Međutim, bez sumnje će doći vrijeme kada ćeš morati ustati i ispravljati loše, jer musliman/ka treba uvijek biti jak/a i ne smije sebi dozvoliti da bude ugnjetavan/a, povrijeđen/a, gažen/a itd. ali na kraju dana kada se sve okonča, praštanje i pomilovanje je put kojim trebamo ići. Kao dio životne terbijje, moramo naučiti napraviti distancu između postupaka drugih i njihovog uticaja na nas.
Nažalost, s vremenom se pojavljuju ljudi koji će ti činiti nepravdu, kritikovati te, povrijeđivati te, želiti ti zlo, ustati protiv tebe, prevariti te itd. ali to su sve stvari koje se tako često dešavaju na ovom svijetu da od njih ne možeš pobjeći. Umjesto toga, najbolja stvar koju možeš uraditi je da izgradiš sebe i postigneš terbijju kako bi ti pomogla da se na najbolji način nosiš sa ovim stvarima i ublažiš njihov uticaj na tebe.
Oprosti, premda ne moraš uvijek zaboraviti (iako bi to bilo bolje), uzmi pouku iz toga i očisti svoje srce od zlobe, nadajući se cijelo vrijeme Allahovoj pomoći i Njegovoj nagradi.
Da bih ovo podcrtao preveo sam mali dio iz knjige Ibn Mufliha „el-Edeb el-Šer’ijja“ o opraštanju onima koji ugnjetavaju i čine zlo drugima, bazirano na slučaju iskušenja i proganjanja kroz koja je prošao imam Ahmed.
Salih, sin imama Ahmeda, prenosi da je otišao kod svog oca u rekao:
"Čuo sam da je neki čovjek došao kod Fazl al-Anmatija i rekao mu: „Hoćeš li mi oprostiti ako te ne pomognem i podržim?“ Al-Fazl mu reče: „Neću nikome oprostiti (ko to uradi)“. Moj otac se tad samo nasmiješio i ostao tih.
Nakon par dana mi reče: „Naišao sam na ovaj ajet „a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi...“ (Šura,40) i pogledao sam u tefsir (komentar) tog ajeta; Hišam ibn al-Kasim mi je prenio od Mubareka a on od Hasana da je rekao:
„Kada svi narodi budu klečali pred Gospodarom svjetova na Sudnjem danu i kada se uzvikne: “Neka oni čija je nagrada kod Allaha ustanu!“, i niko neće ustati osim onih koji su praštali drugima na ovom svijetu.“
Moj otac je zatim rekao: „Tako da sam ja oprostio svima onima koji su me tukli a koji su preselili“. Zatim je počeo govoriti: „A kako može biti da čovjek bude kažnjen od Allaha zbog drugog čovjeka?“
U predaji al-Merdevija se nalazi izreka al-Šabija: „Ako mu oprostiš jednom (onom ko ti je nanio zlo) dobit ćeš dvostruku nagradu“.
Hasan el-Basri je rekao:“Najbolja vjernikova osobina je praštanje i prelazak preko loših postupaka drugih“.
Omer je izrekao ovu zadivljujuću izjavu: „Oprostio sam svim ljudima“.
