Poslanikovo naoružanje i oruđe

"Poslat sam sa sabljom pred Sudnji dan , da uspostavljam zakone Allahove vjere, dok se ne bude obožavao samo Allah na Zemlji, Allah Koji nema sudruga u vlasti.Odredio je da moja opskrba bude ispod sjene moga koplja.Odredio je da poniženje padne na onoga ko se suprotstavi mojoj naredbi.A ko bude oponašao jedan narod, pa on njemu i pripada." (Hadis bilježi Ahmed od ibn Omera)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem , je imao devet sablji i svaka je imala svoj naziv:

Me‘sur je bila njegova prva sablja koju je naslijedio od oca. Potom, El-Adb i Zulfikar od koje se gotovo nije odvajao. Njeni držak (rukohvat), štitnik, vrh, kajasa i remen bili su od srebra. Ostale sablje su imale nazive: El-Kaleij, El-Bettar, El-Hatf, Er-Resub, El-Mihzem, El-Kadib. Remen njegove sablje je bio od srebra i između su bile srebrne halke. Sablju Zulfikar je dobio kao ratni plijen na Bedru i za nju je vezano predanje u kojem se spominje sablja koja mu je pokazana u snu. Kada je ušao u Mekku, prilikom njena oslobođenja, sablja je bila okićena zlatom i srebrom.

Imao je sedam oklopa: Zatul-fudul, kojeg je dao u zalog jevreju Ebu eš-Šahmu za trideset saa ječma i ovaj dug je bio do godinu dana. Oklop je bio od željeza. Pored ovog, spominju se i sljedeći: Zatul-višah, Zatul-havaši, Es-Sa'adijje, Fidda, El-Betra i El-Hirnik.

Imao je šest lukova za strijele:Ez-Zerva', Er-Revha', Es-Safra', El-Bejda', El-Ketum koji je pukao u bici na Uhudu pa ga je uzeo Katade ibn En-Nu'man, i strijelu Es-Sedad.


Imao je tobolac (fišekliju) za strijele, El-Kafur, i pojas (kaiš) od kože na kojem su bile okačene tri srebrne halke, srebrna kopča i srebrna stezaljka, prema mišljenju pojedinih autora. Međutim, šejhul-islam, Ibn Tejmijja, kaže: "Do nas nije doprlo da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., na sredini pojasa imao kopču."

Imao je dva štita: Ez-Zeluk i El-Futek. Postoji predanje da mu je jedan poklonjen, a na njemu je bila slika (lik) kipa, pa je on stavio ruku na nju i Allah ju je izbrisao.
Imao je petero kopalja. Jedno je imalo naziv El-Musvij, drugo El-Musni, zatim En-Nebah, jedno veliko El-Bejda', i drugo malo, koje je ličilo je na pastirski štap, a nazvao gaje El-Aneze. S njim bi izlazio na bajrame i bilo bi stavljeno ispred njega i služilo bi mu kao sutra (pregrada) pri obavljanju namaza. Ponekad bi i šetao s njim.

Imao je kacigu od željeza, El-Muveššeh, i bila je ukrašena mesingom. Druga kaciga je nosila naziv Es-Sebug ili Zu Sebug.

Imao je tri ogrtača širokih rukava koje je oblačio u bitkama. U nekim predanjima se spominje da je imao džubu od zelenog (svilenog) brokata. Također je poznato da je Urve ibn Ez-Zubejr imao kacigu od brokata čija je unutrašnjost bila od zelenog svilenog brokata i da ju je oblačio u borbama. Imam Ahmed dozvoljava oblačenje svile u borbi.

Imao je crnu zastavu El-Ukab. Ebu Davud u svome Sunenu bilježi od jednog ashaba da je rekao: "Vidio sam žutu zastavu Allahova Poslanika, s.a.v.s., mada je imao i bijelu, a možda ju je kasnije promijenio u crnu."

Imao je šator El-Kinn, i kukasti štap (mihdžen) dužine podlaktice ili malo duži i na njega se oslanjao prilikom hodanja i jahanja. Vješao ga je pred sobom na devi. Njegova palica je nazvana El-Urdžun, a motka od tise El-Memšuk. Postoji mišljenje da su ovaj štap nasljeđivali halife.

Imao je čašu Er-Rejan, a također je nazvana i Muganij. Druga čaša mu je bila obmotana srebrnim lančićem. Imao je i staklenu čašu. Također je imao posudu od aloina drveta koja se nalazila pod njegovim krevetom i u koju je noću mokrio. Imao je čajnik Es-Sadir, zatim zdjelicu od kamena iz koje je uzimao abdest i korito od mesinga, veliku drvenu čašu Es-Siah, zatim, bronzano korito iz kojeg se kupao, bočicu za ulje i kutiju za ogledalo i češalj. Neki autori tvrde da je češalj bio od slonovače. Od bronze mu je bio i štapić za nanošenje surme prije spavanja po tri puta na svako oko. U kutiji je imao dvoje makaze i misvak.

Imao je veliki čanak El-Gara' i na njemu su bile četiri halke za koje su ga nosili četverica ljudi. Također je imao posude za mjerenje žitarica sa' i mudd, krevet od tikova drveta kojeg mu je poklonio Esad ibn Zurare, i kožni ležaj koji je bio napunjen palminim vlaknima.

Sve ove gore spomenute stvari se spominju pojedinačno u mnogim hadisima.

Taberani u svome Mu'džemu bilježi od Ibn Abbasa sveobuhvatni hadis o oruđu. Ibn Abbas kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao je sablju čiji su rukohvat i štitnik bili od srebra i imala je naziv Zulfikar. Imao je i luk Es-Sedad, tobolac (fišekliju) za strijele El-Džem'u, oklop mu je bio ukrašen bakrom a nosio je naziv Zatul-fudul, zatim, koplje En-Nubea, kukasti štap (mihdžen) Ed-Dakn, bijeli štit El-Mudžez. Imao je sivog konja (zekana) Es-Sekb, sedlo Ed-Dadž, zatim sivu mazgu po imenu Duldul, devu El-Kasva i magarca Ja'fura. Imao je šator El-Kinn, manje koplje El-Kamre, ogledalo i štap od tise El-Mevt."

Džennet i Džehennem - Sulejman El-Eškar

"A oni koji su se Allaha bojali, oni će na sigurnu mjestu biti, usred bašča i izvora, u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima. Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti. U njima će moći, bezbjedno, koju hoće vrstu voća tražiti; u njima, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u ognju sačuvati, blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!" (Ed-Duhan, 51-57)

"A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko: "Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio. Uđite u njega, u miru, ovo je Dan vječni!" U njemu će imati što god zažele - a od nas i više." (Kaf, 31-35)

Ebu Hurejre r.a. je rekao: "Rekli smo, O Allahov Poslaniče! Pričaj nam nešto o džennetu i njegovoj konstrukciji, a on je rekao: "Njegovi zidovi su od zlata i srebra, a sastav građe od miska, kamenje je od bisera, dragog kamenja. Zemlja je mirisna. Ko u njega uđe osjetiće svu ljepotu i neće osjećati tugu. Trajno će živjeti i neće umirati. Njegova odjeća se neće mijenjati niti će njegova mladost prolaziti." (Ahmed i Tirmizi)

Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište. (Sad, 55-56)

Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u vatru ubacio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći. (Ali Imran, 192)

Zar oni ne znaju da onoga koji se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu čeka vatra džehennemska, u kojoj će vječno ostati? To je ruglo veliko! (Et-Tevbe, 63)

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Deset stvari koje vode Allahovoj ljubavi - Ibn Kajjim el-Dževzijje

1.Učenje Kur'ana sa razmišljanjem i razumjevanjem njegovih značenja,šta se njima želi reći poput knjige koju čovjek nauči napamet i tumači je kako bi shvatio šta je njen autor njome htio reći.
2.Približavanje Allahu nafilama (dobrovoljnim ibadetom) nakon farzova jer to čovjeka dovodi na stepen da bude voljen (od Allaha) nakon ljubavi (prema Allahu od čovjeka)
3.Stalni zikr u svakoj situaciji,jezikom,srcem,djelima i primjerom ima udjela u ljubavi (od Allaha) u onolikoj mjeri u kolikoj (čovjek) čini taj zikr.
4.Davanje prednosti onome što On voli nad onim što ti voliš kada se pobude strasti i uspinjanje ka Njegovoj ljubavi,makar to uspinjanje bilo i teško.
5.Upoznavanje srca sa Njegovim imenima i svojstvima,razmišljanje o njima i njihovo spoznavanje,uživanje u vrtovima te spoznaje,jer onaj ko je spoznao Allaha putem Njegovih imena i svojstava,taj Ga je bez ikakve sumnje,zavolio.
6.Posmatranje Njegova dobročinstva i skrivenih i vidljivih blagodati,jer to vodi ka ljubavi prema Njemu.
7.A ona je jedna od najinteresantnijih:da srce u potpunosti bude ganuto pred Uzvišenim Allahom, a to ne mogu opisati riječi i izrazi.
8.Osamljivanje s Njim u vremenu kada se On spušta (na zemaljsko nebo) kako bi ga dozivao ,učio Njegove riječi i srcem stajao pred Njim uz poštivanje roba prema Gospodaru, a zatim završiti sve to traženjem oprosta i kajanjem.
9.Druženje s onima koji iskreno vole Allaha,ubiranje najboljih plodova njihova govora,kao što se biraju najbolji plodovi,i da ne govoriš osim kada govor bude korisniji i znaš da će ti poboljšati tvoje stanje i koristiti drugome.
10.Udaljavanje od svega onoga što se ispriječava između čovjekova srca i Allaha, azze ve dželle.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Uslovi i zapreke primanja dove - Seid el Kahtani

Dove su kao oružje, a oružje je djelotvorno ako je vješt onaj ko ga upotrebljava, a ne samo po sebi, pa kad se ispune ovi uslovi i onaj ko ga upotrebljava bude jak, i ne bude nikakve prepreke postiže se rezultat protiv neprijatelja, a kad izostane jedna od ove tri stvari izostaće rezultat, pa ako bude dova sama po sebi neispravna, ili onaj ko upućuje dovu ne uputi je iz, srca zajedno sa jezikom, ili se pak nađe nekakva zapreka izostaće rezultat."

Šart ili uslov: u jezičkom značenju jeste znak, a u terminološkom značenju: Ono sa čijim odsustvom je nužno nepostojanje, a nije nužno sa njegovim prisustvom postojanje niti nepostojanje zbog njega lično (Pojašnjenje:abdest je uslov za namaz pa ako izostaje abdest nužno je nepostojanje (neispravnost) namaza a nije nužno u prisustvu abdesta prisustvo namaza niti odsustvo namaza lično zbog abdesta jer postoji mogućnost da nedostaje neki drugi uslov).

قُلْ أَمَرَ رَبِّي بِالْقِسْطِ ۖ وَأَقِيمُوا وُجُوهَكُمْ عِنْدَ كُلِّ مَسْجِدٍ وَادْعُوهُ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ ۚ كَمَا بَدَأَكُمْ تَعُودُونَ

Reci: "Gospodar moj naređuje – pravednost. I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživiti." (Al-A'raf,29)

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Iskušenja - Fitne (1 dio)

Riječ fitna u Allahovoj knjizi ima značenje ispita kojim čovjek nije iskušan. Ima značenje ispita i iskušenja zajedno. U prvom značenju upotrijebljena je ondje gdje Allah Uzvišeni kaže Musau, a.s.:

وَفَتَنَّاكَ فُتُونًا
"Raznih nevolja smo te spasili" (Ta-Ha, 40), u drugom značenju upotrijebljena je u ajetu koji kaže:

أَلاَ فِي الْفِتْنَةِ سَقَطُواْ
"Eto, baš su u iskušenje pali" (Et-Tevba, 49).

Oba značenje prisutna su u sljedećem ajetu:

أَحَسِبَ النَّاسُ أَن يُتْرَكُوا أَن يَقُولُوا آمَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ
وَلَقَدْ فَتَنَّا الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَلَيَعْلَمَنَّ اللَّهُ الَّذِينَ صَدَقُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْكَاذِبِينَ
"Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo I da u iskušenje neće biti dovedeni? A mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu" (El-Ankebut, 2-3).

Tu je i ajet u kojem se navode riječi Musaa, a.s.:

إِنْ هِيَ إِلاَّ فِتْنَتُكَ تُضِلُّ بِهَا مَن تَشَاء وَتَهْدِي مَن تَشَاء
To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na Pravi put ukazuješ" (El-E'raf, 155).


Uzvišeni je Allah rekao:

وَجَعَلْنَا بَعْضَكُمْ لِبَعْضٍ فِتْنَةً
"Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite" (El-Furkan, 20).

Ovaj se ajet odnosi na sva stvorenja, i jedni će biti ispitani pomoću drugih. Poslanici su na ispitu pred onima kojima su poslani: kako su ih pozivali istini i kako su strpljivi bili u tome. Oni podnose razne tegobe u ispunjenju poslanice svog Gospodara. Ljudi su iskušani poslanicima: da li da im se pokore, pomažu im, da li da im vjeruju ili da ne vjeruju, suprotstave im se i bore se protiv njih? Učenjaci su na iskušenju zbog neznalica, da li ih poučiti, posavjetovati i biti strpljiv u tome? Ali, i oni su iskušenje neznalicama, tj. da li ih poslušati i pustiti da ih vode? Podanici su ispit za vladare, a vladari za podanike; bogataši su iskušenje siromašnima, a siromašni bogatima, slabi jakima i jaki slabima, muž je na iskušenju zbog svoje supruge, a ona je na iskušenju zbog njega, muškarci su na ispitu zbog žena, a žene zbog muškaraca, vjernici zbog nevjernika i nevjernici zbog vjernika, oni koji naređuju dobro iskušani su onima kojima se obraćaju i obratno. Zato su siromašni vjernici koji su slijedili poslanike bili kušnja bogatima i njihovim poglavarima koji nisu vjerovali, iako su znali da su poslanici u pravu i koji su govorili:

لَوْ كَانَ خَيْرًا مَّا سَبَقُونَا إِلَيْهِ
"Da je kakvo dobro, oni nas ne bi u tome pretekli" (El-Ahkaf, 11).

Ovakvi su govorili Nuhu:

قَالُوا أَنُؤْمِنُ لَكَ وَاتَّبَعَكَ الْأَرْذَلُونَ
"Zar da ti vjerujemo, a najniži sloj ljudi te slijedi" (Eš-Šuara, 111).

Na to Allah kaže:

وَكَذَلِكَ فَتَنَّا بَعْضَهُم بِبَعْضٍ لِّيَقُولواْ أَهَـؤُلاء مَنَّ اللّهُ عَلَيْهِم مِّن بَيْنِنَا
I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao" (El-En'am, 53).

وَجَعَلْنَا بَعْضَكُمْ لِبَعْضٍ فِتْنَةً أَتَصْبِرُونَ
"Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa se strpitel" (El-Furkan,20).

Allah je iskušenje poistovjetio sa strpljenjem u ovom slučaju i u sljedećem:

ثُمَّ إِنَّ رَبَّكَ لِلَّذِينَ هَاجَرُواْ مِن بَعْدِ مَا فُتِنُواْ ثُمَّ جَاهَدُواْ وَصَبَرُواْ
"Gospodar tvoj će onima koji se isele, nakon što su na iskušenju bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili..." (En-Nahl, 110).

Ko bude iskušan strpljivošću pa se strpi, strpljenje će ga očistiti i skinuti mu grijehe, isto kao što kovački mijeh čisti zlato i srebro.

Uzvišeni kaže:

وَلَقَدْ فَتَنَّا الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَلَيَعْلَمَنَّ اللَّهُ الَّذِينَ صَدَقُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْكَاذِبِينَ
"Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu" (El-Ankebut, 3).

Iskušenje dijeli ljude na iskrene i lažljive, vjernike i licemjere, na dobre i loše. Ko se pri iskušenju strpi sačuvat će se većeg iskušenja, a ko ne izdrži past će u gore iskušenje.

Zbog toga u Kur'anu nalazimo kako Uzvišeni na više mjesta govori i je neminovno da ljudi budu iskušavani, a iskušenja mogu biti i u dobru i u zlu. Čovjek mora biti iskušan i onim što mu donosi radost, a i onim što mu pričinjava bol. Zbog toga čovjek ima potrebu da bude od onih koji puno trpe i od onih koji mnogo Allahu zahvaljuju.

Uzvišeni je rekao: "Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati."
U drugom ajetu Uzvišeni je objavio: "I u dobru i u zlu provjeravali smo da bi se opametili."

U suri Ali lmran On je rekao: "Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?! "

A prije toga u suri El-Bekara, " Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć!?" Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

To je zato što se ljudska duša neće popraviti i očistiti sve dok ne bude potresena iskušenjima.

Suhejb bin Sinan,r.a.,pripovijeda da je AllahovPoslanik,sallallahu alejhi ve selleme, rekao: Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija a takvo stanje nije ni s kim drugim nego samo sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu, dž.š.,što mu donosi korist, a ako ga, pak, pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi i postojano se drži, pa mu i to donosi nagradu od Allaha, dž.š. (Muslim)

Habbab ibn Erett,r.a.,pripovijeda:Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku,sallallahu alejhi ve selleme, na progone idolopokolonika, a on bijaše u hladu Kabe, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: Zar nam nećeš tražiti pomoć od Allaha, dž.š., zar za nas nećeš učiti dovu? On nam na to odgovori: Znajte da je među narodima prije vas bilo ljudi kojima bi iskopali rupu u zemlji, zatim ga stavili u nju i donijeli pilu kojom bi prepilili njegovu glavu (odozgo) na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali, ali sve to ga ne bi natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah, dž.š., upotpuniti ovu vjeru dotle da će konjanik putovati sam iz Sana do Hadremevta (sa kraja do na kraj Arapskog poluotoka), nikog se ne plašeći, osim Allaha, dž.š., i od vuka za svoje stado, međutim, vi to požurujete (nestrpljivi ste). A po jednom drugom rivajetu: On je mirno ležao na svom ogrtaču pod glavom, pored svega što smo trpili od idolopoklonika.

Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: Ako Allah, dž.š., želi Svome robu hajr, onda mu požuri sa njegovim kaznama na ovome svijetu. A ako Allah, dž.š., želi Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za njegove grijehe, kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu. Zatim je rekao: Zaista je veličina nagrade prema veličini iskušenja, zato Allah, dž.š.,, kada zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah bit će zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba. ( Tirmizi, hasen, Buhari )

Smisao kušnje - Ibn Kajjim el-Dževzijje

إِنَّا جَعَلْنَا مَا عَلَى الْأَرْضِ زِينَةً لَهَا لِنَبْلُوَهُمْ أَيُّهُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا

Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati, (Al-Kehf,7)

أَحَسِبَ النَّاسُ أَن يُتْرَكُوا أَن يَقُولُوا آمَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ
وَلَقَدْ فَتَنَّا الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَلَيَعْلَمَنَّ اللَّهُ الَّذِينَ صَدَقُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْكَاذِبِينَ

"Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo I da u iskušenje neće biti dovedeni? A mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu" (El-Ankebut, 2-3).

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Sudnji Dan - Sulejman el-Eškar

الْقَارِعَةُ مَا الْقَارِعَةُ وَمَا أَدْرَاكَ مَا الْقَارِعَةُSmak svijeta. Šta je Smak svijeta? i šta ti znaš o Smaku svijeta? (El-Qari’a,1-3)

إِنَّ يَوْمَ الْفَصْلِ كَانَ مِيقَاتًاDan sudnji je, zaista, već određen, (An-Naba, 17)

هَٰذَا يَوْمُ الْفَصْلِ ۖ جَمَعْنَاكُمْ وَالْأَوَّلِينَOvo je Dan sudnji, i vas i narode drevne ćemo sakupiti, (Murselat,38)

وَقَالُوا يَا وَيْلَنَا هَٰذَا يَوْمُ الدِّينِi reći: "Teško nama, ovo je – Sudnji dan!"

هَٰذَا يَوْمُ الْفَصْلِ الَّذِي كُنْتُمْ بِهِ تُكَذِّبُونَDa, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali!

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Čišćenje Duše prema prvim izvorima

Čišćenje Duše prema prvim izvorima
Autor: Ahmed Ferid
Broj str: 158

Sadržaj Knjige

1.Predgovor Autora 2.Iskrenost 3.Priroda namjere 4.Vrste Srca 5.Simptomi bolesti srca i znaci 6.Njegovog zdravlja 7. Četiri otrova srca 8.Spominanje Allaha s.v.t. i učenje Kur'ana 9.Traženje Allahovog oprosta 10.Dova 11.Donošenje Salavata na Poslanika s.a.v.s. 12.Namaz noću 13.Djelovanje bez ovosvjetskih djelovanja 14.Stanje vlastitog bića 15.Ustrajnost 16. Zahvalnost 17.Potpuno oslanjanje na Allaha s.v.t.18.Ljubav prema Allahu s.v.t. 19.Zadovoljstvo Allahovom odredbom 20.Nada u Allaha s.v.t. 21.Strah od Allaha s.v.t. 22.Život na ovom Svijetu 23.Pokajanje 24.Pojmovnik Arapskih izraza

هُوَ الَّذِي بَعَثَ فِي الْأُمِّيِّينَ رَسُولًا مِنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِنْ كَانُوا مِنْ قَبْلُ لَفِي ضَلَالٍ مُبِينٍ

On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi(El-Džumua,2)

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Put pravog muslimana 1 & 2 dio

Autor: Ebu Bekr Džabir el-Džezairi
Naslov originala: Minhadžu-l-muslim
Knjiga br. 1 sadrži 454 str.
Knjiga br. 2 sadrži 317 str.

Knjiga se sastoji od pet poglavlja, od kojih svako poglavlje ima više podnaslova. Podnaslova ima dosta naročito u Poglavlju o vjerskim obredima (ibadat) i Poglavlju o uzajamnim odnosima (muamelat).
Prvo poglavlje govori o vjerovanju (akaidu), Drugo o lijepom ponašanju (adabima), Treće o odgoju (ahlaku), Četvrto o obredima (ibadatima) i Peto o uzajamnim odnosima (muamelatima), tako da ova knjiga predstavlja svojevrsnu zbirku propisa o temeljima i ograncima islamskog vjerozakona (Šerijata).

Put pravog muslimana 1 dio: Download

Put pravog muslimana 2 dio: Download

(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)

Alternativni download link: 1 dio Download 2 dio Download

ili posjeti
is where my documents live!

Berbehari

Pobožnjak Bersisa (Otpadnik)

كَمَثَلِ الشَّيْطَانِ إِذْ قَالَ لِلْإِنْسَانِ اكْفُرْ فَلَمَّا كَفَرَ قَالَ إِنِّي بَرِيءٌ مِنْكَ إِنِّي أَخَافُ اللَّهَ رَبَّ الْعَالَمِينَ
فَكَانَ عَاقِبَتَهُمَا أَنَّهُمَا فِي النَّارِ خَالِدَيْنِ فِيهَا ۚ وَذَٰلِكَ جَزَاءُ الظَّالِمِينَ

Uzvišeni Allah kaže: "Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: 'Budi nevjernik!' — pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: 'Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!' Obojicu ih na kraju čeka vatra, u kojoj će vječno boraviti, a to će biti kazna za sve nevjernike." (El-Hašr, 16.-17.)

Ibn-Džerir kaže da je Abdullah ibn Mes'ud ovako protumačio ovaj kur'anski ajet: Ibn-Mes'ud, r. a., kaže: "Bila je jednom neka žena koja je napasala ovce i koze. Imala je četvericu braće. Ona je (iz nekog razloga) provela noć u redovničkoj ćeliji. Redovnik je sa njom učinio blud i ona je ostala noseća. Šejtan mu je došao i kazao: 'Ubij ženu i zakopaj je, jer si ti poštovan i jako uvažen čovjek' (tj. nemoj rizikovati svoj ugled zbog te obične žene). Redovnik ju je ubio, a potom je zakopao. Zbog toga. šejtan je posjetio četvericu njene braće u snu, dok su oni spavali, i rekao im: 'Redovnik je počinio blud sa vašom sestrom, zato što je ostala trudna, ubio ju je i zakopao na tom i tom mjestu.' Ujutro, jedan od njih je rekao: 'Tako mi Allaha! Sinoć sam nešto usnio i ne znam da li da vam to ispričam ili da to zadržim za sebe?' Rekli su: 'Ispričaj nam.' Tako je i učinio, i jedan od njih reče: 'Tako mi Allaha! Usnio sam isti san.' Sljedeći je rekao isto, kao i četvrti. Složili su se da mora biti nešto ozbiljno u tome snu. Otišli su kralju i zamolili njegovu pomoć protiv tog redovnika. Kraljevi vojnici su došli da ga uhapse i odveli su ga. Na putu, šejtan je došao redovniku (i šapnuo mu na uho): 'Ja sam ti ovo učinio. Niko te drugi ne može od ovoga spasiti. Učini mi jednu sedždu i, zauzvrat, ja ću te spasiti od ovoga.' I redovnik učini sedždu šejtanu. Kada su se pojavili pred kraljem, šejtan mu je rekao: 'Ja sa tobom nemam ništa!' Na kraju, redovnik je ubijen."


Isto kazivanje, samo drugim riječima, prenosi vođa vjernika, Alija ibn Ebi-Talib, r. a.. Ibn-Džerir kaže: "Rekao mi je Hallad ibn Eslem od En-Nadra ibn Samila, od Šu'beta, od Ebu-Ishaka, od Abdullaha ibn Nahika, koji kaže: 'Čuo sam Aliju kako kaže: 'Redovnik je činio ibadet Allahu Jedinom šezdeset godina. Šejtan je nastojao da ga zavede, ali nije mogao. Otišao je ženi i podučio je zlu (zaludio je). Žena je imala braću, pa ih je posjetio šejtan da im kaže da je odvedu redovniku na liječenje. Odveli su je redovniku i on ju je liječio. Nakon toga, ona je ostala neko vrijeme u njegovoj ćeliji (kući). Jednog dana, ona ga je privukla i počinio je sa njom blud. Ona je ostala trudna i on ju je ubio (da sakrije prvo nedjelo). Došla su njena braća (kada su saznala za to) i šejtan se pojavio redovniku i kazao: 'Ja sam tvoj prijatelj, nisam našao rješenje ili način da te obmanim, ali sam (konačno) uspio. Pa, pokori mi se i ja ću te od ovoga spasiti.' Redovnik je tako i učinio. Zatim, šejtan je rekao:

إِنِّي بَرِيءٌ مِنْكَ إِنِّي أَخَافُ اللَّهَ رَبَّ الْعَالَمِينَ

'Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!'" (El-Hašr, 16.) Ovo je objašnjenje Allahovih riječi:

كَمَثَلِ الشَّيْطَانِ إِذْ قَالَ لِلْإِنْسَانِ اكْفُرْ فَلَمَّا كَفَرَ قَالَ إِنِّي بَرِيءٌ مِنْكَ إِنِّي أَخَافُ اللَّهَ رَبَّ الْعَالَمِينَ
فَكَانَ عَاقِبَتَهُمَا أَنَّهُمَا فِي النَّارِ خَالِدَيْنِ فِيهَا ۚ وَذَٰلِكَ جَزَاءُ الظَّالِمِينَ

"Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: 'Budi nevjernik!' — pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: 'Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!' Obojicu ih na kraju čeka vatra, u kojoj će vječno boraviti, a to će biti kazna za sve nevjernike." (El-Hašr, 16.-17.)

Ibn Kesir

Značenje riječi „La ilahe illallah"

Imami da've, Allah im se smilovao, dali su veliku pažnju pojašnjenju značenja riječi tevhida. U djelu Dževabu su'al šejh Muhammed b. Abdulvehab ju je studiozno pojasnio, a o njoj je govorio i u djelu Kešfuš-šubuhat i u drugim djelima. Također, njenom značenju su se studiozno posvetili komentatori čuvenog djela Kitabut-tevhid i mnogi drugi. Pored toga iznosimo riječi Sulejmana b. Abdullaha u djelu Tejsiril Azizilhamid koje je komentar na djelo Kitabut-tevhid, str. 53, gdje kaže: "Riječi la ilahe illallah znače da nema istinskog božanstva mimo Jednog Boga. On je jedini Allah koji nema sudruga.Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِنْ قَبْلِكَ مِنْ رَسُولٍ إِلَّا نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاعْبُدُونِ

"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!' (El-Enbija, 25)

وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَسُولًا أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاجْتَنِبُوا الطَّاغُوتَ

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!" (En-Nahl, 36)


Dakle, ispravno značenje riječi El-Ilah - Bog je onaj koji se obožava. Zbog toga kada je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao nevjernicima Kurejšija: "Recite; La ilahe illallah." Oni su odgovorili:

أَجَعَلَ الْآلِهَةَ إِلَٰهًا وَاحِدًا ۖ إِنَّ هَٰذَا لَشَيْءٌ عُجَابٌ

"Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!" (Sad, 5)

Hudov, alejhis-selam, narod je rekao:

قَالُوا أَجِئْتَنَا لِنَعْبُدَ اللَّهَ وَحْدَهُ وَنَذَرَ مَا كَانَ يَعْبُدُ آبَاؤُنَا

"Zar si nam došao zbog toga da obožavamo samo jednog Allaha, a da napustimo one koje su preci naši obožavali?" (El-A'raf, 70)

Dakle, pozivao ih je u la ilahe illallah, a to znači da nema istinskog boga osim Allaha. To je ibadet samo Allahu i odbijanje robovanja bilo kome drugom mimo Njega. To predstavlja nevjerstvo u taguta i vjerovanje u Allaha. Ove riječi sadrže u sebi vrhunsko značenje, a to je da sve što je mimo Allaha nije bog. Zatim, kome god se pripiše božanstvenost mimo Njega to je lažno i neistinito. Onaj ko ga potvrdi nekom mimo Njega čini najveću nepravdu. Niko ne zaslužuje ibadet osim Allaha, a samim tim mimo Njega niko ne posjeduje božanstvenost.

Dakle,riječi šehadeta obuhvataju negaciju božanstvenosti svakom mimo Allaha, a ujedno je potvrđuju jedino Njemu koji nema sudruga. To nalaže obavezu da se On smatra jedinim Bogom i zabranu smatranja za boga bilo koga osim Njega. Ovu negaciju i potvrđivanje lahko može razumjeti svaka osoba koja čuje ovakvu izjavu. Primjer koji bi mogao približiti značenje je primjer osobe koja traži da mu neka nedolična i nesposobna osoba pojasni neko vjersko pitanje ili da mu nešto posvjedoči, dok sa druge strane ostavlja one učene, pa mu se kaže da taj nije muftija niti može svjedočiti. Muftija je ta i ta osoba, a onaj koji je sposoban za svjedočenje je taj i taj. To znači da je ovo prvo negiranje, a drugo potvrda.

U smisao božanstvenosti ulazi svaki pojam i vrsta ibadeta koja proističe iz srčanog obožavanja Allaha kroz ljubav, pokornost i predanost. To biva samo Njemu Jedinom i nikome drugom. On nema sudruga, što znači da je rob dužan usmjeriti svaki vid ibadeta samo Allahu, subhanehu ve te'ala. Tu spadaju: dova, strah, ljubav, oslonac, priklanjanje, pokajanje, klanje životinja, zavjetovanje, sedžda i svaki drugi vid ibadeta. Dakle, svaki od njih se mora usmjeriti jedino Allahu koji nema sudruga. Onaj ko usmjeri ili posveti nešto od ovih ibadeta nekome mimo Allaha, koji nisu valjani osim da se usmjere Allahu, on je mušrik makar izgovarao la ilahe illallah, jer nije postupao po onome što nalažu ove riječi tevhida i iskrenosti.

Uzejr ( Ezra )

Hafiz Ebu el-Kasim Ibn Asakir navodi da je to Uzejr ibn Džerwe po jednima, a po drugima Uzejr ibn Surejk ibn Adijj ibn Ejjub ibn Derzena ibn Arijj ibn Tekijj ibn Usbu' ibn Fenhas ibn el-Azer ibn Harun ibn 'Imran. Po trećim, ocu mu je bilo ime Surejh. U nekim predajama se navodi da je ukopan u Damasku. On dalje navodi od Ebu el-Kasima el-Begawija, on od Dawuda ibn Amra, on od Hibbana ibn Alijja, on od Muhammeda ibn Kurejba, on od svoga oca, a on od Ibn Abbasa, daje Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ne znam da li je Uzejr bio prodan ili nije, niti da li je Uzejr bio vjerovjesnik ili nije."

Predaju sličnu ovoj navodi i od Muemmela ibn el-Hasana, on od Muhammeda ibn Ishaka es-Sedžezija, on od Abdurrezzaka, on od Ma'mera, on od Ibn Ebi Zuejba, on od Se'ida el-Makberija, on od Ebu Hurejre a on od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Ishak ibn Bišr prenosi od Se'ida, on od Ebu ' Arube, on od Katadea, on od El-Hasana, a on od Abdullaha ibn Selama, da je Uzejr bio onaj čovjek kojeg je Allah usmrtio stotinu godina, pa ga zatim oživio.

أَوْ كَالَّذِي مَرَّ عَلَىٰ قَرْيَةٍ وَهِيَ خَاوِيَةٌ عَلَىٰ عُرُوشِهَا قَالَ أَنَّىٰ يُحْيِي هَٰذِهِ اللَّهُ بَعْدَ مَوْتِهَا ۖ فَأَمَاتَهُ اللَّهُ مِائَةَ عَامٍ ثُمَّ بَعَثَهُ ۖ قَالَ كَمْ لَبِثْتَ ۖ قَالَ لَبِثْتُ يَوْمًا أَوْ بَعْضَ يَوْمٍ ۖ قَالَ بَلْ لَبِثْتَ مِائَةَ عَامٍ فَانْظُرْ إِلَىٰ طَعَامِكَ وَشَرَابِكَ لَمْ يَتَسَنَّهْ ۖ وَانْظُرْ إِلَىٰ حِمَارِكَ وَلِنَجْعَلَكَ آيَةً لِلنَّاسِ ۖ وَانْظُرْ إِلَى الْعِظَامِ كَيْفَ نُنْشِزُهَا ثُمَّ نَكْسُوهَا لَحْمًا ۚ فَلَمَّا تَبَيَّنَ لَهُ قَالَ أَعْلَمُ أَنَّ اللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

Ili za onoga koji je, prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: "Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?" I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i zapita: "Koliko si ostao?" – "Dan ili dio dana" – odgovori. "Ne" – reče On – "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te učinimo dokazom ljudima – a pogledaj i kosti – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve može!" (Al-Baqara,259)


Ishak ibn Bišr navodi: "Se'id ibn Bešir, Kab i Se'id ibn Ebi 'Arube prenose da su čuli od Katadea, on od El-Hasana, Mukatila i Džubejra, oni od Ed-Dahhaka, a on od Ibn Abbasa, kao i Abdullah ibn Ismail es-Sudejj od svoga oca, on od svoga djeda Wehba ibn Munebbiha i dalje da su mu svi kazivali o Uzejru, s manje ili više detalja, da je Uzejr bio dobar i mudar čovjek. Jednog dana izašao je da obiđe imanje, pa ga je na povratku, u vrijeme podneva spopala vrućina, te je htio da se skloni u neke ruševine. Pošto je bio na magarcu, sjahao je i sa sobom ponio krošnju smokvi i krošnju grožđa. Kada je sjeo u hlad tih ruševina, izvadio je čanak koji je nosio sa sobom i u njega nacijedio sok od onog grožđa, izvadio suh hljeb i stavio ga u čanak da se nakvasi kako bi mogao jesti. Zatim je legao na leđa, naslonivši noge uza zid i uperivši pogled prema ostacima krovova kuća. Vidjevši u kakvom su stanju. I da su gotovo do temelja porušene i da su ih stanovnici napustili, i okolo truhle kosti, pomislio je: Kako će ovo Allah nakon njegove smrti oživjeti.On nije sumnjao da to Allah može uraditi, nego je to rekao iz čuđenja. Na to je Allah poslao Meleka smrti pa mu je uzeo dušu i tako ga ostavio sto godina.

U tih sto godina kod Izraelćana se mnogo šta promijenilo. Kada se napunilo stotinu, Allah je Uzejru poslao meleka koji mu je prvo stvorio srce i oči, da bi mogao razumijevati i gledati kako Allah oživljava mrtve. Tako je gledao dok mu je melek formirao kosti i oblagao ih mesom, a onda kožom i kosom. Na kraju mu je udahnuo dušu. Sve je to posmatrao i bio svjestan šta se dešava. Zatim je sjeo pa ga je melek upitao: "Koliko si ostao ovdje?" "Ostao sam dan ili dio dana", odgovorio je. Tako je mislio jer je tu došao oko podne, a proživljen je pred kraj dana, kad Sunce još nije bilo zašlo. Zato je rekao: "ili dio dana, tj. ne cijeli dan." Melek mu je na to rekao: "Ne, nego si ostao stotinu godina, pa pogledaj u svoju hranu i piće! - tj. kako se hljeb osušio, a sok u čanak nacijedio. Kada je pogledao vidio je da se ni hljeb, ni sok nisu promijenili i da su ostali onakvi kakve ih je ostavio. Tako je bilo i sa grožđem i smokvama. Bile su svježe i ništa se nisu bile izmijenile. Međutim, kao da to Uzejr nije mogao srcem povjerovati, pa mu je melek rekao: "Ne vjeruješ ovo što sam ti rekao? Pogledaj u svoga magarca!" Pogledao je prema magarcu i vidio da su mu kosti već bile istruhle i pretvorile se u prah. Tada melek zovnu kosti njegovog magarca, pa se odazvaše i pođoše prema njemu. Uzejr je posmatrao kako je melek sastavljao kosti, obavijao ih venama, žilama i mesom, a onda kožom i dlakama. Kada je to sve završio, puhnuo je u magarca, pa se magarac uspravio, podigao glavu i uši prema nebu i počeo revati, misleći daje nastupio Kijametski dan. Na to se misli pod riječima Uzvišenog: a pogledaj i magarca svoga - da te učinimo dokazom ljudima, pogledaj i kosti - vidi kako ih sastavljamo, pa onda ih mesom oblažemo! Tj. pogledaj kako se kosti tvoga magarca slažu i sklapaju u obliku magarca, bez mesa, a zatim pogledaj kako ih oblažemo mesom! I kada mu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve može!" - tj. oživjeti mrtve i sve drugo.

Zatim je uzjahao magarca i otišao do grada, gdje nikoga nije mogao prepoznati, niti ko njega. Zgrade su bile drugačije. Pred svojom kućom, koja je bila drugačija, zatekao je slijepu i nepokretnu staricu. Bila je robinja i imala je preko stotinu i dvadeset godina. Kada je Uzejr otišao od njih, ona je imala dvadeset godina, pa ga je znala i zapamtila. Oronulu i nepokretnu staricu Uzejr upita: "Je li ovo Uzejrova kuća?", a ona mu je odgovorila: "Jeste, ovo je Uzejrova kuća." Zatim je zaplakala i rekla: "Još od te i te godine nisam nikoga čula da je spomenuo Uzejra, svijet ga je zaboravio!" On je tada rekao: "Evo me, ja sam Uzejr. Allah me je bio umrtvio sto godina, pa me je sada oživio!" Ona je na to rekla: "Slava Allahu! Uzejr nam je nestao prije sto godina, od tada ništa o njemu nismo čuli." On joj je ponovio: "Ja sam Uzejr!", a ona je rekla: "Uzejrova dova je bila primana, kada je činio dovu bolesniku i nevoljniku za zdravlje i olakšanje. Zato učini dovu Allahu da mi vrati vid i da te vidim, pa ako si ti Uzejr, poznat ću te."

Na to je on zamolio Allaha da joj povrati vid potravši je rukama po očima, pa je progledala. Zatim ju je uzeo za ruku i rekao: "Ustani, sa Allahovom dozvolom!" Allah joj je povratio snagu, pa se kao zdrava digla na noge, kao daje bila svezana pa odvezana. Zatim ga je pogledala i rekla: "Svjedočim da si ti Uzejr.'"

Nakon toga ona je zajedno sa njim otišla do mjesta gdje se sastaju i okupljaju Izraelćani. Tu je bio Uzejrov sin, starac od sto osamnaest godina, i njegovi sinovi, svi u godinama. Ona ih je pozvala i rekla: "Evo Uzejra, došao vam je!" Oni joj nisu mogli povjerovati pa je rekla: "Ja sam nekad bila vaša sluškinja! On je zamolio Allaha, pa mi je povratio vid i izliječio noge. Uzejr kaže da ga je Allah bio umrtvio stotinu godina i da ga je ponovo proživio." Na to je svijet skočio prema njemu i počeo ga gledati. Sin mu je rekao: "Moj otac je imao crni mladež između plećki", pa je otkrio svoje plećke i uvjerili su se daje to Uzejr. Na to su Izraelćani rekli: "Čuli smo da je samo Uzejr znao napamet Tewrat, koji je Nabukodonosor spalio. Od Tewrata je bilo sačuvano samo ono što su ljudi znali napamet. Hajde nam ponovo napiši Tevrat!" Njegov otac Seruha je bio za vrijeme Nabukodonosorovog pohoda zakopao jedan primjerak Tewrata na mjesto za koje je još samo Uzejr znao. On ih je odveo do tog mjesta, odakle su iskopali primjerak Tewrata. Međutim, listovi su mu bili istruhli i knjiga uništena.

Zatim je Uzejr sjeo u hlad jednog drveta, a Izraelćani oko njega da im ponovo izdiktira Tewrat. Dva plamena su sišla s neba i ušla u njega, pa se prisjetio Tewrata i obnovio im ga. Jevreji su ga zbog toga prozvali "Božijim sinom". Osim toga što je obnovio Tewrat, Uzejr je nastavio predvoditi Izraelćane. Tewrat mu je ponovljen kod Hazekijelovog hrama, u oblasti Sewad. Umro je u naselju koje se zove Sajrabaz.

Ibn Abbas kaže: "Tako se obistinilo ono što je Uzvišeni Allah rekao: Da te učinim dokazom ljudima, tj. Izraelćanima. Naime, on je kao mlađi čovjek sjedio sa svojim sinovima, koji su bili starci, jer je bio umro sa četrdeset godina, i jer ga je Allah proživio u istom dobu kao i kada je umro. Ibn Abbas i El-Hasan kažu daje proživljen nakon Nabukodonosorove smrti

Općepoznato je da je Uzejr jedan od izraelćanskih poslanika i da je živio u periodu između Davvuda i Sulejmana s jedne, i Zekerijjaa i Jahjaa s druge strane, te da je među Izraelćanima jedno vrijeme Tewrat bio zaboravljen, pa ga je Allah nadahnuo da ga zapamti i da im ga izrecituje.

Wehb ibn Munebbih kaže: "Allah je naredio jednom meleku da spusti malo svjetla i stavi ga u Uzejra, pa je Uzejr doslovno zapisao cio Tewrat, od početka do kraja."

Ibn Asakir navodi da je Ibn Abbas upitao Abdullaha ibn Selama, šta znače rijeci Uzvišenog:

وَقَالَتِ الْيَهُودُ عُزَيْرٌ ابْنُ اللَّهِ وَقَالَتِ النَّصَارَى الْمَسِيحُ ابْنُ اللَّهِ

Jevreji govore: "Uzejr je Allahov sin." (Et-Tewbe, 30.), i zašto ga oni nazivaju sinom, pa je Ibn Selam rekao da je Uzejr zapamtio Tewrat i zapisao im ga. Na to su oni rekli: "Musa nam je Tewrat kazivao samo iz knjige, a Uzejr nam ga je kazao napamet!" Neki su otišli još dalje, pa rekli: "Uzejr je Allahov sin." Zato mnogi učenjaci kažu da je kontinuitet predaje Tewrata od strane velikog broja prenosilaca prekinut za vrijeme Uzejra.

Međutim, ukoliko Uzejr nije bio poslanik - kao što to kažu Ata' ibn Rebbah i Hasan el-Basri - onda je to pogrešno.

Ishak ibn Bišr, između ostalog, prenosi od Mukatila ibn Sulejmana, on od Ata'a, kao i od Osmana ibn Ata'a el-Horasanija, on od svoga oca i Mukatila, da je Ata' ibn Ebi Rebbah rekao: "U isto vrijeme je bilo devet stvari: Nabukodonosor, vrtovi San'e, vrtovi Sabe, slučaj sa rovovima (u kojima su spaljivani vjernici), slučaj Hasure, slučaj sa mladićima u pećini, napad na Ka'bu sa slonom, slučaj sa gradom Antakijom i slučaj sa Tubbe'om".

Pored toga, Ishak ibn Bišr navodi: "Se'id nam je pričao, da je čuo od Katadea, a on od El-Hasana da je rekao: "Slučaj sa Uzejrom se desio za vrijeme Nabukodonosora."

U Buharijinom Sahihu je potvrđeno daje Allahov Poslanik alejhi selam rekao: "Nema niko bliži ni preči Merjeminom sinu od mene. Između mene i njega nije bilo poslanika." (Muslim 43/40/143,144)

Wehb ibn Munebbih kaže: "Uzejr je živio u periodu između Sulejmana i Isaa »."

Ibn Asakir navodi od Enesa ibn Malika i Ata'a ibn es-Saiba, da je Uzejr živio u vrijeme Musaa ibn 'Imrana i da se najavio kod njega, ali mu on nije dozvolio da uđe - zbog onoga što je on pitao o sudbini - pa se on vratio, rekavši:

"Stotinu puta umrijeti je lakše od sahata poniženja!" Povodom te Uzejrove izjave, jedan pjesnik je spjevao:
Čovjek i udarac sablje može lakše podnijeti nego nepravdu
I rađe bi umro, nego - da nema čime gosta počastiti.

Najpoznatiji autori hadiskih zbirki, osim Tirmizije, navode od Junusa ibn Jezida, on od Se'ida i Ebu Seleme, a oni od Ebu Hurejre, a također i od Suajba, on od Ebu ez-Zinada, on od El-A'redža, a on od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik rekao: "Jedan od poslanika se sklonuo pod drvo, pa ga je ujeo mrav. Naredio je da se pronađe i kada je izvađen, naredio je da se spali u vatri. Na to mu je Allah objavio: "Ne, nijednog mrava!"( Muslim 39/39/148,149,150; Buharija 59/16/3319)

Ishak ibn Bišr prenosi od Ibn Džurejdža, a on od Abduhvehhaba ibn Mudžahida, daje njegov otac rekao: "To je bio Uzejr."

Također se prenosi i od Ibn Abbasa i Hasana el-Basrija da je to bio Uzejr. Allah najbolje zna.

O Znanju – Ibn Hazm

Kada znanje ne bi imalo nikakvu drugu vrijednost osim strahopoštovanja i ljubavi neznalica, kao i ljubavi i poštovanja učenih prema onom ko znanje posjeduje, bio bi i to dovoljan razlog da ga se traži. A da i ne govorimo o ostalim njegovim odlikama na ovom i onom svijetu. Na drugoj strani, da neznanje nema nikakve druge mane osim zavisti neznalice i njemu sličnih prema učenima, bilo bi i to dovoljan razlog da ga se nužno i odlučno izbjegava. A šta tek reći kada se imaju u vidu i ostale njegove mane na ovom i onom svijetu.

Kada od znanja i bavljenja znanjem ne bi bilo nikakve druge koristi, osim što onoga koji se bavi njima čuva od ubitačnog haluciniranja, što odagnava od njega pusta nadanja koja samo zabrinutost pribavljaju kao i misli koje dušu more, bio bi to najveći razlog da ga se nastoji steći. A šta tek da se kaže za ostale njegove odlike čije bi nabrajanje potrajalo vrlo dugo i od kojih je najneznatnija ona koju smo spomenuli u vezi sa onim koji traga za znanjem i njemu sličnim.

Umjesto da se zabave ovim što smo kazali, vladari slabići traže zabavu u igri šaha, kocki, vinu, pjesmi, konjskim utrkama, lovu i u drugim zabavama od kojih imaju samo štetu i na ovom i na onom svijetu.

Kada bi znalac dobro razmislio o svojoj prošlosti kada ga je njegovo znanje spasilo od poniženja od strane neznalica kada se vlasti dočepaju, te od zabrinutosti zbog nepoznavanja istina kao i zadovoljstva što su mu se otkrile neke od skrivenih stvari, on bi zasigurno još više zahvaljivao Allahu džellešanuhu i radovao se znanju koje ima, težeći da ga još poveća.


Onaj koji se bavi najnižim znanostima ostavljajući one najuzvišenije kojima se također kadar baviti, je poput onoga koji sije kukuruz u zemlji u kojoj dobro uspijeva pšenica, ili kao onaj koji sadi šljive u kraju gdje cvjetaju palme i smokve.
Širiti znanje među onima koji ga nisu dostojni donosi samo štetu. To je kao kad bi davao med i slatkiše onome koji ima temperaturu i groznicu, ili kad bi davao da miriše mošus onaj koji osjeća glavobolju od upale žuči.

Onaj koji škrtari u znanju gori je od onoga koji škrtari u imetku, jer škrtac sa imetkom brižljivo čuva da ne propadne ono što je stekao, a škrtac u znanju škrtari sa onim što ne propada ako se dijeli, niti ga napušta ako se drugome kazuje.
Onaj koji ima sklonost prema nekom znanju, makar ono bilo i niže od nekog drugog znanja, neka se ne zaokuplja nikakvim drugim, jer bi u tom slučaju bio kao onaj koji sadi kokosove orahe u Endelusu ili masline u Indiji, a one tamo ne uspijevaju.
Najuzvišenije znanosti su one koje te približavaju tvome uzvišenom Gospodaru i Stvoritelju i koje ti pomažu da stekneš Njegovo zadovoljstvo.

Uspoređuj svoj imetak i zdravlje sa onim koji je u tome iza tebe, a uspoređuj svoje vjerovanje, znanje i vrline sa onim koji je u njima ispred tebe.

Tajnovite znanosti su poput jakog otrova; on koristi samo snažnom i jakom tijelu, a upropašćava slabašno tijelo. Tako tajnovita znanja povećavaju kvalitet samo onog uma koji je jak, prečišćavajući ga od nedostataka, dok istovremeno upropašćuju onoga čiji je um slabašan.

Ima ljudi koji se unose u gluposti toliko revnosno da kada bi se toliko unosili u ono stoje razumno bili bi mudriji od Hasana Basrije, Platona Atinjanina i Perzijanca Buzerdžumhura.

Razum je beskoristan ako nije poduprt bilo vjerom ili srećom na ovom svijetu. A znanje prestaje kod nepoznavanja Allahovih džellešanuhu svojstava.

Nema veće nesreće za znanje i njegove protagoniste od onih koji se njime bave, a nisu ga dostojni, jer oni ne znanju, a misle da znaju i red remete, a misle da ga uspostavljaju.

Ko želi dobro onog i mudrost ovog svijeta, ispravno ponašanje, pravu moralnost i sve vrline neka se ugleda na Allahova poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, neka uzme sebi za uzor njegov moral i ponašanje i njegov životni put koliko god može više. Neka i nama pomogne Allah džellešanuhu da se povedemo za njim i njegovim dobrom! (Amin!).

Neznalice su me dva puta naljutili u životu: prvi put govoreći o onome što nisu poznavali, a dok sam ja bio neznalica, i drugi put kada su se ustegli od govora u mom prisustvu. Jer oni uvijek šute kada bi im bilo korisnije da govore, a govore kada bi im bilo bolje da šute. Učeni su me dva puta obradovali u životu: jednom kada su me podučavali dok nisam znao, i drugi put ukazujući mi, kada sam počeo saznavati, na značaj znanja i ibadeta na ovom svijetu. Jer ovo dvoje Allah džellešanuhu dariva samo onima koji su ih dostojni i zaslužuju ih s pravom.

Manjkavost ovog svijeta se sastoji i u tome što se imetak i lijep glas najčešće nađu u onih koji ih nisu dostojni niti ih zaslužuju.

Ko traga za vrlinama družiće se samo sa onima koga one rese. Na tom putu biće saputnik samo onome; ko je najplemenitije ćudi, zatim odličnjacima,dobročiniteljima, istinoljubivima, onome plemenitoga roda, strpljivima, vjernima i povjerljivima, blagima i onima čiste savjesti i iskrene ljubavi. Onaj pak koji traži ugled, imetak i užitke družiće se sa onima koji su u tome slični psima ili lisicama. Na tom putu on će biti saputnik svakom neprijatelju prave vjere i pokvarenjaku.

Korist od znanja u primjeni vrlina je velika, a sastoji se u tome da se pomoću njega mogu raspoznavati vrline i mane, pa prve prihvatiti makar to i rijetko bilo, a drugih se kloniti isto tako. Zatim da čuje lijepu pohvalu i teži za njom, također i osudu (zbog mana) pa da ih izbjegava.

Na temelju ovih postavki (premisa) nužno proizilazi da znanje ima udjela u svakoj vrlini, a neznanje u svakom poroku. Stoga vrline ne može posjedovati niko dok ih ne nauči, osim onoga čija je priroda kristalno čista i koji je dobrog ustrojstva. A to je, opet, stupanj vjerovjesnika, sallallahu alejhim ve selleme, jer njih je Allah džellešanuhu poučio svakom dobru, bez potrebe da to dobro uče od ljudi.

Uzroci smutnje i nereda - Pokvareni učenjak [1]

Svaki učenjak koji zavoli dunjaluk i dadne mu prednost nad ahiretom, mora u svojim fetvama, presudama i prenošenju znanja iznijeti neistinu o Allahu Uzvišenom, jer mnogi propisi Allahove,dželle šanuhu, vjere se ne poklapaju s prohtjevima i željama ljudi, a naročito sa željama vlastodržaca koji slijepo slijede svoje strasti. Takvi ne mogu ostvariti svoje želje i udovoljiti svojim prohtjevima osim uz kršenje i odbacivanje Allahovih propisa i odmetanjem od Njega.

Ako se desi da učenjak i vladar zbog svojih strasti vole predvodništvo i vlast, oni ne mogu ostvariti svoje želje osim da odbace istinu, a naročito ako im se ispriječi kakva sumnja. Tada se sumnja sjedinjuje sa strašću, a nagoni duše uzavru, te se pravda zameće, a lice istine prekriva.

U slučaju da istina bude jasna i da se ne može dovesti u pitanje iznošenjem neke sumnje ili dileme, onda oni svjesno krše i sukobe se s istinom, govoreći: «Imamo izlaz u pokajanju!»

O takvima i njima sličnim, Uzvišeni je rekao: "A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše." (Merjem, 59.) A u drugom ajetu Uzvišeni je za njih kazao: "I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu napustila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznoga svijeta, i govorila: Bit će nam oprošteno!' A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi, a oni čitaju ono što je u njoj, da će o Allahu samo istinu govoriti. Onaj je svijet bolji za one koji se grijeha klone; opametite se!" (El-E'raf, 169)


Uzvišeni obznanjuje da su oni uzimali ono što je manje vrijedno, i pored znanja o tome da im je to zabranjeno, te su govorili: «To će nam biti oprošteno!« A da im se ukaže prilika da učine isti takav grijeh, oni se ne bi ustručavali i sustezali. Oni su ustrajni u takvom ponašanju i to ih navodi da daju izjave za koje i sami znaju da su pogrešne i bezvrijedne.

A što se tiče bogobojaznih, oni znaju da je za njih ahiretski život bolji i vredniji od ovodunjalučkog života. Zato ih vlast i požuda ne mogu navesti da dadnu prednost dunjaluku nad ahiretom. Da bi se
zaštitili od takve pošasti, oni dosljedno slijede Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potpomažu se namazom i strpljivošću, i trezveno razmišljaju o prolaznosti i bezvrijednosti dunjaluka, i skorom nastanku vječnog ahiretskog života.

Ali, ona druga skupina, pored činjenja grijeha, mora u vjeru uvesti mnoge novotarije, spajajući time dvije loše stvari; jer slijeđenje strasti i požuda zasljepljuju vid srca, pa ono ne prepoznaje sunnet od novotarije, ili čak sve vidi naopako: novotariju smatra sunnetom, a sunnet novotarijom!

Ovo je bolest učenjaka kada se predaju dunjaluku, počnu težiti za položajem i udovoljavanjem strasti i požuda. O njima je Uzvišeni objavio:

وَاتْلُ عَلَيْهِمْ نَبَأَ الَّذِي آتَيْنَاهُ آيَاتِنَا فَانْسَلَخَ مِنْهَا فَأَتْبَعَهُ الشَّيْطَانُ فَكَانَ مِنَ الْغَاوِينَ
وَلَوْ شِئْنَا لَرَفَعْنَاهُ بِهَا وَلَٰكِنَّهُ أَخْلَدَ إِلَى الْأَرْضِ وَاتَّبَعَ هَوَاهُ ۚ فَمَثَلُهُ كَمَثَلِ الْكَلْبِ إِنْ تَحْمِلْ عَلَيْهِ يَلْهَثْ أَوْ تَتْرُكْهُ يَلْهَثْ ۚ ذَٰلِكَ مَثَلُ الْقَوْمِ الَّذِينَ كَذَّبُوا بِآيَاتِنَا ۚ فَاقْصُصِ الْقَصَصَ لَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ

"I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov je slučaj kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš, on opet dahće!" (El-E'raf, 175-176.)

Ovo je primjer pokvarenog učenjaka koji radi suprotno onome što je naučio. Razmisli samo o brojnosti pogrda i poniženja kojima se opisuje u ajetu:

prvo: da je zapao u zabludu nakon što mu je dato znanje, i svjesno, a ne iz neznanja, izabrao nevjerstvo nad imanom;

drugo: da je odbacio vjerovanje tako agresivno da ne postoji nada da će mu se nekada vratiti, jer je on od sebe odbacio Allahove dokaze poput zmije koja odbacuje svoju košuljicu. Međutim, da je bar dio Allahovih dokaza dopirao do njega, on ih ne bi tako odbacio;

treće: da ga je šejtan dostigao, savladao i ulovio kao plijen. Zbog toga je Uzvišeni i rekao: "... pa ga šejtan dostigao", a nije kazao: "...slijedio", jer je prvi izraz leksički mnogo upečatljiviji s obzirom da znači: dostići i sustići nekoga;

četvrto: da je od zalutalih,gavin, iako je prije toga bio upućen. A riječ "el-gajj" označava zapadanje u zabludu u vezi sa znanjem i zbog krive namjere. Ovaj se izraz više koristi za zabludu u praktičnim djelima, dok se izraz "ed-dalal" koristi za ideološku i naučnu zabludu. Ako se ova dva izraza spomenu zajedno, tada svaki od njih ukazuje na svoje specifično značenje, ali ako se spominju zasebno, onda svaki od spomenutih izraza podrazumijeva drugi koji nije spomenut;

peto: da ga Allah Uzvišeni nije htio uzdići zbog znanja koje posjeduje, pa je to znanje bilo razlog njegove propasti, jer znanjem nije bio uzdignut, pa mu se ono vratilo kao loše. Da nije bio učen, to bi za njega bilo bolje i blaže bi bio kažnjen;

šesto: da Allah Uzvišeni razotkriva njegove loše i bezvrijedne namjere i ambicije, jer je takav učenjak dao prednost bezvrijednom i prolaznom nad vrednijim i vječnim;

sedmo: da njegov izbor bezvrednijeg nije posljedica nagovora duše i udovoljavanja njenim prohtjevima, već zbog težnje njegovog cjelokupnog bića za životom na Zemlji;

osmo: da je odbacio Allahovu uputu, a odazvao se pozivu svojih strasti. Njegove su mu strasti vodilja i ono što dosljedno slijedi;

deveto: Allah Uzvišeni poredi ga sa psom (kelb), a pas je najpoznatija životinja po samoljublju, škrtosti i pohlepi, pa se zbog toga u arapskom jeziku izraz "kelb" koristi i za onoga koji pohlepno i bez dostojanstva žuri za nečim;

deseto: Allah Uzvišeni je pohlepu takvog učenjaka za dunjalukom, njegovu nestrpljivost pred dunjalučkim izazovima, želju za stjecanjem dunjalučkih dobara i tugu za njihovim pomanjkanjem i gubitkom nazvao psećim dahtanjem. Pas dahće kada ga gone i tjeraju, a i kada od njega odsutanu. Isti je slučaj i sa učenjakom zaslijepljenim dunjalukom. Ako ga neko opomene i posavjetuje, on i pored toga dahće za dunjalukom, a ako ga ostavi po strani i okani ga se, on opet, poput psa, dahće!

Ibn Kutejba je rekao: "Svako stvorenje stenje ili dahće zbog gladi ili žeđi, osim psa. On dahće i u muci i u blagostanju, kada je žedan i kad je napojen. Allah Uzvišeni poredi ovog nevjernika s psom; ako bude opomenut, on opet u zabludi srlja, a i ako bude ostavljen, opet je samo u zabludi. Zaista je poput psa koji dahće i kad ga gone i kad ga se prođu." (Te'vilu Muškilil-Kur'an, str. 369.)

Allah Uzvišeni pokvarenog učenjaka nije usporedio s bilo kojim psom, nego s onim koji dahće, što ukazuje na dodatnu pogrdnost i obezvređivanje.

Mesdžid ili Musalla ???

Postoji razlika između mesdžida i musalle.Musalla jezički znači mjesto na kojem se obavlja namaz ili zajednički namazi, drugim riječima, svako privremeno mjesto gdje se muslimani okupljaju kako bi obavljali svoje namaze.Musalla je takođe mjesto koje nije učinjeno vakufom (darovano) ili nije još predviđeno da bude trajni mesdžid do Sudnjeg Dana.Iako danas ljudi za svoje musalle koriste naziv mesdžid čije literarno značenje (mjesto gdje se čini sedžda) to podržava, musalla se tehnički sa šerijatsko-pravnog aspekta ne može smatrati mesdžidom.Takođe, nagrada za namaz obavljen na musalli ne odgovara onoj koja se odnosi na mesdžid.

Od razlika između mesdžida i musalle jeste što je mesdžid trajni vakuf do Sudnjeg Dana dok se posjed musalle može promjeniti, može biti kupljen ili prodat ili nasljeđen itd. za razliku od mesdžida koji mora ostati mesdžid do kraja svijeta i koji ima posebne odlike i vrijednosti u odnosu na musallu.Zato je predviđeno „pozdraviti“ mesdžid klanjanjem dva rekata za razliku od drugih mjesta.Propisi koji vrijede za mesdžid se ne primjenjuju na musallu.

Rekao je imam Nevevi: “Al-Musalla“ se koristi za bajram namaze i druge namaze i nije mesdžid niti je zabranjeno osobi koja je džunub da sjedi u njoj, niti ženi u hajzu po mišljenju šafijske pravne škole i većine uleme.Imam Darimi navodi dva mišljenja po pitanju da li je nevjerniku dozvoljeno da uđe u musallu osim nakon traženja dozvole i on to spominje u poglavlju o bajram namazu.Ovo je mišljenje podržano hadisom Ummu Attijje : “Naredio nam je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da izvedemo na ramazanski i kurbanski bajram: punoljetne robinje, žene s menstruacijom i djevojke.Žene s menstruacijom ne bi klanjale, ali bi učestvovale u dobru i dovi muslimana“. (Muttefekun alejhi). [Al-Majmoo 2/180]


Mesdžid je odlikovano mjesto u kojem je nagrada za namaz u džematu vrijednija 25 ili 27 puta i gdje se spušta Allahova milost.On se smatra najboljim mjestom na Zemlji kao što se prenosi od ibn Abbasa da je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Mesdžidi su Allahove kuće na Zemlji .One svjetle stanovnicima nebesa kao što zvijezde na nebu svjetle stanovnicima zemlje.“ (Taberani)

Pravi mesdžid, u šerijatskom smislu, je mjesto koje je trajno posvećeno Allahu kako bi se u njemu obavljao namaz , učio Kur'an, činio zikr.Svaki dio zemlje koji je trajno darovan za obavljanje zajedničkih namaza se takođe smatra pravnim mesdžidom.

Znaj da bi se određeni dio zemlje smatrao mesdžidom nije neophodno da posjeduje (kuću) građevinu. [Kitab al-Waqf, Ahkam al-masjid]

Kakogod, kada se jedan mesdžid sagradi on zauvjek postaje mesdžid i vlasništvo Allaha.Ne može nikada biti vraćeno u posjed bilo koga u zajednici pa ni onoga koji ga je uvakufio ili sagradio.Od Ibn Omera se prenosi da je Allahov poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Vakuf se ne može niti prodati, niti kupiti, niti pokloniti, niti nasljediti“.

Rekao je Imam al-Haskafi:“Ako bi stanovnici koji su okruživali mesdžid nestali i mesdžid ostao pust i napušten on bi i dalje bio mesdžid do Sudnjeg Dana prema mišljenju Ebu Hanife i Ebu Jusufa i postoji fetva o ovom pitanju. [al-Durr al-Mukhtâr 3:371]. (Pogledati komentar od Ibn Abidina u “Radd al-Muhtar”)
Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:“Sva će zemlja nestati na Sudnjem Danu osim mesdžida jer će se oni sjediniti jedan sa drugim.“ (Suyuti, Jami' al-Shaghir).

Iako obavljanje molitve na musalli nema onu vrijednost kao u mesdžidu, unatoč tome imaće veću vrijednost nego u kući.Ibn Hadžer el Askalani bilježi hadis od 'Abdullaha ibn 'Amra ibn al-'As’a u kojem se kaže da je nagrada za namaz u džematu obavljen sa članom porodice (van mesdžida) 15 puta veća u odnosu kad čovjek klanja sam, dok je klanjanje u džematu u mesdžidu vrijednije za 25 puta.Ibn Hadžer zaključuje da je 25 puta veća nagrada ograničena time što se obavlja u džematu u mesdžidu u odnosu na džemat u kući. [Pogledati Fath al-Bari 106, Mirqat al-mafatih 3:145, i al-Bahr al-ra'iq 1:346]

Vrijednost izgovaranja elhamdulillah, la ilahe illa-allah i subhanallah

• Rekao je Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem: “Tko kaže:



لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لا شَرِيكَ لَهُ لَهُ الْمُلْكُ وَلَهُ الْحَمْدُ وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِير



“LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHUL-MULKU VE LEHUL HAMDU VE HUVE ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR”


(Nema boga sem Allaha, On nema sudruga, Njemu pripada sva vlast, Njemu pripada sva hvala i On je svemoćan), svakoga dana po sto puta, vrijedi mu kao da je oslobodio deset robova, biće mu upisano sto dobrih djela, izbrisano sto grijeha, i biće mu to štit od šejtana toga dana sve do noći i niko nije ništa bolje uradio, osim čovjeka koji je to uradio više od njega.”


• I rekao je: “Tko kaže:


سُبْحَانَ اللَّهِ وَبِحَمْدِهِ


“SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI”


(Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala), oprošteni su mu grijesi pa makar ih bilo koliko morske pjene.”

• Rekao je Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem: “Dvije riječi lahke za jezik (izgovaranje), teške na vagi, drage Milostivom:

سُبْحَانَ اللَّهِ وَبِحَمْدِهِ سُبْحَانَ اللَّهِ الْعَظِيم

“SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-AZIM”

(Neka je slavljen i hvaljen Uzvišeni Allah, neka je slavljen Allah Veličanstveni).”

• Rekao je Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem: “Da kažem:

سُبْحَانَ اللَّهِ وَالْحَمْدُ لِلَّهِ وَلا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَاللَّهُ أَكْبَر

“SUBHANALLAHI, VEL-HAMDU LILLAHI, VE LA ILAHE ILLELLAHU, VALLAHU EKBER”

(Neka je slavljen Allah, hvala Allahu nema drugog boga osim Allaha, On je najveći), draže mi je od cijelog dunjaluka.”

• Rekao je Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem: “četiri riječi su najdraže Allahu bez obzira kojom od njih započeo:

سُبْحَانَ اللَّهِ الْحَمْدُ لِلَّهِ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ اللَّهُ أَكْبَر

“SUBHANALLAHI, EL-HAMDULILLAHI, LA ILAHE ILLALLAHU, ALLAHU EKBER”

(Slavljen je Allah I njemu pripada svaka hvala, Nema boga osim Allaha, Allah je najveći.)

• Rekao je Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem,sallallahu alejhi ve sellem:”Hoće li neko od vas da zaradi svakoga dana hiljadu sevapa.” “Kako će neko od nas da zaradi hiljadu sevapa”. upita neko od prisutnih; “Neka kaže sto puta “SUBHANALLAH” (سُبْحَانَ اللَّهِ) pišu mu se hiljadu sevapa i brišu hiljadu grijeha” odgovori Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem.

• Od majke pravovjernih Džuvejrije r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem,sallallahu alejhi ve sellem izašao od nje rano, nakon što je klanjao sabah, a ona je ostala na mjestu gdje je klanjala. Zatim se vratio kada ja nastupilo vrijeme duha (namaza), a ona je i dalje sjedila na svom mjestu, pa joj je rekao: “Još uvijek si ondje gdje sam te ostavio?” Rekla sam: da. Tada je Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Nakon što sam otišao rekao sam četiri riječi tri puta, kada bi ih vagali s onim što si rekla (proučila) od jutros bile bi teže od njih, a te riječi su:

سُبْحَانَ اللَّهِ عَدَدَ خَلْقِهِ سُبْحَانَ اللَّهِ رِضَا نَفْسِهِ سُبْحَانَ اللَّهِ زِنَةَ عَرْشِهِ سُبْحَاناللَّهِ مِدَادَ كَلِمَاتِه

“SUBHANALLAHI ADEDE HALKIHI, SUBHANALLAHI RIDA NEFSIHI, SUBHANALLAHI ZINETE ARŠIHI, SUBHANALLAHI MIDADE KELIMATIHI.

(Slavljen je Allah i Njemu pripada hvala, koliko ima njegovih stvorenja, koliko je On zadovoljan, koliko je težak Njegov arš, i koliko ima tinte s kojom su (ispisane) Njegove riječi.)”

• Rekao je Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem jednom beduinu: “Reci:

لاَ إلهَ إلاَّ اللَّه وحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ ، اَللَّهُ أَكْبَر كَبِيرًا ، و الحمد لله

كثيراً ، سبحان الله رب العالمين ، لا حول ولا قوة إلا بالله العزيز الحكيم

“LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, ALLAHU EKBERU KEBIRA, VELHAMDU LILLAHI KESIRA, SUBHANALLAHI RABBIL-ALEMIN, LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAHIL-AZIZIL-HAKIM.”

(Nema boga osim Allaha, On nema sudruga, Allah je najveći, neka je velika hvala Allahu, Slavljen je Allah Gospodar svijetova, nema snage niti moći bez Allaha, Silnoga, Mudrog.)

Reče mu beduin: “One su za moga Gospodara a koje su za mene?” “Reci:

اللهم آغْفِرْ لِى ، وآرحمنى ، وآهدنى ، وعافنى ، وآرزقنى

“ALLAHUMME-GFIRLI, VERHAMNI, VEHDINI, VE 'AFINI, VERZUKNI.”

(Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, podari mi zdravlje I opskrbu.)

odgovori mu Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem.

• Rekao je Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem,sallallahu alejhi ve sellem: “U noći mog isra'a (putovanja iz Mekke u Mesdžidul-Aksa) susreo sam Ibrahima , alejhi selam i on mi je rekao: “O Muhammede, prenesi od mene selam svome ummetu, i obavijesti ih da je u džennetu dobra i lijepa zemlja, pitka voda, da je on prostrana nizija, i da je njegovo sjemenje (kojim se sije):
سُبْحَانَ اللَّهِ وَالْحَمْدُ لِلَّهِ وَلا إِلَهَ إِلا اللَّهُ وَاللَّهُ أَكْبَر


“SUBHANALLAH, VELHAMDULILLAH, VE LA ILAHE ILLELLAH, VALLAHU EKBER”

(Slavljen je Allah I Njemu pripada svaka hvala, nema drugog boga osim Allaha, Allah je najveći.)

• Rekao je Allahov Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem: “Hoćeš li da te uputim na jedno od džennetskih blaga?” Rekoh mu: “ Da, o Allahov Poslaniče.” On je rekao:
-->

حول ولا قوة إلا بالله لا

“LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAHI“

(Nema snage niti moći, osim Allahove).