El-A'meš navodi od el-Minhala ibn Amra a on od Se'ida ibn Džubejra, da je Ibn Abbas rekao: "Karun je bio Musaov amidžić." Tako isto navode i Ibrahim en-Naha'i, Abdullah ibn el-Haris ibn Newfel, Simak ibn Harb, Katade,Malik ibn Dinar i Ibn Džurejdž. On dodaje: "Karun je bio sin Jasheba a on sin Kahisa, a Musa je bio sin 'Imrana sina Kahisovog."
Ibn Džerir kaže: "Većina učenjaka smatra da je on bio Musaov amidžić", pobijajući Ibn Ishakovo mišljenje da je on bio Musaov amidža. Katade kaže: "Zvali su ga el-Munewer zato što je lijepo učio Tewrat, ali se Allahov neprijatelj kao i Samirijja, odmetnuo u dvoličnjaka, pa ga je imetak zanio i bogatstvo upropastilo."
Sehr ibn Hušib kaže: "Odjeću je iz oholosti prema drugima imao dužu za jedan pedalj."
Allah spominje da je imao toliko blaga daje čitavoj grupi snažnih ljudi bilo teško nositi ključeve od njega. Neki čak kažu da su oni bili od kože i da ih je nosilo šezdeset mazgi. Allah, opet, najbolje zna šta je tačno. Razboriti ljudi iz njegovog naroda su mu savjetovali i govorili: "Ne budi obijestan", tj. ne budi umišljen zbog onog što ti je dato, i ne ponosi se nad drugima, jer Allah ne voli one koji su obijesni "i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet", tj. savjetovali su mu da stekne Allahovu nagradu na Ahiretu, jer je ona bolja i trajnija. Uz to, "a ne zaboravi svoj udio i na ovom svijetu", tj. uživaj na dunjaluku imetak koji ti je Allah učinio halalom i naslađuj se lijepim nasladama "i čini drugima dobro kao stoje Allah tebi dobro učinio", tj. budi dobar prema Allahovim stvorenjima, kao što je njihov Stvoritelj dobar prema tebi. "I ne čini nered po Zemlji", tj. ne čini im nikakvo zlo i ne unosi nered među njih, i ne odnosi se prema njima drugačije nego ti je naređeno, pa da te Allah kazni i oduzme ti ono što ti je dao, 'jer Allah ne voli one koji nered čine. "
Na ovako lijepe savjete svoga naroda on je odgovarao: "Ovo što imam stekao sam znanjem svojim!" Tj. nema potrebe da slušam što govorite i na što mi ukazujete. Meni je ovo Allah dao zato što zna šta zaslužujem i šta mi pripada. Da ja nisam kod Njega omiljen i da nije zadovoljan sa mnom, On mi to ne bi ni dao.
Pobijajući ovu njegovu tvrdnju, Uzvišeni Allah kaže:“ A zar nije znao da je Allah prije njega već uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili - a zločinci neće o grijesima svojim ni pitani biti! Tj. Mi smo i u minulim narodima, radi njihovih grijeha i poroka, uništavali i snažnije i bogatije i one koji su imali više djece od Karuna. Da je tačno to što on tvrdi, Mi ne bismo kaznili nikoga ko je bio bogatiji od njega. Prema tome, to što je bogat, nije nikako dokaz da zaslužuje Našu ljubav i naklonost.
U tom smislu Uzvišeni kaže:
„Ni bogatstva vaša, ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim; osim ko bude vjerovao i dobra djela činio.“ (Sebe', 37.)
On, također, veli:
„Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo. Nikako, samo oni toga nisu svjesni!“ (El-Mu'minun, 55.-56.)
Ovakav odgovor ukazuje na ispravnost našeg razumijevanja njegovih riječi: "Ovo što imam stekao sam znanjem svojim." Tvrdnje onih koji kažu da je Karun bio upućen u vještine alkemije ili da je poznavao Allahovo najveće ime (Ismu-l-A'zam), i da se time služio u stjecanju bogatstva nisu tačne. Alkemija je vještina pretvaranja oblika stvari, a ne njihovo stvaranje, te kao takva nije ni nalik umijeću Stvoritelja. S druge strane, tvrdnja da je on bogatstvo postizao Allahovim najvećim imenom nije tačna, jer se dova nevjernika ne uslišava - a Karun je u duši bio nevjernik, a spolja munafik. Pored toga, ovakve tvrdnje su proizvoljne i među njima nema povezanosti, o čemu smo, hvala Allahu, detaljnije govorili u našem Tefsiru.
Uzvišeni Allah kaže:”
I on izađe pred narod svoj u svom sjaju.”
Više mufessira navodi da je tada izašao sa posebno pripremljenom odjećom, konjima i slugama. Ugledavši ga u ovakvom sjaju, oni koji su žudjeli za ovosvjetskim ukrasima - pozavidjeli su mu i poželili da je i njima postići ono što on ima. Kad su to čuli učeni, skromni i razboriti rekli su im: "Teško vama! Onome koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada. " Tj. Allahova nagrada na Ahiretu je bolja, trajnija i vrednija. Uzvišeni Allah kaže: a biće samo strpljivima pružena, tj. gledajući ljepote i ukrase ovog svijeta, ovakav savjet i opredijeljenost za ovosvjetske vrijednosti u stanju je prihvatiti samo onaj koga uputi Allah, učvrsti njegovo srce i prosvijetli razum, dajući mu da mu se ostvare želje.
Kako divno je rekao jedan stari učenjak: "Allah voli oštroumnost kada se pojave sumnje i prisebnost kada se pojave strasti."
Uzvišeni Allah kaže:
I Mi smo i njega i njegov dvorac u zemlju utjerali i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći!
Nakon što je Uzvišeni Allah opisao njegovu nadmenost i pompeznu pojavu pred svojim narodom On kaže: I Mi smo i njega i njegov dvorac u zemlju utjerali.
Predaju sličnu ovoj Buharija navodi i od Džerira ibn Zejda, koji ju je čuo od Salima, on od Ebu Hurejre, a ovaj od Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem. Od Ibn Abbasa i es-Sudejja se prenosi da je Karun potplatio jednu prostitutku, da pred masom ljudi kaže Musau,alejhi selam:. "Ti si sa mnom uradio to i to." Priča se daje Musa alejhi selam, kad mu je to rekla, zadrhtao od straha, klanjao dva rekata, a onda joj prišao i zakleo je da mu kaže ko ju je navratio da to kaže. Rekla je da je to učinio Karun, a onda je od Allaha zatražila oprost i pokajala se. Na to je Musa Allahu pao na sedždu i prokleo Karuna. Allah je Musau objavio: "Naredio sam Zemlji da ti u pogledu njega bude pokorna." Musa je naredio Zemlji da proguta i njega i njegov dvorac, pa je to učinila. Allah, opet, najbolje zna!
Zatim se priča da je Karun, dok je Musa alejhi selam svijetu govorio o Sudnjem danu, naišao sa svojom vojskom i konjicom, ponoseći se sa sjajem i opremom. Ugledavši ga, mnogi od ovih kojima se obraćao Musa počeli su se diviti Karunu, pa ga je Musa pozvao i upitao: "Zašto to radiš?" Karun je odgovorio: "O Musa, ako si me nadmašio u poslanstvu, ja sam tebe u bogatstvu! Ako hoćeš, izađi i prokuni me, a ja ću prokleti tebe!"
Tako su izašli Musa i Karun sa svojim ljudima. Musa gaje upitao: "Hoćeš li ti ili ću ja uputiti dovu?" "Ja ću", odgovorio je Karun. Kad Karunova kletva nije bila primljena, Musa ga je upitao: "Hoću li sad ja?" "Hajde", odgovorio je Karun. Musa je zamolio: "Allahu moj, naredi Zemlji da mi danas bude pokorna." Allah mu je objavio: "Ja sam to već odredio!" Tada Musa zamoli:
"Zemljo, daj da propadnu u tebe", pa su propali do članaka, pa do koljena a onda do ramena. Onda je Musa rekao: "Pokaži im Zemljo njihova blaga i imetke!", pa je pokazala. Pokazavši rukom, Musa alejhi selam je rekao: "Nestanite, o sinovi Lawijevi!", pa ih je Zemlja progutala.
Od Katadea se prenosi da je rekao: "Oni svakog dana za svoju dužinu propadaju dublje, sve do Kijametskog dana."
Od Ibn Abbasa se prenosi daje rekao: "Oni su zatjerani do sedme Zemlje."
Mnogi mufessiri oko ovog slučaja navode brojne israilijjate, ali smo ih mi namjerno izostavili.
A riječi Uzvišenog: i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći, tj. niti mu je ko mogao pomoći niti je sam sebi mogao pomoći. U tom smislu Uzvišeni kaže:
Kad čovjek ni snage ni branioca neće imati. (Et-Tarik, 10.)
Kad su vidjeli što se desilo sa Karunom i kako je propao u zemlju, izgubio bogatstvo, dvorce, porodicu i sve što je imao, oni koji su priželjkivali da je i njima ono što on ima, zahvalili su Uzvišenom Allahu, Koji Svojim robovima određuje sudbinu onako kako On hoće. Zato su rekli: "Da nam Allah nije Svoju milost ukazao, i nas bi u zemlju utjerao! Zar ne vidite da nevjernici nikada neće uspjeti." O riječima wejke enne spomenutim u ovom ajetu, opširnije smo govorili u našem Tefsiru.
Katade kaže da: wejke enne znači: Zar nisi vidio da... S njim se u pogledu značenja ovih riječi slaže i Hasan. Allah, opet, najbolje zna!
Uzvišeni, zatim, kaže da je: onaj svijet vječno boravište sretnika koji su zauvijek propustili nesretnici, pripremljen onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine. Izraz uluw u ovom ajetu znači: oholost, uobraženost, umišljenost i obijest, a izraz fesad znači: činjenje grijeha prema drugima; otimanjem njihovog imetka, zagorčavanjem života, nanošenjem zla i izbjegavanjem da im se pruži savjet i pomoć. Uzvišeni na kraju veli: ...a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.
Možda se slučaj sa Karunom desio i prije njihovog izlaska iz Egipta, jer, Allah kaže: I Mi smo i njega i njegov dvorac u zemlju utjerali. Riječ dar (dvorac) označava građevinu. Ukoliko se to desilo poslije, dok su lutali po pustinji, u tom slučaju riječ dar znači i mjesto na kome su postavljali šatore. U tom značenju ovu riječ koristi Antara u sljedećem stihu:
O stanište (moje) Able u dolini,
progovori, - budi pozdravljeni,
stanište Able, i uzvrati pozdrav!
Allah, opet, najbolje zna!
Uzvišeni Allah na više mjesta u Kur'anu spominje u negativnom kontekstu Karuna. Tako On veli:
Mi smo Musaa sa Našim znamenjima i jasnim dokazom poslali faraonu i Hamanu i Karunu, pa su oni rekli: "Čarobnjak, lažov" (Mu'min, 23.-24.)
Nakon kazivanja o Adu i Semudu u poglavlju El-'Ankebut, Uzvišeni veli:
I Karuna i faraona i Hamana. Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli. I sve smo prema grijesima njihovim kaznili; na neke vjetar pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. (El-'Ankebut, 39.-40.)
Karun je, kako je ranije rečeno, bio onaj koji je u zemlju zatjeran, a potopljeni su faraon, Haman i njihova vojska. Oni su, zaista, bili griješnici.
Imam Ahmed navodi: "Pričao nam je Ebu Abdurrahman, da je čuo od Se'ida, on od Ka'ba ibn Aikame, on od Isaa ibn Hilala es-Sudfija, a ovaj od Abdullaha ibn Amra, da je Poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem,jednog dana govoreći o namazu, rekao:
"Ko ga bude redovno obavljao, bit će mu svjetlo, jasni dokaz i spas na Kijametskom danu, a ko se prema njemu bude nemarno odnosio neće imati ni svjetla, ni jasna dokaza ni spasa na Kijametskom danu. Takvi će biti sa Karunom, faraonom, Hamanom i Ubejj ibn Halefom." (Ahmed u Musnedu,72/169/Haleb)
