te da su rafidije kafiri. Muhammed b. Jusuf Ferjani je upitan o onome ko psuje Ebu Bekra pa je odgovorio da je takav kafir. Da li se takvom klanja dženaza, ponovo je upitan? Pa je dogovorio 'Ne'. Pa je upitan: "Kako da postupimo sa njim kada izgovara la ilahe illallah? Reče: "Ne dotičite ga rukama, gurajte ga drvetom (nakon ubistva) dok ga ne strovalite u njegovu rupu." Ahmed b. Junus kaže: "Ako bi židov na jednoj strani i rafidija na drugoj zaklali ovcu ja bih jeo od ovce koju je zaklao židov a ne bih jeo ovcu koju je zaklao rafidija, jer je on otpadnik od islama. Isto tako kaže Ebu Bekr b. Hani da se ne jede meso životinja koje zakolju rafidije i kaderije, kao što se ne jede meso životinje koju zakolje murted (otpadnik) unatoč tome što se jede meso životinja koje zakolju kitabije. Jer, ovi prvi se tretiraju kao murtedi-otpadnici, dok se kitabije ostavljaju u svojoj vjeri, ali se od njih uzima džizija. Isto to kaže i Abdullah b. Idris jedan od imama Kufe. On kaže: "Rafidija nema pravo na Šufu (to je pravo na prvokupnju), to pravo pripada samo muslimanima."

Kadi kaže: "Ko potvori Aišu, radijellahu anha, za nemoral, nakon štu ju je Allah, dželle še'nuhu, proglasio nevinom, taj je bez sumnje uznevjerovao.

U dva Sahiha od Enesa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Znak imana je ljubav prema ensarijama, a znak nifaka je mržnja ensarija."A u drugom rivajetu kaže o ensarijama: "Ne voli ih niko osim mu'min i ne mrzi ih niko osim munafik."

Bilježi Muslim od Ebu Hurejre da je Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ne mrzi ensarije čovjek koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan." I bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Seida, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ensarije ne mrzi čovjek koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan." Zato onaj ko ih psuje taj je još više prema njima pojačao svoju mržnju što obavezno čovjeka karakteriše kao munafika koji ne vjeruje u Allaha i Sudnji dan. Da bi na str. 518-519 rekao: "A ko još pored svojih psovki tvrdi da je Alija, neuzu billahi, bog, ili da je trebao biti poslanik ali da je Džibril pogrješio (kod dostavljanja objave). Nema sumnje da je ovakav kafir (nevjernik). Čak šta više, nema sumnje u pogledu kufra onog ko takve ne smatra kafirima. Također, i oni koji smatraju da Kur'an nije potpun, te da su neki ajeti iz njega skriveni, ili misli da Kur'an ima unutarnje značenje, koji skidaju obavezu činjenja propisanih djela i slično tome. Ovakvi se nazivaju keramitima, batinijama, tenasuhijama. Nema razilaženja u pogledu kufra pomenutih sekti. A što se tiče onih ko ih vrijeđa tako da ne napada na njihovu pravednost i vjerodostojnost i njihovu vjeru, kao da npr. za nekog od ashaba kaže da je škrt, kukavica, da ima malo znanja, da nije zahid, i slično tome. Ovakav zaslužuje preodgoj putem ta'zira, takvog nemožemo osuditi kao kafira. Po ovoj osnovi se može shvatiti govor onih učenjaka koji ovakve ne tekfire. A što se tiče onih koji ih proklinju i o njima govore ružno, oko toga postoji razilaženje zbog kolebanja da li se radi o proklinjanju iz ljutnje i jada ili se radi o proklinjanju iz ubjeđenja i akideta.

A što se tiče onih koji prelaze tu granicu te za njih kažu da su se odmetnuli nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim malog broja njih, koji je nešto veći od deset, ili da kaže da su većina njih grješnici, nema sumnje u kufr ovakvih, jer takav niječe ono što je došlo u Kuranu na više mjesta u pogledu Allahova zadovoljstva sa njima i njihove pohvale. I ne samo to, onaj ko sumnja u kufr ovakvih i on lično je kafir. Jer, ovaj njihov govor podrazumjeva da su prenosioci Kurana i sunneta kafiri i grješnici te da su ajet: "Vi ste najbolji narod koji se ikad pojavio.", kao i druge ajete prenijeli kafiri i grešnici. Zatim, to bi značilo da je ovaj ummet najgori od svih ummeta, te da su prethodnici od ovog ummeta njegovi najgori članovi. Kufr ovakvih je nužno poznata stvar u vjeri islamu zato ćeš naći većinu onih koji govore ovakve stvari da su heretici murtedi." Završen citat.( Es-Sarimul-meslul, str 504-519.)

Mu'tezile

Mu'tezile su poznata skupina, oni su izmislili negiranje kadera. Tako da su negirali ono što je Allah potvrdio u Svojoj Knjizi i ono što je potvrdio Njegov Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, o onome što je pero napisalo da će biti do Sudnjeg dana. Oni su se odvojili iz halke Hasana el-Basrija, rahimehulahu teala. Radi tog njihovog odvajanja su, u arapskom jeziku, nazvani mu’tezilama. Zbog toga što su se odvojili od ehli-sunneta, i što su im se suprostavili u onome što smo spomenuli.

Zatim su izmislili teoriju o položaju između dvije pozicije. Dakle, o počiniocu velikog grijeha su rekli da je fasik, ali da nije ni vjernik ni nevjernik, i rekli su da će vječno ostati u Vatri.

To je suprotno onome o čemu postoje mutevatir predaje hadisa, da će Allah u Vatru uvesti koga hoće od griješnika, zatim da će ih iz Vatre izvesti, shodno onome što kod njih bude od tevhida. Ako ih Allah kazni, time što će ih uvesti u Vatru, i što će u njoj boraviti shodno svojim grijesima, On će ih radi onoga što su imali od tevhida poslije toga izvesti iz nje i uvesti ih u Džennet, ali opet iz Svoje milosti. Ovo je ono na čemu su ehli-sunnet i džemat i oni su se suprostavili ovoj skupini i svakom novotaru.


Zatim su se ove mu'tezile složile sa Džehmom i njegovom skupinom (džehmijama) u negiranju svojstava, pa su negirali ono što je Allah potvrdio za Sebe u Svojoj Knjizi, i ono što Mu je potvrdio Njegov Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, u svom sunnetu. I to od svojstava Njegovog savršenstva i atributa Njegovog veličanstva, i to onako kako to dolikuje Njegovom veličanstvu.

Ova skupina se razdvojila od ehli-sunneta i džemata ovom a i drugim novotarijama. Nisu potvrdili šefa'at za počinioce velikih grijeha.

Mu'tezila su se svojim stavovima suprostavili mutevatir tekstovima i onome što su potvrdili tekstovi iz Kur'ana, kojem:

لَا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِنْ بَيْنِ يَدَيْهِ وَلَا مِنْ خَلْفِهِ ۖ تَنْزِيلٌ مِنْ حَكِيمٍ حَمِيدٍ

"... laž ne može prići ni ispred ni iza, on je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga." (Fussilet, 42)

Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka bude pažljiv prema svom komšiji

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili šuti; ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka bude pažljiv prema svom komšiji; ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka počasti svoga gosta." (Buhari, 10/445. i Muslim, 47.)

Druga stvar koju je Poslanik, alejhis-selam, naredio vjernicima u ovom hadisu jeste plemenitost prema komšiji. U drugim predanjima hadisa stoji: "...zabrana uznemiravanja komšije."

Uznemiravati komšiju zabranjeno je jer bespravno uznemiravanje bilo koga je zabranjeno, a kad se tiče komšije, onda ta zabrana postaje još žešća.

U Dva Sahiha bilježi se hadis od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojem se kaže da je Poslanik, alejhis-selam, bio upitan:"Koji je najveći grijeh?", pa on odgovori: "Da Allahu pridružiš druga a On te je stvorio." "Zatim koji?", ponovo upitaše, a on opet odgovori: "Da čovjek ubije svoje dijete od straha da ga neće moći prehraniti!" "Zatim koji?", ponovo upitaše a on im reče: "Da bludničiš sa ženom svog komšije!" (Buhari, 13/491. i Muslim, 86.)

U Buharijinom Sahihu od Ebu Šurejha prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Tako mi Allaha, ne vjeruje, tako mi Allaha, ne vjeruje, tako mi Allaha, ne vjeruje." Rečeno je: "Ko Allahov Poslaniče?" Rekao je: "Onaj od čijeg zla nije miran njegov komšija." (Buhari, 10/443. Feth.)


Obazrivo i uljudno ponašanje prema komšiji je naređeno. Uzvišeni je rekao:

وَاعْبُدُوا اللَّهَ وَلَا تُشْرِكُوا بِهِ شَيْئًا ۖ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا وَبِذِي الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينِ وَالْجَارِ ذِي الْقُرْبَىٰ وَالْجَارِ الْجُنُبِ وَالصَّاحِبِ بِالْجَنْبِ وَابْنِ السَّبِيلِ وَمَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ مَنْ كَانَ مُخْتَالًا فَخُورًا

"I Allaha obožavajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnim, i drugovima, i putnicima namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu." (En-Nisa, 36.)

U ovom ajetu Uzvišeni je spojio i naveo Svoje pravo kod Svog roba, prava ljudi kod pojedinca, a potom je naveo pet vrsta ljudi kojima se treba činiti dobročinstvo, a to su:

1. oni s kojim ga veže rodbinska veza. Roditelji su posebno spomenuti zato što se oni odlikuju nad ostalom rodbinom odlikom koja se ne nalazi kod druge rodbine. Oni su bili uzrok postojanja djeteta, njima pripada pravo odgoja, vaspitanja itd;

2. oni koji su slabi i potrebiti dobročinstvu. Takvih imamo dvije vrste: a) koji su potrebiti zbog slabosti tijela a to su jetimi; b) koji su potrebiti zbog neposjedovanja dovoljne imovine a to su siromasi;

3. oni koji imaju rodbinsko, vjersko i komšijsko pravo. Takvih je naveo tri vrste: bliže komšije, dalje komšije i drugovi.

Mufessiri nemaju jedinstven stav o pitanju tumačenja spomenutih kategorija u ajetu. Tako neko veli da je el-džar zul-kurba komšija rođak, el-džarul-dženbi je stranac koji nije rodbina. Neki opet smatraju da se pod prvom kategorijom misli i na ženu, dok drugi vele da je treba podvesti pod drugu kategoriju. Neki opet smatraju da se pod džarul-dženbi misli na saputnika. Opet neki smatraju da je el-džaru zul kurba musliman a džarul-dženbi nevjernik. A rečeno je da je el-džarul zul-kurba komšija čija se kuća nalazi uz njegovu kuću a el-džarulul dženbi daljnji komšija.
U Buharijinom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je upitala Poslanika, alejhis-selam, i rekla: "Imam dvije komšinice, pa kojoj od njih da poklonim nešto?" Poslanik odgovori: "Onoj čija su ti vrata bliža." (Buhari, 5/221.,222.)

Za izraz essahibu bil-dženb neki su rekli da se pod tim misli na ženu, dok drugi smatraju, među kojima je i Ibn Abbas, da se misli na saputnika. Time oni nisu željeli zanemariti prijatelja koji nije saputnik nego su time htjeli istaći da je saputništvo dovoljno za poštovanje i uvažavanje. Iz tog se pak da zaključiti da je stalno prijateljstvo preče da se poštuje i njeguje.

Zato je Seid ibn Džubejr, rahimehullah, rekao: "To je pobožan prijatelj." Zejd ibn Eslem, rahimehullah, kaže: "To je tvoj stalni kućni prijatelj i tvoj postojani saputnik." Amr ibnul-As, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao:
"Najbolji prijatelji kod Allahu jesu oni koji najviše koriste svojim prijateljima a najbolje komšije kod Allaha jesu oni koji najviše koriste svojim komšijama"(Buhari, 115)

4. ko dođe u goste kod nekog čovjeka ali ne da boravi stalno kod njega. Takav se zove ibn sebil, tj. on je putnik koji je došao u drugo mjesto. Neki su rekli da se pod ibn sebilom misli na gosta, tj. na putnika namjernika kada dođe kao gost nekome;

5. Oni što se nalaze u nečijem posjedu. Poslanik, alejhis-selam, preporučivao je mnogo da se takvi paze. Naredio je da se prema njima čini dobročinstvo. Prenosi se da je posljednje što je oporučio na samrtnoj postelji namaz i dobročinstvo prema onima koji su u vašim posjedima. Neki od selefa smatraju da ovaj ajet obuhvata i brigu o stoci i korisnim životinjama.

No vratimo se na tumačenje hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre i to onog njegovog dijela koji se odnosi na plemenit odnos prema komšiji.

U dva Sahiba prenosi se od Aiše i Ibn Omera, radijallahu anhuma, a zatim od Poslanika, sallallahu alejhi ve slelem, da je rekao:"Toliko me je Džibril upozoravao na komšiju da sam pomislio da će komšija komšiju nasljeđivati!"( Buhari, 10/441. i Muslim, 2625.)

Jedan od znakova dobročinstva prema komšiji jeste i to da mu pomogne kad mu to bude potrebno.

U Muslimovom Sahihu prenosi se od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je rekao: "Moj me je prisni prijatelj, alejhis-selam, savjetovao: 'Kada kuhaš čorbu, dolij više vode i pogledaj u kuću komšije te i njega počasti njome koliko je to normalno...'"( Muslim, 2625)

U dva Sahiha prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Neka niko od vas ne zabrani komšiji da ukuca drvenu dasku na svome zidu." (Buhari, 5/110., Muslim, 1609)

Zatim Ebu Hurejra reče: "Šta vam je te se tako ne ophodite!? Tako mi Allaha, zakucat ću je među vaša pleća!"

Ahmed smatra da je komšija dužan omogućiti svom komšiji da ukuca dasku ili gredu u njegov zid, ako mu je to potrebno, a da u isto vrijeme ne šteti vlasniku zida. Taj svoj stav temelji na spomenutom vjerodostojnom hadisu. Njegov govor eksplicite upućuje da je dužnost (vadžib) komšiji pomoći svom komšiji ako ima nečega viška kod sebe i ako mu to neće pričiniti nikakvu štetu ukoliko sazna da je toga potreban njegov komšija.

Mirvezi kaže da je upitao Ebu Abdullaha: "Šta da radim kada vidim nekog na putu kako prosi govoreći: 'gladan sam!'" Ahmed odgovori: "Možda laže, možda ne." Mirvezi nastavi: "Šta s komšijom za koga znam da je sigurno gladan?" Ahmed odgovori: "Nahrani ga." Mirvezi reče: "Ako imam samo dvije vekne hljeba?" Ahmed odgovori: "Daj mu nešto od toga, ta komšija je spomenut u Hadisu!"

Ovo jasno daje do znanja da je vadžib gladnog komšiju i druge nahraniti.

U Sahihu od Ebu Musaa, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Nahranite gladnog, obiđite bolesnog i oslobodite zarobljenika." (Buhari,6/167)

Imam Ahmed i Malik smatraju da je čovjeku zabranjeno raspolaganje ličnim imetkom na način koji ugrožava mir i integritet njegovog komšije, i pored toga što je to njegovo lično vlasništvo. Oni smatraju obaveznim (vadžibom) uklanjanje štete od komšije putem zabrane inoviranja stvari koje su korisne, ali za komšiju štetne, uznemiravajuće.

Kod imama Ahmeda je vadžib dati komšiji sve što mu treba, pod uvjetom da nema štete u tome za onog koji daje. Međutim, veći stepen od toga jeste strpljenje nad neugodnostima koje dolaze od komšije i neuzvraćanje na njih.

Hasan je rekao:" Održavanje dobrog susjedstva ne znači ne uvrijediti komšiju, već je dobro susjedstvo strpiti se nad komšijskim uvredama."

Biranje životne saputnice

Žena je smiraj za čovjeka, njegova njiva i suputnica kroz život,kraljica njegove kuće, majka njegove djece, utočište njegovog srca, čuvar njegovih tajni i šapata. Ona je najvažniji, stup porodice, jer je ona ta koja rađa djecu koja od nje nasljeđuju većinu odlika i osobina. U njenom okrilju stasava dječja osjećajnost, ona razvija njegove sposobnosti i uči ga jeziku, od nje dijete nasljeđuje većinu običaja i navika, ona ga uči vjeri i privikava na društveni život. Zbog svega ovoga islam je veliku pažnju posvetio izboru dobre žene i učinio je najvećim blagom koje treba nadzirati i čuvati.


Znak dobrote jeste pridržavanje vjere, primjenjivanje njenih vrijednosti, poštivanje bračnih obaveza, briga o djeci, i to je ono na šta treba obratiti pažnju.


Sve mimo toga, što ima isključivo dunjalučki značaj, islam ostavlja po strani i zabranjuje ako je oslobođeno vjerskih vrijednosti i pozitivnih odlika. Uglavnom, ljude interesira veličina imetka, zavodna ljepota, društveni ugled i porijeklo, ili zasluge koje su njeni preci imali, a ne gledaju na duševne odlike i lijep odgoj, a takav stav ima negativne posljedice.


Zbog toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje da se ženi iz ovih razloga pa kaže:

"Čuvajte se blistave ruševine." Ashabi upitaše: "A šta je to blistava ruševina?" On odgovori: "Lijepa žena lošeg odgoja."



I kaže: "Nemojte se ženiti samo zbog ljepote žene, jer ljepota može biti uzrokom da ih učini pokvarenim, nemojte se ženiti zbog imetka, jer on može biti uzrok da se osile, ženite se zbog vjere, jer je pobožna ružna ropkinja bolja od takvih."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

"'Žena se bira zbog četiri stvari: zbog njenog imetka, porijekla, ljepote i pobožnosti. Izaberi onu koja je pobožna, bit ćeš sačuvan od propasti."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na to koja je žena dobra, da je lijepa, pokorna, čini dobra djela i pouzdana je, pa kaže:

"Najbolja žena jeste ona koju kada pogledaš, obveseli te, ako joj narediš, posluša te, ako je zakuneš da nešto učini, ona to i učini, a ako si odsutan, vjerna ti je i čuva tvoj imetak." Hadis bilježi En-Nesai i drugi hadiski autoriteti, sa vjerodostojnim senedom.

Među odlikama žene koja se prosi treba da je i to da potječe iz zdrave sredine, poznate po umjerenosti i smirenosti, te da je daleko od svih duševnih nastranosti. Naime, veća je vjerovatnoća da će takva biti dobra prema svojoj djeci i da će ispunjavati svoje obaveze prema mužu.

Kada je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, zaprosio Ummu Hani, ona je to dbila uz opravdanje da ima mnogo djece, pa joj je Allahov Poslanik, v.s., rekao:

"Najbolje žene koje su jahale na devama jesu najbolje žene među Kurejšijama. One su najnježnije prema djeci dok su malehna, i najviše se brinu o pravima čovjeka za koga su udate."

Prirodna je stvar da od plemenite osnove nastaje sličan ogranak.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ljudi su poput ruda zlata i srebra. Najbolji u džahilijetu najbolji su i u islamu ako su pametni."
Neki čovjek zaprosio je ženu kojoj po ugledu nije bio ravan pa je ona spjevala sljedeće stihove:

"Ona, čistog porijekla obilne suze roni

Jer neugledni čovjek želi da se njome ženi."

Osnovni cilj braka jeste rađanje djece.

Zbog toga, mlada treba da bude rotkinja, a to se zaključuje po zdravlju njenog tijela i proučavanjem stanja njenih rodica, sestara, tetaka po ocu i majci.

Neki čovjek je zaprosio ženu koja je bila nerotkinja pa je rekao: "Allahov Poslaniče, zaprosio sam uglednu i lijepu ženu, ali je ona nerotkinja." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odvrati ga od toga i reče:

"Ženite se onima koje su vam drage i koje rađaju, jer ću se ja ponositi vašim mnoštvom na Sudnjem danu."
Čovjek po svojoj prirodi, voli ljepotu i njoj teži i u dubini sebe osjeća da mu nešto nedostaje ako je to nešto, što on smatra lijepim, daleko od njega. Ako se domogne toga što je lijepo, osjeća smiraj u duši i sretan je. Zbog toga, islam nije zabranio da se ženi onima koje su lijepe, jer u jednom hadisu koji je vjerodostojno prenesen od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji:

"Allah, dž.š., je lijep i voli ljepotu."

Mugira bin Šu'ba, r.a., zaprosio je neku ženu, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Idi i vidi je jer će to povećati ljubav među vama." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao čovjeku koji je zaprosio neku ensarijku:

"Idi i pogledaj je jer, u očima ensarija postoji nešto."

Džabir bin Abdullah, r.a., posmatrao je potajno ženu kojom se želio oženiti kako bi vidio šta mu se kod nje sviđa.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se htio ženiti slao bi neku od svojih žena da istraži da li žena kojom se želi oženiti ima neku skrivenu mahanu. Govorio bi:

"Pogledaj ima li ružan zadah, čuje li joj se ispod pazuha i pogledaj da li je sklona varanju."

Lijepo je da mlada bude djevica, jer je djevica neiskusna i nije imala iskustva s drugim muškarcima. To može biti uzrokom da brak bude čvrst i da njena ljubav prema mužu bude velika. Prava ljubav jeste samo prema prvom mužu. Kada se Džabir bin Abdullah, r.a., oženio ženom koja je već bila udavana, Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je:

"Zbog čega se nisi oženio djevicom pa da se igrate." Džabir, r.a., je tada obavijestio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je njegov otac iza sebe ostavio male kćerke kojima je potrebna žena koja će se brinuti o njima, a žena koja je već udavana podobnija je za to od djevice koja nema iskustva s brigom o domaćinstvu.

Treba skrenuti pažnju i na to da supružnici trebaju biti približne starosne dobi, sličnog društvenog položaja, i jednakog obrazovnog i ekonomskog nivoa. Jednakost u ovim stvarima pomaže da brak bude čvršći i postojaniji.

Ebu Bekr, r.a., zaprosio je Fatimu, kćerku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik to odbio rekavši: "Ona je veoma mlada", a kada ju je zaprosio Alija, r.a., udao ju je za njega.

Ovo su neke od stvari na koje islam upućuje i koje oni koji žele zasnovati bračnu zajednicu trebaju uzeti u obzir i postupati po njima.

Fikhus-sunne

Optužbe protivnika tevhida spram njegovih sljedbenika

Znaj da su optužbe protivnika tevhida spram njegovih sljedbenika i pozivatelja u njega za tako muslimanima omražene stvari stari adet novotara, koji oni jedni od drugih naslijeđuju. Tako Allah čini s ljudima, svakoj skupini odredi nasljednike. Isto kao što i vjerovjesnici imaju nasljednike, koji slijede njihov put i pomažu tevhid, – Uzvišeni nas Allah učinio od njih! – tako i njihovi neprijatelji i protivnici imaju svoje nasljednike. I munafici imaju nasljednike, i izdajnici imaju nasljednike, a i prevaranti; oni jedni druge naslijeđuju u svojoj laži i sumnjivim stvarima, prenoseć i ih u svakom vremenu i koristeći ih u širenju svojih novotarija i vrijeđanju sljedbenika istine i pripadnika potpomognute skupine.

Ibn-Kajjim je u stihovima svoje kaside Nunijje nazvane "Dovoljna i za pobjedu spašene skupine djelotvorna" , objasnio kako su novotari insistirali na zvanju ehli-sunneta haridžijama.

"A čudno je i to što su oni onima govorili
Koji su s knjigama i Kur’anom dolazili:
"Vi ste tako haridžijama slični", a oni su
Pojavnog uhvatili se, suštinu su zanemarili."

Eš-Šatibi navodi riječ i hafiza Abdurrahmana ibn Bette, gdje se on žali na klevete ljudi njegova vakta i koji se s njim ne slažu koji ga nazivaju raznim pogrdnim imenima. On kaže: "Bio sam u sličnoj situaciji kao i poznati imam, hafiz Abdurrahman ibn Betta sa svojim savremenicima. Pričao je o sebi pa je kazao: ’Bio sam začuđen svojim stanjem na putovanju i u mirovanju, s bližima i daljima, dobrima i lošima; u Mekki, Horasanu i drugim mjestima većina ljudi koje sam sreo bili su saveznici ili protivnici, i pozivali su me da slijedim ono što oni govore te da potvrdim i posvjedočim da su u pravu. Ako bih povjerovao u to što bi kazali i rekao da je to dozvoljeno, oni bi me nazvali saveznikom, a ako bih zastao negdje dok bi govorili ili kad bi nešto činili, nazvali bi me protivnikom. A ako bih spomenuo da se Knjiga i Sunnet s tim ne slažu, kazali bi da sam haridžija. Kad bih pročitao hadis o tevhidu, rekli bi da sam mušebbih; ako je hadis bio o viđenju Allaha, kazali bi da sam salimija; ako je bio o imanu, da sam murdžija; a ako je bio o djelima, da sam kaderija..... Kad bih se god s jednima složio, drugi bi mi postali neprijatelji, a da sam im se ulagivao svima, razljutio bih Svevišnjeg Allaha. A oni mi protiv Allaha ne mogu pomoći, ja se čvrsto držim Knjige i Sunneta i molim za oprost Njega, pored Kojeg drugog boga nema i Koji je Oprosnik i Samilosnik.’"


Eš-Šatibi dalje veli: "Ovo je cijela hikaja i kao da on, Allah ga obasuo Svojim rahmetom, govori jezikom sviju. Teško ćeš danas naći poznata učenjaka ili dobra čovjeka kao on a da nije zaglavio u te stvari, ili u neke od tih stvari. Jer, hir vlada onim ko se protivi, a razlog razilaženja sa Sunnetom jeste njegovo nepoznavanje, dok se hirovi uglavnom slijede od strane onih koji su protiv. Kad bude tako, sljedbeniku Sunneta spočitava se da on to nije, što za sobom povlači njegovo vrijeđanje i proglašavanje njegovih riječi i djela ružnim te mu bude prislonjeno ono što odgovara smutljivcima.

Od najboljeg roba nakon ashaba, Uvejsa el-Karanija, prenosi se da je kazao: ’Podsticanje na dobro i odvraćanje od zla vjerniku nisu doveli iskrena prijatelja. Mi ih pozivamo na dobro, a oni nas vrijeđaju i u tom pomagače među grješnicima pronalaze. Čak su me, tako mi Allaha, optužili da sam učinio velike grijehe. Ali, ja opet nikad neću odustati da im iznesem Njegovu istinu.’"

Vrlo je slično ono što piše Šejhul-islam: "Džehmije i mu'tezile s najvećom sigurnošću mogu se nazvati mušebbihima zbog njihovih laži i kleveta. Neki su među njima otišli tako daleko da su za tu stvar optuživali i vjerovjesnike – mir i salavat njima! – pa Semame ibn el-Ešres, jedan od istaknutih džehmija, veli: ’Trojica su vjerovjesnika pridodali Allahu svojstva stvorenja, i to Musa, kad je kazao: "To može biti samo varka Tvoja," (El-Earaf, 155). Isa, kad je kazao: "Ti znaš šta je u duši mojoj, a ja ne znam šta je u duši Tvojoj," (El-Maide, 116) i Muhammed, kad je kazao: ’Naš Gospodar silazi...’

Čak je većina mu'tezila ubacila među druge imame: među Malika i pravnike njegovog mezheba, Es-Sevrija i njegove, El-Evza'ija i njegove, Šafiju i njegove, Ahmeda i njegove učenike, Ishaka ibn Rahevejha, Ebu-Ubejda i druge da su i oni dijelom mušebbihi.

Ebu-Ishak Ibrahim ibn Osman ibn Derbas eš-Šafi'i napisao je jedno poglavlje i nazvao ga: "Tenzihu eimmetiš-šeriah anil-elkabiš-šeniah," ’Uzdizanje šerijatskih imama od ružnih naziva’ a u tom poglavlju navodi citate ispravnih prethodnika i još nekih u vezi s ovim. Spominje i to da novotari u svakoj svojoj knjizi ehli-sunnet nazivaju imenima koja su izmislili, a pri tom još i po svom pogrešnom mišljenju drže da je to ispravno, isto kao što su mušrici izmišljali nadimke kojima su potom nazivali Vjerovjesnika. Rafidije ih zovu nasibima, kaderije ih zovu džebrijama, murdžije ih zovu sumnjivcima (šekkak), džehmije mušebbihima, a mutekellimi haševijama, ljudima koji mrze nove stvari i zaostalima. Takvih primjera ima napretek. A isto bi tako Kurejšije Vjerovjesnika , jednom nazivali ludakom, drugi put pjesnikom, nekad opet vračarem, a nekad klevetnikom.

Govorili su kako je to (što oni rade) ispravno nasljedstvo i potpuno slijeđenje. (...)

Ko tako o ljudima zbori i naziva ih lažnim imenima shodno svom uvjerenju s kojim se oni ne slažu, oni će pred Gospodara svoga stati, a ko drugom jamu kopa, sam u nju upada."

Skoro je isto ono što je u svojoj kasidi, nazvanoj "Dovoljna i za pobjedu spašene skupine
djelotvorna", u poglavlju: ’Uzdizanje šerijatskih i hadiskih imama od ružnih i pokuđenih naziva’, kazao njegov učenik, Ibn-Kajjim. On veli:

Za laž ih pri svakom velikom djelu optužuju
Pripisuju im neistinu klevetničku.
Optužili su ih za nevaljalost samo što je tužitelj
Opasniji i prije se njegova zla treba čuvati.

Nedužni se od optužbi lažima brani
Pa mu zbog svog neiskustva počne sličiti.
Haševijama su ih i zaostalim nazivali
Čak i idolopoklonicima su ih zvali.

A oni su se s Resulom i ashabima neprijateljili.
Znaj da su rafidije najgora stvorenja bili.
Protiv ashaba su neprijateljstvo uspostavili
A Milostivog skupinu Nasibima prozvali

Ovo je pjesma kratka, stihovi joj čudnovati.
Skupino bratska, vama ću je posvetiti.

I Resul i protivnik njegov moraju se naslijediti,
Među ljudima su skupa dva, oni su različiti.
Prvi su oni što su njega i put mu slijedili,
A protivnika mu dva su skupa naslijedili.

Jedni su protiv njega i strane njegove zaratili,
U tome se uopće nisu prikrivali.
Za svaku su ga stvar imenima pogrdnim zvali,
A oni su ti, i milosti Milosnika nisu imali.

Došli su potom drugi i prve naslijedili.
Oni su za nevaljalstvo i neprijateljstvo optužili.
Ovo je potvrda šta su oba naslijedili.
Dobro slušaj, ako su ti uši Oni dali.

Drugi su licemjeri, oni su skrivali
Jedno, a drugo oni su kazivali.
Robovi su nasljedstvo među sobom podijelili.
Među skupinama razdijelio je Dobrostivi.

Ovo je druga pjesma stihova kratkih.
U njoj je utjeha onih oklevetanih.

Koliko ćeš samo puta vidjeti pokvarenih
Što insana optužuju da je mušebbih.
A Allah će to otkloniti od dobrih,
Kao što Hvaljeni nema ništa s kuđenim.

Oni kaljaju kuđenog, a on je Hvaljeni.
Kako god okreneš, i po značenju i po riječi.
Bog je od njihovih kleveta spasio Muhammeda
On mušebbih nije. To su ta dva naslijeđa.

Kao što su i sljedbenike besposličari klevetali.
Svakoj pogrdi nađu se oni što su njezini.
Klevete će se samo njima vratili.
Jer, vjernici su od Milosnika štićeni.

Besposličar nadijeva mušebbih-nadimke.
A kod njega su osobine što su pogrdne.
Te su mlade lijepe vama poklonjene
Bez dopusta i traženja dozvole.

A ilum ulazi u srce uspješnika,
Sačuvaj nas Bože zabranjenoga.
Lišeni će onima što su ga lišili vratiti.
Od vaših će srca i kaljavih džina uzeti.

U srdžbi umrite, moj Gospodar sve zna.
I Resul Mu znanje ima i moć vladanja.
Allah će vjeru Svoju i Knjigu pomagati
Sve da će se svi ljudi i džini protiviti.
* * *
A čudno je i to što su novotari onima govorili
Koji su s predanjima i Kur’anom dolazili:
"Vi ste tako haridžijama slični," a oni su
Pojavnog uhvatili se, suštinu su zanemarili.

Sve tako do kraja stihova u vezi s tim. Allah ga Svevišnji rahmetom obasuo.