Ljudi su ocijenili da su ljubavi različite saobrazno različitosti njihovih ciljeva, a ciljevi su različiti saobrazno različitosti želja, njihove jačine i splasnuća. Tako postoji ljubav prema Allahu džellešanuhu i u ime Njega, zatim da bi se ostvarile neke potrebe, pa ljubav prema roditelju, djetetu, bližnjem, prijatelju, vladaru, supruzi, odnosno suprugu i drugoj osobi. Sve ove ljubavi su jednog roda, samo se, kako smo istakli, vrste ljubavi razlikuju primjereno stupnju želje da se one postignu. Zato su i vidovi ljubavi različiti. Vidimo da neko umre od tuge za djetetom, kao što zaljubljeni umire od tuge za voljenom osobom. Također smo čuli kako je neko zaridao strahujući od Allaha džellešanuhu ili iz ljubavi prema Njemu i na kraju umro od toga.
Naći ćeš da je neko ljubomoran na svoga vladara i prijatelja kao što je ljubomoran na svoju ženu i kao što je ljubomorna zaljubljena na ljubljenu osobu.
Najmanja je ljubav prema onome koji se voli nastojanje da se stekne njegova naklonost, ugled i da mu se što više približi. To je vrhunska želja onih koji vole Allaha džellešanuhu. Zatim to prerasta u želju za druženjem, razgovorom i na kraju pomaganjem voljenog. Takve su čovjekove želje prema svom vladaru, prijatelju i bližnjem. A krajnja želja onoga koji voli prema voljenom leži u fizičkom dodiru tjelesnih organa kad god se to želi. Zato vidimo da muž koji pretjerano voli svoju ženu, žudi da sa njom ima odnos na razne načine i na različitim mjestima kako bi sjedinjenje bilo što češće. U ovo spada i tjelesni doticaj i ljubljenje. Dio ovoga može se odnositi na roditelja i dijete, kada prerasta u ljubljenje i grljenje njihovo.
Sve ovo što smo spomenuli zavisi od stupnja želje. A kada želja za nečim mine zbog nekog razloga i duša odmah vuče tamo kuda želja vuče. Tako imamo slučaj da onaj koji priznaje ru'jet (viđenje Allaha džellešanuhu očima na onom svijetu) neizmjerno čezne za tim i neprestano teži tome ne zadovoljavajući se nikada stupnjem koji je postigao. A opet duša onog koji niječe ru'jet nikada ne čezne za njim, odnosno uopće ga ne priželjkuje jer ga želja za tim ne vuče. On se zadovoljava time da stekne Allahovo džellešanuhu zadovoljstvo i boravak u Kući počasti i ništa više, jer ni duša njegova ne žudi ni za čim više.
Iz svega spomenutog je sasvim očigledno da je ljubav jednog roda, ali se njezine vrste razlikuju saobrazno različitosti njihovih ciljeva. Naime, ljudska priroda je jedna; na njoj ostavljaju vidan trag običaji i vjersko uvjerenje. Mi ne tvrdimo da jedino žudnja utiče na nju, ali tvrdimo da je upravo želja uzrok svake brige čak i one koja je u vezi s imetkom i drugim životnim situacijama. Tako nekome umre susjed, daidža, prijatelj, tečić, tetak, sin brata po majci, djed po majci i sin njegove kćerke, pa ako nema želje za njegovom imovinom uopće ga ne brine što ta imovina odlazi u tuđe ruke, ma koliko da je vrijedna i velika. Ali ako mu umre neko od družine ili posluge makar bio i dalji, a on bude imao želju za njegovom imovinom, jako će se zabrinuti, ožalostiti, naljutiti i zamisliti ako makar i najmanji dio ode drugome. Tako je to u spomenutim životnim situacijama.
Isto tako neko iz donjeg društvenog sloja neće se uopće brinuti kome će pripasti uprava u njegovoj zemlji, niti koga će dotični vladar sebi približiti, ili od sebe udaljiti. Međutim, ako se u njemu za tim želja javi, odmah će se pojaviti zabrinutost, misao i srdžba koja će ga možda na kraju uništiti i upropastiti i na ovom i na onom svijetu. Zato je požuda osnova svakog poniženja i svake brige; ona je ružno i prezreno svojstvo. Nasuprot njoj stoji čestitost koja spada u lijepa svojstva, a sastoji se od smionosti, izdašnosti, pravičnosti i pravilnog razumijevanja... Čestitost se sastoji od spomenutih svojstava kojima nasuprot stoji požuda. Ona se sastoji iz svojstava koja su suprotna nabrojanim svojstvima čestitosti, a njezina svojstva su: kukavičluk, tvrdičluk, nepravda i neznanje. Želja je povećana izražena pohlepa. Da nema želje ne bi nikada niko pao u poniženje drugome. Ebu Bakr ibn Ebi elFejjad mi je rekao da je Osman ibn Mehasin napisao na vratima svoje kuće u Eciji (Španija): „Osmane, ne žudi!"
Ko je kušan blizinom onoga koga mrzi poput je onoga koji je kušan daljinom onoga koji voli; među njima nema razlike. Kada za veselje pozove onaj koji voli, njegov poziv je siguran i njegovoj molbi se udovoljava. Budi zadovoljan sa onim koji je kod tebe, biće zadovoljan tobom taj koji je kod tebe.
Sretan u ljubavi je onaj koji je na kušnji sa onim čime je kadar vladati i kada održavanjem te veze ne griješi ni prema Allahu džellešanuhu niti ga ljudi zbog toga kore. Valjanost toga je da se oboje slažu u ljubavi. Ljubav je oslobođenje ako oboje budu daleko od svakog dosađivanja, jer je dosada loše i omrženo svojstvo. A postigli su potpunost u ljubavi ako ih dani ostave na miru sve dok jedno drugom budu od koristi. Međutim, to se samo u Džennetu može postići. Čvrsta garancija ljubavi može biti samo u Džennetu, jer je to Kuća vječnosti. Kada bi se sve to moglo postići još na ovom svijetu, čovjek se ne bi mogao osigurati od nesreća i protračio bi život, a ne bi užitak upotpunio.
Kada poraste ljubomora, budi uvjeren da je i ljubav porasla. Ljubomora je lijepo svojstvo koje se sastoji iz smionosti i pravičnosti. Jer samo pravični strogo pazi da drugog svetinju ne povrijedi i da drugi ne povrijedi njegovu svetinju. Čije je svojstvo smionost, njegova je osobina i dostojanstvenost. A iz dostojanstva proizilazi prezir prema nepravdi. Jedan od onih sa kojima sam se dugo družio rekao mi je za sebe da nije uopće ljubomoran bio sve dok nije ljubav okusio. Tek tada je ljubomoran postao. On je inače pokvarene i loše prirode bio, ali je također bio od onih koje su ispravno razumijevanje i velika izdašnost krasili.
Znaj da ljubav pet stupnjeva ima:
— odobravanje, a to je kada onaj koji gleda predstavlja sebi lijepim lik i moral onoga koga gleda. Ovo ulazi u područje uzajamnog prijateljstva;
— dopadanje, a to je da onaj koji gleda teži za onim koga gleda i za njegovom blizinom;
— prijateljstvo, a to je osjećanje pustoši kada dotični odsustvuje; ,
— ljubav, a to je potpuna zaokupljenost voljenom osobom. Ova vrsta liubavi naziva se u ljubavnoj poeziji išk (strastvena ljubav); i
- ljubavna opijenost, a to je ono stanje kada se zbog ljubavi ne spava, ne jede i ne pije, osim vrlo malo. Ponekad ova ljubav prouzrokuje bolest ili haluciniranje ili odvede čak u smrt. Ovo je gornji stupanj ljubavi, poslije kojeg nema više nijednoga.
Smatrali smo ranije da se ljubav najčešće javlja prema onim ženama koje su pokretljive i žustre, ali smo se uvjerili u suprotno od toga, da se ljubav najčešće rađa prema ženama laganih pokreta, samo ako to nije neka tupoglavost.
Zamoljen sam da nešto kažem o vrstama lijepog izgleda, što, evo, činim sada.
Ugodnost je finoća pohvalnih svojstava, graciznost pokreta, lahkoća gestova i da duša prihvati znakove izgleda makar i ne bilo vanjskih svojstava.
Potpunost je ljepota svakog svojstva i njegova izoštrenost, a malo je svojstava koja su ponaosob lijepa.
Onaj koji je hladnog izgleda nije ni ljubak, ni lijep, ni divan, ni sladak.
Uzorna ljepota je elegancija vanjskih organa koji su uz to i lijepi.
To je također spretnost i okretnost.
U jeziku nema odgovarajućeg izraza za lijepo. Ipak, lijepo je ono što se kao takvo dušom osjeti, u čemu su saglasni svi koji lijepo vide. To je plašt navučen na lice i sjaj koji srca sebi privlači. Jednoglasno je mišljenje u njegovom odobravanju, makar i ne bilo ovdje lijepih svojstava. Jer svako ko vidi lijepo, divi mu se, odobrava ga i prihvata, makar i ne vidio ništa vrijedno, razmotrivši pojedinačna svojstva njegova. Kao da je lijepo u duši gledanog koje otkriva onaj koji ga gleda.I upravo je ovo najuzvišeniji stupanj ljupkosti,poslije čega ljudske želje postaju različite pa neko voli uzornu ljepotu,a neko opet ljupkost.A nismo vidjeli da iko voli pojedinačnu potpunost.
Ukus je sastaviti nešto sa nečim od ovoga što smo spomenuli.
