Pored određenih razlika u definicijama,većina učenjaka je na stanovištu da se ovaj termin koristi shodno nadmoći i propisima koji vladaju državom. Stoga, ukoliko državom vladaju propisi kufra ili su njome preovladali kafiri onda ulema takvu državu naziva nevjerničkom (darul-kufr). Ukoliko državom preovladavaju muslimani ili njome vladaju propisi islama, makar njeno većinsko stanovništvo sačinjavali nevjernici, onda takvu državu nazivaju islamskom (darul-islam). Primjer islamske države čije većinsko stanovništvo sačinjavaju nevjernici jeste primjer određenih mjesta i gradova štićenika (zimija) u državi kojom vladaju muslimani.
Ibn-Hazm (preselio 456. h.) kaže: "A riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ja se odričem svakog muslimana koji živi među mušricima' se odnose na državu protiv koje se ratuje (darul-harb). Jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio određene ljude kao namjesnike na Hajberu, čije je stanovništvo bilo isključivo židovsko. Onaj ko boravi među zimijama (štićenicima) u njihovim gradovima radi toga što je postavljen kao namjesnik njima ili radi trgovine, time ne postaje nevjernik niti griješnik. Naprotiv, on je muhsin (onaj koji ispravno postupa) jer takvo mjesto je islamsko mjesto, to zbog toga što se tretman jedne države veže za onoga ko njome nadvlada, sudi u njoj i posjeduje je." ("Muhalla" 11/200.)
Kadi Ebu Jala el-Hanbeli (preselio 458. h,) kaže: "Svaka država kojom prevladavaju propisi kufra nad propisima islama jeste nevjernička država." ("El-mu'temed fi usuliddin" 276. str.)
Ibn-Kajjim (prerselio 751. h.) kaže: "Svaka država u kojoj se ne sprovode propisi islama nije islamska država pa makar se i nalazila blizu islamske države. Taif je blizu Mekke ali se nije smatrao islamskim mjestom osvajanjem Mekke." ("Ahkamu ehliz-zimme" 1/366.)
Ševkani (preselio 1250. h.) kaže: "U obzir se uzima nadmoć riječi. Ukoliko su naredbe i zabrane u rukama muslimana onda je država islamska, i neće njenom svojstvu škoditi pojavljivanje određenih nevjerničkih svojstava jer ona nisu došla do izražaja snagom nevjernika i njihovim napadom. Kao što je slučaj sa zimijama od jevreja, kršćana i onima kojima je dat eman (sigurnost) a koji žive u islamskim gradovima. Ukoliko je situacija oprečna ovoj onda je i opis države oprečan." ("Sejlu el-džerrar" 4/575.)
Sulejman ibn Sehman (preselio 1349.h.) u stihovima kaže:
Ukoliko kafir nadvlada islamskom zemljom i u njoj se proširi strahČitajući ove i druge definicije vidimo da je ulema složna po pitanju ovog termina u kojem dominacija i propisi koji se sprovode utiču na svojstvo države. Ulema, kao što vidimo, uglavnom upozorava da je krv i imetak muslimana sačuvan ma gdje on bio, te da islam većine stanovnika ili njihov kufr nema uticaja u propisu države. Isto tako propis države nema uticaja u sudu kufra ili islama njenim stanovnicima posebno kada se radi o državi u kojoj je kufr novonastala stvar kao što kaže Sulejman ibn Sehman:
l ukoliko se u državi propisi kufra jasno i otvoreno ispoljavaju
I oslabe propisi Muhammedova šerijata i islam ne dominira
Onda je to zemlja kufra kod svakog muhakkika, kako to kažu poznavaoci,
Al se kufrom ne sudi svakom ko je u toj državi jer puno je ljudi u njoj koji dobra djela čine
"Al' se kufrom ne sudi svakom ko je u toj državi, jer puno je ljudi u njoj koji dobra djela čine”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je osvojio Hajber 7. godine po hidžri. Svi stanovnici Hajbera su bili Židovi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je ostavio na Hajberu uz nagodbu da obrađuju zemlju. Prevlašću muslimana i dominacijom njihovih propisa Hajber je postao islamska država. Bilo je dozvoljeno nastaniti se i živjeti u njemu a Poslanik je imao namjesnike u njemu.
Oponašanje nevjernika u njihovoj odjeći i izgledu kada postoji masleha (korist)
Što se tiče oponašanja nevjernika u njihovoj odijeći i izgledu, poznato je da ulema, kada govori o fikskim pravilima, konstatuje da ukoliko je povod zabrane to da ta stvar ne odvede u haram, onda se ta stvar dozvoljava u slučaju kada postoji masleha (korist). Šejhul-islam je o ovom pravilu govorio u "Fetvama" i ukazao na njega u "Iktidau". Zbog toga je u "Iktidau" dozvolio poistovjećivanje sa njima u spoljnjem izgledu - u onome što nije kufr - ukoliko u tome ima potrebe ili koristi. Tako na 192. stranici kaže:
"... Oprečnost njima ne biva osim nakon ispoljavanja i uzdizanja vjere, džihadom, obavezivanjem na džizju i poniženje. Zbog toga, kada su muslimani bili slabi, na početku nije bila propisana zabrana poistovjećivanja sa njima. Pa kada se vjera upotpunila i ispoljila to je postalo propisano. Primjer tome danas je, kada bi musliman bio u zemlji protiv koje se ratuje ili u zemlji kufra protiv koje se ne ratuje, ne bi mu bilo naređeno da im bude oprečan u spoljnjem izgledu, jer je u tome šteta po njega. Naprotiv, možda je čovjeku i mustehab ili čak obaveza da saučestvuje sa njima u spoljnjem izgledu, ako je u tome vjerska korist, na taj način što će ih pozivati u vjeru ili uvidjeti njihovu situaciju a potom obavijestiti muslimane ili odstraniti štetu od muslimana i tome slične koristi ili štete. A što se tiče zemlje islama i hidžre u kojoj je Allah uzdigao svoju vjeru i ponizio nevjernike, u njoj je oprečnost njima propisana. Kada je postalo očito da se poistovjećivanje i oprečnost njima razlikuje shodno vremenu i mjestu postaje nam jasna i suština hadisa koji govore o tome." Završen citat.
Kada je situacija takva, i kada poistovjećivanje biva dozvoljeno radi koristi ili potrebe onda ni u kom slučaju nije dozvoljeno poistovjećivati takvo stanje sa stvarima i djelima koje izvode iz vjere i koje nikada ne mogu biti smatrane kao masleha.
Questions
Zbog čega se ne uzima u obzir pitanje da li je čovjeku obaveza da se razlikuje od nevjernika u darul kufru kod davanja odgovora na pitanja poput “Brijanje brade na zahtijev poslodavca”, “Da li je dozvoljeno kraćenje brade”, “Da li obrijati bradu radi odobrenja radne vize? ili kada čovjek ne može dobiti posao zbog velike brade a mora da prehrani svoju djecu i ženu a ne želi da živi od sadake drugih kako bi sačuvao svoju čast?
Zbog čega bh daije ovdje ne razmatraju pitanje maslehe ili darure ili potlačenosti kao što to čine sa stvarima i djelima koja izvode iz vjere i koja nikada ne mogu biti smatrana maslehom poput učestvovanja u parlamentarnim izborima ili parničenje pred kafirskim zakonodavstvom?
Pogotovo imajući u vidu da ulema jasno spominje da svako onaj ko tvrdi da ima pravo u tahlilu, tahrimu i tešri'u-zakonodavstvu, u stvari tvrdi da ima pravo u rububijjetu-gospodarstvu, i da je onaj ko se pokori ulemi i vladarima u tahrimu onoga što je Allah ohalalio, ili tahlilu onoga što je Allah oharamio, ili u tešri'u o kojem Allah nije nikakva dokaza objavio, njih uzeo za svoje bogove mimo Allaha. To zbog toga što je pokornost u tešri'u - zakonodavstvu ibadet i zbog toga što je širk u Allahovom sudu poput širka u ibadetu Njemu Uzvišenom.
Govor učenjaka o ovim pitanjima je jasan a ko želi može više o tome pročitati na sljedećim linkovima:
Pitanja i Odgovori - šejh Abdullah Gunejman
Govori uleme (učenjaka) u pogledu suđenja po drugome mimo onoga što je Allah objavio
