Kad Allah, džellešanuhu, hoće nekom narodu dobro, On učini da njihovi vladari budu blagi i da državne prihode sakupljaju velikodušni. A kad On odluči propast nekom narodu, učini da na vlasti budu glupaci, a da prihode ubiru škrtice. Slušao sam od pojedinih drugova Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da u predznake Posljednjeg časa spada, između ostalog: prije Smaka svijeta upravitelji će biti razvratnici, ministri lašci, povjerenici izdajnici, učenjaci pokvarenjaci i komandanti nasilnici. Ja se zaista bojim da to nije ovo naše vrijeme.
Namjesnik u Basri En-Nasr ibn Amr jednog je dana rekao u Hasanovom prisustvu: "O oče Seidov, Allah džellešanuhu stvorio je ovaj svijet i učinio njegove ukrase i ljepote dozvoljenim Svojim robovima. Kur'an kaže: 'jedite i pijte, samo ne pretjerujte. Allah zaista ne voli one koji pretjeruju' (Kur'an, 7:31) i '... ko je zabranio Allahove ukrase koje je Allah za robove Svoje stvorio i lijepa jela? Reci: ona su za vjernika na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih', (Kur'an, 7:32), našto je Hasan rekao:
- Čovječe, boj se Allaha za svoje dobro! Bježi od pustih želja jer će te one upropastiti! Znaj da nikome nije dato nijedno dobro ovog ili onog svijeta samo zbog želje njegove.
Dvije su kuće u kojima se boravi. Ko bude dobra činio na ovom svijetu, imaće i onaj svijet, a i na ovom svijetu će naći ono što mu je određeno. A ko na dušu svoju zaboravi - izgubio je i ovaj i onaj svijet. Allah džellešanuhu je sebi odabrao Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, poslao ga s Objavom cijelom ljudskom rodu kao poslanika, iz milosti svoje, kao i svim stvorenjima svojim. Knjiga koju je on donio od Allaha džellešanuhu kazuje da je Allah džellešanuhu odredio svom Poslaniku rok na ovom svijetu, kao i svim ljudima.
Kur'an kaže: "Vi u Allahovu Poslaniku imate divan primjer." Nama je naređeno da uzmemo što nam Poslanik daje, da slijedimo Uputu, da idemo putem kojim je Poslanik išao i postupamo po Sunnetu njegovom. Što na tom putu postignemo, postigli smo zahvaljujući Allahu džellešanuhu koji nam je milost darovao, a dužni smo pokajati se za grijehe i tražiti oprost od Allaha za sve propuste. Samo to su vrata spasa. A u pustim željama nema ama baš nikakva dobra! Nema dobra ni kod onih koji žive samo od pustih želja i nadanja... U doba Poslanika, koji je među nama živio i djelovao, ljudi su govorili da vole Allaha džellešanuhu, pa je On objavio: "Reci: Ako volite Allaha, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! Allah je Svemoćan!" (Kur'an 3:31). Dakle, ljubav prema Allahu džellešanuhu se potvrđuje iskrenim slijeđenjem puta Njegova Poslanika. Ko pak ne slijedi put Allahova Poslanika, laže da voli Allaha džellešanuhu.
Čovječe, boj se Allaha za svoje dobro. Tako mi Allaha, vidio sam one koji su prije tebe bili na tvom položaju. I oni su izlazili na minber kao što ti izlaziš. I njihove pratnje su bile ogromne, a haljine su im se, od silne oholosti, vukle po zemlji. Željeli su se pokazati moćnim pred svijetom pa su gradili i oblačili se natječući se. Ali su, jednog dana, sa položaja svojih iznenada ščepani bili i odjednom im je bilo uzalud sve što su od dobara ovog svijeta brižljivo sakupljali. Na kraju su bili privedeni Stvoritelju i Gospodaru svom, gdje su im pokazana djela njihova. A teško njima na Dan kada će im jasno biti da su sami sebe teško obmanuli! Teško njima i na "Dan kada će čovjek i od brata svoga pobjeći, i od majke svoje, i od oca svoga, i od druge svoje, i sinova svojih. Toga dana svaki će čovjek samo o sebi brigu brinuti."
O namjesniče, boj se iznad svega Allaha džellešanuhu, jer se ti već sada razlikuješ od ljudi Upute i Sunneta, kako u privatnom tako i u javnom životu svom. Zanosiš se pustim željama i tražiš ispriku svaku. Ali znaj dvije su grupe ljudi: oni koji traže ovaj i oni koji traže onaj svijet. Tako mi Allaha, onaj koji traži onaj svijet našao ga je i smirio se, a onaj koji traga za ovim svijetom nigdje ga ne nalazi; on se od silnog traganja umorio i pred skorom je propašću.
Ti se čuvaj da te ne ražalosti traženje prolaznog a ostavljanje vječnog, pa da budeš od onih koji će se strašno kajati. Zaista je mudro rečeno: "Dosta je čovjeku vjerolomstva što će vjerolomnicima povjerenik biti i u zlodjelima im njihovim pomagati!" Jednom siromašnom čovjeku je prigovoreno: "Zašto ne odeš upravitelju pa da ti neko dobro podari?", našto je on odgovorio: "Molim Allaha džellešanuhu da me sačuva od svega što Njemu drago nije! Da umrem kao vjernik makar bez ičeg, draže mi je nego da umrem kao licemjer pa makar tijela ogromnog."
Kad je Omer ibn Hubejje postavljen za namjesnika u Iraku, pozvao je Hasana i Eš-Ša'bija i rekao im: "Allah veliki vam stanje popravio! Meni je halifa Jezid ibn Abdilmelik knjigu tešku spremio, u čijoj primjeni je propast moja. Bojim se, ako se u tome pokorim, da će me stići kazna Allahova, a ako se pak ne pokorim, da će me stići srdžba Jezidova od koje se nikad neću izbaviti. Šta mi vi savjetujete da činim?" Hasan se okrene Ša'biju i reče: "Odgovori čovjeku!" Ganut namjesnikovim riječima, Eš-Šabi mu stane povlađivati i brzo govor završi. Namjesnik je želio i Hasanovo mišljenje čuti. Poslije dugog oklijevanja Hasan reče:
- Ja kažem da ti se, tako mi Allaha, približio silazak Allahova meleka, osora gruba, koji bez pogovora izvršava naređenja Njegova. On će te ščepati i iz prostrane palače tvoje u mračan i tijesan grob će te strpati! Tada ti, o namjesniče, Abdulmelikov sin neće moći pomoći! Međutim, ja se nadam da će tebe Allah džellešanuhu sačuvati od Jezida, ali sam posve siguran da tebe Jezid neće moći spasiti od kazne Allahove. Zato se ti Allaha boj! Pokornost Jezidu može navući na tebe srdžbu Allahovu, pa kud ćeš onda?! Ja te samo podsjećam na ono čime te Allah zastrašuje kad kaže: "Biće to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje Moje strahovati." (Kur'an, 14:14) Ako budeš bio pokoran Allahu džellešanuhu, spasićeš se od Jezidova zla, a ako pak budeš bio drug Jezidov u griješenju, Allah džellešanuhu će te ostaviti Jezidu i onda kada ti on neće moći nimalo pomoći. Ovdje je Ibn Hubejje zaplakao. Kasnije je Hasana obilato nagradio, a Eš-Ša'bija bez dara ostavio. Vrativši se svojim slušateljima u džamiji, Eš Ša'bi je rekao: - Ljudi, ko može dati prednost Allahu džellešanuhu nad stvorenjima Njegovim, neka to učini! Ibn Hubejje je tražio moje i Hasanovo mišljenje. Tako mi Allaha, Hasan nije znao ništa što i ja nisam znao, ali ja sam nastojao udovoljiti duši namjesnikovoj pa sam i govor tako podesio. Želio sam imati njegovu naklonost, pa me je Allah kaznio i od milosti Svoje udaljio. A Hasan je na Allahovoj strani bio, pa ga je On još više Sebi približio, a i Ibn Hubejje ga je iznad mene uzdigao i obilato nagradio.
Izlazeći jednom od Ibn Hubejja, Hasan je na njegovim vratima zatekao grupu učenjaka kako stoje, pa im se obratio riječima: - Šta vas je dovelo da čekate ovdje, dabogda Allah ne umnožio vašu skupinu! Želite ući ovim šugavcima?! Tako mi Allaha, vaše druženje nije druženje s dobročiniteljima, niti je vaše sjedenje sjedenje s dobrima. Raziđite se zato odavde! Dabogda vaše duše bile od tjelesa vaših odvojene i ne dao Bog da vam sličnih bude među muslimanima! Obukli ste se i zasukali haljine, glave obrijali i surmu podvukli pa ste najgora skupina postali... Osramotili ste učene, Allah više nikada ne sastavio vašu skupinu! Da ste se ustegli od onog što je u vladara, oni bi težili onom što je u vas. Međutim, vi ste bili pohlepni za onim što je u rukama njihovim, pa njima vaše znanje nije više interesantno... Mislim da ste upravo vi oni koje je Allah džellešanuhu udaljio od svoje milosti.
Hadždžadž je sebi sagradio kuću u Vasitu i pozvao Hasana da je pogleda. Učinivši to, on reče:
- Hvala Allahu! Upravljači uistinu sebe moćnim vide, a mi se svakog dana učimo na njihovim primjerima i pouke crpimo. Jedni od njih palače podižu, postelje ukrašavaju, odjeću uljepšavaju i svitu svoju veličaju. A onda oko njih počnu muhe pohlepno kružiti, i zaljubljenici u Vatru, i hrđave pristaše, kojima se oni potom hvale: "Pogledajte šta sam napravio!"
Vidjeli smo, o zavarani! Razvratnik si i svima si na nebesima odvratan, a i oni na Zemlji te proklinju! Prolaznu kuću si sagradio rušeći kuću vječnu. Uobražen si bio u kući obmane, zato ćeš biti ponižen u kući radosti vječne! Zatim je napustio kuću Hadždžadžovu učeći: "Allah je uzeo obavezu od učenih da će oni sigurno ljudima Kur'an objašnjavati i da neće ništa kriti." Čuvši šta je sve Hasan rekao, Hadždžadž se jako naljutio sakupivši zatim stanovnike Šama, ovim riječima im se obrati:
"Zar me nije u prisustvu vašem izgrdio dok ste vi šutjeli, o robovi stanovnika Basre?!" Pa su po naređenju Hadždžadžovom priveli Hasana, koji je mičući usnama u sebi šaptao. On ga upita: "Stani, oče Seidov! Zar nisi poštivao to što sam ja namjesnik, već si o meni tako govorio ?!" Na to mu je Hasan mirno odgovorio:
- Neka ti se Allah džellešanuhu smiluje, namjesniče! Onaj koji te zastraši da bi te sačuvao, milostiviji ti je i više te voli i poštuje od onoga koji ti se ulaguje ubjeđujući te da ćeš biti spašen. A vidjećeš ko ti je bio prijatelj kada strah ugledaš.
Moja namjera nije bila to što ti je prvo naum palo kad si čuo šta sam rekao i šta sada misliš. U tvojoj ruci je sada dvoje: oprost i kazna. Učini ono što ti je primjerenije i čega si dostojniji, i pouzdaj se u Allaha, koji je dovoljan i tebi i meni. Divan je Allah - Stvoritelj i Gospodar naš! Hadždžadž se postidio svojih riječi i zamolivši Hasana da mu oprosti, počast mu je ukazao i darove dao. Kada je Adijj ibn Erta naimenovan za namjesnika Basre, odlučio je povjeriti sudstvo Hasanu. Saznavši to, Hasan je pobjegao i sklonivši se na sigurno mjesto, ovo namjesniku poručio:
- Onaj koji nešto mrzi, namjesniče, nije dostojan obavljati ga i ne može ga valjano obavljati ako bi to morao činiti. Onaj koji to radi bez istinskog motiva i istinske namjere zaslužuje da mu se ne pomogne. U mogućnosti si da na položaj koji nudiš meni postaviš ljude koji su ga dostojniji pa je preče da njima amanet povjeriš, koji će oni bolje od mene čuvati. Jer nema nikakva dobra u traženju pomoći onoga koji smatra da mu nije dužnost primiti amanet koji mu se želi povjeriti. Zato, namjesniče, oslobodi me obaveze koju mi želiš silom nametnuti, Allah tebe oslobodio i dobro ti svako dao zato što si me na miru ostavio! Allah, doista, neće uskratiti nagradu onom koji čini dobra djela...
Hasan el Basri
