Život na ovom svijetu

Svemogući Allah je stvorio ljude i džinne da bi ga obožavali.Život na ovom svijetu treba shvatiti kao sredstvo da bi se ispunila ova obaveza i ne treba se shvatiti na bilo koji drugi način.Ipak,mnogi ljudi se ponašaju kao da će vječno živjeti i kao da postoji samo život na ovom svijetu.

Muslimanima naravno nije naređeno da se potpuno odreknu užitaka ovoga svijeta ali ih trebaju tražiti uokviru šerijatom određenih granica.Dobar musliman bi uvijek trebao imati na umu da je ovaj svijet prolazan i da ga prije ili kasnije mora napustiti zbog toga što postoji smrt.Stoga se sva njegova djela moraju usmjeriti ka pokornosti Allahu da bi osigurao lijepu naknadu na budućem svijetu.

Međutim,vidimo kako ljudi danas hrle ka dunjalučkim koristima kao da je svrha njihovog stvaranja da se natječu u sticanju i sakupljanju ovosvjetskih materijalnih stvari .Zaboravili su na dan kada će biti vraćeni Allahu.

Svemogući i Hvaljeni Allah je rekao opisujući ovaj svijet:

إِنَّمَا هَٰذِهِ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا مَتَاعٌ وَإِنَّ الْآخِرَةَ هِيَ دَارُ الْقَرَارِ
“život na ovom svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna” (Kur’an 40;39)



Takođe je upozorio čovječanstvo o iskušenju koje predstavljau djeca i imetak rekavši:
وَاعْلَمُوا أَنَّمَا أَمْوَالُكُمْ وَأَوْلَادُكُمْ فِتْنَةٌ وَأَنَّ اللَّهَ عِنْدَهُ أَجْرٌ عَظِيمٌ
“i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.” (Kur’an 8;28)

Svemogući Allah nam je zabranio da žudimo za onim šta je On drugima podario.
وَلَا تَمُدَّنَّ عَيْنَيْكَ إِلَىٰ مَا مَتَّعْنَا بِهِ أَزْوَاجًا مِنْهُمْ زَهْرَةَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا لِنَفْتِنَهُمْ فِيهِ ۚ وَرِزْقُ رَبِّكَ خَيْرٌ وَأَبْقَىٰ
„I ne pružaj svoj pogled ka onome što Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo“ (Kur’an 20;131)

Postoje mnogi Kur’anski ajeti koji kude ovaj svijet i pozivaju ljude da usmjere svoj trud ka Ahiretu.

Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao :“Primjer mene i ovog svijeta je kao primjer putnika koji odsjedne u podne ispod sjenke drveta a zatim je ostavi. (Ahmad, At-Tirmidhi, Ibn Majah i Al-Haakim)

Poslanik, s.av.s. je takođe podsticao muslimane da se pripremaju za smrt i da se opskrbe za Ahiret govoreći : “Budite na ovom svijetu poput stranca ili putnika." (Buhari)

Kada god vidimo ljude kako se natječu u sticanju ovosvjetskih dozvoljenih i zabranjenih blagodati sjetimo se šta je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Uzvišeni Allah čovjeku daruje blagodati ovoga svijeta uprkos njegovoj nepokornosti Njemu, to je postepeno približavanje kazni." (Ahmad i Al-Bayhaqi)

Oni koji se čvrsto drže varljivog ovosvjetskog života žudeći za materijalnim dobitima mogu biti odvraćeni od pokornosti, obožavanja i obavljanja svojih vjerskih dužnosti na vrijeme i na najljepši način.Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Sudnji Dan se približio dok su ljudi postali još više pohlepni za ovosvjetskim životom i još udaljeniji od Allaha." (al-Haakim)

Sakupljanje ovosvjetskih dobara na dozvoljen način i njihovo trošenje u dozvoljene svrhe je ibadet koji čovjeka približava Allahu ali prikupljanje tih dobara na zabranjen način i njihovo trošenje u zabranjene stvari vode jedino u Džehennem.

Jahja ibn Muaz r.a. je rekao:”Ne naređujem vam da ostavite život već da ostavite grijehe.Ostavljanje života je vrlina a ostavljanje grijeha je obaveza, tako da je tvoja potreba za ovim drugim veća od tvoje potrebe za prvim.”

Ovaj svijet je pun dobara i bogatstava: Zemlja na kojoj čovjek gradi svoju kuću, na kojoj se nalazi njegova hrana, piće ,odjeća… itd. predstavlja hranu za njegovo tijelo i dušu na putu ka Allahu.Čovjek to svakako ne bi mogao postići bez ovih nužnih sredstava.Onaj koji uzima od ovih sredstava samo onoliko koliko mu je stvarno potrebno kao što mu je Allah naredio je spašen i hvaljen.Ali onaj koji uzima više nego što mu je potrebno zapada u gramzljivost koja će mu više nauditi nego koristiti i koja će ga skrenuti sa pravog puta ka Allahu i Ahiretu.

Isto tako je uzimanje manje ovosvjetskih dobara nego što je potrebno štetno zato što ljudsko tijelo mora zadovoljiti određene osnovne potrebe koja će povećati njegovu sposobnost da obožava Allaha na najljepši način.

Amr ibn Abdullah je rekao : “Primjer ovosvjetskog i onosvjetskog života u srcu čovjeka su poputa dva tasa vage.Kada jedan od njih pretegne onaj drugi olakša.”

Hasan el Basri je bio upitan:”Ko će najviše plakati na dan proživljenja ?“ Rekao je : „Čovjek kojem je Allah dao blagodati a on ih trošio u nepokronosti prema Njemu.”

Bez sumnje onaj koji koristi ovosvjetski novac u pokornosti Allahu:dajući sadaku,pomažući širenje islamskog znanja, gradeći džamije, uspješno usmjerava Allahove blagodati čineći dobra dijela od kojih će sigurno imati koristi na Ahiretu.

Čovjek po prirodi voli sakupljati novac,zlato,srebro,jureći za njim tu i tamo od rođenja do smrti ali šta će postići i gdje će okončati?

Život nikad ne ide jednim tokom I stalno se mijenja,od bogatstva ka siromaštvu i od sreće ka žalosti.Allah je tako stvorio svijet ali ljudi trče za iluzijom, svaki čovjek određen broj dana i godina koji će na kraju isteći.

Kao što je jedan pjesnik slikovito opisao život na ovom svijetu rekavši :
„Ovaj svijet je poput lešine (mrtve životinje) oko koje se okupio čopor pasa vukući njene dijelove u različitim pravcima.Ako je ostaviš,bićeš siguran a ako odlučiš da odkineš dio za sebe,ti psi će ti postati rivali.“

Omer ibn Hattab r.a. je rekao: ”U odricanju od ovosvjetskih blagodati je spas za ljudsko srce i tijelo.“

El Hasan r.a. je rekao: „Uistinu poznajem neke ljude koji se niti raduju dobitku određenih ovosvjetskih blagodati niti se žaloste zbog njihova propuštanja.“

Vjernik se ne treba prema ovosvjetskom životu odnositi kao prema domu ili stalnom prebivalištu, već treba sebe posmatrati poput putnika na njemu.To je ispravno razumjevanje i korisno znanje.

Abdullah ibn Omer r.a. je rekao:”Život na ovom svijetu je raj za nevjernika a zatvor za vjernika.Kada vjernik umre i ode sa ovog svijeta osjeća se kao zatvorenik koji je pušten na slobodu da ide po zemaljskim prostranstvima.“

O ljudi.Strijele smrti su usmjerene prema vašim grudima pa držite svoje oči na njima.
Zamka nade je postavljena ispred tebe pa je se pričuvaj.
Iskušenja ovog svijeta su te opkružila pa im nemoj pokleknuti.
Ne budi zavaran svojim zdravljem jer će ono nestati.

Ko je god promislio o konačnom odredištu ovog života prilazi mu oprezno a ko je god uvjeren u dužinu puta kojeg mora prijeći priprema se za njega.

Prenosi se od Enesa ibn Ijjada:”Vidio sam Safwana ibn Salima i da mu je bilo rečeno da je sutra dan Proživljenja ne bi imao potrebe da poveća svoj ibadet.”

Kako je čudna naša situacija.Dunjaluk nas napušta a Ahiret nam se približava,a mi smo jos uvijek zauzeti sa onim koji nas napušta a nemarni prema onom koji nam dolazi u susret kao da tamo nećemo stići i da se tamo nećemo nastaniti.

Omer ibn Abdulaziz je na jednoj hutbi rekao: ”Život na ovome svijetu nije vaše stalno prebivalište jer je Allah odredio da će nestati i da će ga svi njegovi stanovnici napustiti.Koliko je samo nastanjenih mjesta koja će uskoro postati ruševine, koliko je samo sretnih stanovnika koji će napustiti svoja prebivališta.Vi biste zato trebali napustiti ovaj svijet na najljepši način, a najbolja opskrba je bogobojaznost.Zbog toga što ovaj svijet nije za vjernika ni dom ni prebivalište trebao bi na njemu biti ili stranac čije je cilj pa obezbjedi potrebna sredstva i da se vrati kući ili putnik koji neodmarajući se nigdje ,dan-noć putuje kako bi stigao na svoje odredište.”

Ljudi se bore za ovosvjetska uživanja,neki gube svoju vjeru, neki zaboravljaju svoju djecu, preziranje postaje uobičajno a mržnja je posijana među njima.

Podsjećajući nas na naše odredište ibn Sad je rekao: ”O ljudi vi niste stvoreni osim kao smrtnici ali ćete biti prebačeni iz jedne kuće u drugu,kao što ste bili prebačeni iz kičme u majčinu utrobu i odatle u život, a zatim u kabur ,zatim će te iz njih biti proživljeni a zatim u vječnost dženneta ili džehennema .”

El Hasan je rekao: “Čuvajte se razonoda ovog svijeta kojih je mnogo.Ako čovjek jednoj otvori vrata ona bi mogla otvoriti deset drugih.”

Ibn As-Sammak je rekao: ”Ko god osjeti slatkoću ovog života iz svoje naklonosti prema njemu, takođe će osjetiti gorčinu onosvjestkog zbog svog okretanja od njega.”

Ibrahim ibn Edhem je bio upitan: „Kako si?“ Odgovorio je:“Krpimo ovaj svijet komadajući našu vjeru tako da ne ostaje naša vjera niti ono što krpimo.Blagoslovljn je onaj koji se predao Allahu, svom Gospodaru a odbacio ovosvjetski život nadajući se nagradi na Ahiretu.“

Znakovi koji ukazuju na ljubav ovosvjetskog života su slijedeći: ljubav prema njegovi stanovnicima,pristrasnost,laskanje...

Sufjan es Sewri je rekao:“Čovjekova ljubav prema ovom svijetu se pokazuje u načinu na koji pozdravlja ljude.“

Pogledaj na skromnog siromaha,niko ne razgovara sa njim,ljudi ga pozdravljaju oprezno bojeći se da njegovo siromaštvo ne pređe na njih.Zatim pogledaj kako ljudi pozdravljaju bogataša čak i ako ne klanja.Ustaju nasmijanih lica i svaki žuri da ga prvi pozdravi.Obrati pažnju na razliku čovjeka koji je kod Allaha vrijedan i na drugog koji ne vrijedi koliko krilo komarca.

Abdullah ibn Aun je rekao: „Oni prije nas su dunjaluku posvećivali samo ono što bi preostalo nakon zadovoljenja ahiretskih potreba, a vi posvećujete ahiretu samo ono što preostane nakon zadovoljenja vaših dunjalučkih potreba.“

Život je veoma kratak i najbogatiji čovjek je u tom pogledu siromah.Moraš se probuditi iz ovog dubokog sna i odreći se ljubavi prema ovome svijetu.Ovosvjetskom životu će doći kraj a nastupit će Ahiret. Približit će se ono što je bilo udaljeno.Ljudi će vidjeti na tebi,ono što si ti viđao kod drugih-iznenadna smrt-pa čak i dok si u najboljem zdravlju mogao bi biti odveden iz kreveta u kabur.

Ebu Hazim je rekao:“Ko je god spoznao ovosvjetski život ne osjeća radost u blagostanju niti tugu u oskudici.“

Alija ibn Ebi Talib r.a. je rekao: „Ko bude posjedovao sljedecih šest osobina ima sve što mu je potrebno da zasluži Džennet i sačuva se Džehennema: Da spozna Allaha i da mu se pokori, da spozna šejtana i da mu se ne pokori, da spozna istinu i da je slijedi, da spozna laž i da je ostavi, da spozna dunjaluk i da ga se odrekne, da spozna ahiret i da mu teži.“

Ako su ljudi zadovoljni sa životom na ovom svijetu ti budi zadovoljan sa Allahom.Ako su ljudi sretni sa životom na ovome svijetu ti budi sretan sa Allahom.Ako ljudi vole društvo svojih voljenih i prijatelja, ti budi zadovoljan u društvu Allaha.Ako traže prijateljstvo sa svojim kraljevima i vođama da bi postigli ugled i poštovanje ti moraš tražiti prijateljstvo sa Allahom kako bi postigao istinski ugled i poštovanje.

Knjiga tevhida (skraćeni komentar) - Salih b. Abdilaziz Alu Šejh

Naslov originala:
Muhtesaru šerhi kitabit-tevhid
Skraćeni komentar knjige tevhida
Autor: Salih b. Abdilaziz Alu Šejh
Knjigu sažeo: Abdulaziz El-Kahtani
broj stranica: 300

Složili su se učenjaci tevhida da u historiji islama nije napisana knjiga na ovu temu kad što je to Kitabu tevhid. Ona predstavlja poziv ka tevhidu, jer je šejh, rahimehullah, pojasnio dijelove tevhida ibadeta, tevhida lijepih imena i svojstava uopšteno, veliki širk i njegove primjere, kao i puteve svakog od njih, zatim način na koji se čuva tevhid, a naveo je nešto i o tevhidur-rububijje. Ukratko, Knjiga o jednoći je zaista veliko djelo, pa prema tome treba da vodiš dosta računa o njenom učenju napamet, izučavanju i razmišljanju o njoj, jer, gdje god bio, tebi je ova knjiga potrebna.

Download link: Download
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Zaštita od džina i šejtana - Vehid Abduselam Bali

اللَّهُ وَلِيُّ الَّذِينَ آمَنُوا يُخْرِجُهُمْ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ ۖ وَالَّذِينَ كَفَرُوا أَوْلِيَاؤُهُمُ الطَّاغُوتُ يُخْرِجُونَهُمْ مِنَ النُّورِ إِلَى الظُّلُمَاتِ ۗ أُولَٰئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ ۖ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ
“Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.”

ذَ لِكَ بِأَنَّ اللَّهَ مَوْلَى الَّذِينَ آمَنُوا وَأَنَّ الْكَافِرِينَ لَا مَوْلَىٰ لَهُمْ
“zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjernici zaštitnika nemaju.”

Zahvala Allahu Gospodaru svih Svjetova, koji je stvorio džine i ljude da Mu se pokoravaju, pa se jedni pokoriše. a drugi ostadoše u zabludi povodeći se za šejtanima od ljudi i džina.

Znajući da je čovjek u stalnoj borbi protiv bića koja ga navode na zlo. Plemeniti Gospodar nam ostavi uputu u borbi protiv zablude.Djelo "Zaštita od džina i šejtana" od autora Vehid Abdusselam Bali sadrži ispravne metode borbe protiv šejtana od ljudi i džina temeljene na Kur'anu i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.

Knjiga ima 420 stranica i sastoji se od sljedećih poglavlja:

1. Zaštita od džina i šejtana
2. Džini su istina, nisu izmišljotina
3. Džinska padavica - suština i lijek za nju
4. Šejtanovi susreti s vjerovjesnicima
5. Šejtanova veza s ljudima
6. Šejtanovi prilazi ljudskim srcima – kako ih kvari
7. Šta ljude štiti od šejtana
8. Zaštita kuće od šejtana

Na kraju imaj na umu ko ti je neprijatelj!

إِنَّ الشَّيْطَانَ لَكُمْ عَدُوٌّ فَاتَّخِذُوهُ عَدُوًّا ۚ إِنَّمَا يَدْعُو حِزْبَهُ لِيَكُونُوا مِنْ أَصْحَابِ السَّعِيرِ Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

“Na njihovim licima je znak od traga sedždi” - (Al-Fath,29)

مُحَمَّدٌ رَسُولُ اللَّهِ ۚ وَالَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاءُ بَيْنَهُمْ ۖ تَرَاهُمْ رُكَّعًا سُجَّدًا يَبْتَغُونَ فَضْلًا مِنَ اللَّهِ وَرِضْوَانًا ۖ سِيمَاهُمْ فِي وُجُوهِهِمْ مِنْ أَثَرِ السُّجُودِ ۚ ذَٰلِكَ مَثَلُهُمْ فِي التَّوْرَاةِ

“Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – Na njihovim licima je znak od traga sedždi.” (Al-Fath,29)

Rekao je Mukatil ibn Hajjan o riječima Uzvišenog: “Na njihovim licima je znak od traga sedždi” - “Svijetlost na Sudnjem danu”.

Rekao je ‘Alijj ibn Mubarek: ”Čuo sam Hasena više od jedanput da je o riječima “Na njihovim licima je znak od traga sedždi” rekao: ”Bjelina na njihovim licima na Sudnjem danu”.

Prenosi se da je Halid El-Hanefi o riječima Uzvišenog: “Na njihovim licima je znak od traga sedždi” rekao: ”Poznaće se to na Sudnjem danu na njihovim licima od tragova njihovih sedždi na dunjaluku, i to je poput Njegovih riječi: ”Na njihovim licima prepoznaćeš radost srećna života”.

Neki su rekli da su to znakovi islama, poput lijepog vladanja i skrušenosti, i da se time želi reći da se to vidi na njima još na dunjaluku.


Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a. o riječima “Na njihovim licima je znak” rekao: ”Lijepo ponašanje”.

Takođe se od njega prenosi da je o riječima “Na njihovim licima je znak od traga sedždi” rekao: ”Ipak nije kao što vi to mislite, nego je to znak islama, njegova lijepa spoljašnjost, vladanje i njegova skrušenost."

Rekao je Mudžahid o riječima “Na njihovim licima je znak od traga sedždi”:”Skrušenost i poniznost”!

Mensur prenosi od Mudžahida da je o riječima “Na njihovim licima je znak od traga sedždi” rekao:”Skrušenost”! Rekoh:”Ali to je trag od sedždi” - našto reče:”Uistinu zna da u nekoga bude između njegovih očiju poput koljena koze (žulj koji se napravi od spuštanja na tlo), a on je kako samo Allah hoće” (tj. loš).

U drugoj verziji se prenosi da je Mensur rekao: “Upitao sam Mudžahida o riječima Uzvišenog “Na njihovim licima je znak” da li je to trag koji bude između očiju čovjeka? Reče: Ne! Može da bude između očiju čovjeka slično koljenu koze, a da mu je srce tvrđe od kamena, nego je to svijetlost na njihovim licima od skrušenosti.”

Eš'as ibn Ebi El-Ša'sa' prenosi od svoga oca da je rekao:“Sjedio sam kod Ibn 'Umera kad je ugledao čovjeka na čijem licu su se urezali tragovi sedžde, pa mu reče:“Zaista je lik čovjeka njegovo lice, pa neka niko od vas ne unakažava svoj lik“. (Ibn Ebi Šejbe)

Prenosi se da je Ebu 'Avn El-E'aver rekao da je Ebu Derda vidio ženu kojoj je između očiju bilo nešto poput koljena ovce, pa reče: “Kad ovo ne bi bilo između tvojih očiju bilo bi bolje za tebe. (Ibn Ebi Šejbe)

U verziji od Bejhekija stoji da je Ibn Ebi ‘Avn rekao: “Ugledao je Ebu Derda ženu kojoj je na licu bilo nešto poput žulja na kozijoj nozi, pa joj reče: “Kad ovo ne bi bilo na tvom licu bilo bi ti bolje.”

Prenosi se od Salima Ebu Nadra da je rekao: „Došao je čovjek do Ibn ‘Umera i nazvao mu selam. Upita ga – ko si ti? Reče: Ja sam odgajatelj tog i tog, i ugleda (Ibn ‘Umer) između njegovih očiju crni trag od sedžde, pa reče: Kakav je ovo trag između tvojih očiju? Družio sam se sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Ebu Bekrom, ‘Umerom i ‘Usmanom, radijallahu ‘anhum, pa jel’ vidiš ovdje išta (pokazavši na svoje lice ili čelo). (Bejheki)

Prenosi se takođe od Ibn ‘Umera da je vidio kod nekoga trag od sedžde, pa je rekao: „O Allahov robe, zaista je lik čovjeka njegovo lice, pa neka ne unakažava svoj lik. (Bejheki)

Prenosi se i od Saiba ibn Jezida da je prezirao te tragove, i govorio bi: „Tako mi Allaha nije to znak.“

Preneseno je da je i Ša'bi prezirao tragove na licu.

Prenosi se od Habiba ibn Ebi Sabita da je rekao: „Požalio sam se Mudžahidu na tragove između mojih očiju, pa mi reče: „Kada činiš sedždu, čini to lagano (tj. ne pritišći glavom na zemlju da ti ne bi ostajali tragovi kamenja na tvom čelu). (Ibn Ebi Šejbe)

Neki kažu da su to znakovi koji budu na licu klanjača, poput znaka probdjele noći u molitvi, koji se vidi na licu, kao što je umor, iscrpljenost, žutilo i sl..

Kaže se da su se učači Kur’ana prepoznavali po žutini njihovih lica.

Rekao je Šemir ibn ‘Atijjeh: “To je žutilo lica od noćnog namaza”.

Rekao je Dahhak: “Uistinu to nije ožiljak na njihovim licima, nego je to žutilo”.

Prenosi se da su Se’id ibn Džubejr i ‘Ikrime smatrali da je to trag prašine, odnosno zemlje na licu klanjača.

Neki su u tome vidjeli olakšicu i nisu u tome vidjeli ništa loše.

Prenosi se od Ebu Ishaka da je rekao: “Vidio sam drugove Alije i drugove Abdullaha i tragove sedžde na njihovim čelima i nosevima.“

Takođe je rekao: „Nisam vidio sedždu (trag sedžde) veću od sedžde Ibn Zubejra.“

Hasen je rekao: “ Nisam vidio od onoga što dotiče zemlju veće nego u 'Amira ibn Kajsa, poput žulja u deve (koji se napravi na koljenu od spuštanja na tlo).

Rekao je Ibn Džerir El-Taberi u komentaru ovog ajeta: “Najpreče je da bude ispravno da se kaže: “Uzvišeni Allah ga je spomenuo (znak), obavjestivši nas da je znak ovih ljudi opis koji je vezan za njihova lica tragom sedždi, i nije precizirao to u određeno vrijeme. I ako je tako, onda se to odnosi na svako vrijeme, pa će znak kojim su se prepoznavali na dunjaluku biti trag islama, a to je skrušenost, uputa, skromnost, lijepo ponašanje i tragovi izvršavanja farzova i nafila. Znakovi koji su spomenuti da će se po njima prepoznavati na ahiretu su svjetlost na licu, bjelina na rukama i nogama od uzimanja abdesta i bjelina na njihovim licima od tragova sedždi.“

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova!

Kazivanja o Vjerovjesnicima - Ibn Kesir

Djelo “Kazivanja o Vjerovjesnicima" je samo jedan dio ogromnog djela Ibn Kesira “El bidaje ve-n-nihaje” (Početak i kraj). Autor u njemu obrađuje period od Adema alejhi selam do Isa’a, alejhi selam. Kao poznati islamski tradicionalist, koristio se sljedećim izvorima: Kur'anom, Hadisom, predajama od islamskih učenjaka i ponekad predajama od kršćana i jevreja.

"U kazivanjima o njima zaista ima pouke za razumom obdarene. (Jusuf, 111.)

"Objavljujući ti ovaj Kur'an, Mi ti o najljepšim događajima kazujemo, iako prije njega, zaista, nisi ništa znao." (Jusuf, 3.)

"A sa svim ovim događajima koje ti kazujemo o poslanicima Mi učvršćujemo tvoje srce." (Hud, 120.)

"... Zato kazuj o tim događajima, da bi oni razmišljali." (El-A'raf, 176.)

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Poslanikova hutba na prvom džuma namazu

Hvala Allahu, Njemu se zahvaljujem. Od Njega pomoć, oprost i uputu tražim. U Njega vjerujem i Njemu sam zahvalan. Suprostavljam se onima koji su Njemu nezahvalni. Svjedočim da je samo Allah bog, Jedan i Jedini, koji nema sudruga. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.

Allah s.v.t. je Muhammeda poslao sa vjerom istine i uputom, sa lijepim savjetom i hikmetom, u doba kada je za izvjesno vrijeme prekinuo slanje Svojih poslanika, kada su ljudi zalutali sa pravog puta, kada je znanje bilo neznatno, kada je vrijeme stalo, a čas obračuna se približio. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku je na pravom putu. Onaj ko se Njemu i Njegovom poslaniku ne pokorava je u velikoj zabludi.

Na prvom mjestu ja vam preporučujem da se Allaha bojite. Najbolje što jedan od vas može da preporuči svom drugu je da ga potakne na drugi svijet i naloži da se Allaha boji. Čuvajte se onoga što vam je Allah zabranio. Nema boljeg savjeta od toga. Nema boljeg ibadeta od toga. Pobožnost je najveći zalog na budućem svijetu. Ko izmiri svoj dug prema Allahu, tajno i javno, želeći time samo Allahovo zadovoljstvo biće mu to najveći kapital na budućem svijetu kada će to čovjeku biti najpotrebnije, a sve ostalo što je uradio poželjeće da se između njega i toga nalazi udaljenost velika.Uzvišeni Allah je rekao:

يوم تجد كل نفس ما عملت من خير محضرا وما عملت من سوء تود لو أن بينها وبينه أمدا بعيدا ويحذركم الله نفسه والله رؤوف بالعباد

Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio - poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima. (Ali 'Imran, 30)


On je taj čiji je govor istina i čije će obećanje biti ispunjeno. U tome nema nikakve sumnje, jer On kaže:

ما يبدل القول لدي وما أنا بظلام للعبيد

“Moja Riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima svojim nepravičan."(Kaf 29)

Bojte se Allaha sada i ubuduće, javno i tajno.

ومن يتق الله يكفر عنه سيئاته ويعظم له أجرا

''A onome ko se bude Allaha bojao - On će preko ružnih postupaka njegovih preći i još mu veliku nagradu dati'' (Talak 5).

Onaj koji se bude Allaha bojao postići će ono što želi. Bogobojaznost štiti čovjeka od kazne, čuva ga od mržnje i prezira. Ona mu obraz osvjetljava, uzdiže ga na viši stepen, a Gospodara njegova čini zadovoljnim. Uzmite tu radost koja vam se pruža. Nemojte biti nehajni prema Allahovim odredbama.

Allah nam je dao Svoju Knjigu i pokazao Svoj put da bi označio one koji su iskreni i one koji to nisu.

Činite drugima dobro, kao što je Allah vama dobro učinio.

Smilujte se onima koji su na zemlji pa će vam se smilovati onaj koji je na nebu.

Onaj ko izmiri svoj dug prema Allahu, dovoljan mu je Allah kao zaštitnik od drugih ljudi, jer Allah oduzima život ljudima, a ne ljudi Allahu. On posjeduje ljude, a ljudi Njega ne posjeduju. Allah je najveći. Snage i moci nema bez Allaha.'' (Kurtubi, Tefsir, 18/98 i Taberi, Tarih, 2/25)

'Ne srdi se!'

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: "Neki čovjek reče Allahovom Poslaniku, alejhis-selam: 'Preporuči mi nešto.' Poslanik reče: 'Ne srdi se!' Ovaj ponovi pitanje više puta a Poslanik mu opet reče: 'Ne srdi se!'" (Buhari, 10/519)

Spomenuti čovjek u hadisu tražio je od Vjerovjesnika, alejhis-selam, da mu nešto preporuči što će biti kratko, jezgrovito i što će sadržavati sva svojstva dobra kako bi tu oporuku mogao zapamtiti jer se bojao da ako bude duga neće je moći zapamtiti.

Poslanik ga je podučio da se ne treba srditi, a ovaj je uporno nastojao da izvuče nešto više, ali, Vjerovjesnik mu je stalno ponavljao jedno te isto. To upućuje da je srdžba izvor svakog zla i da je svako dobro u njenom izbjegavanju.

Džafer ibn Muhammed veli: "Srdžba je ključ svakog zla!" Ibnul-Mubarek je upitan: "Rezimiraj nam čednost i lijep moral u jednoj riječi", te im on odgovori: "Okani se srdžbe!" Imam Ahmed i Ishak također su lijep moral objasnili ostavljanjem srdžbe.


Riječi Poslanika, alejhis-selam, upućene onom koji je tražio da ga posavjetuje: "Ne srdi se!" podržavaju dvije mogućnosti:

- da je Poslanik, alejhis-selam, tim nemjeravao narediti uzroke koji kada se upražnjavaju, za posljedice imaju lijep moral kao što su plemenitost, darežljivost, blagost, stid, skromnost, suzdržanost, praštanje, prigušivanje srdžbe, širokogrudnost, nasmijano i raspoloženo lice i tome slično. Duši kada se okiti ovim svojstvima i kad joj ona postanu navika to će neminovno stvoriti snagu da odagna srdžbu kada se stvore uvjeti za nju;

- da je Poslanik, alejhis-selam, time namjeravao zabraniti da se postupi na osnovu onoga što zahtjeva srdžba, već se treba boriti sa sobom da se ona izbjegne i da se ne postupi u vezi s onim što ona nalaže. U tom kontekstu Uzvišeni kaže: "I kada Musaa srdžba minu..." (El-A'raf, 154.)

Ako čovjek uspije izbjeći ono što mu srdžba nalaže i bori se protiv toga, otklonit će od sebe zlo srdžbe i to će ga stanje brzo proći kao da ga nikad nije ni zadesilo. U tom značenju jeste i ajet: "koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine." (Ali-Imran, 134.)

Prenosi imam Ahmed i Ebu Davud od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Ako se neko od vas rasrdi, neka sjedne; ako ga srdžba i tada ne napusti, neka legne!" (Ebu Davud, 4782. i Ahmed, 5/152)

Rečeno je da to znači da je čovjek koji stoji spreman za osvetu, dok onaj što sjedi manje je spreman, a onaj koji leži je opet najmanje spreman za to. I zato je naređeno da se udalji od toga na spomenuti način. Time se aludira na to da se srdžba sputa u sebi i da njene posljedice ne prelaze na drugog. Valjda je i to značenje hadisa Poslanika, alejhis-selam, koji najavljuje velike smutnje kao predznake Sudnjeg dana: "...onaj što leži bit će bolji od onoga koji sjedi; onaj što sjedi bit će bolji od onoga koji stoji; onaj što stoji bit će bolji od onoga koji hoda; onaj koji hoda bit će bolji od onoga koji trči!"

Takođe se ovim hadisom želi slikovito prikazati žurenje ka smutnji, to znači da je onaj koji žuri prema smutnji gori od onoga koji se tromo kreće prema njoj.

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Ako se neko od vas rasrdi, neka umukne!", to je ponovio tri puta."

To je također izuzetno veličanstven lijek protiv srdžbe jer se može desiti da rasrđeni za vrijeme srdžbe rekne nešto zbog čega će se kasnije, kada se srdžba stiša, kajati, kao npr. razne psovke i drugo što može prouzrokovati ogromne štete.Zato ako on za vrijeme srdžbe bude šutio, bit će pošteđen svog tog zla.

Divne li su riječi Muverreka el-Idžlija, rahimehullah: "Nikada me nije potpuno obuzela srdžba, a u srdžbi sam uvijek šutio pa se nisam nikada kajao zbog nečeg što sam u srdžbi rekao."

Bilježi imam Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madža od Muaza ibn Enesa el-Džuhenija, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, alejhis-selam, rekao: "Allah će na Sudnjem danu ispred svih ljudi prozvati onog što uspije savladati svoju srdžbu u trenucima kada je u mogućnosti ispoljiti je, te će mu dati da izabere koju hoće od rajskih djevica."

Poslanik, alejhis-selam, nije se svetio zbog sebe ali, kada bi se prekršila neka Allahova zabrana, njegovoj srdžbi se niko nije mogao suprotstaviti.

Aiša, radijallahu anha, je bila upitana o moralu Poslanika, alejhis-selam, pa je rekla: "Njegov moral je bio Kur'an."

Znači da se Poslanik, alejhis-selam, ponašao i vladao u skladu s Kuranom. Ono što je Kur'an hvalio, Poslanik je volio, a ono što je Kur'an osuđivao, on bi prezirao. U drugom predanju stoji da je rekla:"Njegovo moral je bio Kur'an. Zadovoljan je bio onim čime je Kuran bio zadovoljan, a srdio bi se za ono zašto bi se i Kur'an srdio."

Čak se od svog prevelikog stida ustručavao nekom reći da mu nešto smeta, ali bi mu se to vidjelo na licu. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, veli:"Poslanik, alejhis-selam, bio je stidniji od djevice u njenoj sobi. Ali, kada nešto ne bi volio, vidjeli bismo to na njegovom licu."

Kada mu je Ibn Mesud prenio riječi onoga koji je rekao: "Ovom podjelom se nije željelo Allahovo zadovoljstvo!?", to mu je veoma teško palo. Promijenilo mu se lice i rasrdio se, ali pored svega toga samo je rekao: "Musa je bio vrijeđan puno više od ovoga ali je to strpljivo podnio." (Muslim, 1062)

Kada bi vidio ili čuo ono što Allah prezire, on bi se rasrdio i to ne bi prešutio. Kada je jedne prilike došao kod Aiše, radijallahu anha, i vidio zavjese na kojima su bile neke slike, lice mu je promijenilo boju, a zatim je rekao: "Najveću kaznu na Sudnjem danu imati će oni koji slikaju ovakve slike!" (Buhari, 10/387. i Muslim, 2157)


Kada su mu se potužili na nekog imama koji ljudima dulji namaz tako da neki zbog toga ne dolaze na namaz, naljutio se a zatim održao ljudima vaz i naredio da se ne oduljuje u namazu.

Poslanik, alejhis-selam, ovako je dovio: "Molim Te, daj mi da govorim istinu u srdžbi i zadovoljstvu." Ovo je vrlo plemenito jer čovjek bi trebao govoriti istinu, svejedno to bilo u srdžbi ili u normalnom stanju. No međutim, većina ljudi kada se rasrdi, ne kontroliše se šta govori.

Poslanikove, alejhis-selam, riječi: "Kada se neko naljuti, neka šuti!" jesu dokaz da je čovjek u stanju srdžbe zadužen da šuti, jer u protivnome će biti odgovoran za svoje riječi.

Poslanik, alejhis-selam, je rekao:"Ja sam samo čovjek; radujem se kao što se i ostali ljudi raduju; srdim se kao što se ljudi srde, pa ako sam nekog muslimana uvrijedio ili udario, zamolit ću da mu to bude otkup (za grijehe kod Allaha)."

Međutim, ako musliman u stanju srdžbe učini nevjerstvo, otpadništvo, ubistvo ili bespravno uzimanje tuđeg imetka itd., bez sumnje niko od muslimana ne može smatrati da je selef u svojoj izjavi aludirao na njih tj., da on za to neće imati grijeha. Također i za postupke kao što su razvod braka, oslobađanje roba i zakletve, ako ih čovjek učini u stanju ljutnje, snosit će njihove posljedice, na osnovu jednoglasnog mišljenja svih učenjaka.

Prenosi se da je jedan čovjek tražio dozvolu da uđe kod Omera i kada je ušao kod njega rekao mu je :"O Ibnul Hattab .Tako mi Allaha niti nam daješ dovoljno niti nam sudiš pravedno.Na to se Omer tako naljutio da je htio da kazni čovjeka ali mu Ibn Qajs reče:"O vladaru pravovjernih.Uzvišeni Allah je rekao svom poslaniku:" Ti sa svakim – lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! a ovaj čovjek je jedan od neznalica.Omer je odmah postupio u skladu sa ovim ajetom kao što bi i inače činio kada bi čuo upute Kur'ana.

Jednom je Ebu Zerrov rob došao kod njega sa ovcom čija je noga bila slomljena i kad ga je Ebu Zerr upitao ko joj je slomio nogu on reče:”Ja sam je slomio u nadi da ćeš se naljutiti i počiniti grijeh”.Ebu Zerr reče :”A ja ću naljutit onoga ko ti je naredio da to uradiš misleći na šejtana pa je oslobodio ovog roba”.

Omer je jedne prilike ušao u džamiju kada je bilo tako mračno da je zapeo za nekog čovjeka koji je tu spavao.Čovjek podiže glavu i upita: ”Jesi li ti lud ?” Omer reče:"Nisam".Vojnici su već krenuli da kazne čovjeka a Omer ih spriječi rekavši: ”On me samo pitao jesam li lud a ja sam mu rekao da nisam.”

Opskrba za Ahiret (sažetak) - Muhtesar Zadu-l-Me'ad

Naslov Knjige: Opskrba za Ahiret (sažetak) - Muhtesar Zadu-l-Me'ad
Knjigu sažeo: Muhammed ibn Abdu-l-Vehhab
Autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje

Djelo Muhtesar zadu-l-me'ad reformatora islamskog poziva u svome vremenu šejha Muhammeda ibn Abdu-l-Vehhaba ubraja se u sažeta, ali za sve veoma korisna djela, kao što je to slučaj i sa ostalim šejhovim djelima. Knjiga predstavlja u kratkim crtama Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, uputu u svim segmentima ljudskog života, vjerskog i dunjalučkog.

Autor je sažeo djelo Zadu-l-me'ad fi hedji hajri-l-'ibad autora imama Ibn el-Kajjima. Odstranio je fikhska pitanja, rasprave, replike, zaključke i podrobnosti o onome na što dokazi ukazuju.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Dokazi da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije žmirio u namazu

Božiji Poslanik, s.a.v.s., nije uobičavao žmiriti u namazu već je svoj pogled na tešehhudu, prilikom dove, upravljao na prst i pogled mu nije išao dalje od prsta. Ahmed u Musnedu (4/3), Nesai (3/29), Ebu Davud ( 990) od Abdullaha ibn Zubjera, sa dobrim senedom.

Buhari u svome Sahihu navodi da je Enes, r.a., rekao: "Aiša, r.a., je posjedovala neku zavjesu kojom je zastirala jedan dio svoje kuće, pa joj Poslanik, s.a.v.s., reče:“'Skloni ovaj zastor od mene jer mi se likovi koji se nalaze na njemu stalno ukazuju pred očima dok sam u namazu.'" ( Buhari (1/408), Namaz, poglavlje: Da li je pokvaren namaz onome ko klanja, a na odjeći mu križevi ili likovi; Odjeća, Poglavlje o pokuđenosti namaza u odjeći sa likovima;Ahmed u Musnedu (3/151 i 283).

Da je žmirio tokom svog namaza, ne bi primijetio te likove. Međutim, može se prigovoriti korištenju ovog hadisa kao dokaza, jer se postavlja pitanje šta se podrazumijeva pod ukazivanjem likova? Da li se on sjećao tih likova nakon što ih je vidio, ili se pod ukazivanjem podrazumijeva samo viđenje?! Moguće je i jedno i drugo.

Jasniji hadis od ovoga je hadis Aiše, r.a., u kojem stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., klanjao u ogrataču na kojem su bili likovi i jedanput je pogledao u njega, a kad je završio namaz reče: "Nosite ovaj moj ogrtač Ebu Džehmu, a donesite mi moj stari ogrtač jer mi je maloprije odvratio pažnju od namaza." Prenose ga Buhari (1/406 i 407), Namaz, Poglavlje o onome ko klanja u odjeći sa likovima, Opis namaza, poglavlje: Osvrtanje u namazu, Odjeća, Poglavlje haljina i ogrtača; Muslim (556), Mesdžidi, poglavlje: Pokuđenost namaza u odjeći sa likovima; Ebu Davud (914), Namaz, poglavlje: Pogled u namazu; Nesai (2/72); Kibla, poglavlje: Olakšica za obavljanje namaza u ogrtaču na kojem se nalaze likovi; Ahmed u Musnedu (6/37,46,177,199 i 208)


Za dokaz iz ovog hadisa se isto tako uzima ono što je sadržano u samom hadisu, s obzirom da je suština u tome da se osvrno na taj ogrtač pa ga je to osvrtanje zaokupilo. Na to ne upućuje hadis o njegovu osvrtanju ka klancu, nakon što mu je Faris poslao izvidnicu, jer je taj pogled i osvrtaj bio potreban, s obzirom da se brinuo i interesovao za vojna pitanja. Na to može upućivati njegovo pružanje ruke u namazu kojeg je klanjao prilikom pomračenja Sunca, da dohvati grozd, kada je vidio Džennet, zatim, viđenje vatre i vlasnice mačke u njoj, te viđenje štapa ili hadis koji govori o tome kako je pokušavao spriječiti životinju da prođe ispred njega, zatim hadis kada je vratio služavku (djevojku) i mladića, hadis kada jer razdvojio dvije služavke, hadisi koji govore da je odvraćao selam išaretom onome ko prođe i poselami ga, dok je on u namazu. Išaretio bi onome koga je vidio, zatim, hadis u kojem se navodi da mu se šejtan ukazao pa ga je uhvatio i davio. To je bilo viđenje okom. Iz svih ovih i drugih hadisa kao korist izvodimo zaključak da Poslanik, s.a.v.s., za vrijeme obavljanja namaza nije žmirio.

Šerijatski pravnici su se razišli o tome da li je to pokuđeno. Pokuđenim ga je smatrao imam Ahmed i neki drugi autori. Oni su govorili: "Tako postupaju Jevreji." Neki učenjaci su ga dozvolili, ne smatrajući ga pokuđenim, pa su kazali: "Možda je žmirenje u namazu bliže postizanju skrušenosti u namazu što je, ustvari, suština, tajna i cilj namaza."

Ispravno je mišljenje da, ako otvaranje očiju ne smanjuje i ne remeti skrušenost u namazu, bolje je otvoriti oči. Ako, pak, to bude remetilo skrušenost zbog onog što se nalazi ispred čovjeka od ukrasa i dekoracije, ili nekih drugih stvari, za kojim čezne srce, u tom slučaju zatvaranje očiju sigurno nije pokuđeno, i mišljenje da je pohvalno u ovom slučaju je mnogo bliže osnovama i ciljevima Šerijata od mišljenja da je pokuđeno, a Allah, opet, najbolje zna.

O Poslanikovom, s.a.v.s., govoru, šutnji, smijanju i plaču

Poslanik, s.a.v.s., je bio najrječitiji čovjek i imao najprijatniji govor, najbrže je izlagao temu i to na takav način da bi obuzimao srca. To su mu priznavali i njegovi neprijatelji. Kada bi govorio, govorio je na takav jasan način da bi mu riječi mogao brojati ko god je htio. Nije govorio brzo, pa da se ne može upamtiti ono što kaže, niti je pravio stanke između riječi. Njegov govor je bio savršen. Aiša, r.a., kazuje: "Poslanik, s.a.v.s., nije govorio ovako kako vi govorite, nego je njegov govor bio razborit i jasan tako da ga je mogao upamtiti svako ko je sjedio s njim." (Tirmizi (3643), Buhari (6/43-23), Muslim (2493))

Često je nešto ponavljao i do tri puta, kako bi bilo što lakše shvaćeno ono što govori. Kada bi nazivao selam, selamio je tri puta. Šutio je dugo i nije govorio ako nije bilo potrebe. Svoj govor je započinjao i završavao otvorenih usta. Govorio je sažeto, ni opširno ali ni prekratko. Nije govorio o onome što ga se ne tiče, i govorio je ono za šta je očekivao nagradu od svoga Gospodara. Kada mu nešto ne bi odgovaralo, to se primjećivalo na njegovom licu. Nije bio bučan, razvratan ni prost, niti je tražio takvo društvo. Većinom se smijao lagahnim smješkom, čak možemo reći da se uvijek tako smijao, a vrhunac njegova smijeha je bio da mu se ukažu zubi. Smijao se svemu čemu su se i drugi smijali, odnosno, svemu što je smiješno, čudno i zanimljivo.


Smijeh ima mnoge uzročnike, a jedan od njih je spomenut. Drugi je smijeh kojim izražavamo radost, kada čovjek vidi nešto što ga obraduje i razveseljava. Treći je smijeh u srdžbi, a on se često može vidjeti na srditom čovjeku, uzrokuje ga činjenica da se onaj koji se rasrdio čudi onome što je izazvalo srdžbu, kao i svijest da je u stanju nadvladati onoga koji ga je izazvao, a moguće je da se smije svojoj sposobnosti da kontroliše bijes i da može da se okrene od onoga koji ga je izazvao a da mu ne naudi.

Poslanik, s.a.v.s., je plakao slično kao što se i smijao, nije bilo glasnog plakanja i ridanja, kao što ni njegov smijeh nije bio grohotan. Oči bi mu se ispunile suzama i one bi potekle, a iz prsa mu se čulo nešto nalik stenjanju. Nekada je plakao iz samilosti prema umrlom, nekada iz straha za svoj ummet, nekada od straha od Allaha, nekada dok bi slušao Kur'an, i to je plač čežnje, ljubavi i poštovanja izmiješanog sa strahom i strahopoštovanjem. Kada mu je umro sin Ibrahim, oči su mu se napunile suzama iz samilosti prema njemu, pa je rekao: "Oči suze, srce tuguje, ali ćemo reći samo ono što će zadovoljiti našeg Gospodara. Uistinu za tobom, Ibrahime, mi tugujemo."
Buhari (3/139,140), Muslim (2315), Ebu Davud (3126), Ahmed (3/194))

Plakao je i kada je prisustvovao smrtnom času jedne od svojih kćeri. Plakao je i kada je Ibn Mesud učio suru En-Nisa i došao do ajeta:

فَكَيْفَ إِذَا جِئْنَا مِنْ كُلِّ أُمَّةٍ بِشَهِيدٍ وَجِئْنَا بِكَ عَلَىٰ هَٰؤُلَاءِ شَهِيدًا

"A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?" (En-Nisa, 41)

Hadis bilježe Buhari (8/188,189) i (9/81), Muslim (800) od Abdullaha ibn Mesuda, r.a. da je rekao:
"Vjerovjesnik, s.a.v.s., mi je rekao da mu učim. Ja sam rekao: .Allahov Poslaniče, zar da učim tebi, a tebi je objavljen?' On reče: ,Da.' Ja sam učio suru Nisa i kada sam došao do ajeta: „A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?, rekao mi je da stanem. Okrenuo sam se i vidio da su mu oči orošene suzama."
Plakao je i kada je umro Osman ibn Mazun i kada je bilo pomračenje Sunca. Tom prilikom je klanjao namaz koji se klanja prilikom pomračenja. Plakao je na namazu, uzdisao i govorio:
"Gospodaru moj, zar mi nisi obećao da ih nećeš kazniti dok sam među njima i dok oprosta za počinjenje grijehe traže? Mi tražimo Tvoga oprosta." (Ebu Davud (1.194), Nesai (3/137,138), Ahmed (2/159,188), Tirmizi u Šemailu (317))*

Plakao je i kada je sjedio uz kabur jedne od svojih kćeri. Hadis bilježi Buhari (3/167) od Enesa, r.a.: "Prisustvovali smo dženazi jedne od Poslanikovih, s.a.v.s., kćerki. On se zadržao na njenom kaburu i vidio sam mu oči ispunjene suzama.

Nekada je plakao za vrijeme noćnog namaza.

Plač je raznovrstan, imamo plač iz milosti i sažaljenja, plač iz straha i strahopoštovanja, plač ljubavi i čežnje, plač radosti i sreće, plač bola, jer se ne mogu trpiti muke, plač tuge.

Razlika između plača tuge i plača straha je u tome što je plač tuge uzrokovan nečim lošim što se desilo, ili je nestala voljena osoba, a plač straha je zbog onoga što se očekuje u budućnosti. Razlika između plača radosti i sreće i plača tuge je u tome što je suza sreće hladna i srce je radosno, a suza tuge je vrela i srce je tužno. Zbog ovoga se kaže za nešto što obraduje čovjeka: "To je radost mojih očiju", ili: "Allah mu oči sretnim učinio." Prilikom tuge se kaže: "Očinja tuga" ili: "Allah mu oči rastužio."

Zatim, postoje plač slabosti i nemoći, plač licemjerja, a to je da oči suze, ali je srce kameno, pa čovjek pokazuje skrušenost, ali je tvrdog srca. Plač onoga ko za to naplaćuje, kao plač narikače koja će biti plaćena za to. Za nju Omer, r.a., kaže: "Prodaje svoje suze i oplakuje tuđi gubitak." Plač zbog toga što i drugi plaču. Čovjek vidi ljude da plaču pa zaplače s njima, a ne zna razlog njihovom plaču, nego plače radi plača.

Ako čovjek ulaže trud da bi zaplakao, onda je to pretvaranje i ono može biti pohvalno i pokuđeno, pohvalno je ako se njime žele pobuditi emocije, raznježiti srce i u njemu pobuditi strah od Allaha, a ne da bi se pokazala pobožnost. Pokuđeno je da čovjek time skreće pažnju drugih ljudi na sebe. Omer, r.a., je rekao Poslaniku, s.a.v.s., kada je vidio da plaču on i Ebu Bekr, zbog zarobljenika Bedra: "Allahov Poslaniče, kaži mi što plačeš? Ako vidim da je vrijedno plakanja, plakat ću i ja, a ako ne budem mogao plakati, onda ću se pretvarati da plačem, zbog plača vas dvojice." Muslim (1763) Poslanik, s.a.v.s., ga nije ukorio zbog toga. Jedan od selefa je rekao: 'Plačite zbog straha od Allaha, a ako ne možete plakati, onda se pretvarajte da plačete."

Slično se navodi i u hadisu, s tim da je on slab. Ibn Madža bilježi (1337) od Sa'da ibn Ebi Vekkasa, r.a.: "Ovaj Kur'an je objavljen s tugom, pa kada ga učite, plačite, a ako ne možete plakati,onda se pravite da plačete." U lancu prenosilaca je Ebu Raff 'Ismail ibn Rafi', a on je slab.

*Misli se na ajet:
وَمَا كَانَ اللَّهُ لِيُعَذِّبَهُمْ وَأَنْتَ فِيهِمْ ۚ وَمَا كَانَ اللَّهُ مُعَذِّبَهُمْ وَهُمْ يَسْتَغْفِرُونَ
“Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti ”. (El-Enfal,33)

Pokrivanje lica žene - obavezno ili ne ? (dodatak)

Dodatak na tekst Pokrivanje lica žene - obavezno ili ne ?

Bitno je da na samom početku spomenemo da nije sve što se nazove dokazom dokaz. Da bi se nešto u islamu naredilo ili zabranilo mora postojati jasan dokaz, a to je kur'anski ajet ili vjerodostojna predaja. Ono što neki smatraju dokazima za obavezu pokrivanja lica (nikab) samo je dokaz da je u praksi muslimanki bilo da ga nose, a nikako da je to obaveza. Da je pokrivanje lica i ruku obaveza ne postoji ni jedna vjerodostojna predaja od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja na to nedvosmisleno ukazuje. Da bismo prihvatili obaveznost pokrivanja lica i ruku morali bi da odbacimo mnoge vjerodostojne predaje, a to nijedan iskren sljedbenik sunneta ne želi. Musliman kada želi da klanja istiharu- namaz prilazi joj s neodlučnošću. Tako isto i onaj koji traži istinu ne smije da ima već izgrađen stav, već treba da vidi dokaze obje strane i da ne bude pristrasan određenom mišljenju samo zato što njegovi autoriteti zastupaju to mišljenje. Oni koji zagovaraju obaveznost pokrivanja lica neminovno će zapadati u kontradiktornost.

Bilježi Imam Buharija – a nadamo se da ne treba reći sa vjerodostojnim lancem prenosilaca – predaju od Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ,rekao:“Neka žena u ihramu ne oblači nikab i rukavice“.


Ova predaja je većini učenjaka jedan od dokaza da lice i šake nisu avret, jer Poslanik, a.s., nije rekao: „Osim ukoliko će bit viđena“.

Oni koji zagovaraju obaveznost pokrivanja lica kažu: „Vjerodostojno je preneseno od Esme, r.a., da su pokrivale lica na hadždžu kad bi naišao neko od muškaraca. Zašto bi pokrivale lica ako im to nije bila obaveza ?
Dobro! Kad im se navede predaja Fadla ibn Abbasa, r.a., o lijepoj ženi iz Has'ama koja je na oprosnom hadždžu došla da upita Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, otkrivenost njenog lica objašnjavaju time da je možda bila u ihramu.Pa jel' žena smije bit viđena u ihramu ili ne? Zar im predaja od Esme, r.a., nije dokaz za obaveznost pokrivanja lica?

Kad se nađu u ćorsokaku onda govore: Možda je bila ovo, možda je bila ono, ili kao što kaže El-'Usejmin u svojoj risali o hidžabu: „Možda joj je Poslanik, a.s., poslije naredio da pokrije lice!“
Zar „možda“ ima mjesto u islamskom argumentovanju ?! Zar bi trebali da zbog ljudske logike odbacimo vjerodostojne predaje? Kad žele da dokažu obaveznost pokrivanja lica dokazuju predajom Esme, r.a., a kad im se spomene žena Has'amijka onda kažu: „Bila je u ihramu“. Dakle, jasna kontradiktornost.

Sve što je zasnovano na pretpostavkama, logici i strastima nema mjesta u islamu. Štaviše, kad bi slijedili logiku, prije bi prihvatili da žena može da otkrije lice i šake, jer to iziskuje potreba, a i bliže je fitri.

Zatim, često kada žele da obesnaže mišljenje i dokaze onih koji dozvoljavaju otkrivanje lica, spominju samo slabe predaje. Uvijek se kače za predaju Ibn Abbasa i Esme o providnom ogrtaču i obavezno naglašavaju da su te predaje slabe i da se ne mogu uzeti za dokaz i slijediti.

Međutim, od Ibn Abbasa, r.a., je preneseno sedam predaja o tome da su spoljašnji ukrasi lice i ruke, od kojih je šest slabih i jedna vjerodostojna, čiji je sened spomenut u prethodnom tekstu. Predaju od Ibn 'Umera, r.a., koja je takođe vjerodostojna nikad nisu spominjali. Pa da čujemo ko je taj ko krije dokaze ???

Da se pod spoljašnjim ukrasima misli na lice i ruke preneseno je još od Aiše, Enesa, Ebu Hurejre i Musevvira ibn Mahrame, radijallahu 'anhum. Predaju od Aiše je Ibn Hazm ocjenio vjerodostojnom.

Poznato je da ukoliko slab hadis ima potporu u vjerodostojnom hadisu da time biva ojačan i može da postane argument, a šta je tek sa više od desetinu tih slabih predaja koje imaju tu potporu i koje govore da su spoljašnji ukrasi lice i ruke. Prenosioci svake od ovih predaja su različiti, pa da li je moguće da su se svi oni dogovorili da izmisle istu laž ?!

Takođe, obaveznost pokrivanja lica dokazuju kur'anskim ajetima koje shvaćaju i tumače onako kako im dušama godi. Pa zar nije najpreče da se slijedi tefsir Ibn Abbasa i Ibn 'Umera, r.a., koji su već rekli da su spoljašnji ukrasi lice i ruke ? Možda im ova dvojica ashaba nisu dovoljno kompetentna da pričaju o Allahovoj vjeri, pa treba odbaciti njihov govor, a prihvatiti govor običnih ljudi.

Preneseno je od Abdullaha Ibn Mes'uda, r.a., da je za spoljašnji ukras rekao da je to odjeća, a u drugoj predaji od njega se kaže da je to ogrtač. Dakle, ogrtač je ta odjeća koja se smatra spoljašnjim ukrasom, što uopšte ne podrazumjeva pokrivanje lica, jer se u drugim predajama za spoljašnji ukras kaže da su to lice i odjeća.

Zatim često svoj stav o obaveznosti pokrivanja lica potkrepljuju slabim predajama, o čijoj slabosti, naravno, nikad ne zbore.

Za predaju Ibn Abbasa, r.a., u kojoj kaže da je Allah naredio ženama da kada radi potrebe izađu iz svojih kuća pokriju svoja lica i otkriju jedno oko - Albani je rekao da u njoj imaju dvije slabosti koje je čine slabom predajom. Uz to se suprotstavlja vjerodostojnoj predaji od Ibn Abbasa.

Prenosi se da je Muhammed ibn Ka'b El-Kurezi o tefsiru ajeta 'Neka spuste niza se haljine svoje' rekao: „Pokriće svoje lice osim jednog oka“. Ova predaja je apokrifna. Za Ebu Sejra koji prenosi ovu predaju je Imam Ahmed rekao: „Lagao je i izmišljao hadise“. Za Muhammeda ibn 'Umera koji prenosi ovu predaju od Ebu Sejra je Imam Ahmed takođe rekao da je lažov.

Predaja od Ibn Sirina koja je sličnog sadržaja je mevkuf i ne može poslužiti kao dokaz jer se završava na tabi'inu. Da ju je tabi'in pripisao Poslaniku, a.s., bila bi mursel, i kao takva opet ne bi mogla poslužiti za dokaz.

Nije nam bio cilj ovim tekstom da se poskidaju nikabi već prvenstveno da se poznaje propis. Nije nikakav problem ako neko zastupa suprotno mišljenje. Problem je u tome što su neki otišli u toliku krajnost da su sestre koje ne nose nikab počeli da smatraju manje vrijednim ili čak griješnicama i novotarkama. U koliku su krajnost otišli govori i primjer El-'Usejmina. On je smatrao da ako neko vidi ženu otkrivenog lica na ulici da treba da je opomene da ga pokrije jer je lice izvor fesada. Subhanallah! Kako to da je tolika štetnost otkrivenog lica, a u vrijeme ashaba su robinje hodale otkrivenih kosa.

Bitno je naglasiti da muslimanka ima dva hidžaba. Prvi je njena kuća koja je njen najbolji hidžab, a drugi je njena odjeća kojom pokriva svoje tijelo kada izlazi iz kuće. Zato bi žene koje čvrsto zagovaraju nikab trebale najviše da se drže svojih kuća i na taj način dokažu svoju čestitost.

Takođe, treba da se zna da se djela cijene prema namjerama. Ukoliko neka muslimanka smatra da je nikab obaveza, a ne nosi ga bit će griješna zbog toga, jer ako neko radi nešto što smatra grijehom, bit će griješan, pa makar to i ne bilo grijeh kod Allaha.

“Vjera je uistinu lahka, i niko nije pretjerao u vjeri a da ga nije savladala.“

Na kraju molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi u ono što je ispravno, i da nas sačuva od svake zablude i krivog shvaćanja, i da nas usmrti na tewhidu čistim od svakog širka.
Amin.

Welhamdu lillahi rabbil'alemin. We sallallahu ve selleme 'ala sejjidil Murselin.

Ovo je dodatak na prijašnji tekst “Pokrivanje lica žene - obavezno ili ne ?” koji možete pročitati ovdje.

Halal i haram su jasni... - Komentar hadisa

Od Abdullaha en-Nu'mana ibn Bešira, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kako kaže: 'Halal i haram su jasni a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari sačuvat će svoju vjeru i čast; a ko padne u sumnjive stvari, past će u haram (zabranjeno), kao pastir koji čuva svoje stado oko vladareva zabranjena posjeda i skoro da ga upusti u njega. Svaki vladar ima zabranjene posjede. Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu uistinu postoji jedan komad mesa, kada je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a kad on oboli, cijelo tijelo oboli; a to je srce?" ( Buharija,1/126. i Muslim,1599 )

Riječi Poslanika: "Halal i haram su jasni a između njih su sumnjive stvari koje ne poznaju mnogi..." znače da su čisti halal i haram potpuno jasni i oko njih nema nikakve dileme. Međutim, između halala i harama postoje stvari koje su nedovoljno jasne ljudima i dovode ih u nedoumicu, jesu li one dozvoljene ili zabranjene! Ali, oni koji su dobro upućeni u islamsku nauku, u vezi s njima nemaju nikakvih dilema i znaju pod koju kategoriju potpadaju.

Čisti halal su npr. sva lijepa i ukusna jela kao što su: žitarice, voće i povrće, meso dozvoljenih životinja, ukusna i prijatna pića; neophodna odjeća od pamuka, lana, vune, krzna; šerijatski brak i robinje... kao i sva ostala imovina ako se zaradi putem šerijatski validnih kupoprodajnih ugovora, nasljedstvom, poklonom ili ratnim plijenom.


Čisti je haram npr. jesti strv, krv, svinjetinu, konzumirati alkohol, brak s onima s kojima je islam to zabranio, oblačenje svile za muškarca; haram zarada kao što je kamata i kocka, prodavanje onoga što je zabranjeno, otimanje tuđeg imetka i imovine krađom, prevarom i tome slično.

Sumnjive stvari jesu one stvari u vezi s kojima nema jedinstvenog stava oko toga da li su dozvoljene ih zabranjene. One mogu biti jela i pića kao što je npr. jedenje konjskog, magarećeg mazginog i gušterovog mesa , zatim odjeća oko čijeg oblačenja nemamo jedinstven stav, kao što je kožna odjeća od zvijeri itd. Sumnjive stvari mogu biti i kod zarada oko kojih nema jedinstvenog stava da li su haram ih halal kao što su pitanja 'ine i teverruka* itd.

Uzvišeni Allah objavio Poslaniku Knjigu u kojoj je objasnio ummetu ono što je potrebno od halala i harama. Uzvišeni Allah je rekao: "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve..." ( En-Nahl, 89 )

Mudžahid i drugi su rekli: "Objasnio im je sve što im je naređeno i zabranjeno."

Poslanik, alejhis-selam, kaže:"Ostavio sam vas na bijeloj i čisto jasnoj (vjeri). Njena noć i dan su isti. S nje može skrenuti samo onaj koji je upropašten!" ( Ibn Madže,43 i Ahmed, 4/126 )

Ebu Zerr, radijallahu anhu, veli: "Poslanik, alejhis-selam, je preselio na ahiret, a nije bilo ni ptice na nebu a da nam i o tome nešto znanja nije dao!"

Načelno se može reći da nema halala niti harama a da ih Allah i Njegov Poslanik, alejhis-selam, nisu objasnili. Međutim, neki od njih su jasniji od drugih.Zato, za one stvari koje su potpuno jasne i nužno poznate u vjeri ne smije biti nejasnoća u vezi s njima niti se i od koga može prihvatiti neznanje o njima ako živi u zemlji gdje vlada islam.Neminovno je da se u ummetu nađe učenjak čije će riječi (decizija) biti u suglasnosti s Istinom i on će se smatrati znalcem tog propisa a što ne poznaje smatrat će se sumnjivim jer on o njemu nema znanja.Ovaj ummet se uistinu ne može složiti na zabludi i zato je nemoguće da njegovi grješnici nadvladaju njegove istinoljupce.Nemoguće je da istina bude zanemarena i neprimijenjena u svim krajevima i vremenima. Zato je Poslanik, alejhis-selam, o sumnjivim stvarima rekao: "...koje mnogi ljudi ne poznaju..."

To je dokaz da ima ljudi koji te sumnjive stvari poznaju jer su one sumnjive za one koji ih ne poznaju jer i one same po sebi nisu takve.

Ako je nešto u osnovi zabranjeno kao npr. spolni odnos i meso životinja, te stvari postaju dozvoljene tek onda kada se sa sigurnošću ustanovi da su postale dozvoljene, u spomenutom slučaju sa šerijatskim klanjem i bračnim ugovorom. Ako se oko neke od spomenutih stvari jave dileme zbog pojave nekog drugog razloga, onda će se uzeti u obzir osnova tih djela i na njoj će se izgrađivati šerijatski propis. Pa ako je osnova neke stvari zabrana, norma koja će na njoj biti izgrađena ili postavljena bit će haram.

Zato je Poslanik zabranio da se jede ulovljena divljač na kojoj lovac nađe tragove tuđe, a ne svoje strijele ili trag tuđeg, a ne svoga psa, ili pak pronađe mrtvo tijelo ulovljene životinje u vodi, te nije u stanju utvrditi da li je smrt prouzrokovana dozvoljenim njegovim uzrokom ili nečim drugim!?Isto treba postupiti i kod stvari koje su u osnovi dozvoljene u takvoj situaciji i uzeti u obzir tu njihovu osnovu.Tako se za vodu, zemlju, odjeću ne može reći da su nečiste samo zbog sumnje u njihovu nečistoću.

Imam Ahmed objasnio je sumnju da je ona stepen između halala i harama, tj. između čistog halala i harama, a potom je rekao: "Ko se bude čuvao sumnje, sačuvao je svoju vjeru."

Na drugom je mjestu za sumnju rekao da je smjesa halala i harama.

Riječi Poslanikove, alejhis-selam: "Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko upadne u sumnjive stvari upast će u haram" dijele ljude o pitanju nejasnih stvari na dvije vrste. To se odnosi na one kojima su te stvari nejasne, tj. koji ih ne poznaju. Međutim, što se tiče onih koji ih poznaju i koji na osnovu njih slijede svoje znanje, to je treća vrsta ljudi koju nisam spomenuo zato što je sud o njima jasan i vidljiv. To je najbolja vrsta jer su oni spoznali Allahov sud u vezi s tim stvarima koje su nejasne ljudima i u tome se poveli za svojim znanjem.

Dvije su grupe ljudi koji ne znaju sud Uzvišenog Allaha o pitanju sumnjivih stvari i to:

- prva grupa su oni koji se klone sumnjivih stvari zbog toga što su im nejasne i ne znaju stav islama u vezi s njima. Takvi će sačuvati svoju vjeru i čast.Dakle, ko se kloni sumnjivih stvari sačuvao je svoju čast i dignitet od kuđenja i omalovažavanja koje zaslužuju oni koji se tih stvari ne klone. Ovo je pokazatelj da praktikovanje sumnjivih stvari uzrokuje kuđenje i klevetanje kao što se prenosi od selefa: "Ko izloži sebe sumnjama neka ne krivi one koji nemaju lijepo mišljenje o njemu!"

Kod Tirmizija postoji drugačija verzija tematskog hadisa u kojoj stoji: "Ko se kloni sumnjivih stvari osigurao je sebe u svojoj vjeri i časti, a i spasio se...", tj. ko se kloni tih stvari radi očuvanja svoje vjere i časti, a ne s namjerom da se ljudima lažno prikazuje, spasio se. Upravo je u tome dokaz da je traženje savršenstva časti pohvalno kao i traženje savršenstva vjere. Zbog toga se prenosi: "Sve sa čime čovjek štiti svoju čast jeste sadaka!"

U predanju Buharije i Muslima ovog hadisa kaže se: "Ko se kloni stvari za koju tačno ne zna da je grijeh, on će se još više čuvati one za koju jasno zna da je grijeh!"

- druga grupa takvih ljudi jesu oni što rade sumnjive stvari i pored toga što su im one nejasne.
Međutim, ko uradi nešto za što ljudi vjeruju da je sumnjivo, a on zna da je to halal u biti, nema mu zamjerki za to kod Allaha. Međutim, ako strahuje da će ga ljudi oklevetati zbog tog postupka, onda će njegovo napuštanje tog djela imati značenje očuvanja njegove časti pa će se smatrati nečim poželjnim. Imamo primjer za to u slučaju koji se desio s Poslanikom, alejhis-selam, kada je na ulici stajao sa Safijom te su ga neki od ashaba vidjeli, a on im reče: "To je samo Safija bint Hujej!"

Međutim, ko upražnjava sumnjive stvari, i pored toga što su mu nejasne, Poslanik, alejhis-selam, obavijestio je da je takav pao u haram. To se može objasniti na dva načina:

1. da njegovo upražnjavanje sumnjivih stvari, i pored njegova uvjerenja da su one sumnjive, bude put ka upražnjavanju harama za kojeg vjeruje da je haram i to postepeno i s popuštanjem. U jednom predanju ovog hadisa kod Buhanje i Muslima kaže se: "...ko se osmjeli na ono za što sumnja da je grijeh ubrzo će da uradi i jasan grijeh"; ( Buharija, 2051 )

2. onaj ko uradi ono što smatra da je sumnjivo, ne znajući da li je halal ili haram, taj ne može biti
siguran da neće upasti u haram jer je možda to djelo haram samo po sebi a da taj čovjek toga i nije svjestan.

Riječi Poslanika, alejhis-selam: "...kao pastir koji čuva svoje stado oko vladarevog zabranjenog
posjeda a nije u stanju da mu zabrani ulazak u njega. Zar svaki vladar nema svoje zabrane, ta zaista, Allahova hima jesu Njegove zabrane..." Ovim primjerom Poslanik opisuje čovjeka utonulog u sumnjive stvari preko kojih se veoma približio čistom haramu.

"To su Allahove granice, i ne približujte im se! ( El-Beqare, 187 )

*('Ina je vrsta trgovine gdje neko proda nešto uz odgodu plaćanja, a zatim to isto kupi plaćajući gotovinom od onog kome ga je i prodao ali po manjoj cijeni. Teverruk je također vrsta trgovine gdje neko kupi neku robu uz odgodu plaćanja, zatim je proda nekom drugom za gotovinu ali za manju cijenu od koje ju je kupio. Nazvana je tim imenom zato što je u toj trgovini cilj gotovina a ne prodaja.) Ovako su sumnjive stvari objasnili Ahmed, Ishak i drugi.

Sedam Zemalja

Uzvišeni Allah je rekao:

اللَّهُ الَّذِي خَلَقَ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ وَمِنَ الْأَرْضِ مِثْلَهُنَّ يَتَنَزَّلُ الْأَمْرُ بَيْنَهُنَّ لِتَعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ وَأَنَّ اللَّهَ قَدْ أَحَاطَ بِكُلِّ شَيْءٍ عِلْمًا

"Allah je sedam nebesa i isto toliko Zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!" (Et-Talak, 12.)

Ibn-Džerir bilježi da je Ebu-Seleme ibn Abdurrahman imao nekakav spor s ljudima u vezi neke zemlje, pa je ušao kod Aiše, r. a., i spomenuo joj to. Ona je rekla:

"O Ebu-Seleme, ostavi se zemlje, zaista je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Ko prisvoji koliko pedalj zemlje, bit će mu privezan za vrat kroz sedam Zemalja.'" (Buhari, Muslim,Ahmed)

Također se bilježi i u knjizi El-Mezalim i kod Muslima, od Jahja‘a ibn Kesira. Bilježi ga i Ahmed lancem koji doseže do Aiše, r. a. Buhari bilježi predaju Salima od njegovog oca da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ko uzme nešto od zemlje bez ikakvog prava, ona će mu biti privezana na Sudnjem danu kroz sedam Zemalja."( Buhari)


Također se bilježi u El-Mezalimu od Abdurrahmana ibn Ebi-Bekrete, a on od svog oca da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:

„Vrijeme protiče na isti način od dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci."
( Buhari i Ahmed)

Ovim hadisom se ovo želi naglasiti, a Allah najbolje zna. Određivanje značenja ajeta:

اللَّهُ الَّذِي خَلَقَ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ وَمِنَ الْأَرْضِ مِثْلَهُنَّ يَتَنَزَّلُ الْأَمْرُ بَيْنَهُنَّ لِتَعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ وَأَنَّ اللَّهَ قَدْ أَحَاطَ بِكُلِّ شَيْءٍ عِلْمًا

"Allah je sedam nebesa i isto toliko Zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!" (Et-Talak, 12.)
jeste određivanje da broj od dvanaest mjeseci odgovara broju mjeseci kod Allaha od početka stvaranja. Ovo slaganje u vremenu je ujedno i slaganje po mjestu.

Dalje Buhari bilježi predaju Se'ida ibn Zejda ibn Amra ibn Nufejla da se Erva sporila s njim oko prava za koje je ona tvrdila da joj je oduzeo i požalila se Mervanu. Se'id je rekao:
Ja da sam oduzeo neko njeno pravo?! Svjedočim da sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kaže: 'Ko bespravno uzme pedalj zemlje ona će mu na Sudnjem danu biti privezana za vrat kroz sedam Zemalja.'"( Buhari; Erva je kćerka Ebu-Evsa)

Imam Ahmed bilježi predaju Ibn-Mes'uda, r. a., koji je rekao:

"Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, koje je nasilje najgore?' On je odgovorio: 'Obrađivanje zemlje koju čovjek musliman bespravno oduzme svome bratu. Nema nijednog kamenčića na zemlji koju neko bespravno uzme, a da mu na Sudnjem danu neće biti privezan za vrat u utrobi Zemlje, a njenu utrobu zna samo Onaj koji ju je stvorio.'"( Ahmed u svome Musnedu)

Hadis bilježi jedino Ahmed i u njegovom lancu prenosilaca (isnadu) nema manjkavosti.

Imam Ahmed bilježi predaju Ebu-Hurejre, r. a. da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ko bespravno uzme pedalj zemlje, bit će mu privezana za vrat kroz sedam Zemalja." "
(Ahmed u svome Musnedu)

On jedini bilježi (ovaj hadis) na ovaj način. Hadis ispunjava uvjete Muslima.

Ahmed bilježi od Ebu-Hurejre, r. a., da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ko bespravno oduzme pedalj zemlje, bit će mu privezana za vrat kroz sedam Zemalja." (Ahmed u svome Musnedu)

I ovaj hadis bilježi samo on na ovaj način. Hadis ispunjava uvjete Muslima.

Ahmed, također, bilježi od Ebu-Hurejre, r. a., da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Ko bespravno uzme pedalj zemlje, bit će mu privezana za vrat kroz sedam Zemalja." "
(Ahmed u svome Musnedu)

I ovaj hadis bilježi samo on na ovaj način. Taberani ga bilježi od Mu'avije ibn Kutre, od Ibn-Abbasa, r. a., kao merfu'. Ovi hadisi su poput mutevatir-hadisa u vezi potvrđivanja postojanja sedam Zemalja i onoga što se time želi reći, a želi se reći da je svaka od njih iznad one prethodne i veća je od nje i tako sve do sedme zemlje koja je tvrda zemlja, u kojoj nema pukotina. U njenoj utrobi se nalazi središte, a to je jedna određena zamišljena tačka. To je stjecište teških elemenata, gdje se oni slijevaju sa svih strana, ako nemaju nekih zapreka. Postoji razilaženje oko toga jesu li one spojene ili je između svake od njih i one koja iza nje slijedi prazan prostor. Po tom pitanju postoje dva stava i ovo razilaženje se vrti oko sfera. Očigledno je da je između svake od njih i one koja iza nje slijedi prazan prostor, shodno riječima Uzvišenog:

اللَّهُ الَّذِي خَلَقَ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ وَمِنَ الْأَرْضِ مِثْلَهُنَّ يَتَنَزَّلُ الْأَمْرُ بَيْنَهُنَّ لِتَعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ وَأَنَّ اللَّهَ قَدْ أَحَاطَ بِكُلِّ شَيْءٍ عِلْمًا

"Allah je sedam nebesa i isto toliko Zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!" (Et-Talak, 12.)

Ahmed bilježi predaju Ebu-Hurejre, r. a., da je rekao:

"Sjedili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je prošao jedan oblak. On je rekao: 'Znate li šta je ovo?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' On reče: 'Onaj koji se pojavi kao kazna na Zemlji za one koji ne zahvaljuju Allahu i ne obraćaju Mu se dovom. A znate li šta je ovo iznad vas?' 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' - odgovorili smo. On reče: 'To je uzdignuti skriveni talas i nebo pomno čuvano. Znate li koliko ima između vas i njega?' 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' — odgovorili smo. On reče: 'Koliko pet stotina godina. A znate li šta je iznad njega?' 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' - odgovorili smo. On reče: 'Koliko pet stotina godina' - i tako sve dok nije nabrojao sedam nebesa. Zatim je upitao: 'A znate li šta je iznad toga?' 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' - odgovorili smo. On reče: 'Arš. Znate li koliko ima između njega i sedmog neba?' 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' -odgovorili smo. On reče: 'Koliko pet stotina godina.' Zatim je upitao: 'A znate li šta je ispod vas?' 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' - odgovorili smo. On reče: 'Zemlja. Znate li šta je ispod nje?' 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' -odgovorili smo. On reče: 'Druga Zemlja. Znate li koliko ima između njih?' 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' - odgovorili smo. On reče: 'Koliko sedam stotina godina' - i tako je nastavio sve dok nije nabrojao sedam Zemalja. Zatim je rekao: 'Tako mi Allaha, ako neko od vas bude spušten na najnižu, sedmu Zemlju, propao je.' Zatim je proučio: 'On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!' (El-Hadid, 3.)"( Tirmizi i imam Ahmed u svome Musnedu)

Tirmizi bilježi predaju Ebu-Hurejre, r. a., i u drugoj verziji gdje se navodi da je razmak između svake dvije Zemlje pet stotina godina, a na kraju spominje ono što smo spomenuli kod tumačenja ovog ajeta iz sure El-Hadid. Tirmizi kaže da je ova verzija garib. Ejjub, Junus ibn Ubejd i Alija ibn Zejd kažu: "Ovo je najljepše što smo čuli od Ebu-Hurejre, r.a."

Prenosi ga i Ebu-Muhammed Abdurrahman ibn Ubejj od Ebu-Hurejre, r. a., spominjući isti tekst (metn), ali bez dodatka na kraju. Također ga bilježi i Ibn-Džerir u svome Tefiiru, ali kao mursel-hadis i tako je najvjerovatnije, a Allah najbolje zna. Bilježe ga i hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar i Bejheki, od Ebu-Zerra el-Gifarija, r. a., koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ali njihov lanac prenosilaca nije valjan, a Allah najbolje zna.

Kad smo govorili o svojstvima Arša već smo naveli onaj poznati hadis koji govori o tome da je arš uzdignut iznad sedmog neba, naveli smo ono što svjedoči u korist tome i ono što mu se suprotstavlja. I u njemu se kaže da rastojanje između svaka dva neba iznosi pet stotina godina, tj. da ih razdvaja pet stotina godina.

Što se tiče stava kojeg zastupa jedna grupa mutekellimina na temelju hadisa "...bit će mu privezana za vrat kroz sedam Zemalja", oni kažu da su to sedam slojeva. Ovaj stav se suprotstavlja vanjskom značenju ajeta, vjerodostojnih hadisa i velikom broju kategoričnih izjava koje se temelje na hadisu kojeg smo naveli od Hasana, a on od Ebu-Hurejre, r. a. Pored toga, on se protivi jasnom značenju hadisa i ajeta bez valjanih argumenata i dokaza, a Allah najbolje zna.

Imam Ahmed bilježi predaju Enesa ibn Malika, r. a., koji kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:

"Kada je Allah stvorio Zemlju učinio je da se potresa, zatim je stvorio planine, rasporedio ih po njoj, pa se ona smirila. Meleki su se zadivili planinama i upitali: 'Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto snažnije od planina?' On je odgovorio: Da, željezo.'Om upitaše: 'Gospodaru ima li nešto snažnije od željeza?' On je odgovorio: 'Da, vatra.'Ovi upitaše: 'Gospodaru, ima li nešto snažnije od vatre?' On je odgovorio: 'Da, vjetar.' Oni upitaše: 'Gospodaru ima li nešto snažnije od vjetra?' On je odgovorio: 'Da, čovjek koji dijeli tako da mu ne zna ljevica šta daje desnica.'" Hadis bilježi jedino Ahmed.

Neki čak navode i rasprostiranje planina na Zemlji po ostalim krajevima, na istok i zapad, i spominju njihovu širinu, dužinu pružanja, visinu i toliko o njima govore da bi ovdje bilo preopširno sve to navoditi. Uzvišeni Allah je rekao:

أَلَمْ تَرَ أَنَّ اللَّهَ أَنْزَلَ مِنَ السَّمَاءِ مَاءً فَأَخْرَجْنَا بِهِ ثَمَرَاتٍ مُخْتَلِفًا أَلْوَانُهَا ۚ وَمِنَ الْجِبَالِ جُدَدٌ بِيضٌ وَحُمْرٌ مُخْتَلِفٌ أَلْوَانُهَا وَغَرَابِيبُ سُودٌ

"Zar ne znaš da Allah s neba spušta vodu i da Mi pomoću nje stvaramo plodove različitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, različitih boja, i sasvim crnih." (Fatir, 27.)

Rekli su Ibn-Abbas, r. a. i drugi: "'Džuded' su putevi." Ikrime i neki drugi kažu da su "garabib" crni putevi visoke, mračne planine. Ovo jasno govori da se planine razlikuju po svojim bojama na različitim krajevima Zemlje. Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi spominje Džudijj, a to je velika, istočna planina, ostrvo Ibn-Amra, prema Tigrisu kod Mosula, pruža se na sjever tri dana hoda, u visinu pola dana; zelena je zbog mnoštva drveća, na njemu se nalazi selo koje se naziva "Selo osamdeseterice", zbog stanovnika koji su se spasili u lađi, zajedno sa Nuhom, a. s., i koje spominju brojni komentatori Kur'ana (mufessiri), a Allah najbolje zna.

Uzvišeni Allah spominje i brdo Sinaj . Hafiz Ibn-Asakir bilježi u knjizi o vrijednostima Mesdžidul-Aksaa (Džamije u Jerusalimu), govoreći o svetoj planini, predaju Ebu-Hurejre, r. a., koji je rekao: "Naš Gospodar se zakleo četirima planinama i rekao; 'Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog, bezbjednog. (Et-Tin, 1.-3.) Smokva je planina ulja, maslina je brdo Bejtul-Makdisa, a brdo Sinaj i ovaj sigurni grad su brdo kod Meke." Kaže: "Smokva je brdo na kojem je Damask, a maslina je brdo na kojem je Bejtul-Makdis."

Hafiz Ibn-Asakir prenosi od Ka'ba el-Ahbara da je rekao: "Na Sudnjem danu će biti četiri planine: Velika planina, Libanon, Tur i Džudijj. Svaka od njih će na Sudnjem danu biti bijeli biser koji će osvjetljavati prostor između neba i Zemlje, (svjetlost) će biti uperena prema Bejtul-Makdisu, sve dok se ne pojavi jedno svjetlo (nur) na kojem će biti načinjeno Njegovo Prijestolje (Kursijj) i tada će On presuditi ko će biti stanovnici Dženneta, ko stanovnici Džehennema:

وَتَرَى الْمَلَائِكَةَ حَافِّينَ مِنْ حَوْلِ الْعَرْشِ يُسَبِّحُونَ بِحَمْدِ رَبِّهِمْ ۖ وَقُضِيَ بَيْنَهُمْ بِالْحَقِّ وَقِيلَ الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

'vidjećeš meleke kako Prijesto okružuju, veličajući i hvaleći Gospodara svoga; i svima će se po pravdi presuditi i reći će se: 'Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova.' (Ez-Zumer, 75.)"

Priče iz Kur'ana - Ibn Kesir

Izuzetno djelo Hafiza Ibn Kesira, autora poznatog tradicionalnog tefsira. Djelo sadrži kazivanja o Allahovim poslanicima, pobožnjacima, dobrim ljudima kao i onim lošim, kazivanja o raznim narodima koji su bili i nestali...

U ovoj knjizi čitajte o Habilu i Kabilu, Musau i Hidru, Zulkarnejnu, mudrom Lukmanu, kraljici od Sabe... Čitajte o događajima koji će prethoditi Sudnjem danu, pojavi Jedžudža i Medžudža i još mnogo toga.

Download link: Download
(desni klik "save target as..." ili “save link as...”)
Alternativni download link: Download

ili posjeti
is where my documents live!

Pojam džemata i spašene skupine

“Ko napusti džemat pa preseli, preselio je džahilijetskom smrću” (Muslim)

Imam Šatibi u svojoj knjizi "Itisam" od 290. stranice pa naviše govori o pojašnjenju spašene skupine i značenju riječi džemat. Spomenuo je hadise koji obavezuju na pridržavanje džemata i pojasnio razilaženje ljudi po pitanju značenja riječi džemat. Spomenuo je pet mišljenja:

Prvo, da je džemat većinski dio sljedbenika islama, onaj ko njima bude oprječan pa kao takav preseli, preselio je džahilijjetskom smrću.

Drugo, da se pod džematom misli na ulemu i mudžtehide. Ko izađe iz onoga na čemu je ulema pa kao takav preseli, preselio je džahilijjetskom smrću. Kao da ovom i prethodnom tačkom Šatibi cilja ono što ulema spominje po pitanju konsenzusa.

Treće, da se pod džematom misli isključivo na ashabe jer se oni ne mogu složiti na zabludi.
Na 294. stranici Šatibi kaže: "Ovaj govor se poklapa sa rivajetom u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "To su oni koji su na onome na čemu sam ja i moji ashabi." Završen citat.

Četvrto, oni su (tj. pripadnici spašene skupine) džemat sljedbenika islama. Nakon što je spomenuo ovo mišljenje Šatibi je pojasnio da se ono u suštini vraća na prvo mišljenje.


Peto, a to je mišljenje koje je odabrao imam Taberi da se pod džematom misli na džemat muslimana kada se slože oko emira. Kao dokaz Taberi navodi hadis: "Ko dođe mom ummetu želeći da razdvoji njihov džemat, ubijte ga ma ko on bio" Suština ovog mišljenja je da se pod džematom misli na slaganje po pitanju emira koji radi po Allahovoj Knjizi i Sunnetu. Džemat koji je spomenut u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se neće smatrati džematom ukoliko se bude okupio na nečem drugom mimo sunneta.

Kaže (tj. Šatibi): "Ovih pet mišljenja kruže oko toga da se sljedbenici sunneta ciljaju pomenutim hadisima, zato uzmimo to kao osnovu." ("Itisam" 2/226.)

Shodno tome nije ispravno ograničiti ehli-sunnet vel džema'at - a oni su spašena skupina - i suziti na određeni džemat ili savez mimo ostalih muslimana, voleći i mrzeći u ime tog džemata i skupine. Takav metod, kako ulema to spominje, je metod novotara.

Rekao je Šejhul-islam: "Puno ljudi sudi ovim skupinama na osnovu mišljena i prohtjeva. Svoju skupinu, i one koji se pripisuju skupini koga on slijedi smatra ehli-sunnetom, a svakog ko je njoj oprječan smatra novotarem. To je zabluda. Sljedbenici istine i sunneta ne slijede nikog osim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne govori po hiru svome već po objavi koja mu se objavljuje. Poslanik je osoba kojoj se mora povjerovati u svemu što obavijesti i mora mu se pokoriti u svemu što on naredi. Ovaj stepen nemaju imami niti drugi ljudi. Naprotiv, od svačijeg govora se uzima i ostavlja osim od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ko uzme jednu osobu, mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatim one koji nju vole i sa njom se slažu smatra ehli-sunnetom, a one koji su njemu oprječni smatra novotarima - kao što je slučaj sa apologetičarima - takav je zabludjeli novotar. Ovim postaje jasno da su sljedbenici hadisa i sunneta najpreči da budu spašena skupina, oni nemaju osobu koju pristrastno slijede osim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."(Medžmu’atul fetava, 3/216)

Imam Šatibi u "Itisamu" 2/283, spominje "da se svaka skupina spori sa drugom po pitanju spašene skupine:

- Tako onaj ko negira Allahova svojstva tvrdi da je muvehhid.
- Mu'tezile sebe nazivaju sljedbenicima pravde i tevhida.
- Mušebbih (Onaj ko Allahova svojstva upoređuje sa svojstvom Njegovih stvorenja) tvrdi da potvrđuje Allahov zat (biće) i Njegova svojstva...

Zatim na 284 stranici kaže: "Haridžije kao dokaz navode riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "U mom ummetu će uvjek postojati skupina koja će se boriti na istini sve dok ne dođe Allahova odredba.' Murdžije kao dokaz navode hadis: "Ko kaže la ilahe illallah, iskreno iz svog srca, biće u Dzennetu, pa makar učinio zinaluk ili krađu." Nakon toga Šatibi spominje ono na što se oslanja kaderija, muveffid, rafidija i drugi, pa kaže nakon toga:
"To je zbog toga što su svi ušli pod pojam islama, i sunnija i novotar koji tvrdi da je on uspio i postao od spašene skupine. A suprotno tome ne tvrdi osim onaj ko je napustio islam i pripojio skupini kufra." Završen citat.

Rezime bi bio da je svaki musliman koji ostvari tevhid i kloni se širka i ne počini ni jedno djelo koje ga izvodi iz vjere, pripadnik ove spašene skupine.

Njegov kraj je - Allahovom milošću - ka potpunom spasu ukoliko dođe sa osnovom imana i njegovim vadžibima ili će mu kraj biti spas, pa makar i nakon izvjesnog vremena, ukoliko dođe samo sa osnovom imana uz ostavljanje pojedinih vadžiba. Takav je od onih koji su prema sebi nepravedni (tj. koji su sami sebi zulum nanijeli).

Kaže Uzvišeni:

ثُمَّ أَوْرَثْنَا الْكِتَابَ الَّذِينَ اصْطَفَيْنَا مِنْ عِبَادِنَا ۖ فَمِنْهُمْ ظَالِمٌ لِنَفْسِهِ وَمِنْهُمْ مُقْتَصِدٌ وَمِنْهُمْ سَابِقٌ بِالْخَيْرَاتِ بِإِذْنِ اللَّهِ ۚ ذَٰلِكَ هُوَ الْفَضْلُ الْكَبِيرُ
جَنَّاتُ عَدْنٍ يَدْخُلُونَهَا يُحَلَّوْنَ فِيهَا مِنْ أَسَاوِرَ مِنْ ذَهَبٍ وَلُؤْلُؤًا ۖ وَلِبَاسُهُمْ فِيهَا حَرِيرٌ

"Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će prema sebi nasilje učiniti, bit će onih umjerenih, bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti - za to će veliku blagodat dobiti. Perivoje Adna, u koje će ući, u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti." (Fatir, 32, 33).