Bitno je da na samom početku spomenemo da nije sve što se nazove dokazom dokaz. Da bi se nešto u islamu naredilo ili zabranilo mora postojati jasan dokaz, a to je kur'anski ajet ili vjerodostojna predaja. Ono što neki smatraju dokazima za obavezu pokrivanja lica (nikab) samo je dokaz da je u praksi muslimanki bilo da ga nose, a nikako da je to obaveza. Da je pokrivanje lica i ruku obaveza ne postoji ni jedna vjerodostojna predaja od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja na to nedvosmisleno ukazuje. Da bismo prihvatili obaveznost pokrivanja lica i ruku morali bi da odbacimo mnoge vjerodostojne predaje, a to nijedan iskren sljedbenik sunneta ne želi. Musliman kada želi da klanja istiharu- namaz prilazi joj s neodlučnošću. Tako isto i onaj koji traži istinu ne smije da ima već izgrađen stav, već treba da vidi dokaze obje strane i da ne bude pristrasan određenom mišljenju samo zato što njegovi autoriteti zastupaju to mišljenje. Oni koji zagovaraju obaveznost pokrivanja lica neminovno će zapadati u kontradiktornost.
Bilježi Imam Buharija – a nadamo se da ne treba reći sa vjerodostojnim lancem prenosilaca – predaju od Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ,rekao:“Neka žena u ihramu ne oblači nikab i rukavice“.
Ova predaja je većini učenjaka jedan od dokaza da lice i šake nisu avret, jer Poslanik, a.s., nije rekao: „Osim ukoliko će bit viđena“.
Oni koji zagovaraju obaveznost pokrivanja lica kažu: „Vjerodostojno je preneseno od Esme, r.a., da su pokrivale lica na hadždžu kad bi naišao neko od muškaraca. Zašto bi pokrivale lica ako im to nije bila obaveza ?
Dobro! Kad im se navede predaja Fadla ibn Abbasa, r.a., o lijepoj ženi iz Has'ama koja je na oprosnom hadždžu došla da upita Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, otkrivenost njenog lica objašnjavaju time da je možda bila u ihramu.Pa jel' žena smije bit viđena u ihramu ili ne? Zar im predaja od Esme, r.a., nije dokaz za obaveznost pokrivanja lica?
Kad se nađu u ćorsokaku onda govore: Možda je bila ovo, možda je bila ono, ili kao što kaže El-'Usejmin u svojoj risali o hidžabu: „Možda joj je Poslanik, a.s., poslije naredio da pokrije lice!“
Zar „možda“ ima mjesto u islamskom argumentovanju ?! Zar bi trebali da zbog ljudske logike odbacimo vjerodostojne predaje? Kad žele da dokažu obaveznost pokrivanja lica dokazuju predajom Esme, r.a., a kad im se spomene žena Has'amijka onda kažu: „Bila je u ihramu“. Dakle, jasna kontradiktornost.
Sve što je zasnovano na pretpostavkama, logici i strastima nema mjesta u islamu. Štaviše, kad bi slijedili logiku, prije bi prihvatili da žena može da otkrije lice i šake, jer to iziskuje potreba, a i bliže je fitri.
Zatim, često kada žele da obesnaže mišljenje i dokaze onih koji dozvoljavaju otkrivanje lica, spominju samo slabe predaje. Uvijek se kače za predaju Ibn Abbasa i Esme o providnom ogrtaču i obavezno naglašavaju da su te predaje slabe i da se ne mogu uzeti za dokaz i slijediti.
Međutim, od Ibn Abbasa, r.a., je preneseno sedam predaja o tome da su spoljašnji ukrasi lice i ruke, od kojih je šest slabih i jedna vjerodostojna, čiji je sened spomenut u prethodnom tekstu. Predaju od Ibn 'Umera, r.a., koja je takođe vjerodostojna nikad nisu spominjali. Pa da čujemo ko je taj ko krije dokaze ???
Da se pod spoljašnjim ukrasima misli na lice i ruke preneseno je još od Aiše, Enesa, Ebu Hurejre i Musevvira ibn Mahrame, radijallahu 'anhum. Predaju od Aiše je Ibn Hazm ocjenio vjerodostojnom.
Poznato je da ukoliko slab hadis ima potporu u vjerodostojnom hadisu da time biva ojačan i može da postane argument, a šta je tek sa više od desetinu tih slabih predaja koje imaju tu potporu i koje govore da su spoljašnji ukrasi lice i ruke. Prenosioci svake od ovih predaja su različiti, pa da li je moguće da su se svi oni dogovorili da izmisle istu laž ?!
Takođe, obaveznost pokrivanja lica dokazuju kur'anskim ajetima koje shvaćaju i tumače onako kako im dušama godi. Pa zar nije najpreče da se slijedi tefsir Ibn Abbasa i Ibn 'Umera, r.a., koji su već rekli da su spoljašnji ukrasi lice i ruke ? Možda im ova dvojica ashaba nisu dovoljno kompetentna da pričaju o Allahovoj vjeri, pa treba odbaciti njihov govor, a prihvatiti govor običnih ljudi.
Preneseno je od Abdullaha Ibn Mes'uda, r.a., da je za spoljašnji ukras rekao da je to odjeća, a u drugoj predaji od njega se kaže da je to ogrtač. Dakle, ogrtač je ta odjeća koja se smatra spoljašnjim ukrasom, što uopšte ne podrazumjeva pokrivanje lica, jer se u drugim predajama za spoljašnji ukras kaže da su to lice i odjeća.
Zatim često svoj stav o obaveznosti pokrivanja lica potkrepljuju slabim predajama, o čijoj slabosti, naravno, nikad ne zbore.
Za predaju Ibn Abbasa, r.a., u kojoj kaže da je Allah naredio ženama da kada radi potrebe izađu iz svojih kuća pokriju svoja lica i otkriju jedno oko - Albani je rekao da u njoj imaju dvije slabosti koje je čine slabom predajom. Uz to se suprotstavlja vjerodostojnoj predaji od Ibn Abbasa.
Prenosi se da je Muhammed ibn Ka'b El-Kurezi o tefsiru ajeta 'Neka spuste niza se haljine svoje' rekao: „Pokriće svoje lice osim jednog oka“. Ova predaja je apokrifna. Za Ebu Sejra koji prenosi ovu predaju je Imam Ahmed rekao: „Lagao je i izmišljao hadise“. Za Muhammeda ibn 'Umera koji prenosi ovu predaju od Ebu Sejra je Imam Ahmed takođe rekao da je lažov.
Predaja od Ibn Sirina koja je sličnog sadržaja je mevkuf i ne može poslužiti kao dokaz jer se završava na tabi'inu. Da ju je tabi'in pripisao Poslaniku, a.s., bila bi mursel, i kao takva opet ne bi mogla poslužiti za dokaz.
Nije nam bio cilj ovim tekstom da se poskidaju nikabi već prvenstveno da se poznaje propis. Nije nikakav problem ako neko zastupa suprotno mišljenje. Problem je u tome što su neki otišli u toliku krajnost da su sestre koje ne nose nikab počeli da smatraju manje vrijednim ili čak griješnicama i novotarkama. U koliku su krajnost otišli govori i primjer El-'Usejmina. On je smatrao da ako neko vidi ženu otkrivenog lica na ulici da treba da je opomene da ga pokrije jer je lice izvor fesada. Subhanallah! Kako to da je tolika štetnost otkrivenog lica, a u vrijeme ashaba su robinje hodale otkrivenih kosa.
Bitno je naglasiti da muslimanka ima dva hidžaba. Prvi je njena kuća koja je njen najbolji hidžab, a drugi je njena odjeća kojom pokriva svoje tijelo kada izlazi iz kuće. Zato bi žene koje čvrsto zagovaraju nikab trebale najviše da se drže svojih kuća i na taj način dokažu svoju čestitost.
Takođe, treba da se zna da se djela cijene prema namjerama. Ukoliko neka muslimanka smatra da je nikab obaveza, a ne nosi ga bit će griješna zbog toga, jer ako neko radi nešto što smatra grijehom, bit će griješan, pa makar to i ne bilo grijeh kod Allaha.
“Vjera je uistinu lahka, i niko nije pretjerao u vjeri a da ga nije savladala.“
Na kraju molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi u ono što je ispravno, i da nas sačuva od svake zablude i krivog shvaćanja, i da nas usmrti na tewhidu čistim od svakog širka.
Amin.
Welhamdu lillahi rabbil'alemin. We sallallahu ve selleme 'ala sejjidil Murselin.
Ovo je dodatak na prijašnji tekst “Pokrivanje lica žene - obavezno ili ne ?” koji možete pročitati ovdje.
