Predaju sličnu ovoj navodi i od Muemmela ibn el-Hasana, on od Muhammeda ibn Ishaka es-Sedžezija, on od Abdurrezzaka, on od Ma'mera, on od Ibn Ebi Zuejba, on od Se'ida el-Makberija, on od Ebu Hurejre a on od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Ishak ibn Bišr prenosi od Se'ida, on od Ebu ' Arube, on od Katadea, on od El-Hasana, a on od Abdullaha ibn Selama, da je Uzejr bio onaj čovjek kojeg je Allah usmrtio stotinu godina, pa ga zatim oživio.
أَوْ كَالَّذِي مَرَّ عَلَىٰ قَرْيَةٍ وَهِيَ خَاوِيَةٌ عَلَىٰ عُرُوشِهَا قَالَ أَنَّىٰ يُحْيِي هَٰذِهِ اللَّهُ بَعْدَ مَوْتِهَا ۖ فَأَمَاتَهُ اللَّهُ مِائَةَ عَامٍ ثُمَّ بَعَثَهُ ۖ قَالَ كَمْ لَبِثْتَ ۖ قَالَ لَبِثْتُ يَوْمًا أَوْ بَعْضَ يَوْمٍ ۖ قَالَ بَلْ لَبِثْتَ مِائَةَ عَامٍ فَانْظُرْ إِلَىٰ طَعَامِكَ وَشَرَابِكَ لَمْ يَتَسَنَّهْ ۖ وَانْظُرْ إِلَىٰ حِمَارِكَ وَلِنَجْعَلَكَ آيَةً لِلنَّاسِ ۖ وَانْظُرْ إِلَى الْعِظَامِ كَيْفَ نُنْشِزُهَا ثُمَّ نَكْسُوهَا لَحْمًا ۚ فَلَمَّا تَبَيَّنَ لَهُ قَالَ أَعْلَمُ أَنَّ اللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ
Ili za onoga koji je, prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: "Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?" I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i zapita: "Koliko si ostao?" – "Dan ili dio dana" – odgovori. "Ne" – reče On – "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te učinimo dokazom ljudima – a pogledaj i kosti – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve može!" (Al-Baqara,259)
Ishak ibn Bišr navodi: "Se'id ibn Bešir, Kab i Se'id ibn Ebi 'Arube prenose da su čuli od Katadea, on od El-Hasana, Mukatila i Džubejra, oni od Ed-Dahhaka, a on od Ibn Abbasa, kao i Abdullah ibn Ismail es-Sudejj od svoga oca, on od svoga djeda Wehba ibn Munebbiha i dalje da su mu svi kazivali o Uzejru, s manje ili više detalja, da je Uzejr bio dobar i mudar čovjek. Jednog dana izašao je da obiđe imanje, pa ga je na povratku, u vrijeme podneva spopala vrućina, te je htio da se skloni u neke ruševine. Pošto je bio na magarcu, sjahao je i sa sobom ponio krošnju smokvi i krošnju grožđa. Kada je sjeo u hlad tih ruševina, izvadio je čanak koji je nosio sa sobom i u njega nacijedio sok od onog grožđa, izvadio suh hljeb i stavio ga u čanak da se nakvasi kako bi mogao jesti. Zatim je legao na leđa, naslonivši noge uza zid i uperivši pogled prema ostacima krovova kuća. Vidjevši u kakvom su stanju. I da su gotovo do temelja porušene i da su ih stanovnici napustili, i okolo truhle kosti, pomislio je: Kako će ovo Allah nakon njegove smrti oživjeti.On nije sumnjao da to Allah može uraditi, nego je to rekao iz čuđenja. Na to je Allah poslao Meleka smrti pa mu je uzeo dušu i tako ga ostavio sto godina.
U tih sto godina kod Izraelćana se mnogo šta promijenilo. Kada se napunilo stotinu, Allah je Uzejru poslao meleka koji mu je prvo stvorio srce i oči, da bi mogao razumijevati i gledati kako Allah oživljava mrtve. Tako je gledao dok mu je melek formirao kosti i oblagao ih mesom, a onda kožom i kosom. Na kraju mu je udahnuo dušu. Sve je to posmatrao i bio svjestan šta se dešava. Zatim je sjeo pa ga je melek upitao: "Koliko si ostao ovdje?" "Ostao sam dan ili dio dana", odgovorio je. Tako je mislio jer je tu došao oko podne, a proživljen je pred kraj dana, kad Sunce još nije bilo zašlo. Zato je rekao: "ili dio dana, tj. ne cijeli dan." Melek mu je na to rekao: "Ne, nego si ostao stotinu godina, pa pogledaj u svoju hranu i piće! - tj. kako se hljeb osušio, a sok u čanak nacijedio. Kada je pogledao vidio je da se ni hljeb, ni sok nisu promijenili i da su ostali onakvi kakve ih je ostavio. Tako je bilo i sa grožđem i smokvama. Bile su svježe i ništa se nisu bile izmijenile. Međutim, kao da to Uzejr nije mogao srcem povjerovati, pa mu je melek rekao: "Ne vjeruješ ovo što sam ti rekao? Pogledaj u svoga magarca!" Pogledao je prema magarcu i vidio da su mu kosti već bile istruhle i pretvorile se u prah. Tada melek zovnu kosti njegovog magarca, pa se odazvaše i pođoše prema njemu. Uzejr je posmatrao kako je melek sastavljao kosti, obavijao ih venama, žilama i mesom, a onda kožom i dlakama. Kada je to sve završio, puhnuo je u magarca, pa se magarac uspravio, podigao glavu i uši prema nebu i počeo revati, misleći daje nastupio Kijametski dan. Na to se misli pod riječima Uzvišenog: a pogledaj i magarca svoga - da te učinimo dokazom ljudima, pogledaj i kosti - vidi kako ih sastavljamo, pa onda ih mesom oblažemo! Tj. pogledaj kako se kosti tvoga magarca slažu i sklapaju u obliku magarca, bez mesa, a zatim pogledaj kako ih oblažemo mesom! I kada mu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve može!" - tj. oživjeti mrtve i sve drugo.
Zatim je uzjahao magarca i otišao do grada, gdje nikoga nije mogao prepoznati, niti ko njega. Zgrade su bile drugačije. Pred svojom kućom, koja je bila drugačija, zatekao je slijepu i nepokretnu staricu. Bila je robinja i imala je preko stotinu i dvadeset godina. Kada je Uzejr otišao od njih, ona je imala dvadeset godina, pa ga je znala i zapamtila. Oronulu i nepokretnu staricu Uzejr upita: "Je li ovo Uzejrova kuća?", a ona mu je odgovorila: "Jeste, ovo je Uzejrova kuća." Zatim je zaplakala i rekla: "Još od te i te godine nisam nikoga čula da je spomenuo Uzejra, svijet ga je zaboravio!" On je tada rekao: "Evo me, ja sam Uzejr. Allah me je bio umrtvio sto godina, pa me je sada oživio!" Ona je na to rekla: "Slava Allahu! Uzejr nam je nestao prije sto godina, od tada ništa o njemu nismo čuli." On joj je ponovio: "Ja sam Uzejr!", a ona je rekla: "Uzejrova dova je bila primana, kada je činio dovu bolesniku i nevoljniku za zdravlje i olakšanje. Zato učini dovu Allahu da mi vrati vid i da te vidim, pa ako si ti Uzejr, poznat ću te."
Na to je on zamolio Allaha da joj povrati vid potravši je rukama po očima, pa je progledala. Zatim ju je uzeo za ruku i rekao: "Ustani, sa Allahovom dozvolom!" Allah joj je povratio snagu, pa se kao zdrava digla na noge, kao daje bila svezana pa odvezana. Zatim ga je pogledala i rekla: "Svjedočim da si ti Uzejr.'"
Nakon toga ona je zajedno sa njim otišla do mjesta gdje se sastaju i okupljaju Izraelćani. Tu je bio Uzejrov sin, starac od sto osamnaest godina, i njegovi sinovi, svi u godinama. Ona ih je pozvala i rekla: "Evo Uzejra, došao vam je!" Oni joj nisu mogli povjerovati pa je rekla: "Ja sam nekad bila vaša sluškinja! On je zamolio Allaha, pa mi je povratio vid i izliječio noge. Uzejr kaže da ga je Allah bio umrtvio stotinu godina i da ga je ponovo proživio." Na to je svijet skočio prema njemu i počeo ga gledati. Sin mu je rekao: "Moj otac je imao crni mladež između plećki", pa je otkrio svoje plećke i uvjerili su se daje to Uzejr. Na to su Izraelćani rekli: "Čuli smo da je samo Uzejr znao napamet Tewrat, koji je Nabukodonosor spalio. Od Tewrata je bilo sačuvano samo ono što su ljudi znali napamet. Hajde nam ponovo napiši Tevrat!" Njegov otac Seruha je bio za vrijeme Nabukodonosorovog pohoda zakopao jedan primjerak Tewrata na mjesto za koje je još samo Uzejr znao. On ih je odveo do tog mjesta, odakle su iskopali primjerak Tewrata. Međutim, listovi su mu bili istruhli i knjiga uništena.
Zatim je Uzejr sjeo u hlad jednog drveta, a Izraelćani oko njega da im ponovo izdiktira Tewrat. Dva plamena su sišla s neba i ušla u njega, pa se prisjetio Tewrata i obnovio im ga. Jevreji su ga zbog toga prozvali "Božijim sinom". Osim toga što je obnovio Tewrat, Uzejr je nastavio predvoditi Izraelćane. Tewrat mu je ponovljen kod Hazekijelovog hrama, u oblasti Sewad. Umro je u naselju koje se zove Sajrabaz.
Ibn Abbas kaže: "Tako se obistinilo ono što je Uzvišeni Allah rekao: Da te učinim dokazom ljudima, tj. Izraelćanima. Naime, on je kao mlađi čovjek sjedio sa svojim sinovima, koji su bili starci, jer je bio umro sa četrdeset godina, i jer ga je Allah proživio u istom dobu kao i kada je umro. Ibn Abbas i El-Hasan kažu daje proživljen nakon Nabukodonosorove smrti
Općepoznato je da je Uzejr jedan od izraelćanskih poslanika i da je živio u periodu između Davvuda i Sulejmana s jedne, i Zekerijjaa i Jahjaa s druge strane, te da je među Izraelćanima jedno vrijeme Tewrat bio zaboravljen, pa ga je Allah nadahnuo da ga zapamti i da im ga izrecituje.
Wehb ibn Munebbih kaže: "Allah je naredio jednom meleku da spusti malo svjetla i stavi ga u Uzejra, pa je Uzejr doslovno zapisao cio Tewrat, od početka do kraja."
Ibn Asakir navodi da je Ibn Abbas upitao Abdullaha ibn Selama, šta znače rijeci Uzvišenog:
وَقَالَتِ الْيَهُودُ عُزَيْرٌ ابْنُ اللَّهِ وَقَالَتِ النَّصَارَى الْمَسِيحُ ابْنُ اللَّهِ
Jevreji govore: "Uzejr je Allahov sin." (Et-Tewbe, 30.), i zašto ga oni nazivaju sinom, pa je Ibn Selam rekao da je Uzejr zapamtio Tewrat i zapisao im ga. Na to su oni rekli: "Musa nam je Tewrat kazivao samo iz knjige, a Uzejr nam ga je kazao napamet!" Neki su otišli još dalje, pa rekli: "Uzejr je Allahov sin." Zato mnogi učenjaci kažu da je kontinuitet predaje Tewrata od strane velikog broja prenosilaca prekinut za vrijeme Uzejra.
Međutim, ukoliko Uzejr nije bio poslanik - kao što to kažu Ata' ibn Rebbah i Hasan el-Basri - onda je to pogrešno.
Ishak ibn Bišr, između ostalog, prenosi od Mukatila ibn Sulejmana, on od Ata'a, kao i od Osmana ibn Ata'a el-Horasanija, on od svoga oca i Mukatila, da je Ata' ibn Ebi Rebbah rekao: "U isto vrijeme je bilo devet stvari: Nabukodonosor, vrtovi San'e, vrtovi Sabe, slučaj sa rovovima (u kojima su spaljivani vjernici), slučaj Hasure, slučaj sa mladićima u pećini, napad na Ka'bu sa slonom, slučaj sa gradom Antakijom i slučaj sa Tubbe'om".
Pored toga, Ishak ibn Bišr navodi: "Se'id nam je pričao, da je čuo od Katadea, a on od El-Hasana da je rekao: "Slučaj sa Uzejrom se desio za vrijeme Nabukodonosora."
U Buharijinom Sahihu je potvrđeno daje Allahov Poslanik alejhi selam rekao: "Nema niko bliži ni preči Merjeminom sinu od mene. Između mene i njega nije bilo poslanika." (Muslim 43/40/143,144)
Wehb ibn Munebbih kaže: "Uzejr je živio u periodu između Sulejmana i Isaa »."
Ibn Asakir navodi od Enesa ibn Malika i Ata'a ibn es-Saiba, da je Uzejr živio u vrijeme Musaa ibn 'Imrana i da se najavio kod njega, ali mu on nije dozvolio da uđe - zbog onoga što je on pitao o sudbini - pa se on vratio, rekavši:
"Stotinu puta umrijeti je lakše od sahata poniženja!" Povodom te Uzejrove izjave, jedan pjesnik je spjevao:
Čovjek i udarac sablje može lakše podnijeti nego nepravdu
I rađe bi umro, nego - da nema čime gosta počastiti.
Najpoznatiji autori hadiskih zbirki, osim Tirmizije, navode od Junusa ibn Jezida, on od Se'ida i Ebu Seleme, a oni od Ebu Hurejre, a također i od Suajba, on od Ebu ez-Zinada, on od El-A'redža, a on od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik rekao: "Jedan od poslanika se sklonuo pod drvo, pa ga je ujeo mrav. Naredio je da se pronađe i kada je izvađen, naredio je da se spali u vatri. Na to mu je Allah objavio: "Ne, nijednog mrava!"( Muslim 39/39/148,149,150; Buharija 59/16/3319)
Ishak ibn Bišr prenosi od Ibn Džurejdža, a on od Abduhvehhaba ibn Mudžahida, daje njegov otac rekao: "To je bio Uzejr."
Također se prenosi i od Ibn Abbasa i Hasana el-Basrija da je to bio Uzejr. Allah najbolje zna.
