وَمَا أَرْسَلْنَا مِنْ قَبْلِكَ مِنْ رَسُولٍ إِلَّا نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاعْبُدُونِ
"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!' (El-Enbija, 25)
وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَسُولًا أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاجْتَنِبُوا الطَّاغُوتَ
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!" (En-Nahl, 36)
Dakle, ispravno značenje riječi El-Ilah - Bog je onaj koji se obožava. Zbog toga kada je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao nevjernicima Kurejšija: "Recite; La ilahe illallah." Oni su odgovorili:
أَجَعَلَ الْآلِهَةَ إِلَٰهًا وَاحِدًا ۖ إِنَّ هَٰذَا لَشَيْءٌ عُجَابٌ
"Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!" (Sad, 5)
Hudov, alejhis-selam, narod je rekao:
قَالُوا أَجِئْتَنَا لِنَعْبُدَ اللَّهَ وَحْدَهُ وَنَذَرَ مَا كَانَ يَعْبُدُ آبَاؤُنَا
"Zar si nam došao zbog toga da obožavamo samo jednog Allaha, a da napustimo one koje su preci naši obožavali?" (El-A'raf, 70)
Dakle, pozivao ih je u la ilahe illallah, a to znači da nema istinskog boga osim Allaha. To je ibadet samo Allahu i odbijanje robovanja bilo kome drugom mimo Njega. To predstavlja nevjerstvo u taguta i vjerovanje u Allaha. Ove riječi sadrže u sebi vrhunsko značenje, a to je da sve što je mimo Allaha nije bog. Zatim, kome god se pripiše božanstvenost mimo Njega to je lažno i neistinito. Onaj ko ga potvrdi nekom mimo Njega čini najveću nepravdu. Niko ne zaslužuje ibadet osim Allaha, a samim tim mimo Njega niko ne posjeduje božanstvenost.
Dakle,riječi šehadeta obuhvataju negaciju božanstvenosti svakom mimo Allaha, a ujedno je potvrđuju jedino Njemu koji nema sudruga. To nalaže obavezu da se On smatra jedinim Bogom i zabranu smatranja za boga bilo koga osim Njega. Ovu negaciju i potvrđivanje lahko može razumjeti svaka osoba koja čuje ovakvu izjavu. Primjer koji bi mogao približiti značenje je primjer osobe koja traži da mu neka nedolična i nesposobna osoba pojasni neko vjersko pitanje ili da mu nešto posvjedoči, dok sa druge strane ostavlja one učene, pa mu se kaže da taj nije muftija niti može svjedočiti. Muftija je ta i ta osoba, a onaj koji je sposoban za svjedočenje je taj i taj. To znači da je ovo prvo negiranje, a drugo potvrda.
U smisao božanstvenosti ulazi svaki pojam i vrsta ibadeta koja proističe iz srčanog obožavanja Allaha kroz ljubav, pokornost i predanost. To biva samo Njemu Jedinom i nikome drugom. On nema sudruga, što znači da je rob dužan usmjeriti svaki vid ibadeta samo Allahu, subhanehu ve te'ala. Tu spadaju: dova, strah, ljubav, oslonac, priklanjanje, pokajanje, klanje životinja, zavjetovanje, sedžda i svaki drugi vid ibadeta. Dakle, svaki od njih se mora usmjeriti jedino Allahu koji nema sudruga. Onaj ko usmjeri ili posveti nešto od ovih ibadeta nekome mimo Allaha, koji nisu valjani osim da se usmjere Allahu, on je mušrik makar izgovarao la ilahe illallah, jer nije postupao po onome što nalažu ove riječi tevhida i iskrenosti.
