.jpg)
Kadija Ebu Bekr, Allah mu se smilovao, kaže: „Tvrdnja rafidija de ja Alija oporučio hilafet Hasanu je netačna. Nije ga oporučio nikome,(2) a tačno je da je došlo do davanja prisege. On je bio preči bej'i od Muavije i mnogih drugih. On je izišao u isti pohod kao što je i njegov otac da pozove buntovničku skupinu (fi'etul-bagije) na pokornost. Sa njim su pregovarali posrednici, da bi se na kraju odrekao hilafeta s ciljem očuvanja muslimanske krvi (3) s jedne strane i da bi se obistinilo obećanje Poslanika melhameta (nadahnuća) s druge strane. Jedne prilike Poslanik, je na minberu izrekao: "Ovaj moj sin je gospodin. Nadam se da će Allah njegovim sebebom izmiriti dvije velike skupine muslimana. ' I zaista se Poslanikovo obećanje obistinilo, a hilafet je pravosnažno prešao u ruke Muavije, radijallahu anhu. Na taj način se obistinila Poslanikova želja.(„El-Avasimminel-Kavasim“-El Kadi Ebu Bekr El-Arabi El-Maliki)
Navedeni hadis bilježi Buharija u svome Sahihu,od Hasana el Basrija od Ebu Bekrete da je vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, na minberu a Hasan b. Alija je bio pored njega kada je to izrekao. Takođe ga bilježi Buharija u poglavlju o vrlinama Hasana i Husejna, knjiga "Vrline ashaba", br 62, pog. 22, 4/216. Pogledaj El-Bidaje ven-Nihaje, 7/17-19 i Ibn Asakira, 4/211-212.
(1) Od osnova rafidijskog vjerovanja, ustvari to je prvi temelj imana kod njih, je ubjeđenje da su Hasan, njegov otac i brat nepogrešivi, kao i deveterica imama iz porodice njegova brata. Vjeruju da Hasan i njegov otac prednjače u nepogrešivosti, a ono što urade ili izgovore je istina. Treba znati da istina nije kontradiktorna. A najvažnije što je uradio Hasan b. Alija je prosljeđivanje svoje prisege vladaru pravovjernih Muaviji, radijallahu anhum. Shodno tome oni su trebali priznati ovu prisegu i vjerovati kako je to dio nepogrešive istine, jer je ona djelo čovjeka koji je po njima nepogrešiv. Međutim, očigledno je da oni niječu i ne priznaju tu prisegu i tako se suprostavljaju svome nepogrešivom imamu. Ova stvar ne izlazi iz okvira dvije mogućnosti. Prva je: ili niječu nepogrešivost svojih dvanaest imama, što bi značilo rušenje njihove vjere jer je akida nepogrešivost imama osnov njihove vjere. Druga mogućnost je da i dalje vjeruju u nepogrešivost Hasana, iz čega proizilazi da je i pomenuta bej'a Muaviji u tom okviru, ali su se oni usprotivili vjeri i svome Imamu zbog njegova postupka u tom pogledu sa kojim je htio da sretne Allaha, dželle še'nuhu. Shodno toj soluciji oni su potonjim generacijama oporučivali nepokornost, što za sobom povlači zaključak da su bili ustrajni u inadu, oholosti i nevjerstvu. Svaka od ove dvije solucije ih podjednako gura na rub propasti, a treća solucija ne postoji.
Oni koji od njih govore: "Hasan je ocrnio lica vjernika sa tagutom " kažemo: "Što se tiče onih koji vjeruju u poslanstvo Hasanovog djeda, sallallahu alejhi ve selleme, oni u ovom pomirenju muslimana i davanju prisege Muaviji vide dokaz poslanstva jer je ovim događajem potvrđeno ono o čemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, obavjestio svoga miljenika, prvaka mladića u Džennetu, Hasana. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao kako se nada da će njegovim sebebom Allah, dželle še'nuhu, izmiriti dvije velike skupine muslimana. Zato svi oni koje je obradovao Hasanov postupak izmirenja muslimana smatraju da je on ustvari osvijetlio lica mu'mina a ne ocrnio."
(2) Bilježi imam Ahmed u svom Musnedu, 1/130 ili br. 1078, od Veki'a od E'ameša od Salima b. Ebi Dž'ada od Abdullaha b. Sebu'a da je rekao: Čuo sam Aliju, radijallahu anhu, da kaže, prije nego je ubijen, rekli su mu: "Odredi nam halifu." On reče: "Ne. Ostavit ću vas na način kako je to postupio Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme." Rekoše mu: "Šta ćeš na to odgovoriti Gospodaru kada ga susretneš?" Reče:
'Allahu moji ostavio si me među njima koliko si htio, zatim si me uzeo Sebi, a Ti si ostao bditi nad njima. Ako želiš možeš ih popraviti, a ako želiš možeš ih pokvariti." Isto bilježi Ahmed, 1/156 ili br. 1339, od Esveda b. Amira od E'ameša od Seleme b. Kuhejla od Abdullaha b. Sebu'a. Obje predaje imaju tačne senede.
Hafiz Ibn Kesir u knjizi El-Bidaje ven-Nihaje, 5/250-251, bilježi od imama Bejhekija predaju od Husajna b. Abdurrahmana od imama Š'abija od Ebi Vaila, brata Semele Esedija (jedan od prvaka tabi'ina) bi rečeno Aliji: "Zar nam nećeš odrediti halifu?" On reče: "Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije odredio halifu pa je ipak imenovan. Ako Allah bude ovim ljudima želio dobro okupit će ih oko najboljeg od njih kao što ih je poslije Poslanikove smrti okupio oko najboljeg od njih." Sened ovog hadisa je dobar.
Ibn Kesir prenosi od imama Bejhekija, 7/323, hadis od Hubejba b. Ebi Sabita Kahilija, Kufija od Sa'lebeta b. Jezida Hamanija (kufljanski šija, Nesai ga je ocjenio vjerodostojnim) da je rečeno Aliji, radijallahu anhu: "Zar nećeš imenovati halifu?" Reče: "Ne, ostavit ću vas onako kako vas je i Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, ostavio." Pogledaj Sunen El-Bejheki el-kubra, 8/149.
(2) Priču o posredovanju između Hasana i Muavije i primirju između njih bilježi imam Buharija u knjizi Sulh, br. 53, pog. 9, 3/169, od Hasana Basrija da je rekao: "Hasan je, tako mi Allaha, krenuo Muaviji sa jedinicama jakim kao planina. Pa je Amr b. As rekao: 'Vidim jedinice koje se ne mogu savladati dok na obje strane ne pogine veliki broj ljudi."Pa mu je Muavija rekao a tako mi Allaha bio je bolji (t.j. Amr)od drugog:"Ako oni pobiju one a oni ove ko će preuzeti brigu o ljudima i ženama?Ko će preuzeti njihova imanja?Pa mu je poslao dvojicu Kurejšija iz Abdušemsa;Abdurrahmana bin Semureta i Abdullaha bin Amira b. Kurejza.On im reče:"Idite tom čovjeku (Hasanu b. Aliji)! Upitajte ga šta želi i razgovarajte sa njim na način koji će ga zadovoljiti. Zamolite ga (tj. postupite kako mislite da je najbolje, vi ste povjerenici.' Pa su otišli do njega, pregovaraše sa njim i zamoliše ga. Hasan b. Alija im reče: 'Ja sam predstavnik Benu Abdul Mutaliba, zadobili smo ovaj imetak. Ovaj ummet zbunjen i okrvavljen (tj. potrebno je mnogo imetka za zadovoljenje njegove krvi).' Rekoše mu on ti predlaže to i to, i moli te. On reče ko mi to garantuje. Odgovoriše mi ćemo se za to pobrinuti. I nije ih ništa upitao a da mi nisu rekli mi ćemo se za to pobrinuti. Zatim je došlo do izmirenja."
