.jpg)
Prva vrsta: ispisivanje Kur'ana, Allahovih imena i sifata i njihovo vješanje radi izliječenja. Oko ove vrste ulema se razilazi u pogledu propisa. Po jednom mišljenju tako nešto je dozvoljeno To je stav Abdullaha ibn Amra ibn Asa. To se može vidjeti iz onog što prenosi Aiša, radijallahu anha. To zastupa i Ebu Džafer Bakir i Ahmed ibn Hanbel u jednom rivajetu od njega. A hadis koji govori o zabrani vješanja hamajlija i talismana tumače da se odnosi na hamajlije u kojima ima širka.
Po drugom mišljenju tako nešto je zabranjeno i to je stav ibn Mesuda i ibn Abbasa. Da se zaključiti da je to stav i Huzejfe, Ukbeta ibn Amira ibn Akima a to mišljenje zastupa i grupa tabi'ina. Od njih su i prijatelji ibn Mesuda, a u jednom rivajetu to je mišljenje i imama Ahmeda koje mnogi njegovi prijatelji smatraju odabranim a koje su potvrdili kasniji učenjaci. Oni kao dokaz uzimaju riječi ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je rekao: «Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: Zaista su rukje, hamajlije i tevla širk.» Bilježi ga Ahmed, Ebu Davud, ibn Madže i Hakim. Tevla je stvar koju su arapi pravili i za koju su vjerovali da može omiliti ženu čovjeku i čovjeka ženi.
Ovo mišljenje je ispravno sa tri aspekta.
Prvo: ovo je opšta zabrana a nema posebne predaje koja bi izdvojila nešto iz ove opšte zabrane.
Drugo: presjecanje puteva koji vode u grijeh i zlo, jer korištenje ovih hamajlija vodi u korištenje onih koje nisu dozvoljene.
Treće: kada čovjek na sebe okači nešto od Kurana i Allahovih imena čovjek dolazi u iskušenje da to nosi na nečista mjesta i mjesta na kojima obavlja prirodnu nuždu a što je vjerom zabranjeno.
Druga vrsta hamajlija: hamajlije mimo Kur'ana koje se kače na osobe kao što su prošiveni predmeti, kosti, končići, papuče, ekseri, predmeti sa imenima džina, šejtana i talismani. Ovo je kategorički zabranjeno. To je širk Allahu, Azze ve Dželle, jer predstavlja vezivanje za nekog drugog mimo Allaha, Njegovih imena, sifata i ajeta. U hadisu se kaže: «Ko se veže za nešto biće prepušten njemu.» Bilježi ga Ahmed i Tirmizi. Tj., Allah, Azze ve Dželle, će ga prepustiti toj stvari za koju se veže i kači. A ko se veže za Allaha, Subhanehu ve Te'ala, i kod njega traži utočište i zaštitu i svoj slučaj prepusti Njemu, Allah, Azze ve Dželle, će mu biti dovoljan. Allah će učiniti da mu bude blizu sve što je daleko i olakšat će mu sve teškoće. Ko se bude vezao i oslanjao na nekoga mimo Allaha, Azze ve Dželle, od hamajlija, stvorenja, raznih lijekova i kaburova, Allah će ga prepustiti tome a to mu ništa neće pomoći, niti mu može pribaviti koristi niti od njih odagnati štetu. Na taj način uništit će svoju akidu i prekinuti vezu sa svojim Gospodarem tako da ga Allah, Subhanehu ve te'ala, napusti.
Obaveza je na muslimanu da čuva svoju akidu od onoga što je može uništiti ili učiniti manjkavom. Otuda musliman ne smije koristiti ono što nije dozvoljeno od raznih lijekova i hamajlija kao što mu nije dozvoljeno da odlazi raznim sumnjivim osobama, varalicama i gatarima koji navodno liječe ljude od pojedinih bolesti. Ovakvi predstavljaju bolest za srce i akidu, a ko se osloni na Allaha, Azze ve Dželle, i od Njega bude tražio pomoć On mu je dovoljan. Zatim neki ljudi na sebe vješaju ove hamajlije a uopšte nisu bolesni od osjetilnih bolesti već je možda umišljen da posjeduje bolest koja se svodi na strah od uroka ili zavisti. Tako ćeš vidjeti da neki od njih te hamajlije vješaju u auto, na jahalici ili na vrata kuće i prodavnice. Sve ovo je posljedica slabosti ispravnog vjerovanja i slabosti oslanjanja na Allaha, Azze ve Dželle. Prava bolest je u stvari nepoznavanje akide koju je obaveza liječiti tako što će čovjek spoznati tevhid i vjerodostojnu akidu.
