Thursday, October 20, 2011

Deset lekcija kojima nas je podučio Abdullah ibn Mubarek


Abdullah ibn Mubarek je bio učenjak koji je istovremeno posjedovao brojne vrline i odlike. Zapravo, njegovi prijatelji bi znali sjediti i nabrajati sve njegove vrline koje su bile dio njegovog karaktera i ličnosti. Imam Zehebi prenosi da su rekli: „Hajmo sjesti i da brojimo sve njegove odlike koje posjeduje“. Tako da su nabrojali: „Znanje, fikh, knjige, gramatika, jezik, zuhd, rječitost, poezija, noćni namaz, ibadet, hadždž, džihad, hrabrost, instinkt, snaga, malo je govorio o onome što ga se ne tiče, pravednost i manjak nesuglasica sa svojim drugovima“.


Čitajući njegovu životnu priču, čovjek može upravo ovo vidjeti i ne može ostati a da ne izvuče kratke ali teške i vrijedne lekcije iz života ovog čovjeka.

1. Nebitno koliko misliš da si loš uvijek možeš postati bolji !

U ‘Tartib al-Madarik’ (1/159), Kadi Ijjad spominje da je ibn Mubarek bio upitan o okolnostima koje su dovele da počne sticati znanje. Odgovorio je:

„Bio sam mladić koji je volio vino i muziku i pjevao sam dok sam se upuštao u ova prljava djela. Jednog dana sam okupio svoje prijatelje u jednom od svojih vrtova u kom su bile slatke jabuke, jeli smo i pili dok nismo pali u nesvjest od silnog pića. Pred kraj noći sam se probudio i uzeo lutnju (عود-ûd;žičani instrument) i počeo pjevati:

Zar nije vrijeme da mi se smiluješ,
A mi se bunimo protiv onih koje nas kritikuju.


Nisam bio u stanju da izgovorim ove riječi kao što sam namjeravao. Kada sam opet pokušao lutnja (ûd) je počela da mi se obraća kao da je osoba učeći ajet:

أَلَمْ يَأْنِ لِلَّذِينَ آمَنُوا أَن تَخْشَعَ قُلُوبُهُمْ لِذِكْرِ اللَّهِ
Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah spomene. (Al-Hadid, 16)

Tako da sam rekao: „Da Gospodaru moj“. Razbio sam lutnju, prosuo vino i pokajao se, Allahovom milošću, i okrenuo sam se ibadetu i sticanju znanja.

2. Trebaš se družiti sa čestitim ljudima.

U ‘Sifat as-Safwah’ (2/323), Ibnul Džewzi spominje da je kuća ibn Mubareka u Marwi bila prostrana oko 50 kvadratnih jardi. Nije bilo osobe koja je bila poznata po znanju, ibadetu, ljudskosti ili visokom položaju u Marwi a da nije bila viđena u ovoj kući.

3. Trebaš biti predusretljiv gost.
U ‘Sifat as-Safwah’ (2/324), se prenosi da je Nadr bin Muhammed, pozvao ibn Mubareka kada mu se oženio sin. Kada je došao, ibn Mubarek je ustao i počeo usluživati goste. Nadr ga nije ostavljao na miru sve dok se na kraju nije zakleo da će tražiti od njega da ode, nakon čega je ibn Mubarek najzad sjeo.

4. Trebaš udjeljivati novac siromašnim.
U ‘Sifat as-Safwah’ (2/323), Ibnul Džewzi spominje da je ibn Mubarek „trošio 100 000 dirhema godišnje na potpomaganje siromašnih“.

5. Uvijek trebaš vratiti posuđenu stvar njenom vlasniku.
U ‘Sifat as-Safwah’ (2/329), Hasan bin ‘Arafah je rekao da mu je Abdullah ibn Mubarek ispričao: „Posudio sam pero od nekoga iz Šama i namjeravao sam ga vratiti njenom vlasniku. Kada sam stigao u Marw (Turkmenistan!) vidio sam da je i dalje kod mene. O Ebu Ali (Hasanov nadimak), vratio sam se cijeli put nazad do Šama kako bih vratio pero njenom vlasniku !“.

6. Trebaš biti hrabar i kriti svoja dobra djela.

U ‘Sifat as-Safwah’ (2/329), ‘Abdah bin Sulejman je rekao: „Bili smo u izvidnici sa Abdullah ibn Mubarekom u dijelu rimske države, pa smo se susreli sa neprijateljem. Kada su se vojske srele istupio je jedan njihov borac i pozvao na dvoboj nekog od nas. Jedan od naših boraca je istupio i borio se sa njim preko sat vremena da bi ga na kraju ranio i ubio. Izašao je drugi pa je i njega ubio. Zatim je izazvao još jednog rimljanina na dvoboj pa je izašao i treći. Borili su se preko sat vremena da bi i njega na kraju ranio i ubio. Ljudi su se okupili oko ovog čovjeka a i ja sam bio među njima i vidio sam da pokriva svoje lice maramom. Uzeo sam kraj njegove marame i povukao je i vidio sam da je to Abdullah ibn Mubarek“.U verziji imama Zehebija se prenosi da ga je natjerao da se zakune da neće otkriti njegov identitet dok ne umre.

7. Trebaš imati nježno srce.

U ‘Sifat as-Safwah’ (2/330), Kasim bin Muhammed je rekao: „Bili smo na putovanju sa Abdullah ibn Mubarekom i ja sam stalno zapitkivao sebe: šta je to posebno kod ovog čovjeka da je tako poznat? Ako klanja pa i mi klanjamo, ako posti pa i mi postimo, ako se bori pa i mi se borimo, ako obavlja hadždž pa i mi ga obavljamo. Jedne noći na našem putu za Šam smo noć proveli u nekoj kući. Svjetiljka se ugasila i neko od nas ustade, izađe van da je upali i zadrža se vani neko vrijeme. Vidio sam letimice lice Abdullah ibn Mubareka i vidio sam da mu je brada bila vlažna od njegovih suza. Rekoh sebi: Ovaj strah od Allaha je ono po čemu je ovaj čovjek bolji od nas. Kada se lampa ugasila i kad smo bili u mraku, on se sjetio Dana Proživljenja“.

8. Trebaš biti velikodušan prema svojim prijateljima.

U ‘Sifat as-Safwah’ (2/329), Isma’il bin ‘Ajjaš je rekao: „Ne znam ni za jednu vrlinu a da je Allah nije usadio u srce Abdullah ibn Mubareka. Moji prijatelji su mi rekli, da kad su putovali sa njim od Egipta do Mekke, on bi ih posluživao sa khabisom (slatko jelo posuto brašnom) dok je on postio tokom cijelog puta“.

9. Ne trebaš se predati šejtanskom došaptavanju.

U ‘Tartib al-Madarik’ (1/159), se prenosi da je Abdullah ibn Mubarek uzimao abdest, šejtan mu je došao i rekao: „Nisi potrao ovaj dio tvog tijela“. Ibn Mubarek reče: „Jesam“. Šejtan reče: „Ne, nisi“. Pa ibn Mubarek reče: „Ti si onaj koji iznosu tvrdnju, stoga je na tebi da doneseš dokaz kako bi je potkrijepio“.

10. Trebaš iskreno doviti za ljude da prihvate Islam.

U ‘Tartib al-Madarik’ (1/162), se prenosi da je Hasan bin ‘Isa bin Sirdžis prošao pored ibn Mubareka a bio je kršćanin. Ibn Mubarek je upitao ko je on i rečeno mu je: „On je kršćanin“. Pa je ibn Mubarek rekao: „O Allahu, podari mu Islam“. Allah je uslišao njegovu dovu i Hasan je postao izvanredan musliman, putovao je tražeći znanje i postao je jedan od učenjaka Ummeta.