On radi samo najbolja djela, odnosno postupke čiju su dobrotu potvrdili vjerozakon (Šerijat), razum i ljudska priroda. U ovu vrstu djela ubrajaju se obožavanje samo Allaha, bez činjenja širka, davanje prednosti Njegovom zadovoljstvu nad vlastitim željama (prohtjevima, strastima), trošenje truda i energije radi Njegove ljubavi, činjenje što više dobrih djela Njegovim stvorenjima. Od dobrih djela je i postupanje prema ljudima onako kako bi volio da oni postupaju prema njemu, zatim, da ih poštedi od onoga što bi volio da oni njega poštede, savjetuje ih onako kako samog sebe savjetuje, sudi im onako kako bi volio da se njemu sudi, podnosi od njih neprijatnosti, a ne čini je njima, susteže se od omalovažavanja njihove časti i ne uzvraća im istom mjerom, obznani njihovo dobro, i prekrije loše, opravdava ih, što može više, u onome što je u okviru Šerijata i ne krši Allahovu naredbu niti zabranu.
Od moralnih osobina posjeduje najbolje i najčasnije kao što su: blagost, staloženost, smirenost, milost, strpljivost, pouzdanost, jednostavnost, dobroćudnost, iskrenost, čistoća srca od zlobe, prevare, mržnje i zavisti, skromnost, blagost prema vjernicima, a ponos i grubost prema Allahovim neprijateljima, čuvanje ugleda (obraza) od poniznosti bilo kome drugom osim Allahu, čednost, hrabrost, velikodušnost i svaka moralna osobina oko koje su se suglasili vjerozakon, ljudska priroda i razum.
Isto tako, od hrane odabire samo najbolje, a to je halal ukusna zdrava hrana, koja na najbolji način hrani tijelo i dušu,bez kasnijih posljedica za čovjeka.
Kako bi zadovoljio svoga Gospodara, za upražnjavanje strasti odabrao je najbolji i najčišći način, od mirisa, najprijatnije, a za drugove i prijatelje samo dobre od Njegovih robova. Njegova duša i tijelo su dobri, ponašanje (moral) dobro, djela i riječi dobre, hrana i piće dobri, odjeća dobra, brak dobar, ulazak i izlazak dobri, povratak dobar i, općenito, sav njegov život je dobar. O takvima je Uzvišeni Allah rekao:
الَّذِينَ تَتَوَفَّاهُمُ الْمَلَائِكَةُ طَيِّبِينَ ۙ يَقُولُونَ سَلَامٌ عَلَيْكُمُ ادْخُلُوا الْجَنَّةَ بِمَا كُنْتُمْ تَعْمَلُونَ
"One kojima će meleki duše uzeti - a oni čisti, i kojima će govoriti: 'Mir vama! Uđite u Džennet zbog onoga što ste činili?" (En-Nahl,32).
Takvima će čuvari Dženneta reći:
سَلَامٌ عَلَيْكُمْ طِبْتُمْ فَادْخُلُوهَا خَالِدِينَ
"Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boravit.” (Ez-Zumer, 73).
U ajetu je upotrijebljen veznik "fe" koji označava uzročno-posljedičnu vezu, odnosno, da je sljedeće značenje: "zbog vaše čistoće uđite u njega". Uzvišeni Allah kaže:
الْخَبِيثَاتُ لِلْخَبِيثِينَ وَالْخَبِيثُونَ لِلْخَبِيثَاتِ ۖ وَالطَّيِّبَاتُ لِلطَّيِّبِينَ وَالطَّيِّبُونَ لِلطَّيِّبَاتِ
"Nevaljalice su za nevaljale, a nevaljali su za nevaljalice! Čedne su za čedne, a čedni su za čedne' (En-Nur, 26).
Ajet je protumačen tako da nevaljale (ružne) riječi pripadaju nevaljalim ljudima, a čedne (lijepe) riječi dobrim ljudima, a, također, je protumačen i tako da su čedne žene za čedne muškarce, a nevaljale žene za nevaljale muškarce. Ajet obuhvata sva ova tumačenja, ali i puno više. Čedne riječi, djela i žene odgovaraju čednima, a nevaljale riječi, djela i žene odgovaraju nevaljalim. Uzvišeni i Slavljeni Allah je sve čedno odredio za Džennet, a sve ružno za Džehennem. Stvorio je tri svijeta (mjesta): svijet (mjesto) samo za čedne i on je zabranjen drugima, a sve čedno je sabrao u Džennetu, svijet koji je samo za nevaljale i nevaljalo i u njega ulaze samo nevaljali, a to je Džehennem, i svijet u kojem je pomiješano čedno i nevaljalo, a to je ovaj svijet.
U skladu sa Allahovom mudrošću, a zbog ove izmiješanosti i isprepletenosti, događaju se iskušenja i kušnje. Na dan povratka stvorenja, Allah će razdvojiti nevaljale od čednih. Čedno i njegove sljedbenike će nastaniti u svijet u kojem će samo oni biti, a nevaljalo i njegove pristalice će nastaniti u svijet u kojem niko osim njih neće biti, i tako će biti samo dva svijeta: Džennet, a to je svijet (mjesto) za čedne, i Džehennem, svijet (mjesto) za nevaljalce. Uzvišeni Allah je ovisno od djela ove dvije vrste ljudi odredio njihovu nagradu, odnosno kaznu. Čestite riječi, djela i moralno ponašanje čestitih su suština njihove nagrade i uživanja. Najveću blagodat i sreću odredio im je u toj čestitosti. Ružne riječi, nevaljala djela i ponašanje druge vrste ljudi, suština su njihove kazne i patnje. Najveću kaznu i patnju uspostavio im je u toj nevaljalštini. Allah je kroz Svoju mudrost i pobjedničku snagu pokazao Svojim robovima savršenstvo Svoje moći, mudrosti, znanja, pravde i milosti, a Svojim neprijateljima da su oni - a ne Njegovi iskreni i nevini poslanici - bili lažljivci!
Uzvišeni Allah je rekao:
"Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom: ''Allah neće oživjeti onoga koji umre!'A hoće, To je Njegovo obećanje koje će se, doista, ispuniti, - samo što većina ljudi ne zna-, da bi im objasnio ono oko čega su se razilazili i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su lašci bili" (En-Nahl, 38-39)
Dakle, Uzvišeni i Slavljeni je i za sreću i za nesreću odredio znakove po kojima se one prepoznaju. Sretnom i čestitom priliči samo dobro, on radi samo dobro i od njega se čuje samo dobro. Nesretniku i pokvarenjaku priliči samo loše. On radi samo loše i od njega dolazi samo ružno. Iz njegovog srca izvire samo zloba koja se manifestuje na njegovom jeziku i drugim organima, a iz srca čestitog izvire dobrota koja se vidi i odražava na njegovom jeziku i drugim organima. Nekada u jednoj osobi postoje oba ova elementa, pa koji nadvlada, on postaje njegov sljedbenik. Ako mu Allah želi dobro, očisti ga od elemenata pokvarenosti prije smrti, pa ga na Sudnjem danu nagradi kao čestitog i nema potrebe da se čisti vatrom. Njegovo čišćenje na ovom svijetu biva iskrenim pokajanjem, dobrim djelima koja brišu loša ili nedaćama zbog kojih mu se opraštaju grijesi, tako da je prilikom susreta sa Allahom čist od grijeha. Nekome Allah uskrati ovo čišćenje pa na Sudnji dan dođe sa lošim i dobrim djelima. Mudrost Uzvišenog zahtijeva da u Njegovoj blizini budu samo čisti, stoga će on takvog baciti u Džehennem, da bi se očistio. Kada se završi odvajanje prljavštine od njegovog imana, tada on postaje podoban za Njegovu blizinu i druženje s Njegovim čestitim robovima. Dužina boravka ove vrste ljudi u vatri zavisi od brzine čišćenja od prljavština. Ko se prije riješi i očisti, on će prije i izaći, a kod koga čišćenje bude teklo sporije, on će kasnije izaći. Bit će to pravedna kazna, a tvoj Gospodar nije nepravedan prema robovima Svojim.
S obzirom da je idolopoklonik (mušrik) loše prirode, lošeg bića, vatra ne čisti njegovu prljavštinu, štaviše, kada bi izašao iz nje, ponovo bi bio loš kakav je i bio, poput psa koji uđe u more, a zatim izađe iz njega, i zato je Uzvišeni Allah zabranio Džennet idolopokloniku (mušriku).
S druge strane, s obzirom da je čestiti, pročišćeni vjernik očišćen od prljavština, on je zabranjen vatri jer u njemu nema ništa što iziskuje čišćenje njome. Slavljen neka je Onaj čija je mudrost nadmašila sve pametne i umne. Čista ljudska priroda i razum Njegovih robova posvjedočili su da je On Najpravedniji Sudija i Gospodar svih svjetova.Nema boga osim Njega.
