"Allah je najbolji čuvar i On je od milostivih najmilostiviji!" (Yusuf, 64)
Kada je Abdullah ibn Ali al-Abbasi ušao u Damask ubio je 30.000 muslimana u kratkom vremenskom periodu. Zatim je ušao sa svojim mazgama i konjima u centralnu Umejjidsku džamiju, posadio ljude da sjednu, i rekao svojim savjetnicima:
„Da li ima iko ko mi se i dalje suprotstavlja?“ Rekoše: „Ne“. On reče: “Da li mislite da ima iko ko bi mi se mogao uskoro suprotstaviti?“ Rekoše:“Ako postoji takva osoba onda bi to najvjerovatnije bio El-Evza'i“- Imam El-Evza'i je poznati muhadis (učenjak hadisa) čij je nadimak bio Ebu Amr, bio je pobožan Allahov rob i jedan od onih od kojeg prenose imam Buharija i Muslim.
On (ibn Ali) reče: „Dovedite ga“. Vojnici su otišli po El-Evzaija ali se on nije pomjerio sa svog mjesta. Rekoše mu: „Abdullah ibn Ali te želi vidjeti“. On reče: „‘Hasbunallahu we ni’mel wekil“ (Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik). Pričekajte me malo. Otišao je i uzeo gusul, obukao ćefine ispod svoje odjeće jer je znao da je ova situacija značila njegovu sigurnu smrt, ubistvo i prolijevanje krvi. Zatim je rekao sebi:“ O Evzai, došlo ti je vrijeme da kažeš riječ istine. Na Allahovom putu se ne boj prijekora onih koji kore“.
Sam imam Evza'i prenosi šta se dalje desilo:
Ušao sam i vidio zapovjednike vojske poredane u dva reda sa isukanim sabljama. Prošao sam ispod sablji i došao do njega. Sjedio je na svili a u njegovoj ruci je bio štap. Njegovo čelo je bilo namršteno od ljutnje ali kad sam ga vidio, tako mi Onoga osim kojeg drugog boga nema, izgledao mi je poput muhe...Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik. Nisam mislio ni na što, ni na moju porodicu, ni na moj imetak, ni na moju ženu, samo sam se sjetio prijestolja Milostivog kada bude donešeno pred čovječanstvo na Sudnjem danu i Danu Obračuna. Zatim je on (Ebu Ali) podigao svoj pogled i samo Allah zna veličinu ljutnje koja se mogla vidjeti na njegovom licu.
Reče mi: „ O Evza'i, šta imaš reći u pogledu krvi koje sam prolio?“
Rekoh: „Taj i taj mi je prenio hadis od Ibn Mesuda, radijallahu anhu da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno proliti krv muslimanu koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik osim u tri slučaja : ako oženjen ili udata počini blud , glava za glavu i onoga koji ostavi svoju vjeru i napusti Zajednicu ." (Buharija i Muslim)
Stoga, ukoliko je njihovo ubijanje bilo iz razloga što su bili od ovih ljudi onda si ispravno postupio. A ako oni nisu bili od ovih ljudi onda njihova krv visi o tvom vratu.
Slomio je svoj štap i ja podigoh "imamu" čekajući sablje da me sasiječu. Vidio sam savjetnike kako skupljaju svoju odjeću i zadižu je od krvi (koja je tekla po podu).
On (ibn Ali) reče: „A šta imaš reći u pogledu imetka?“
Rekoh:“Ako je halal onda se boj ispitivanja a ako je haram onda se boj kazne!“
Reče: „Uzmi ovu vrećicu (koja je bila puna zlata)“. Rekoh: „Ne želim bogatstvo“. Jedan od savjetnika mi namignu (davajući mi znak da uzmem), jer je samo tražio bilo kakav razlog da me ubije“.
Uzeo sam vrećicu i podijelio je vojnicima dok se nije ispraznila, zatim sam je bacio i izašao govoreći „Hasbunallahu we ni’mel wekil“ (Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik)...- rekli smo to na dan kad smo ušli i na dan kad smo izašli.
فَانقَلَبُوا بِنِعْمَةٍ مِّنَ اللَّهِ وَفَضْلٍ لَّمْ يَمْسَسْهُمْ سُوءٌ وَاتَّبَعُوا رِضْوَانَ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ ذُو فَضْلٍ عَظِيمٍ
I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar. (Ali Imran, 174)
