Nema nijednog muslimana koji je bio opskrbljivan dan za danom a on to ne smatraše dobrim za njega, a da nije bio nemoćan u mišljenju.
Upamtio sam ljude koji su se odnosili prema ovom svijetu kao amanetu koji im je povjeren na čuvanje, pa su ga oni na kraju povratili pravim vlasnicima.
Upamtio sam ljude kojima se ovaj svijet nudio u punom izobilju, ali su ga odbili bojeći se odgovornosti.
Vallahi, nijedan čovjek nije dobio ovaj svijet a da nije izgubio dostojanstvo i vjeru.
Ne čudim se nikome kao čovjeku koji misli da zaljubljenost u ovaj svijet ne spada u velike grijehe. Tako mi Boga, ljubiti ovaj svijet spada u najveće grijehe! A zar se svi drugi grijesi nisu izrodili iz ovog svijeta?! Zar se ne obožavaju kipovi i ne griješi se prema Milostivom samo zato što se odviše ljubi ovaj svijet i što mu se robuje više nego ičem?!
Na Sudnjem danu ljudi će biti proživljeni goli osim onih koji su se ustezali od ovog svijeta.
Tako mi Allaha, neće niko dinar uzvisiti a da ga Allah džellešanuhu neće poniziti na Sudnjem danu! Iblis je, koji je za sva vremena proklet, kada su iskovani dinar i dirhem, stavio na glavu i jedan i drugi rekavši: "Ko vas bude volio, moj je istinski rob koga ću moći okretati kuda mi
bude volja. Kada ljudi zavole ovaj svijet, onda me ne brine da neće kipove obožavati i drugo božanstvo za svoga Gospodara uzeti. Jer njih će ljubav prema dunjaluku odvesti u najveću propast."
Vidjeli smo one koji su, radeći za onaj svijet, imali i ovaj, ali nismo vidjeli da je bilo ko, radeći za ovaj, imao i onaj svijet.
Allah džellešanuhu daje čovjeku ovosvjetska dobra prepuštajući ga samoobmani, a uskraćuje mu ih iz obzira prema njemu.
Vjernik nije predodređen samo za život na ovom svijetu.
Isa, alejhi-s-selam, je rekao: "Ovaj svijet je njiva Iblisova koju mu obrađuju oni koji na njoj žive."
Ko je upoznao Stvoritelja i Gospodara svoga, zavolio Ga je i dao je prednost onome što je u Njega.
Ko je spoznao ovaj svijet i njegovu obmanu, napustio ga je.
Na pitanje da li se može Allah džellešanuu vidjeti očima još na ovom svijetu Hasan je
odgovorio negativno. A na pitanje da li će to biti moguće na onom svijetu, dao je potvrdan odgovor. Na upit zašto je tako, odgovorio je:
- Jer je ovaj svijet prolazan i sve što je na njemu prolazno je. Onaj svijet je vječan pa je
vječno sve što je njegovo. Osim toga, nemoguće je ono vječno dokučiti onim što je prolazno, ono što je oduvijek onim što je nastalo. A na Sudnjem danu Allah džellešanuhu će Svojim robovima podariti iz obilja Svoje dobrote i počasti prema njima vječni vid kojim će ga moći gledati.
Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu, ušao je kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i našao ga na ležaju ispletenom od palmine like. Na strani na kojoj je ležao vidio se trag užadi. Vidjevši ga u takvoj situaciji, Omer zaplaka, pa ga Allahov Poslanik upita: Zašto plačeš, sine Hattabov?"
-"Kako ne bih plakao, Allahov Poslaniče ? ! Sjetio sam se vizantijskih kraljeva i perzijskih careva i njihova uživanja. Ti si Allahov poslanik, miljenik i odabranik, a opet spavaš na ležaju ispletenom od užadi!"
"A zar nisi zadovoljan da oni imaju ovaj, a mi onaj svijet?" upita Poslanik.
- "Zadovoljan sam, Allahov Poslaniče ? "odgovori Omer.
"Ja sam na ovom svijetu poput konjanika koji jaše u ljetnom danu i odjednom ugleda drvo s debelim hladom. On svrati i na trenutak se odmori, a zatim ustane i hlad ostavi," mirno dodade Poslanik.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, živio je običnim životom, vrlo skromno i jednostavno; jahao je na magarcu, nosio je odjeću od grubog sukna, jeo sjedeći na tlu, i često je ponavljao: "Ja sam samo čovjek, jedem kao što jede običan čovjek."
Na kamenu je ostalo zapisano: 'Čovječe, kad bi vidio ono malo što ti je preostalo od života , sve želje svoje bi odmah napustio nastojeći da što više dobra učiniš. Tako bi ostavio pohlepu i lukavstvo iz straha od kajanja koje će sutra doći "kada se noge budu klizale, porodica te predala, bližnji te se odrekao, prijatelj te zaboravio, kada budeš u pomoć zvao, a niko ti se ne bude odazivao."
Učeni među neznalicama su kao liječnici među bolesnicima.
Čuo sam Hadždžadža kako govori stanovnicima Basre: "Mudri Allah je odredio da ovaj svijet bude prolazan, a onaj vječno da traje. Ono što je vječnim učinjeno neće nestati, niti će bez kraja biti ono što ima kraj. Zato neka vas nipošto ne zavarava to što ovaj svijet jest, a onaj još nije, i neka vam nadanja budu primjerena kratkoći života na svijetu ovom!"
- Čuda li golemog! Kako je Hadždžadž mogao dokučiti to što je spoznao, a opet se od Istine udaljiti!
