Ovaj hadis predstavlja jedno ogromno načelo etike i morala.
Prenosi imam Ebu Amr bin Salah od Muhammeda ibn Ebi Zejda jednog od malikijskih imama u njegovu vremenu, da je rekao: "Sav lijepi adab i sve ono što je usko povezano s njim sadržano je u četiri hadisa:
'Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti...';
'Od lijepog islama jednog čovjeka jeste i to da se kloni onoga što ga se ne tiče.'
Kratka i sadržajna oporuka koju je uputio onome koji je tražio da ga posavjetuje: 'Ne srdi se!'
'Pravi vjernik voli svome bratu ono što voli sebi.'"
Ovaj hadis znači da je od lijepog (savršenog) islama jednog čovjeka i to da se okani onoga što ga se ne tiče, svejedno bio to govor ili djelo. Zato je koncizno rečeno: "...onoga što ga se ne tiče", tj. od govora i djela.
Izraz "što ga se tiče" znači ono na što je usmjerena njegova pažnja i što je njegova nakana, potreba, i za što iskazuje posebnu pažnju.
Hadisom se ne aludira na ostavljanje nečega što ga ne zanima niti ga želi na osnovu svojih strasti i želje njegove duše, već se traži i se okani tih stvari zbog toga što to Šerijat zahtijeva.
Zbog toga se taj postupak u hadisu smatra kao jedna od lijepih osobina i savršenstva islama, jer kada se kod nekoga upotpuni islam, ostavit će ono što ga ne zanima u vjeri, svejedno da li to bio govor ili djela. Islam zahtijeva izvršavanje obaveza, kako je to objašnjeno u hadisu koji se odnosi na Džibrila, alejhis-selam. U savršen i pohvalan islam ulazi i klonjenje zabrana. Poslanik, alejhis-selam, je rekao : "Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su mirni ostali muslimani."
Ako čovjek upotpuni islam, iz toga će proisteći napuštanje zabranjenog, sumnjivog i pokuđenog, pa čak pretjeranih mubaha koji mu nisu potrebni.
Pod ovim se ne misli na muslimana koji je usavršio potpuno islam i dostigao stepen ihsana, tj. stepen onoga koji obožava Allaha kao da Ga vidi, pa iako Ga ne vidi, Allah njega sigurno vidi.
Međutim, svako onaj ko robuje Allahu osjećajući Njegovu blizinu, doživljavajući Ga srcem ili ko zamišlja Njegovu blizinu i osjeća da ga On stalno gleda, takav islam će ga obavezati da ostavi sve ono što ga se ne tiče i bavi se onim što ga se tiče. Iz oba spomenuta stepena imana proizlazi stid od Allaha i ostavljanje svega čega se stidi.
U Musnedu i Tirmizijevom Sunenu od Ibn Mesuda, r.a., prenosi se merfu-predanjem i kaže se: "Stid od Uzvišenog Allaha jeste da paziš na glavu i ono o čemu ona misli, i da paziš na stomak i ono što unosiš u njega, i da se sjećaš smrti i truhljenja. A ko želi onaj svijet okanit će se ukrasa ovoga svijeta. Pa ko postupi ovako taj se zaista Allaha stidi pravim stidom!" Neko je rekao: "Stidi se Allaha onoliko koliko ti je blizu, a boj Ga se onoliko koliku moć ima nad tobom."
Neki su znalci rekli: "Kada govoriš, sjeti se da Allah čuje tvoj govor, a kada šutiš, sjeti se da On gleda u tebe."
Na mnogim se mjestima u Kur'anu aludira na ovo značenje, kao npr. u ovim ajetima:
"Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova išće, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. Kada se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije." (Kaf, 16-18.)
"Što god ti važno činio, i što god iz Kurana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo, dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nije ništa skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u Jasnoj knjizi." (Junus, 61.)
"Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju." (Ez-Zuhruf, 80.)
Najviše na što se aludira da se ostavi od onog što čovjeka ne zanima jeste da pazi na svoj jezik i da se čuva beskorisna govora.Na to se aludira u prvim ajetima sure Kaf.
Omer ibn Abdulaziz, rahimehullah, veli: "Ko ubraja svoj govor u svoja djela, smanjit će govor i govorit će samo ono Što ga zanima!" Uistinu je tako kako je rekao jer mnogo ljudi ne ubraja svoj govor u svoja djela pa se ne kontrolišu u njemu niti paze na njega. To čak ni Muaz bin Džebel, r.a., nije primijetio pa je i Poslanika, alejhis-selam, upitao rekavši: "Zar ćemo i za govor biti pitani?" Pa mu Poslanik odgovori: "Majka li te rodila, Muaze! Zar će ljude išta drugo bacati na glavu u vatru do plodovi njihovi!"
Allah je osudio mnoga tajna sašaptavanja između ljudi i rekao:
"Nema nikakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine..." (En-Nisa, 114.)
Ovaj hadis upućuje na to da je ostavljanje od čovjeka onoga što ga se ne tiče znak njegova lijepa islama. Prema tome, ako se okani onoga što ga se ne tiče, a prihvati se onoga što ga se tiče, upotpunio je lijepim svoj islam.
