Imam Šatibi u svojoj knjizi "Itisam" od 290. stranice pa naviše govori o pojašnjenju spašene skupine i značenju riječi džemat. Spomenuo je hadise koji obavezuju na pridržavanje džemata i pojasnio razilaženje ljudi po pitanju značenja riječi džemat. Spomenuo je pet mišljenja:
Prvo, da je džemat većinski dio sljedbenika islama, onaj ko njima bude oprječan pa kao takav preseli, preselio je džahilijjetskom smrću.
Drugo, da se pod džematom misli na ulemu i mudžtehide. Ko izađe iz onoga na čemu je ulema pa kao takav preseli, preselio je džahilijjetskom smrću. Kao da ovom i prethodnom tačkom Šatibi cilja ono što ulema spominje po pitanju konsenzusa.
Treće, da se pod džematom misli isključivo na ashabe jer se oni ne mogu složiti na zabludi.
Na 294. stranici Šatibi kaže: "Ovaj govor se poklapa sa rivajetom u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "To su oni koji su na onome na čemu sam ja i moji ashabi." Završen citat.
Četvrto, oni su (tj. pripadnici spašene skupine) džemat sljedbenika islama. Nakon što je spomenuo ovo mišljenje Šatibi je pojasnio da se ono u suštini vraća na prvo mišljenje.
Peto, a to je mišljenje koje je odabrao imam Taberi da se pod džematom misli na džemat muslimana kada se slože oko emira. Kao dokaz Taberi navodi hadis: "Ko dođe mom ummetu želeći da razdvoji njihov džemat, ubijte ga ma ko on bio" Suština ovog mišljenja je da se pod džematom misli na slaganje po pitanju emira koji radi po Allahovoj Knjizi i Sunnetu. Džemat koji je spomenut u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se neće smatrati džematom ukoliko se bude okupio na nečem drugom mimo sunneta.
Kaže (tj. Šatibi): "Ovih pet mišljenja kruže oko toga da se sljedbenici sunneta ciljaju pomenutim hadisima, zato uzmimo to kao osnovu." ("Itisam" 2/226.)
Shodno tome nije ispravno ograničiti ehli-sunnet vel džema'at - a oni su spašena skupina - i suziti na određeni džemat ili savez mimo ostalih muslimana, voleći i mrzeći u ime tog džemata i skupine. Takav metod, kako ulema to spominje, je metod novotara.
Rekao je Šejhul-islam: "Puno ljudi sudi ovim skupinama na osnovu mišljena i prohtjeva. Svoju skupinu, i one koji se pripisuju skupini koga on slijedi smatra ehli-sunnetom, a svakog ko je njoj oprječan smatra novotarem. To je zabluda. Sljedbenici istine i sunneta ne slijede nikog osim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne govori po hiru svome već po objavi koja mu se objavljuje. Poslanik je osoba kojoj se mora povjerovati u svemu što obavijesti i mora mu se pokoriti u svemu što on naredi. Ovaj stepen nemaju imami niti drugi ljudi. Naprotiv, od svačijeg govora se uzima i ostavlja osim od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ko uzme jednu osobu, mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatim one koji nju vole i sa njom se slažu smatra ehli-sunnetom, a one koji su njemu oprječni smatra novotarima - kao što je slučaj sa apologetičarima - takav je zabludjeli novotar. Ovim postaje jasno da su sljedbenici hadisa i sunneta najpreči da budu spašena skupina, oni nemaju osobu koju pristrastno slijede osim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."(Medžmu’atul fetava, 3/216)
Imam Šatibi u "Itisamu" 2/283, spominje "da se svaka skupina spori sa drugom po pitanju spašene skupine:
- Tako onaj ko negira Allahova svojstva tvrdi da je muvehhid.
- Mu'tezile sebe nazivaju sljedbenicima pravde i tevhida.
- Mušebbih (Onaj ko Allahova svojstva upoređuje sa svojstvom Njegovih stvorenja) tvrdi da potvrđuje Allahov zat (biće) i Njegova svojstva...
Zatim na 284 stranici kaže: "Haridžije kao dokaz navode riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "U mom ummetu će uvjek postojati skupina koja će se boriti na istini sve dok ne dođe Allahova odredba.' Murdžije kao dokaz navode hadis: "Ko kaže la ilahe illallah, iskreno iz svog srca, biće u Dzennetu, pa makar učinio zinaluk ili krađu." Nakon toga Šatibi spominje ono na što se oslanja kaderija, muveffid, rafidija i drugi, pa kaže nakon toga:
"To je zbog toga što su svi ušli pod pojam islama, i sunnija i novotar koji tvrdi da je on uspio i postao od spašene skupine. A suprotno tome ne tvrdi osim onaj ko je napustio islam i pripojio skupini kufra." Završen citat.
Rezime bi bio da je svaki musliman koji ostvari tevhid i kloni se širka i ne počini ni jedno djelo koje ga izvodi iz vjere, pripadnik ove spašene skupine.
Njegov kraj je - Allahovom milošću - ka potpunom spasu ukoliko dođe sa osnovom imana i njegovim vadžibima ili će mu kraj biti spas, pa makar i nakon izvjesnog vremena, ukoliko dođe samo sa osnovom imana uz ostavljanje pojedinih vadžiba. Takav je od onih koji su prema sebi nepravedni (tj. koji su sami sebi zulum nanijeli).
Kaže Uzvišeni:
ثُمَّ أَوْرَثْنَا الْكِتَابَ الَّذِينَ اصْطَفَيْنَا مِنْ عِبَادِنَا ۖ فَمِنْهُمْ ظَالِمٌ لِنَفْسِهِ وَمِنْهُمْ مُقْتَصِدٌ وَمِنْهُمْ سَابِقٌ بِالْخَيْرَاتِ بِإِذْنِ اللَّهِ ۚ ذَٰلِكَ هُوَ الْفَضْلُ الْكَبِيرُ
جَنَّاتُ عَدْنٍ يَدْخُلُونَهَا يُحَلَّوْنَ فِيهَا مِنْ أَسَاوِرَ مِنْ ذَهَبٍ وَلُؤْلُؤًا ۖ وَلِبَاسُهُمْ فِيهَا حَرِيرٌ
"Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će prema sebi nasilje učiniti, bit će onih umjerenih, bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti - za to će veliku blagodat dobiti. Perivoje Adna, u koje će ući, u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti." (Fatir, 32, 33).
