ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لا يَعْلَمُونَ
"To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna." (Jusuf, 40)
Ibn Kesir kaže: "Zbog toga su većina njih bili mušrici." ( Tj. zbog svog neznanja su činili širk i time postali mušrici) Ovo značenje se provlači kroz veliki broj ajeta.
Otuda Uzvišeni kaže:
قُلِ الْحَمْدُ لِلَّهِ بَلْ أَكْثَرُهُمْ لا يَعْلَمُونَ
"A ti reci: 'Hvaljen neka je Allah!' - samo što većina njih ne zna." (Lukman, 25)
Zatim Njegove riječi:
مَا خَلَقْنَاهُمَا إِلَّا بِالْحَقِّ وَلَكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لا يَعْلَمُونَ
"Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna." (Ed-Duhan, 39)
Zatim u suri El-Enfal kaže:
إِنْ أَوْلِيَاؤُهُ إِلَّا الْمُتَّقُونَ وَلَكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لا يَعْلَمُونَ
"Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna." (El-Enfal, 34)
Ovo se spominje u velikom broju ajeta, to jest da je većinu ljudi opisao osobinom džehla (neznanja) i kao neznalice. Kur'an, također, u mnogo ajeta spomenuo da su većina ljudi mušrici, oni koji su zalutali sa Pravog puta, kao što su riječi Uzvišenog:
وَمَا يُؤْمِنُ أَكْثَرُهُمْ بِاللَّهِ إِلَّا وَهُمْ مُشْرِكُونَ
"Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim." (Jusuf, 106)
Zatim Njegove riječi
وَإِنْ تُطِعْ أَكْثَرَ مَنْ فِي الْأَرْضِ يُضِلُّوكَ عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ
"Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili." (El-En'am, 116)
Tako da mnogobrojni kur'anski tekstovi, nakon iščitavanja i analiziranja, jasno ukazuju da većina ljudi kod sebe zajedno posjeduje osobinu džehla i širka. Ako bi smo rekli da su Njegove riječi: "Allah neće oprostiti da mu se drug pripisuje.." odnose na samo na one koji znaju a koji su inadžije onda bi pojava bila veoma rijetka i odnosila bi se na rijetke, a opće je poznato da su šerijatski tekstovi objavljeni kako bi obuhvatili opće i većinske pojave a ne pojedinačne i rijetke stvari i slučajeve.
Imam Ebu Bettin je naveo riječi Ibn-Tejmijje da kaže: "Onaj ko učini širk je mušrik. Od njega se traži pokajanje, pa ako se pokaje spasio se; u protivnom ubija se." Kaže (Ebu Bettin): "On jasno na više mjesta tekfiri - proglašava nevjernikom onoga ko počini vrste širke koje je spomenuo i po tom pitanju navodi idžma' - konsenzus muslimana i ne izdvaja po tom pitanju džahila i njemu slične.
Uzvišeni kaže:
إِنَّ اللَّهَ لا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ
"Allah neće oprostiti da mu se drug pripisuje.." (An-Nisa, 116)
A o Isau kaže:
إِنَّهُ مَنْ يُشْرِكْ بِاللَّهِ فَقَدْ حَرَّمَ اللَّهُ عَلَيْهِ الْجَنَّةَ وَمَأْوَاهُ النَّارُ وَمَا لِلظَّالِمِينَ مِنْ أَنْصَارٍ
"Ko Allahu širk čini Allah će mu zabraniti Džennet i njegovo prebivalište će biti Vatra." (El-Maida, 72)
Onaj ko ovaj ajet ograniči samo na inadžije a iz toga izdvoji džahile (neznalice), one koji to tumače u prenesenom značenju, kao i one koji su zavedeni pa slijede svoje vođe, takav se suprostavlja Allahu i Njegovu Poslaniku i time je skrenuo sa puta vjernika. Fekihi započinju poglavlje "Propis murteda-otpadnika", sa onim koji je učinio širk, pri čemu se nisu ograničili samo na inadžije. Ovo je hvala Allahu jasna stvar." (El-intisar lihizbillahil-muvehhidin) Završen citat.
Iz ovoga se vidi veličina Ibn Abasovog fikha-razumijevanja vjere, kada je u pogledu Nuhova naroda pojavu širka vezao za vrijeme nestanka znanja, pa kaže: "Nisu se obožavali (kipovi) sve dok nisu preselile prve generacije, pa kada je nestalo znanja počeli su ih obožavati. Ovaj narod je u svom početku bio na tevhidu i bijahu potomci muvehhida, zatim se među njih uvukao širk zbog džehla i te'vila-prenešenog tumačenja vjere, kao i njihovog poimanja i nastojanja da se preko kipova približe Allahu. To je bila novotarija od njih samih o kojoj Allah nije objavio nikakvog dokaza, tako da su postali mušrici. U takvim okolnostoma Allah im šalje Nuha kao donosioca radosnih vijesti i opominjača, kako bi im dostavio obavezujuće dokaze o kazni na oba svijeta za onog ko mu se suprostavi. U tom kontekstu u suri Hud On kaže:
َلَقَدْ أَرْسَلْنَا نُوحاً إِلَى قَوْمِهِ إِنِّي لَكُمْ نَذِيرٌ مُبِينٌ أَنْ لا تَعْبُدُوا إِلَّا اللَّهَ إِنِّي أَخَافُ عَلَيْكُمْ عَذَابَ يَوْمٍ أَلِيمٍ
"I Nuha poslasmo narodu njegovu. 'Ja sam tu' - govorio je on - 'da vas otvoreno opominjem, da ne obožavate nikog drugom osim Allaha; ja se, zaista, plašim za vas patnje na nesnosnom danu." (Hud, 25-26)
Ibn Kesir kaže: "Allah obavještava o Nuhu kao prvom poslaniku kojeg je poslao stanovnicima Zemlje od mušrika, a koji su obožavali kipove.
On je svom narodu rekao: "Ja sam vam jasni opominjač." To jest ja vas jasno upozoravam na Allahovu kaznu ako budete obožavali druge mimo Allaha... Zatim njegove riječi: "Ja se za vas bojim patnje na nesnosnom danu."
To jest ako nastavite sa tim na čemu se nalazite Allah će vas kazniti bolnom i teškom kaznom na drugom svijetu."
Kažem: "Ono što je rečeno za Nuhov narod može se reći za svaki narod koji je živio u vremenu između dva poslanika jer se poslanici šalju narodima koji su u širku i džehlu. Dolazili su im sa općim islamom, pa bi većina uznevjerovala a povjerovali bi im oni koje bi Allah uputio na uputu, a onda bi Allah presudio između njih i njihovih naroda, da bi na koncu ostali muvehhidi nakon što bi Allah uništio kafire. Poslije toga bi ostajali na tevhidu dokle je to Allah htio. Kada bi se među njima izgubilo znanje ponovo bi se pojavio širk. U svom širku bi govorili o Allahu ono o čemu On nije spustio dokaz. U takvoj situaciji Allah bi poslao poslanika da ih izvede iz tame na svjetlo, iz širka u tevhid, iz neznanja u znanje. Zaprijetio bi im kaznom ako ustraju na širku i kufru nakon dokaza poslanice. Otuda Allah kaže:
رُسُلاً مُبَشِّرِينَ وَمُنْذِرِينَ لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزاً حَكِيماً "0
poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar." (En-Nisa, 165)
Iz ovoga se može zaključiti da se naziv "mušrik" potvrđuje i prije dolaska poslanice, a kazna koja slijedi na oba svijeta biva tek nakon dostave poslanice.
Prenoseći od Muhammeda b. Nasra Mirvezija, Ibn Tejmijje kaže: "Kažu 'Pošto znanje o Allahu predstavlja iman a nepoznavanje Njega kufr, otuda je znanje o farzovima od imana a neznanje o njima - prije objavljivanja istih - ne predstavlja kufr. Jer su i ashabi Allahova Poslanika potvrdili ono prvo sa čim ga je Allah poslao a nisu poznavali (u tom trenutku) farzove koji su im nakon toga propisani. Tako da njihov džehl u pogledu tih farzova nije kufr. Da bi Allah nakon nekog vremena propisao farzove pa je njihovo priznanje i izvršavanje istih postalo dijelom imana. A nevjernikom se smatra onaj ko ih (farzove) zaniječe jer time ugoni u laž vijesti od Allaha, tj. objavu. A da nije stigla vijest od Allaha onda zbog džehla (farzova) ne bi bio kafir. Također i nakon dolaska nečeg od objave ako neko ne čuje za to od muslimana, tj. ne dospije do njega, zbog tog džehla ne biva kafir. A džehl u pogledu Allaha u svakom slučaju - prije i poslije objave - predstavlja nevjerstvo.'"Završen citat. (Medžmu'fetava, 7/325)
Autor Bedai'a sana'ia kaže da Ebu-Jusuf prenosi od Ebu-Hanife sljedeću izjavu, pa kaže: "Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao, je znao reći: 'Nema opravdanja niko od stvorenja u pogledu spoznaje svoga Stvoritelja, jer je vadžib (obaveza) na svim stvorenjima da spoznaju Gospodara i da Mu ispoljavaju tevhid zbog toga što vide stvaranje nebesa i Zemlje, stvaranje samoga sebe, kao i ostalih Allahovih stvorenja. A što se tiče farzova, onaj ko ne zna za njih niti su do njega dospjeli - na njega se ne odnosi propis dokaza." Završen citat.( Bedai'a sana'ia, 7/123, Darul-kutub ilmijje)
Ibn Tejmijje kaže: "U tom kontekstu nas je obavjestio o Hudu, pa kaže: "...A vi samo izmišljate." On ih oslovljava kao one koji izmišljaju prije donošenja presude o njima, te da su oni ti koji mu se suprostavljaju jer su pored Allaha uzeli druga božanstva. Tako da je naziv mušrik potvrđen prije poslanice.
On čini širk Allahu, izjednačava (nekoga) sa Njim, pored Njega uzima druga božanstva i pripisuje Mu suparnike prije poslanice. Potvrđeno je da su ovi nazivi bili prije poslanice. Isti je slučaj se džahilijetom. Kažemo, džahilijet i džahil i prije dolaska Poslanika - tj. taj naziv je za njih važeći i u vremenu prije poslanice, ali se ne kažnjavaju prije dolaska poslanice. I okretanje od pokornosti, kao što stoji u Njegovim riječima: "Nije vjerovao nije molitvu obavljao, nego je poricao i leđa okretao." Ovo ne biva (tj. nije važeće) osim nakon dolaska poslanice." (Medžmu' fetava, 20/37.)
Četvrti dokaz. Riječi Uzvišenog:
ذَلِكَ أَنْ لَمْ يَكُنْ رَبُّكَ مُهْلِكَ الْقُرَى بِظُلْمٍ وَأَهْلُهَا غَافِلُونَ
"Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova -bez prethodne opomene njihovim stanovnicima." (El-En'am, 131)
Kurtubi kaže: "...To jest tako smo postupili sa njima jer Ja ne uništavam stanovnike naselja zbog njihova zuluma, tj. širka, prije slanja poslanika njima kako ne bi rekli nije nam dolazio opominjač i donosioc radosnih vijesti. A u pogledu tumačenja ajeta još se kaže: 'Nisam uništavao stanovnike sela zbog širka onih koji su ga činili'. Poput Njegovih riječi:
أَلَّا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى
"Da nijedan grešnik tuđe grijehe neće nositi." (El-lsra, 15.)
A kada bi ih i uništio prije slanja poslanika na to ima pravo." Završen citat.
Begavi kaže: "To jest, ono što Smo ti pričali u pogledu poslanika, kao i kažnjavanja onih koji su ih u laž ugonili, jer Gospodar tvoj ne uništava stanovnike sela zbog zuluma, tj. širka, ohih koji čine širk, u slučaju kada nisu opomenuti. Pa bi im Allah slao poslanike kako bi ih opomenuli." Završen citat.
Ševkani kaže: "Riječ u ajetu "bizulmin" znači radi zuluma. Tj. nisam kažnjavao stanovnike sela zbog zuluma onih koji su ga činili u situaciji kada nisu bili opomenuti, tj. kada im nije bio poslan poslanik. Znači - Allah, dželle še'nuhu, je slao poslanike svojim robovima jer On ne uništava one koji su u grijehu čineći kufr, u momentu dok su stanovnici u gafletu, tj. nisu im slati poslanici niti su im objavljivane knjige." Završen citat.
Rekoh: "Ovo je nas-tekst koji se prenosi od selefa da se svojstvo širka potvrđuje tj. da je validno i prije poslanstva, u momentu kada su ljudi u gafletu, tj. neopomenuti, s tim da ih ne sljeduje kazna dok im se ne dostavi poslanica.
--> "Kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome ništa nismo znali" Ili da ne reknete: "Naši preci su prije nas širk činili, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljive! činili?" I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi." (El-E'araf, 172-174)
Preuzeto iz knjige "Pravdanje neznanjem pod lupom Šerijata"
Autor: Ebu Jusuf Midhat b.Hasan Alu Ferradž
