Kako će postupiti učenjak koji bude upitan o nečemu što ne poznaje?

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne znam je li Uzejr vjerovjesnik ili ne, niti znam je li Tubb'a proklet ili ne."

Ibn Sirin je rekao: "Nije bilo nikoga nakon Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da se više bojao onoga što ne zna od Ebu Bekra, radijallahu anhu, i nije bilo nikoga poslije Ebu Bekra, radijallahu anhu, da se više bojao onoga što ne zna od Omera, radijallahu anhu. Ebu Bekru je postavljeno pitanje za koje nije našao odgovor u Allahovoj Knjizi niti sunnetu, pa je odgovorio po svome mišljenju, a zatim rekao: 'Ovo je moje mišljenje, pa ako bude ispravno, od Allaha je, a ako bude pogrešno, to je od mene i ja od Allaha tražim oprosta."'

Od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "O ljudi, ko od vas bude nešto poznavao, neka to kaže, a ako ne bude znao, neka za ono što ne zna kaže: Allah najbolje zna!' Uistinu, čovjekovo znanje ogleda se u tome da za ono što ne zna kaže: Allah najbolje zna!'" Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je Svome Vjerovjesniku: "Reci: 'Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen'"(Prijevod značenja Sad, 86), kada su Kurejšije sprečavale Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po pitanju islama.

Ebu Bekr, radijallahu anhu, je rekao: "Koja će me to nebesa natkriti i Zemlja nositi ako kažem o nečemu iz Allahove Knjige bez znanja?"

Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se daje upitan o nečemu pa je odgovorio: "Ne znam." Nakon što je čovjek otišao, Abdullah je rekao: "Lijepo li je što je rekao Abdullah b. Omer. Upitan je o onome što ne zna pa je rekao: 'Ja o tome ne posjedujem znanje.'"

Mudžahid je rekao: "Upitan je Ibn Omer, radijallahu anhuma, o obavezama kršćana, pa je rekao: Ne znam.' Rečeno mu je: 'Šta te spriječilo da mu ne odgovoriš?' Rekao je: 'Ibn Omer je upitan o onome što ne zna, pa je rekao: Ne znam.'"

Ejjub je rekao: "Jednog dana ljudi su se na Mini u velikom broju okupili oko El-Kasima b. Muhammeda. Stali su ga ispitivati, a on je odgovorio: Ne znam'. Zatim je rekao: 'Zaista mi, tako mi Allaha, ne znamo sve o čemu nas pitate. Kada bismo znali, to ne bismo krili od vas, niti bi nam bilo dozvoljeno da krijemo od vas."'

Abdul-Melik b. Ebi Sulejman je rekao: "Upitan je Seid b. Džubejr o nečemu, pa je odgovorio: 'Ne znam.' Zatim je rekao: 'Teško li se onome koji za ono što ne zna kaže: Ja znam.'"

Eš-Ša'bi spominje od Alije, radijallahu anhu, da je on jednog dana izašao pred njih govoreći im: "Nema ništa razgaljivije za jetru! Nema ništa razgaljivije za jetru!" Rečeno mu je: "A šta to?" Odgovorio je: "Da kažeš za nešto što ne poznaješ: Allah najbolje zna.'"
El-Kasim je rekao: "O stanovnici Iraka! Tako mi Allaha, mi, uistinu, ne poznajemo mnogo toga od onoga što nas pitate. Da čovjek živi kao neznalica i da ne poznaje ništa više osim onoga što mu je Allah naredio bolje mu je nego da o Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kaže ono što ne zna."

Ibn Avn je rekao: "Bio sam kod El-Kasima b. Muhammeda kada mu je došao neki čovjek i pitao ga o nečemu, a on je odgovorio: 'Ne poznajem to dobro.' Čovjek je rekao: 'Ja sam upućen na tebe i ja ne poznajem nikoga drugog osim tebe.' El-Kasim mu je rekao:'Nemoj da gledaš u moju dugu bradu i mnoštvo ljudi oko mene! Tako mi Allaha, ja to ne poznajem dobro!' Neki stariji čovjek iz plemena Kurejš, koji je sjedio pored njega, rekao mu je: 'O bratiću, pokušaj se sjetiti. Nisam te nikada vidio oštroumnijeg na skupu kao danas!' El-Kasim je rekao: 'Tako mi Allaha, draže mi je da mi se odsiječe moj jezik nego da progovorim o onome o čemu nemam znanja.'"

Ibn Vehb je rekao: "Čuo sam Malika kako kaže: Abdullah b. Nafi'a upitao je Ejjuba es-Sihtijanija o nečemu pa mu ovaj nije odgovorio. Abdullah mu je nakon toga rekao: 'Vidim da nisi razumio moje pitanje.' Ejjub je rekao: 'Jesam.' Abdullah ga upita: 'Pa zbog čega mi nisi odgovorio?' Ejjub reče: Ne znam to.'"

Abdur-Rahman b. Mehdi je govorio: "Bili smo kod Malika b. Enesa kada mu je došao neki čovjek i rekao mu: 'O Ebu Abdullah, došao sam ti sa udaljenosti od šest mjeseci hoda. Moji žitelji su me poslali da te nešto pitam.' Malik je rekao: 'Pitaj.' Čovjek mu je postavio neko pitanje, a Malik je rekao: Ne poznajem to dobro.' Čovjek se iznenadio. Mislio je da je došao kod nekoga koji poznaje sve. Rekao je: 'Šta da kažem svojim žiteljima kada im se vratim?' Malik mu uzvrati: 'Reći ćeš im: Malik je rekao - ne poznajem to dobro.'"

Ibn Vehb kaže: "Često sam ga čuo da govori: 'Ne znam.'"

Na drugom mjestu je rekao: "Kada bismo pisali Malikove riječi: 'Ne znam', ispisali bismo sve ploče."

Ibn Vehb je rekao: "Malik mi je pričao: 'Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je vođa muslimana, predvodnik učenih, ali kada bi bio upitan o nečemu, ne bi odgovarao sve dok mu ne bi došla Objava.'"

Ukbe b. Muslim je rekao: "Družio sam se sa Ibn Omerom trideset četiri mjeseca. Na mnoga pitanja, koja su mu postavljali, odgovarao bi sa ne znam, zatim bi se okretao meni i govorio mi: 'Znaš li šta žele ovi? Žele da naša leđa učine svojim mostom do Džehennema.'"

Ebu Davud je rekao: "Riječi čovjeka o onome što ne zna: 'Ja ne znam', su polovina znanja."

Ebu ez-Zijal je rekao: "Podučavaj se riječima ne znam, jer, zaista, ako kažeš ne znam, podučavat će te sve dok ne saznaš, ali ako kažeš znam, pitat će te sve dok ne budeš znao."

Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: "Uistinu je luđak onaj koji bude odgovarao na sve što bude upitan."

El-E'ameš je rekao: "Spomenuo sam ovo El-Hakemu b. Utejbi, pa mi je rekao: 'Da sam ovo prije čuo od tebe, ne bih odgovarao na sve što sam odgovarao.'"

Ibn Ujejne je govorio: "Najbrži ljudi u odgovoru su oni koji imaju najmanje znanja."

Tefsir Sure El-Ma'un

Sura El- Ma'un je objavljena u Mekki i ima sedam ajeta.

أَرَأَيْتَ الَّذِي يُكَذِّبُ بِالدِّينِ
1 .Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?

Imam Taberi kaže: ''Ajet znači: ''Vidiš li o Muhammede onog koji niječe Allahovu, dželle šanuhu, nagradu i kaznu i ne pokorava mu se u njegovim naredbama i zabranama".

Ibn-Abbas veli: ''Tj. onoga koji niječe Allahovu, dželle šanuhu, vlast.''

Ibn-Džurejdž kaže: ''Tj. niječe Sudnji dan''.

فَذَٰلِكَ الَّذِي يَدُعُّ الْيَتِيمَ
2. Pa to je onaj koji grubo odbija siroče,

tj. onaj koji poriče Sudnji dan je onaj koji ne daje siročetu njegovo pravo i čini mu nepravdu.

Ibn Abbas kaže: '' To je onaj koji ne daje siročetu njegovo pravo''.

Mudžahid kaže: ''To je onaj koji grubo odbija siroče i ne hrani ga''.

Katade kaže: ''To je onaj koji ponižava siroče i čini mu nepravdu''.


وَلَا يَحُضُّ عَلَىٰ طَعَامِ الْمِسْكِينِ
3. i koji da se nahrani siromah – ne podstiče.

tj. ne podstiče ni druge da hrane one kojima je hrana potrebna.

فَوَيْلٌ لِلْمُصَلِّينَ
4. A teško onima koji, kada molitvu obavljaju,

Riječ '' Fe vejlun '' može značiti i dolina koja će biti puna gnoja stanovnika džehennema i koja će pripasti licemjerima koji sa obavljanjem namaza ne žele Allahovo zadovoljstvo i koji su nemarni prema svom namazu.

الَّذِينَ هُمْ عَنْ صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ
5 .molitvu svoju kako treba ne izvršavaju,

Učenjaci se razilaze o značenju ajeta '' molitvu svoju kako treba ne izvršavaju ''

Jedni kažu da to znači da oni odgađaju klanjanje namaza pa ga klanjaju tek onda kada mu prođe vrijeme.

Mus'ab bin Sa'd kaže: ''Pitao sam svoga oca o značenju ajeta '' molitvu svoju kako treba ne izvršavaju '' je li to znači da ostavljaju namaz? On mi reče: ''Ne, nego ne obavljaju namaz u njegovo vrijeme''.

Drugi kažu da to znači da oni ostavljaju namaz i nikako ga ne klanjaju.
Ibn Abbas kaže: ''To su munafici koji su pred ljudima obavljali namaz a kada su sami ne bi klanjali''.

Mudžahid kaže: ''Tj. ostavljali su namaz''.

Treći pak smatraju da to znači da olahko shvataju dužnost namaza, nemarni su prema njemu i da se sa svojim namazom poigravaju.
Mudžahid kaže: ''Tj. poigravaju se sa namazom''.

Katade veli: ''Tj. nemarni su prema njemu''.

Katade također veli: ''tj. svejedno mu je klanjao ili ne klanjao''.

Imam Taberi kaže: ''Smatram da je ispravno da kažemo da ovaj ajet znači: da su nemarni prema namazu i da olahko shvaćaju obaveznost njegovog obavljanja te da su im druge stvari preče od namaza, ponekad ga klanjaju kada prođe namasko vrijeme a ponekad ga nikako i ne klanjaju''.

Ukoliko prethodno navedeno uzmemo kao tačno onda ovaj ajet se može odnositi i na one koji ne obavljaju namaz u njegovo pravo vrijeme i na one koji ga ne obavljaju redovno.

Sa'd bin Ebi Vekkas radijallahu anhu kaže: ''Upitao sam Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem o značenju ajeta '' molitvu svoju kako treba ne izvršavaju '' pa mi je odgovorio: ''To su oni koji ne obavljaju namaz u njegovo pravo vrijeme''.

Ebu Bereze El- Eslemij radijallahu anhu, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao nakon što je objavljen ovaj ajet: '' Allahu Ekber ( Allah je Najveći) ovaj ajet vam je vrijedniji od čitavog dunjaluka. To je onaj koji kada obavi namaz ne nada se nikakvu dobru od toga namaza i koji kada ne obavi namaz ne boji se svoga Gospodara''. Obje predaje prenešene od Allahovog poslanika sallallahu alejhi ve sellem mogu podrazumjevati značenje ovog ajeta.

الَّذِينَ هُمْ عَنْ صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ
6. koji se samo pretvaraju
tj. oni koji se samo pretvaraju pred ljudima da obavljaju namaz jer se oni ne nadaju nikakvoj nagradi niti se boje kazne zbog ostavljanja namaza. Oni obavljaju namaz samo da bi ih vjernici vidjeli i pomislili da su od njih i da ne bi prolijevali njihovu krv. To su licemjeri koji su za vrijeme Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem skrivali u svojim prsima nevjerstvo a javno ispoljavali Islam.

Ibn Abbas veli: ''To su munafici koji su pred ljudima obavljali namaz a kada su bili sami ne bi to činili''.

وَيَمْنَعُونَ الْمَاعُونَ
7. i nikome ništa ni u naruč ne daju!

tj. spriječavaju ljude da osjete bilo kakvu korist od njih. Značenje riječi '' Ma'un'' spomenute u ajetu je: korist koja se može pribaviti iz svake stvari. Učenjaci se razilaze u tome na šta se odnosi ova riječ u ovom ajetu.

Jedni kažu da se to odnosi na zekat.

Alija radijallahu anhu kaže: '' i nikome ništa ni u naruč ne daju! '' tj. ne daju zekat''.

Ibn Mejere radijallahu anhu prenosi da je neki čovjek upitao ibn Umera o značenju ovog ajeta pa mu je on odgovorio: ''To je imetak na koji ne daje zekat''. Čovjek mu reče: ''Ali ibn Ummi Abd kaže da su to stvari koje ljudi međusobno jedni drugima posuđuju''. Ibn Umer, radijallahu anhu mu reče: ''Ovaj ajet znači ono što sam ti ja rekao''.

Ebu-l- Mugire kaže: '' upitao sam ibn Umera o značenju vog ajeta pa mi je rekao: ''To je spriječavanje nečijeg prava''.

Ibn Zejd o značenju ovog ajeta kaže: '' To su munafici koji ne daju zekat na svoj imetak''.

Drugi kažu da su to stvari koji ljudi međusobno jedni drugima posuđuju.
Ibn Mes'ud radijallahu anhu veli: ''To je lonac, kofa, sjekira i dr.''.

Neki čovjek iz plemena Benu Temim je upitao ibn Mes'uda o značenju ovog ajeta pa mu je on odgovorio: ''To je da ne posudiš nekom svoju sjekiru ili posudu''.

Se'd bin Ajjad prenosi da ovo mišljenje zastupaju još neki drugovi Allahovog poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Ibn Abbas radijallahu anhu kaže: ''El- Maun je pozajmljivanje''.

Ibn Abbas također veli: '' To su kućne potrebštine''.

Određen broj učenjaka veli da to znaći da odbijaju pokornost. Drugi kažu da je to odbijanje naređivanje dobra. Neki kažu da ova riječ označava imetak.

Seid bin Musejjeb kaže: ''Riječ ''Ma'un '' u narečju Kurejšija znači: imetak''.

Imam Taberi pak smatra da ova riječ podrazumjeva sva značenja i mišljenja koja su prethodno spomenuta.

Dilema razdvojenih srca

Uzvišeni Allah je u suri el-Hašr razjasnio da je razlog za razdvojenost srca - odsustvo pameti. Allah je rekao:

تَحْسَبُهُمْ جَمِيعًا وَقُلُوبُهُمْ شَتَّىٰ
''Ti misliš da su oni složni, međutim srca su njihova razjedinjena.'' (Al-Hašr, 14)

... a onda je On pokazao razlog za to riječima:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ قَوْمٌ لَا يَعْقِلُونَ
''...zato što su oni ljudi koji nemaju pameti.'' (Al-Hašr, 14)

Lijek za slab razum je prosvjetljenje kroz slijeđenje svijetla Objave. Ovo je zato što Objava vodi ka koristima koje umu nedostaju. Uzvišeni Allah kaže:

أَوَمَنْ كَانَ مَيْتًا فَأَحْيَيْنَاهُ وَجَعَلْنَا لَهُ نُورًا يَمْشِي بِهِ فِي النَّاسِ كَمَنْ مَثَلُهُ فِي الظُّلُمَاتِ لَيْسَ بِخَارِجٍ مِنْهَا
"Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?" (Al-An'am,122)


On u ovom ajetu objašnjava da svijetlo vjere oživljava onoga koji je bio mrtav i da je put kojim on hodi osvjetljen za njega. Allah Uzvišeni kaže:

اللَّهُ وَلِيُّ الَّذِينَ آمَنُوا يُخْرِجُهُمْ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ
"Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo." (Al-Baqara,257)

On također kaže:

أَفَمَنْ يَمْشِي مُكِبًّا عَلَىٰ وَجْهِهِ أَهْدَىٰ أَمَّنْ يَمْشِي سَوِيًّا عَلَىٰ صِرَاطٍ مُسْتَقِيمٍ
''Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji pravim putem uspravno ide?'' (Al-Mulk,22)

Riječi podsticaja...

Rekao je Imam al-Adžuri, rahimehullah: „Takva osoba (hafiz) treba učiniti Kur’an fontanom svoga srca, ispravljajući njime ono što se iskvarilo u njemu.Treba preuzeti osobine Kur’ana i ukrasiti sebe sa lijepim karakterom kojim će se izdvojiti i razlikovati od drugih ljudi koji niti uče, niti pamte Kur’an“.

„Kada govori, govoriće sa znanjem a ako šuti, šutjet će sa znanjem.Ne upušta se u stvari koje ga se ne tiču jer se više boji svoga jezika od svoga neprijatelja.On drži svoj jezik u zatvoru kao što bi zatvorio svog neprijatelja kako bi bio siguran od njegova zla i zla njegovih posljedica.Njegovo lice je ugodno (odn. ljupko, simpatično) a njegove riječi slatke. (Akhlaq Hamalat al-Kur’an, Abu Bakr al-Adžuri (str. 154)

Rekao je Hasan el Basri, rahimehullah: „Doista su oni prije vas na Kur’an gledali kao na pisma koja im je njihov Gospodar slao, zbog toga su ih pomno iščitavali i o njima razmišljali noću i nedostajala su im danju!" (Al-Tibyan fi Adab Hamalat al-Kur’an, Imam al-Nawawi)

Rekao je Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu: „Držite se Kur’ana! Učite ga i podučavajte njemu svoju djecu jer ćete doista biti pitani i nagrađeni za to a Kur’an je dovoljan kao opomena pametnom“. (Mashkal al-Athar, Imam al-Tahawi)

Rekao je Ibn Mesud, radijallahu anhu: „Doista su srca poput posuda (t.j.napravljena da prihvataju stvari) pa ih zaokupirajte Kur’anom a ne zapošljavajte ih nečim drugim mimo njega". (Musannaf Ibn Abi Shaybah)


Ibn Omer, radijallahu anhu je rekao: „Prva stvar koja uzvisuje (osobu) u ibadetu je Tahajjud (noćni namaz) i učenje u njemu razgovjetnim glasom“. (Khalq Af’al al-’Ibad)

Rekao je Abdullah ibn Mubarak, rahimehullah: „Pitao sam Sufjana es Sewrija: „Kada čovjek ustane da klanja šta treba namjeravati svojim učenjem i namazom ?“ Rekao je: „Treba namjeravati time da moli i preklinje svog Gospodara“. (Ta’dhim Qadr al-Salah)

Rekao je Hasan al Basri, rahimehullah:“ Držite se Allahove knjige, slijedite ono što je u njoj i postanite oštroumni pomoću nje“.Zatim je rekao:“Neka se Allah smiluje čovjeku koji se preda Knjizi i radi po njoj, pa ako su njegova djela u skladu sa Allahovom Knjigom, on zahvaljuje Allahu a ako njegova djela nisu u skladu sa Allahovom Knjigom, on sebe ukori i vrati se sa male udaljenosti“. (t.j. brzo uvidi svoju grešku pa ne odluta daleko)

Rekao je imam al-Adžuri, rahimehullah:“ (O ljudi), Zar ne vidite kako vaš Gospodar, Najdarežljiviji, podstiče Svoja stvorenja da razmišljaju i uzmu pouku iz Njegovih riječi? Ko god razmišlja o Njegovim riječima upoznaće Svoga Gospodara,Uzvišenog i upoznaće veličinu Njegove Snage i Moći.Spoznaće Njegovu neizmjernu blagodat prema vjernicima i spoznaće ono čime ga je Njegov Gospodar obavezao da Ga obožava, tako da se on pridržava naređenih djela, i upozorava sebe onim na šta ga je Njegov Gospodar upozorio, i želi samo ono što mu Njegov Gospodar želi.“ „I ko god posjeduje ove osobine prilikom učenja Kur’ana ili slušanja učenja od strane drugog onda je za takvog Kur’an lijek.On se obogaćuje ali ne sa imetkom, slavljen je ali ne od ljudi, i on je smiren i spokojan kada su drugi usamljeni.“ (Akhlaq Hamalat al-Kur’an str. 109)

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:“Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur’an i njemu druge podučava." (Hadis bilježi el-Buhari)

Ebu Abdurrahman es-Sullemi, rahimehullah je rekao:“Ovo je razlog (t.j. ovaj hadis) što sam ostao da sjedim na ovom mom mjestu ovdje“. (On je sjedio i podučavao u glavnoj Džamiji od vremena halife Osmana, radijallahu anhu do vladavine Hadždžadža ibn Jusufa)

Omer ibn Abdul-Aziz je pisao svojim službenicima da ne postavljaju nikoga kao namjesnike osim Ehlul-Kur’an (hafizi Kur'ana).Službenici su mu odgovarali:“Postavili smo Ehlul-Kur’an za upravitelje ali smo uvidjeli da su (neki) nepouzdani! Pa im je On odgovorio:“Ne postavljajte za upravitelje nad svjetom nikoga osim Ehlul-Kur’an.Ako u njima nema dobra onda je još preče da nema dobra u drugima mimo njih.“ (Al-Aadab al-Shar’iyyah, Ibn Muflih al-Maqdisi)

جعلنا الله وإياكم من صالحي أهل القرآن

Sufara (bosanski / deutsch)

Nauči učiti Kur'an

Pred nama je Sufara koja u novoj metodologiji i pristupu obrađuje harfove, tj. arapska slova, koja za nas imaju posebnu važnost jer je to pismo posljednje objave - Kur'ana i Hadisa Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we seilem.

Naučiti učiti u Allahovoj Knjizi želja je mnogih, a slast i ljepotu toga osjetili su oni koji nisu žalili uložiti svoj trud na ovom putu.

Kada znamo da je za svaki proučeni harf iz Kur'ana obećana nagrada od deset sevaba, onda trebamo nastojati što prije se prihvatiti posla i naučiti učiti Allahov govor.

Ako neko nije imao prije prilike da nauči harfove, kakvo mu je opravdanje da sada to ne učini?

Sufara - arapsko pismo

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

Den Koran lesen lernen

Vor uns steht das arabische Alphabet, welches sich - mit neu angewendeten Methoden - den Buchstaben annähert. Arabische Buchstaben sind für Muslime von besonderer Wichtigkeit. Es ist die Schrift der letzten Offenbarung Allahs - des Korans, sowie die Schrift der Überlieferungen des letzten Gesandten Allahs, Muhammad sallallahu 'alayhi wa sallam.

Den Koran lesen lernen haben sich viele Muslime als Ziel gesetzt und diejenigen, die keine Mühe auf diesem Wege scheuten und es geschafft haben, sind der Vollkommenheit des Korans näher gekommen.

Jeder gelesene Buchstabe aus dem Koran wird zehnfach belohnt, sagt der Gesandte sallallahu 'alayhi wa sallam.

Jeder, der es bis jetzt versäumt hat alle arabischen Buchstaben zu lernen, hat nun die Gelegenheit dazu. Es sollten keine Ausreden gefunden werden es nicht zu tun.

Sufara - Die arabische Schrift

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

Wer das Buch (enthält auch ein grosses Poster mit Buchstaben) im original kaufen möchte, kann sich an den herausgeber wenden. Email: hamza.mutevelic@gmail.com

Tedžvid - Pravilno učenje Kur'ana

Knjiga: Tedžvid - Pravilno učenje Kur'ana;
Autori: Ćamil Silajdžić - Ibrahim Trebinjac;
Izdanje: l izdanje, 1998. God.;
Format: B5;
br. str.:132;

Tedžvid je nauka, koja nas upućuje u pravilno učenje (čitanje) Kur'ana.Uzvišeni Allah kaže: وَرَتَّلْنَاهُ تَرْتِيلًا (El-Furkan, 32). Riječ tertil, koja je upotrijebljena u ovom ajetu, ima značenje što i riječ tedžvid.

Isto tako u suri "El-Muzzemmil", 4. ajet, Allah, dželle šanuhu, naređuje Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a preko njega i svakom muslimanu i muslimanki:
وَرَتِّلِ الْقُرْآنَ تَرْتِيلًا
"Ve rettili-l-Kur'ane tertila", - što znači: "Uči Kur'an polahko, pravilno i ragovijetno!"

Veliki islamski učenjak i stručnjak za tedžvid Imam Džezeri, u svome djelu o tedžvidu zvanom El-Mukaddime, u vezi sa ovim između ostalog kaže:"Držati se tedžvida, pri učenju Kur'ana, jeste obavezno! Ko se toga ne drži, taj griješi!"

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

Stav islama prema onome ko potvori Aišu, radijallahu anha

Aiša, radijallahu anha, i druge majke svih vjernika, općenito spadaju u kategoriju ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svaki tekst ili argument koji strogo zabranjuje napad i psovanje ashaba obuhvata i podrazumijeva i Aišu, radijallahu anha. Jedan od tih dokaza je i sljedeći hadis:

Ebu-Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne vrijeđajte i ne grdite moje ashabe! Kada bi neko od vas udijelio koliko je Uhud zlata, ne bi dostigao nagradu jednog od njih za koju je on udijelio pregršt ili pola od toga! (Buhari, 3379)

Cjelokupna ehlus-sunnetska ulema donijela je konsenzus o pitanju klevetanja i kaljanja časti Aiše, nakon što ju je Uzvišeni Allah proglasio nevinom u Svojoj Knjizi. Počinitelja toga čina smatraju kafirom (nevjernikom) koji negira ono što je Allah, dželle šanuhu, spomenuo u suri En-Nur, a vezano za njenu potpunu nevinost i nedužnost.

Ibn-Hazm svojim lancem prenosilaca prenosi od Hišama b. Ammara da je kazao: "Čuo sam Malika b. Enesa gdje kaže: 'Ko bude vrijeđao i grdio Ebu-Bekra i Omera, radijallahu anhum, snosi sankciju bičevanja, a onaj ko to bude činio Aiši, radijallahu anha, biće za kaznu ubijen!' 'Zašto se počinilac grijeha ubija u ovom drugom slučaju?' - upitaše. 'Zato što Uzvišeni Allah o pitanju Aiše, radijallahu anha, kaže:
يَعِظُكُمُ اللَّهُ أَنْ تَعُودُوا لِمِثْلِهِ أَبَدًا إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ
'Allah vam naređuju da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici.'"(En-Nur, 17)


Malik kaže: "Ko optuži Aišu, radijallahu anha, suprostavio se Kur'anu, a ko protivriječi Kur'anu, zaslužuje smrtnu presudu!"

Ibn-Hazm kaže: "Stav Malika o ovom pitanju je sasvim ispravan, pošto je takav prijestup otvoreno otpadništvo od vjere i iznošenje laži na Allaha, dželle šanuhu, nakon što je On decidno objavio njenu nevinost."

Ebu-Bekr b. el-Arebijj kaže: "Lažovi su potvorili čednu Aišu, radijallahu anha, da je počinila nemoralno djelo, pa ju je Uzvišeni Allah proglasio nevinom. Svaki onaj ko bude grdio i vrijeđao Aišu onim od čega ju je Allah, dželle šanuhu, proglasio nevinom, iznosi laži na Allaha a ko bude laži isnosio na Allaha, on je nevjernik! Ovo je stav Malika, a on je jasan svim razumnim ljudima!"

Kadija Ebu-Ja'ala kaže: "Ko optuži Aišu, radijallahu anha, za ono za što Allah, dželle šanuhu, kaže da je nevina, postaje kafir bez ikakve dvojbe. Prenesen je i konsenzus islamske uleme o ovom pitanju, a ovaj stav je iznijelo više učenjaka."

Ibn-Ebi-Musa veli: "Ko optuži Aišu, radijallahu anha, onim za što je Allah, dželle šanuhu, objavio njenu nevinost, izašao je iz vjere i nije dozvoljeno da oženi muslimanku!"

Ibn-Kudame kaže: "U sunnet ulazi i to da budemo zadovoljni sa suprugama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao čistim i neokaljanim majkama pravovjernih koje su daleko od svakog zla. Najbolja među njima je Hatidža bint Huvejlid, radijallahu anha, i Aiša, radijallahu anha, istinoljubiva i kćerka istinoljubivog, koju je Allah, dželle šanuhu, proglasio nevinom u Svojoj Knjizi i koja je supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i na ovom i na budućem svijetu. Ko je bude optužio za ono za što je Allah, dželle šanuhu, objavio njenu nevinost, postao je nevjernik u Svemogućeg Allaha, dželle šanuhu"

Imam Nevevi kaže: "Nevinost i nedužnost Aiše, radijallahu anha, od potvore je kategorična i došla je putem Objave. Samo dvoumljenje o ovom pitanju, ne daj Bože, odvodi u kufr i svrstava čovjeka u kategoriju otpadnika od vjere. Ovaj stav je donesen konsenzusom svih muslimana."

Ibn-Kajjim kaže: "Čitav ummet je saglasan u stavu da se nevjernikom smatra ona osoba koja potvori Aišu, radijallahu anha!"

Hafiz Ibn-Kesir u svom tefsiru kaže sljedeće: "Sva islamska ulema je saglasna da onaj ko bude vrijeđao Aišu, radijallahu anha, i optuži je za nemoralan čin, nakon što sazna ono što je spomenuto u ovom ajetu, smatra se kafirom zato što se suprostavlja Kur'anu!"

Bedruddin ez-Zerkeši kaže: "Ko potvori Aišu, radijallahu anha, za nemoralan čin, postao je nevjernik, zato što Kur'an izričito isnosi njenu nevinost!"

Islamski učenjaci svoj stav o pitanju potvore Aiše, radijallahu anha, baziraju na nekoliko argumenata, a neke od njih ćemo ovdje navesti:

Argumentacija onim što je došlo u suri En-Nur, a radi se o nepobitnom dokazivu nevinosti Aiše, radijallahu anha. Ko je bude optuživao za ono za što je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, izrekao njenu potpunu nevinost, spada u kategoriju onih koji iznose laž na Allaha, dželle šanuhu Nema sumnje da se takav grijeh smatra kufrom!

Napad na Ehlu-bejt Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ujedno je i nanošenje neprijatnosti i uvrede Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nema sumnje, također, vrijeđanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spada u kufr shodno konsenzusu ummeta!

Buharija i Muslim u svojim "Sahihima" prenose hadise koji upućuju da se napad na njegove plemenite supruge smatra vrijeđanjem Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže Aiša, radijallahu anha: "... Toga dana se Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i zatražio da ga podrže zbog postupka prema Abdullahu b. Ubejju riječima: 'O skupino muslimana! Ko će me opravdati i podržati protiv čovjeka koji me je uznemirio oko moje žene? Tako mi Alaha, o svojoj porodici znam samo dobro...'"
Iz ovog reagovanja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zaključujemo da je takav odnos Abdullaha b. Ubejja imao za razultat nanošenje uvrede posljednjem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,te da je zatražio da ga podrže zbog takvog postupka prema njemu.

Imam Kurtubi u tumačenju riječi Allaha, dželle šanuhu:
يَعِظُكُمُ اللَّهُ أَنْ تَعُودُوا لِمِثْلِهِ أَبَدًا إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ
"Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici." (En-Nur, 17.) kaže sljedeće: "Tj. da tako nešto ne ponovite za Aišu, radijallahu anha. Takav čin nanosi uvredu i neprijatnost, te šteti časti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i časti njegove porodice. A ko to učini, postaje nevjernik. Napad na Aišu, radijallahu anha, nužno podrazumijeva i napad na Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pošto Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:

الْخَبِيثَاتُ لِلْخَبِيثِينَ وَالْخَبِيثُونَ لِلْخَبِيثَاتِ
"Nevaljale žene su za nevaljale muškarce ..." (En-Nur,26)

Ibn-Kesir u tumačenju ovoga ajeta kaže: "Da Aiša, radijallahu anha, nije čestita, Allah ne bi učinio i dozvolio da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženi njome jer je on najčestitiji i najčasniji čovjek. Aiša, radijallahu anha, ne bi odgovarala i bila prikladna Allahovom Poslaniku, po vjerozakonu i Allahovoj, dželle šanuhu, odredbi, u slučaju da je bila nevaljala.

Na samom kraju, treba znati da je najdraža osoba Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila upravo Aiša, radijallahu anha, istinoljubiva i kćerka istinoljubivog. Vjerodostojnom predajom od Amra b. Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Poslao me Allahov Poslanik na čelu vojske u pohodu zvanom 'Zatu-s-selasil'. Nakon povratka upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ko ti je od ljudi najdraži?' 'Aiša!' - odgovori Allahov Poslanik, 'Ko ti je najdraži od muškaraca? - upitao sam. 'Njen otac!' - reče on. 'Ko ti je najdraži poslije njega?' - ponovo sam upitao. 'Omer!' - i nakon toga Allahov Poslanik je nabrojao još neka imena ljudi.'
Ko zamrzi osobu koja je bila najdraža Allahovom Poslaniku zaslužio je da mu Allahov Poslanik, bude neprijatelj na Sudnjem danu!"

Ključ Dženneta

Znaj da su riječi la ilahe illallah, riječi spasa i ključ Dženneta. Allah ih je nazvao كلمة التقوى - 'kelimetut-takva' (tj. riječi bogobojaznosti) i العروة الوثقى - 'el-urvetul-vuska' (tj. najčvršća veza). To su riječi iskrenosti, koje je Ibrahim, alejhis-selam, učinio trajnim kod svojih nasljednika. Njihov sadržaj jeste negacija božanstvenosti kod svega osim Allaha i posvećivanje obožavanja (ibadeta), u svim njegovim oblicima, Allahu, Jedinom. Uzvišeni kaže:

وَإِذْ قَالَ إِبْرَاهِيمُ لِأَبِيهِ وَقَوْمِهِ إِنَّنِي بَرَاءٌ مِمَّا تَعْبُدُونَ إِلَّا الَّذِي فَطَرَنِي فَإِنَّهُ سَيَهْدِينِ
„A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: Nemam ja ništa s onima koje vi obožavate, osim s Onim Koji me je stvorio, jer će me On, doista, na Pravi put uputiti.“ (Zuhruf, 26)

O Jusufu, alejhis-selam, Uzvišeni kaže:

وَاتَّبَعْتُ مِلَّةَ آبَائِي إِبْرَاهِيمَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ ۚ مَا كَانَ لَنَا أَنْ نُشْرِكَ بِاللَّهِ مِنْ شَيْءٍ ۚ ذَٰلِكَ مِنْ فَضْلِ اللَّهِ عَلَيْنَا وَعَلَى النَّاسِ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَشْكُرُونَ
„...i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu pridružujemo. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna.“,

pa sve do riječi:

إِنِ الْحُكْمُ إِلَّا لِلَّهِ ۚ أَمَرَ أَلَّا تَعْبُدُوا إِلَّا إِيَّاهُ ۚ ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ
„Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da obožavate samo Njega. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.“ (Yusuf,38 & 40)


Zatim, Uzvišeni kaže:

قُلْ أَغَيْرَ اللَّهِ أَتَّخِذُ وَلِيًّا فَاطِرِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَهُوَ يُطْعِمُ وَلَا يُطْعَمُ
„Reci: ‘Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!’“(Al-An'am,14),

قُلْ أَغَيْرَ اللَّهِ أَبْغِي رَبًّا وَهُوَ رَبُّ كُلِّ شَيْءٍ
„Reci: ‘Zar da za gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?“ (Al-An'am,164),

أَفَغَيْرَ اللَّهِ أَبْتَغِي حَكَمًا وَهُوَ الَّذِي أَنْزَلَ إِلَيْكُمُ الْكِتَابَ مُفَصَّلًا
„Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko?“ (Al-An'am,114),

قُلْ إِنَّمَا أُمِرْتُ أَنْ أَعْبُدَ اللَّهَ وَلَا أُشْرِكَ بِهِ ۚ إِلَيْهِ أَدْعُو وَإِلَيْهِ مَآبِ
„Reci: 'Meni je naređeno da samo Allaha obožavam i da Mu ne činim širk; Njemu ja pozivam i Njemu se vraćam.'“ (Ar-R'ad,36)

Kur'an od svog početka do kraja govori da Allahova vjera s kojom je poslao poslanike Svoje i objavio knjige Svoje jeste posvećivanje obožavanja u svim njegovim oblicima Allahu, Jedinom, mimo svega osim Njega, i odricanje od širka i njegovih sljedbenika. وَقَاتِلُوهُمْ حَتَّىٰ لَا تَكُونَ فِتْنَةٌ - „I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne…“, tj. širk. Ovo nije skriveno onome ko ima imalo znanja. Ovo je značenje riječi la ilahe illallah. Nevjernici kurejšije su to znali pa mu se nisu pokorili. Kada ih je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao da izgovore la ilahe illallah, rekli su:

أَجَعَلَ الْآلِهَةَ إِلَٰهًا وَاحِدًا ۖ إِنَّ هَٰذَا لَشَيْءٌ عُجَابٌ وَانْطَلَقَ الْمَلَأُ مِنْهُمْ أَنِ امْشُوا وَاصْبِرُوا عَلَىٰ آلِهَتِكُمْ ۖ إِنَّ هَٰذَا لَشَيْءٌ يُرَادُ
„Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno! I oni ugledni između njih krenuše: 'Idite i ostanite pri obožavanju vaših božanstava, ovima se, uistinu, nešto veliko hoće!’“ (Sad,5-6)

U ovom tevhidu, koji je značenje riječi la ilahe illallah, ljudi se uveliko razlikuju razumijevanjem, znanjem, vjerovanjem i praksom. Ima onih koji ih izgovaraju sa znanjem, iskrenim i čistim vjerovanjem u srcu, zadovoljavaju njena prava, rade po onome što one iziskuju od neprijateljevanja prema sljedbenicima širka Allahu i prijateljevanju prema sljedbenicima tevhida, prethodnim i potonjim, dosljedni su u tome i ne čine ono što ih poništava. Takvi su muslimani vjernici, koji svoje vjerovanje nisu pomiješali sa širkom. Izražavaju zahvalnost za blagodati kojima ih je Allah, dželle šanuhu, obasuo, iskrenošću prema Njemu i odricanjem od svake vjere koja se s tim kosi. Kao što Uzvišeni kaže:

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا
„Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni,...“
Ovdje se podrazumijeva čisto gospodstvo, a ono je da svog Stvoritelja, Vladara i Upravitelja uzmu za božanstvo mimo svega osim Njega. Ibn Džerir sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Enesa b. Malika da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, proučio: „Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni,...“, pa potom rekao: „Ljudi su ih izgovorili, pa je većina njih zanevjerovala.“

Ima i onih koji izgovaraju riječi la ilahe illallah, a ne znaju njihovo značenje negacijom i potvrdom, pa svojim djelom – pridruživanjem Allahu u božanstvenosti, potvrđuju ono na čiju negaciju ukazuje ova veličanstvena rečenica, i negiraju ono na čiju potvrdu ukazuje od njegovog izdvajanja Gospodara u božanstvenosti. On to poriče, neprijateljuje prema onome ko poziva u tevhid i njemu podučava. To je od veličine njegovog neznanja o značenju onoga što govori, što preovladava kod većine onih koji izgovaraju la ilahe illallah. Kada muvehhid kaže: Nije dozvoljeno obožavati nikoga osim Allaha, ne priziva se niko osim Allaha, ne uzda se ni u koga niti se na koga oslanja osim na Njega, i njima slične vrste ibadeta, poriču ga njihova srca i njihovi jezici.

En-Nevevi u komentaru hadisa od Sa'da (o čovjeku za kojeg je Sa'd rekao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem,: Šta veliš za tog i tog čovjeka; ja mislim da je mu'min. On reče: 'Ili musliman?') veli: U njemu je dokaz za pravac sljedbenika istine u njihovom mišljenju da potvrda jezikom nije korisna osim ako se za nju veže vjerovanje srcem, za razliku od mišljenja keramija i ortodoksnih murdžija koji tvrde da je dovoljna samo potvrda jezikom. Ovu jasnu grešku odbacuje konsenzus muslimana i dokazi o nevjerstvu licemjera, a ovo je njihovo svojstvo. Kraj...

Abdurrahman b. Hasan

Bistro more pobožnosti i suptilnosti - Ahmed Ferid

Prava sreća je u blaženstvu srca, a nesreća u njegovoj izopačenosti. Ono istinsku sreću nalazi samo u vjerovanju u Allaha i jedino je, kao što veli Uzvišeni, smireno kada Mu je pokorno i kada Ga pomene: Oni koji vjeruju i čija se srca, kada se Allah pomene, smiruju - a srca se, doista, kada se Allah pomene, smiruju! (Prijevod značenja Er-Ra'd, 28.). Iz navedenog je, dakle, jasno da put do sreće leži u vođenju računa o srcu, njegovom čuvanju, njegovanju i liječenju od oboljenja, kako bi se moglo odazvati svome Gospodaru. Prema tome, uspio je onaj kome Allah pomogne, a propao onaj koga On ostavi bez Svoje podrške i upute.

Poglavlja knjige:
Iskrenost i slijeđenje sunneta (iskrenost;smisao namjere;značaj namjere;slijeđenje sunneta;o pokuđenosti novotarija i onih koji ih uvode; značaj znanja i učenjaka;Stanja i vrste srca (vrste srca;šejtanovi prilazi srcu;znaci bolesti srca;znaci zdrava srca)
Uzroci bolesti srca i njegovi štetni otrovi (prekomjerni govor; govor koji se ne tiče; ogovaranje;prenošenje tuđih riječi; hvaljenje;prekomjerno zagledanje; pretjerano druženje;pretjerivanje u jelu; pretjerano spavanje; Kako se održava život srca i šta je njegova korisna hrana ?(sjećanje na uzvišenog Allaha i učenje Kur'ana;traženje oprosta (istigfar); dova; pravila lijepog ponašanja prilikom upućivanja dove; blagosiljanje vjerovjesnika; noćni namaz (kijamu-l-lejl); Stanja duše i ispitivanje njene savjesti (ispitivanje savjesti duše;koristi od preispitivanja savjesti duše; bolest licemjerstva;bolest oholosti;bolest samoljublja)
Pokajanje;Pozivanje na dobro i odvraćanje od zla;Borba na Allahovu putu ;Zuhd /odricanje;Strpljivost i Zahvalnost;Strah i Nada;Oslanjanje na Allaha;Zadovoljstvo;Ljubav prema uzvišenom Allahu;Gubitak nade u dug život i priprema za smrt;Sjećanje na smrt;Uživanje i kazna u berzahu;Sudnji dan;Džennet i

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download
ili posjeti
is where my documents live!

Da li je i faraon nešto obožavao ili je samo bio obožavan ?

Ako učimo ovaj ajet iz sure Al-A'raf po ovom kiraetu:

وَقَالَ الْمَلَأُ مِنْ قَوْمِ فِرْعَوْنَ أَتَذَرُ مُوسَىٰ وَقَوْمَهُ لِيُفْسِدُوا فِي الْأَرْضِ وَيَذَرَكَ وَآلِهَتَكَ

A glavešine naroda faraonova rekoše: "Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?" (Al-A'raf,127)

Prenosi se da su Ibn Abbas, Ibn Mes’ud, Alijj, Enes, Dahhak, Mudžahid, Se’id ibn Džubejr, Ša’bi, Ebu el-Alije i ibn Muhajsin učili ovako :

“ وَيَذَرَكَ وَإلآهَتَكْ „ - We jezereke we ilahetek (… I da napusti tebe i tvoju božanstvenost).

Prenosi Hasen od Ibn Abbasa, radijallahu anhu: „i da napusti tebe i tvoju božanstvenost“ rekao je: “Faraon je bio obožavan a nije obožavao”.

Slično prenose od Ibn Abbasa: Amr ibn Dinar, Ibn Ebi Talha i Amr ibn Husejn.


Ovaj kiraet jačaju i riječi faraona koje spominje Uzvišeni u suri Kasas, 37 ajet:

مَا عَلِمْتُ لَكُمْ مِنْ إِلَٰهٍ غَيْرِي
„Ja ne znam da vi imata drugog boga osim mene“

i u suri Nazi'at 24 ajetu:

أَنَا رَبُّكُمُ الْأَعْلَىٰ
„Ja sam vaš gospodar najveći“.

Svih deset poznatih imama kiraeta su učili:” وَيَذَرَكَ وَآلِهَتَكَ“ „We jezereke we alihetek“ (...i da napusti tebe i tvoja božanstva”).

Rekao je Isma'il ibn Ishak: “Riječi faraona: „Ja sam vaš gospodar najveći“ ukazuju na to da su obožavali nešto i mimo njega”.

Također se od Ibn Abbasa prenosi da je rekao da je faraon načinio svom narodu male idole da ih uz njega obožavaju i govorio bi: „Ja sam vaš gospodar i gospodar ovih idola“.

To potvrđuje kiraet onih koji uče „...tebe i božanstva tvoja“, a Allah najbolje zna šta je ispravnije.

Podnošenje tuđih grešaka

Prenosi se da je Hasanu el-Basriju, neka mu se Allah smiluje, došao neki čovjek i rekao mu: "O Ebu Seide, ogovara te jedan čovjek!" On mu na to reče: "Dođi ovamo." Kada mu je došao dao mu je jedan zavežljaj svježih datula i rekao: "Ponesi mu ovo i reci mu: Dao si nam svoja dobra djela, pa mi tebi zauzvrat dajemo ove datule!" Pa mu je čovjek odnio datule i uradio kako mu bi rečeno.

Ovim se hoće reći da su sva pitanja ovoga svijeta lahka i sitna, a neki se ljudi tako lahko odriču svojih dobrih djela, pa ne brini se ako te bilo čime bude "častio" neki zavidnik, osvetnik, onaj ko se s tobom razilazi ili ko je na stranputici... Imaj na umu da će to biti na tasu tvojih dobrih djela..., znaj da time tebi raste položaj.

Prenosi se u životopisu Musaa, alejhisselam, da je rekao: "Gospodaru moj, želim nešto od Tebe." "Šta je to što želiš?" - upita ga njegov Gospodar, iako On to najbolje zna. "Želim da odvratiš jezike ljudi od mene" - reče Musa. "O Musa, tako mi Moje sile i uzvišenosti, to ni Sebi nisam priuštio. Ja ih stvaram i opskrbljujem svime što im je potrebno, a oni Me vrijeđaju i grde!"- odgovori mu Allah, džellešanuhu.

Buharija bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah Uzvišeni kaže: Čovjek Me vrijeđa, a nije on dostojan Mene da vrijeđa, i u laž Me utjeruje, a nije toga dostojan. Vrijeđa Me time što govori da sam Sebi uzeo sina, a u laž me utjeruje time što govori: Neće me ponovo proživjeti kao što me i prvi put stvorio. ",


Imam Ahmed bilježi u "Kitabuz-Zuhd" da Allah, dželle šanuhu, kaže: "Čudan si ti, o čovječe. Ja sam te stvorio, a ti drugoga mimo Mene obožavaš! Ja te opskrbljujem, a ti se drugome zahvaljuješ! Ja ti ljubav ukazujem blagodatima, iako Mi nimalo ne trebaš, a ti Meni postaješ mrskiji nepokornošću, a o Meni potpuno ovisiš! Tebi se spušta Moje dobro, a Meni se uzdiže (vraća) tvoje zlo."

Pa kad neki zlotvori vrijeđaju i grde Allaha Jednog i Jedinog, kako da ne vrijeđaju i ne grde nas koji se odlikujemo obiljem nedostataka?!

Spominje se u životopisu Ebu Bekra, radijallahu anhu, da mu je neki čovjek rekao: "Tako mi Allaha, Ebu Bekre, tako ću te uvrijediti da će to i u kabur sa tobom otići." Ebu Bekr mu na to reče: "Ne, nego će otići sa tobom u tvoj kabur, a ne sa mnom u moj!"

I rekao je istinu, neka je Allah sa njim zadovoljan. Uvreda i psovka ne ulaze sa onim na čiji je to račun rečeno, nego sa onim koji je to rekao i koji svoj jezik koristi protiv robova božijih. Pa zar je ova neznalica pomislila, ako opsuje i uvrijedi Ebu Bekra ili mu napakosti na bilo koji način, da će to otići sa Ebu Bekrom u kabur?! To je zaista pravi džehl (neznanje)!

A pogledaj kako mu je Ebu Bekr odgovorio na to: "Ne, nego će sa tobom otići u tvoj kabur." Samo to je bio njegov odgovor. Nije mu rekao: "Ne, nego ću ja tebe uvrijediti tako da će to otići sa tobom u tvoj kabur! Učiniću ti to i to! Pokazaću ja tebi to i to...! Ne, nego mu je samo rekao:"... ući će sa tobom u kabur!"

Tačno je ono što je rekao Ehu Bekr i ispravno je ono kako je postupio. Uistinu će ružna i grješna riječ i riječ koja ranjava biti nesreća, žalost i kajanje za onoga koji se drzne da njima rani svoga brata muslimana i time mu napakosti.

Iskoristimo najvrijednije dane kod Allaha

Uzvišeni Allah je odlikovao deset dana zul-hidždžeta nad ostalim danima. Ti dani su najbolji dani kod Allaha. Buhari u svome Sahihu bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Nema dana u kojima je dobro djelo draže Allahu od ovih deset dana." Upitali su: "Čak ni džihad na Allahovu putu?" Rekao je: "Čak ni džihad na Allahovu putu, osim ako čovjek izađe sa svojim životom i imetkom i ne vrati se ni s čim od toga. "( Buhari (2/382,383), Ebu Davud (2438),Tirmizi (757) i Ibn Madže (1727) .

To je deset dana kojima se Allah zakleo riječima:
وَالْفَجْرِ وَلَيَالٍ عَشْرٍ
"Tako mi zore, i deset noći" (El-Fedžr, 1-2).

Zato je pohvalno u njima što više izgovarati tekbir (Allahu ekber), tehlil (la ilahe illallah) i tahmid (el hamdulillah), kao što je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem:

"U njima što više činite tekbir, tehlil, i tahmid (zahvalu)."

Ovaj hadis bilježi imam Taberani u El-Kebiru, (3/110/1) od Ibn Abbasa kao merfu' predanje: "Nema vrednijih dana kod Allaha, niti da su djela u njima draža Allahu, od deset dana (zul-hidždžeta), pa u njima puno učite tesbih (subhanallah), tahmid, tehlil i tekbir." (El-Munziri u svome djelu Et-Tergibu vet-terhib (2/24), ovaj lanac prenosilaca smatra dobrim, a El-Hejsemi u El-Medimen (4/17) kaže: "Njegovi prenosioci su prenosioci autentičnih predanja."


Deset dana zul-hidždžeta su odabraniji zbog njegovih dana jer su u njima Kurban-bajram, dan Arefata i dan pojenja. „Dan pojenja“ (Jevmu tervije), je osmi dan zul hidžeta a nazvan je tako jer su hadžije taj dan pojili svoje deve i uzimali vodu pripremajući se za odlazak na Arefat.Dan Arefata je deveti dan zul hidždžeta i tada hadžije obavljaju sastavni dio hadždža - boravak na brdu Arefat.

Imam Muslim u svome Sahihu (1162) bilježi predaju od Ebu Katade el-Ensarijje, radijallahu anhu: "Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o postu na dan Arefata, pa je rekao: 'Oprašta (grijehe) za prošlu i iduću godinu.*'"

*Ovdje se misli na male grijehe, jer onaj ko počini neki od velikih grijeha, za taj grijeh mora učiniti iskreno pokajanje Allahu (tevbu).

Spoznaja o nečemu se upotpunjava spoznajom onoga što mu je oprečno - suprotno

Ibn Kutejbe Ed-Dinuri kaže:„Mudrost i sposobnost će biti upotpunjene samo spoznajom osobina određene stvari i njihovim suprotnostima, jer se jedne putem drugih saznavaju. Svjetlost se spoznaje putem tame, znanje putem neznanja, dobro putem zla, korist putem štete, slatko putem gorkog." (Te'vilu muhtelefil-hadis, 14)

Ova činjenica je sasvim jasna iz šehadeta: 'La ilahe illallah Muhammedur-resulullah'', prvi dio šehadeta predstavlja negaciju i potvrdu, tj., negiranje i nijekanje božanstvenosti drugima mimo Allahu, Azze ve Dželle, jer ga oni ne zaslužuju; te potvrdu te božanstvenosti samo za Allaha, Azze ve Dželle. On je Jedini Istinski Bog.

Drugi dio šehadeta predstavlja negiranje dosljednog slijeđenja drugih mimo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i isključivu potvrdu tog slijeđenja samo za njega, sallallahu alejhi ve sellem. On je jedino stvorenje koje se s pravom dosljedno slijedi.

Stoga, prvi dio šehadeta znači: „Nema obožavanog s pravom, istinski, osim Allaha", a drugi dio znači: „Nema drugog slijeđenog s pravom, istinski, mimo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."

Jahja ibn Mua'z Er-Razi kaže: „Razilaženje svih ljudi vraća se na tri temeljne postavke: svaka od njih je suprotna drugoj. Kada jedna nestane, zapadne u njenu suprotnost: Tevhid je suprotan širku, Sunnet je suprotan novotariji, pokornost je suprotna nepokornosti." (El-I'atisam, 1/91)


Zato je obaveza daijama da upozoravaju muslimane na novotarije i širk, i da im naređuju tevhid i sunnet. Na ovom utemeljenju stasava poziv Allahu, Azze ve Dželle. Uzvišeni kaže:

وَلْتَكُنْ مِنْكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنْكَرِ ۚ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
„I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, - oni će šta žele postići." (Ali Imran, 104)

Poziv u tevhid i sunnet predstavlja naređivanje dobra, a upozoravanje na širk i novotarije predstavlja zabranu zla. Ovim putem je Ummet, na kojeg se izlila Allahova milost, zaslužio da bude najbolji i najvrijedniji ummet koji se ikada pojavio. Uzvišeni kaže:

كُنْتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَتُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ
-„Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio, tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete." (Ali Imran, 110)

Osamljivanje u vremenu smutnje i razilaženja

Ebu Seid prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je rekao :“Bliži se vrijeme kada će najbolji imetak čovjeka biti ovce koje će čuvati po obroncima planina u nadi da sačuva svoju vjeru od iskušenja “. (Buhari)

Takođe se od Ebu Seida prenosi da je neki čovjek došao kod Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i upitao ga: „Koji je čovjek najbolji?“ pa mu je Allahov poslanik odgovorio „Onaj koji se bori na Allahovom putu sobom i sa svojim imetkom“. On upita:“ A zatim ?“ „Vjernik koji čuva ovce po obroncima planina i koji je napustio ljude.“

Imam Nevevi u komentaru Muslima kaže: “Pod ovim se ne misli samo na planinske obronke već se misli na osamljivanje i izolaciju a obronci su spomenuti samo kao metafora jer su to najčešće napuštena mjesta.“

Što se tiče drugog hadisa, hafiz ibnul Hadžer je rekao u „Fethu“: “Vjernik koji se osami je odmah nakon mudžahida zato što onaj koji se miješa sa ljudima ne može garantovati da će se sačuvati grijeha i da ti grijesi neće nadmašiti njegova dobra djela koja proizilaze iz druženja sa ljudima.Ali biti izoliran se smatra prečim samo u vremenima smutnje (fitne)“.

Što se tiče osamljivanja u vremenu mimo smutnje od koje se čovjek boji za svoju vjeru učenjaci su se razišli po tom pitanju.Većina ih smatra da je tada preče miješanje sa ljudima od izolacije i to dokazuju hadisom u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže:“Vjernik koji se miješa sa ljudima i strpljivo podnosi njihova uznemiravanja imaće veću nagradu od čovjeka koji se ne miješa sa ljudima i ne podnosi njihova uznemiravanja." (Tirmizi, sahih)


San'ani u Subulu-selamu kaže:“Ovaj hadis ukazuje da je miješanje sa ljudima u kojem čovjek naređuje dobro a odvraća od zla i prema njima se odnosi na lijep način bolje od nemiješanja sa ljudima“.

Prenosi se od Huzejfe ibni Jemana - radijallahu anhu – da je rekao: "Ljudi su pitali Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojeći se da me ne zadesi, pa sam rekao:O Allahov Poslaniče zaista smo bili u džahilijetu i zlu, pa nam je Allah podario ovo dobro, pa da li poslije ovog dobra ima zla?Rekao je: Da.Pa sam rekao: A da li poslije tog zla ima dobra?Rekao je: Da, ali u njemu je dehn.Rekao sam: A šta je to dehn?Rekao je: Ljudi koji će uspostavljati sunnet na način na koji se on ne uspostavlja i koji će upućivat na način na koji se ne upućuje.Pa sam rekao: Da li poslije ovog dobra ima zla?Rekao je: Da, pozivači na vratima džehennema, onaj ko im se odazove bace ga u njega.Pa sam rekao: O Allahov Poslaniče opiši nam ih.Rekao je: Da, to su ljudi naše kože i oni koji govore našim jezicima.Rekao sam: O Allahov Poslaniče šta me savjetuješ ako me zadesi to vrijeme?Rekao je: Drži se džemata muslimana i njihovog imama.Pa sam rekao: Pa šta ako ne budu imali niti džemata niti imama? Rekao je: Kloni se svih tih skupina, pa makar se uhvatio za stablo drveta sve dok te smrt ne zadesi, a ti si na ovom." (Mutefequn alejhi)

Hafiz ibn Hadžer u el-Fethu prenosi od Taberija da je rekao.”Kada ljudi ne budu imali imama i raziđu se na skupine i partije, ne slijedi nijednu od ove grupe, drži se podalje ako si u mogućnosti da ne bi upao u zlo.Ali ukoliko postoji džemat koji istinski slijedi pravi put, onda im se moraš pridružiti kako bi povećao njihov broj i sarađivao sa njima u dobru jer u tom slučaju ta grupa predstavlja džemat muslimana za takvog čovjeka u tom vremenu”.

verwandter Beitrag: "O vjernici, brinite se o sebi..."