وَإِذْ أَخَذَ رَبُّكَ مِنْ بَنِي آدَمَ مِنْ ظُهُورِهِمْ ذُرِّيَّتَهُمْ وَأَشْهَدَهُمْ عَلَىٰ أَنْفُسِهِمْ أَلَسْتُ بِرَبِّكُمْ ۖ قَالُوا بَلَىٰ ۛ شَهِدْنَا ۛ أَنْ تَقُولُوا يَوْمَ الْقِيَامَةِ إِنَّا كُنَّا عَنْ هَٰذَا غَافِلِينَ
أَوْ تَقُولُوا إِنَّمَا أَشْرَكَ آبَاؤُنَا مِنْ قَبْلُ وَكُنَّا ذُرِّيَّةً مِنْ بَعْدِهِمْ ۖ أَفَتُهْلِكُنَا بِمَا فَعَلَ الْمُبْطِلُونَ
وَكَذَٰلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ وَلَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ
"Kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome ništa nismo znali" Ili da ne reknete: "Naši preci su prije nas širk činili, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljive! činili?" I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi." (El-E'araf, 172-174)
Pomenuto svjedočenje u ajetu misaka je odvojen (poseban) dokaz protiv ljudi u pogledu širka, s tim da Allah ne kažnjava - ni na jednom od dva svijeta, prije nego dostavi dokaz poslanice. U Kur'anu stoji: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!"
Nije rekao: "Mi ih nismo osudili kao mušrike sve dok ne bi poslali poslanika." Naprotiv, selef se složio da onaj ko padne u širk postaje mušrikom, bez obzira da li je kod njega prisutan ili ne dokaz poslanice. Oni se razilaze da li zbog svoga širka mušrik zaslužuje kaznu ako mu nije dostavljen dokaz, ili mu se mora dostaviti dokaz da bi zaslužio kaznu?
Najveći dokaz za prethodno, u pogledu ajeta, je shvaćanje selefa - prvaka ovog ummeta. Imam Šenkiti u pogledu riječi Uzvišenog: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!", kaže: "Ajet vanjštinom upućuje da Allah neće nikog kazniti od stvorenja, ni na dunjaluku niti na ahiretu, dok im ne pošalje poslanika koji bi ih opomenuo. Onda, ako budu nepokorni poslaniku i ustraju u nevjerstvu i griješenju, i nakon opomene, onda zaslužuju kaznu. Ovo značenje je pojasnio u više ajeta, kao što su Njegove riječi: "0 poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali." Zatim je nastavio navoditi ajete u kontekstu ovog značenja.
Ajeti koje smo spomenuli i njima slični upućuju na to da su pripadnici fetre-tj. oni do kojih nikada nije dospio dokaz poslanice opravdani zbog toga što im nije došao opominjač pa makar umrli u nevjerstvu. Ovo mišljenje zastupa jedna skupina učenjaka. Druga skupina zastupa mišljenje da će svako ko umre u nevjerstvu ući u Vatru bez obzira da li mu je dolazio opominjač. Kao dokaz navode vanjsko značenje ajeta i hadisa. Od ajeta kao dokaz navode riječi Uzvišenog:
وَلَا الَّذِينَ يَمُوتُونَ وَهُمْ كُفَّارٌ ۚ أُولَٰئِكَ أَعْتَدْنَا لَهُمْ عَذَابًا أَلِيمًا
"A i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili." (En-Nisa, 18)
Zatim je nastavio navoditi ajete i hadisa na ovu temu poput hadisa: "Moj otac i tvoj otac će u vatru."... Kao i druge hadise koji upućuju na nepostojanje opravdanja za mušrike fetre. Ovo razilaženje je poznato među islamskim teolozima, tj. učenjacima akide, a to je da li će mušrici koji su umrli u vremenu fetre, obožavajući kipove, biti u vatri zbog svog kufra ili su opravdani fetrom. U knjizi Meraki su ud se u stihu navodi:
O pripadnicima fetre u sporednim stvarima vjere se ne polemiše
a u pogledu temelja vjere spram njih se razilaze
Od onih koji zastupaju mišljenje da će pripadnici fetre koji umru u nevjerstvu ući u Vatru je i imam Nevevi u komentaru Muslima. U tom pogledu Karafi pripovjeda idžma' u Šerhu tenkih kako to od njega prenosi autor Nešrul-bunud. Kurtubi, Ebu Hajan, Ševkani i drugi u svojim tefsirima ovo mišljenje pripisuju džumhuru-tj. većini islamskih učenjaka.
Mukajjid (tj. komentator - šejh Šenkiti), Allah mu oprostio kaže: "Verifikacija ove mes'ele, tj. mes'ele da li su mušrici fetre opravdani ili ne, bi glasila da su na dunjaluku opravdani a na Sudnjem danu Allah će ih iskušati tako što će im narediti da uđu u vatru. Pa ko uđe u vatru ući će u Džennet, i to su oni koji bi da su na dunjaluku susreli poslanike povjerovali u njih. A ko odbije ući u vatru, to su oni koji bi na dunjaluku u laž ugonili poslanike da su im došli, jer Allah zna kako bi oni postupili da su im došli poslanici." Završen citat.
Pogledaj, Allah ti se smilovao, kako se ulema složila da onaj ko padne u širk postaje mušrikom pa makar mu i ne došla poslanica i dokaz. Razilaze se da li takav zaslužuje kaznu na onom svijetu i to na dva mišljenja.
Preovladavajuće je mišljenje da se takav neće kazniti, na oba svijeta, dok mu se ne dostavi dokaz poslanice. U pogledu ove mes'ele mnogi su zalutali misleći kako riječi Uzvišenog: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!", predstavljaju opravdanje za onog ko učini širk Allahu te da takav i dalje ostaje musliman-muvehhid i pored toga što je utonuo u širk, te su čvrstog ubjeđenja da će se spasiti na oba svijeta osim ako mu se dostavi dokaz poslanice. Upravo ova studija, koja je pred nama, pobija ovo neispravno shvatanje iz kojeg se vidi da se ulema složila u pogledu pripadnika fetre, koji žive u vremenu odsutnosti Šerijata i Božanske upute, koji padnu u širk da postaju mušricima. Jer, ljudska narav i ajet o misaku su dokazi protiv ovakve osobe, iako se razilaze na dva mišljenja da li takav zaslužuje kaznu na oba svjeta?
U svakom slučaju ulema se slaže da neće ući u Džennet i naslađivati se u njemu zbog riječi Uzvišenog: "Jedino priznata vjera kod Allaha je islam." Kao i Njegovih riječi: "Onaj ko želi neku drugu vjeru pored islama to mu se neće primiti a na onom svijetu će biti od onih koji su propali." Ljudi poput ovih nisu muslimani, a u Džennet ne ulazi osim musliman-mu'min, kako se to prenosi u vjerodostojnom hadisu. Što se tiče mušrika, njemu je Allah zabranio ulazak u Džennet. U tom kontekstu On kaže: "Ko Allahu širk čini, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti."
Ibn Tejmijje kaže: "Neće se spasiti od Allahove kazne osim onaj ko Allahu bude iskreno ispovijedao vjeru i samo Njemu iskreno činio ibadet. Onaj ko ne čini širk Allahu ali Ga i ne obožava taj je muattil, tj. onaj ko se usteže od robovanja Njemu i robovanja drugima pored Njega, kao što je primjer faraona i njemu sličnih. Takav je u gorem položaju od mušrika. Obaveza je svakom čovjeku da čini ibadet Allahu Jedinom i to je vadžib koji ne spada nikada ni sa koga. To je opći islam pored kojeg Allah ne prima drugu vjeru. Međutim, Allah neće nikoga kazniti dok mu ne pošalje poslanika. Ali, kao što ga neće kazniti isto tako treba znati da u Džennet neće ući osim vjernička duša. U njega neće ući mušrik niti onaj ko Mu iz oholosti ne čini ibadet. Onaj do koga da'va ne dopre na dunjaluku biće ispitan i iskušan na ahiretu. U Vatru neće ući osim onaj ko bude slijedio šejtana. Onaj ko nema udjela u grijehu neće ući u vatru. Allah Vatrom neće kazniti nikoga osim nakon što mu pošalje poslanika. Onaj do koga ne dospije poslanička da'va, kao što je slučaj sa malom djecom, luđakom i onima koji su umrli u periodu kada je bilo prekinuto slanje poslanika, ovakvima će se postaviti ispit na Ahiretu kao što je to preneseno u predajama." (Medžmu' fetava 14/477) Završen citat.
Ovo su jasni tekstovi uleme u pogledu pripadnika fetre do kojih nije dospio dokaz u vremenu kada je bilo prekinuto slanje poslanika i kada su bili zameteni putevi upute. To je vrijeme u kojem se džehl bio proširio a znanje izbrisalo. Nisu posjedovali nebesku knjigu, na koju bi se vratili i po kojoj bi radili, niti su imali nekoga ko bi ih podučio tevhidu.I pored toga ulema se slaže da su oni mušrici, a razilaze se u pogledu njihova kažnjavanja na dva mišljenja. Ako ajet misaka nije poseban dokaz u pogledu njihova širka onda se postavlja pitanje: Koji to dokaz su učenjaci upotrijebili u presudi njihova širka? Zatim postavlja se veoma važno pitanje: Šta je sa onim ko padne u širk nakon Muhamedova, sallallahu alejhi ve selleme, poslanstva, ako se zna da je sva njegova ostavština (nauka s kojom je došao) sačuvana? I ako znamo da se Allahovi ajeti i hadisi Allahova Poslanika njima uče danonoćno te da u svakoj kući od njihovih kuća ima muvehhida-jednobožaca?
Prethodno spomenuto ćemo rezimirati kroz sljedeće tačke:
1. Svjedočenje koje je obavljeno nad ljudskim rodom u pogledu rububijjeta, a koje za sobom povlači i priznanje tevhida uluhijjeta, predstavlja dokaz protiv njih.
2. Ajet misaka je odvojen dokaz u pogledu širka ali ne i u pogledu kažnjavanja.
3. Potvrđuje se propis nečijeg širka prije dolaska poslanice. To je ružna i pokuđena stvar za koju se prijeti kaznom nakon što do dotičnog dospije dokaz poslanice. Ako i pored toga ustraje na širku zaslužuje kaznu na oba svijeta.
4. Ulema se složila u pogledu pripadnika fetre, koji su obožavali druge mimo Allaha, da su mušrici a ne muslimani, jer, islam predstavlja izražavanje Allahove jednoće kroz činjenje ibadeta samo Njemu Jedinom, a napuštanje ibadeta nekom drugom bez obzira o kome se radi. Te ako umru na tome neće ući u Džennet jer je Džennet određen za muslimane-mu'mine. Molimo Allaha Gospodara veličanstvenog Arša da svi budemo od njih.
5. Ne postoji veza između negiranja kazne na jednoj strani i potvrde propisa širka na drugoj strani. Svako ko će biti kažnjen na oba svijeta, on je mušrik-kafir, a neće mušrik biti kažnjen osim nakon dostavljanja dokaza. Između te dvije stvari postoji uopćenost i posebnost (ar. umum ve husus) zato dobro obrati pažnju na ovu stvar, a uputa je od Allaha.
