Od razlika između mesdžida i musalle jeste što je mesdžid trajni vakuf do Sudnjeg Dana dok se posjed musalle može promjeniti, može biti kupljen ili prodat ili nasljeđen itd. za razliku od mesdžida koji mora ostati mesdžid do kraja svijeta i koji ima posebne odlike i vrijednosti u odnosu na musallu.Zato je predviđeno „pozdraviti“ mesdžid klanjanjem dva rekata za razliku od drugih mjesta.Propisi koji vrijede za mesdžid se ne primjenjuju na musallu.
Rekao je imam Nevevi: “Al-Musalla“ se koristi za bajram namaze i druge namaze i nije mesdžid niti je zabranjeno osobi koja je džunub da sjedi u njoj, niti ženi u hajzu po mišljenju šafijske pravne škole i većine uleme.Imam Darimi navodi dva mišljenja po pitanju da li je nevjerniku dozvoljeno da uđe u musallu osim nakon traženja dozvole i on to spominje u poglavlju o bajram namazu.Ovo je mišljenje podržano hadisom Ummu Attijje : “Naredio nam je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da izvedemo na ramazanski i kurbanski bajram: punoljetne robinje, žene s menstruacijom i djevojke.Žene s menstruacijom ne bi klanjale, ali bi učestvovale u dobru i dovi muslimana“. (Muttefekun alejhi). [Al-Majmoo 2/180]
Mesdžid je odlikovano mjesto u kojem je nagrada za namaz u džematu vrijednija 25 ili 27 puta i gdje se spušta Allahova milost.On se smatra najboljim mjestom na Zemlji kao što se prenosi od ibn Abbasa da je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Mesdžidi su Allahove kuće na Zemlji .One svjetle stanovnicima nebesa kao što zvijezde na nebu svjetle stanovnicima zemlje.“ (Taberani)
Pravi mesdžid, u šerijatskom smislu, je mjesto koje je trajno posvećeno Allahu kako bi se u njemu obavljao namaz , učio Kur'an, činio zikr.Svaki dio zemlje koji je trajno darovan za obavljanje zajedničkih namaza se takođe smatra pravnim mesdžidom.
Znaj da bi se određeni dio zemlje smatrao mesdžidom nije neophodno da posjeduje (kuću) građevinu. [Kitab al-Waqf, Ahkam al-masjid]
Kakogod, kada se jedan mesdžid sagradi on zauvjek postaje mesdžid i vlasništvo Allaha.Ne može nikada biti vraćeno u posjed bilo koga u zajednici pa ni onoga koji ga je uvakufio ili sagradio.Od Ibn Omera se prenosi da je Allahov poslanik ,sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Vakuf se ne može niti prodati, niti kupiti, niti pokloniti, niti nasljediti“.
Rekao je Imam al-Haskafi:“Ako bi stanovnici koji su okruživali mesdžid nestali i mesdžid ostao pust i napušten on bi i dalje bio mesdžid do Sudnjeg Dana prema mišljenju Ebu Hanife i Ebu Jusufa i postoji fetva o ovom pitanju. [al-Durr al-Mukhtâr 3:371]. (Pogledati komentar od Ibn Abidina u “Radd al-Muhtar”)
Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:“Sva će zemlja nestati na Sudnjem Danu osim mesdžida jer će se oni sjediniti jedan sa drugim.“ (Suyuti, Jami' al-Shaghir).
Iako obavljanje molitve na musalli nema onu vrijednost kao u mesdžidu, unatoč tome imaće veću vrijednost nego u kući.Ibn Hadžer el Askalani bilježi hadis od 'Abdullaha ibn 'Amra ibn al-'As’a u kojem se kaže da je nagrada za namaz u džematu obavljen sa članom porodice (van mesdžida) 15 puta veća u odnosu kad čovjek klanja sam, dok je klanjanje u džematu u mesdžidu vrijednije za 25 puta.Ibn Hadžer zaključuje da je 25 puta veća nagrada ograničena time što se obavlja u džematu u mesdžidu u odnosu na džemat u kući. [Pogledati Fath al-Bari 106, Mirqat al-mafatih 3:145, i al-Bahr al-ra'iq 1:346]
